Prigušivač može da ublaži samo primarni pucanj, tj prasak koji nastane tako što vreli barutni gasovi, posle opaljenja, izlete iz cevi i izazovu udarni talas.
Međutim, pošto je većina pištoljske municije takva da se na ustima cevi zrno kreće nadzvučnom brzinom, stvara se i sekundarni pucanj.
To je zvuk koji zrno pravi prilikom probijanja zvučnog zida i koji "prati" zrno duž onog dela putanje gde ono ima nadzvučnu brzinu. Taj pucanj se ne može eliminisati prigušivačem. Jačina zvuka zavisi od vrste municije, pozicije u odnosu na putanju zrna i sl...
Interesantno je to da za razliku od primarnog pucnja koji je posledica stvaranja sferičnog talasa, sekundarni pucanj nastaje kao posledica širenja koničnog talasa, pa se na osnovu njega ne može odrediti ni putanja zrna, ni pozicija strelca.
To znači da meta na koju se puca iz prigušenog oružja možda i može da čuje pucanj, ali neće znati odakle je na nju pucano, niti da li je uopšte pucano na nju ili na neku drugu metu.