roditeqi

otqd znam.. nisam imala druge pa da mogu da ih uporedim sad..... al.. kako se uzme... sad shta god da kazhem bilo bi suvishe usko shvacjeno... bili su svakakvi... opshti utisak je da mi nedostaju ponekad... ali takodje i da nisam sigurna da li mi jednostavno nedostaje porodica kao zajednica ili bash oni sami.. jer nismo bili zaista bliski.... al kao... vidjamo se.... povremeno popijemo kafu zajedno.... i tako.....
 
Bili su dosta hladni, nikada nismo ispoljavali emocije jedni pred drugima i nekako mi to fali u zivotu. Bilo je dosta tesko kada sam odlazila iz kuce, ali su se brzo navikli tako da kao sto livija rece - popijemo nekada kafu i to je to.
 
majka distancirana, sa ocem blizak odnos.
oca vise nema, jako mi nedostaje.
sa majkom tek sad pronalazim ravnotezu.
kad pogledam njihovo detinjstvo - majka je bila najstarije dete u porodici i naturane su joj obaveze koje nisu bile za dete. morala je da brine o mladjima..to je napravilo ovakvom.
moj otac je bio mali kada mu je umrla majka. odrastao je uz tiraniju macehe.pretpostavljam da je zato imao bliskiji odnos sa sestrom i samnom..
odnosi roditelja i dece jako su komplikovani.
tek kad i sami postanemo roditelji mnoge stvari nam postanu jasnije..
 
zozefina:
Kako su se ponasali kao roditelji? Da li su bili topli, okrutni, glasni, tihi?

još uvek su mi roditelji, misi'.....zauvek.......
divni su moji roditelji. ponosim se njima zato što su dobri ljudi.
bliski smo, najbolji prijatelji...i da ne glorifikujem sad previše jer niko ne bira svojom voljom roditelje, al ja sam stvarno srećan sa njima...
zanimljivi su, ja recimo ne bih imao hrabrosti za neke njihove životne poteze, a opet ih smatram ozbiljnijima od sebe.......glasni-tihi..... temeperamentni...
 
Moji roditelji su divni,obozavam ih,oni su mi (sto kaze moonja) najbolji prijatelji i velika podrska u svemu i jako tesko mi pada sto sam se nakon udaje odvojila od njih,ali i dalje imam svoju sobu u koju smo moj muz,beba i ja dobro dosli kad god pozelimo.
 

Back
Top