Poezija - vezani ili slobodni stih?

Znas kaako, posto smattram da mi sada nismo ni u kakvoj epohi, kao ranije tipa modernizam i sl.mislim da to odstupanje od ritamske organizacije i ima svrhu!!
Na primer, svi pisci Moderne (Nase) su pisali u dvanaestercu. Odlican primer za to je bio Jovan Ducic koji je mozda jedanput u sto pesama napravio disharmoniju u tom smislu.Ali to njegvo neodstupanje od pravila mozda ima veze sa tim sto je on izjavio:"Pesma mora biti lepa ili je nikakva!" tako, da mislim da je bio prisatlica i u tom smislu nekakkve estetike, u strukturnom smislu.Eto, nadam se da si me shvatio...
Meni je u principu svejedno ako pesma ima znacenje van naratornog znacenja...
pozd. :)
 
Monty:
Zar baš niko nema mišljenje o slobodnom i vezanom stihu?
Da probam malo da poguram temu.
Dakle, da li mislite da vezani stih predstavlja samo formu, da je insistiranje na slikovima i metrici zastarelo, ili da ta vrsta forme doprinosi ve?oj lepoti napisanog?

...hm...slobodni ili vezani....
...sve je to pitanje shvatanja...
...p.modernisti razgradjuju, tradicionalisti (kojih, mislim, ima sve vise...) neguju vezani stih....vezani stih (za neke anahron) je stalan pesnicki oblik...kao sto i u slikarstvu (...i dr.um.)postoje stalne forme...
...da, kod "pesnika" vezani stih predstavlja samo formu...ali, to se oseti, i nema lepote...ni manje ni vece...nema nikakve...
...volim da citam i jedne i druge...stihove...ali samo najbolje od najboljih....
...a volim da pisem u slobodnom, eto....
...sta mislis o Danilovu..

P.S...a o ovoj temi mozemo i dalje
 
O Danilovu...
Ne znam...
Moram da priznam da mi ne prija baš naročito.
Stvar je tu u meni, verovatno.
Svidjali su mi se neki njegovi stihovi, ali kada bih pročitao celu pesmu, ne bih osetio ništa, i retko bih kada ponovo dobio želju da pročitam više puta tu pesmu...
 
Slazem se sa Oljom - vezani stih je mnogo laksi i pregledniji za citanje, tako da je sva jednakost koncentrisana i u citanju i u razumevanju pesme. Jos nesto - pesma pisana vezanim stihom se lakse pamti. Ja licno mislim da pesme u slobodnom stilu/stihu nekako jace izrazavaju osecanja i covek obraca paznju samo na parolu koju nam pesma nosi...
 
"SLIK...Poklapanje naglasaka je vrhovni zakon svakog dobrog rimovanja. Suština stiha je da dobro zvuči, a ne da pravilno izgleda. O njemu sudi uho, a ne oko. Ova teškoća je naročito velika u našem jeziku, u kojemu postoje četiri akcenta.
I, na kraju, valja pomenuti odnos koji mora postojati izmedju smisla i slika. Smisao je i ovde primaran. Dužnost je slika da što potpunije ostvari smisao, pridržavajući se pri tom svih svojih specifičnih pravila."
SLOBODAN STIH...Umesto matematičkog ritma, kako je Verlen nazvao stara pravila, došao je psihološki ritam. Njegov je zadatak bio da što vernije odrazi unutarnja psihološka stanja. Sve u svemu, formalne razlike izmedju poezije i proze više nije bilo. Suštastvena razlika je, medjutim, ostala. Individualni ritam, kao posledica odredjenih duševnih stanja, stvorio je posebnu muziku pomoću koje svako osetljivo uho razlikuje poeziju od proze. Upotreba slobodnog stiha nije nedarovitima pomogla..."
Dr Slobodan A. Jovanović - Rečnik književnih izraza
 
PESMA JE TAKO BLIZU

Pesma je tako blizu, samo je treba cuti.
Utihni sasvim, sasvim, prilagodi se sluhu,
Zaboravi na svet i obreti se u duhu,
Ukoraci u vreme - stoleca su minuti.

Zatreperice jezik posvuda u vazduhu,
Svakoj se reci - biljci drugi smisao sluti,
Otvaraju se cula, opne ce raspuknuti,
Evo, pesma se javlja u nevidjenom ruhu.

Ne znas o cemu peva ni da li ima rime,
Znas da bi mogla biti lepsa od svake pesme -
Vibrira nalik niti od zemlje pa do neba.

Pesmi ne treba pesnik niti njegovo ime.
Ako zatvoris oci, mozda ce i da blesne.
Pesma je tako blizu, samo je cuti treba.

Dragan Lakicevic.
 
Ah...
Sonet...
Nije li to upravo jedan od dokaza da lepota forme daje dodatni sjaj onome što je pesnik hteo reći...
Zanimljivo mi je da je Lakićević koristio četrnaesterac (au! :) ), četrnaest slogova, sa cezurom na sedmom slogu, i da to zvuči odlično i skladno.
Na stranu što mislim da je sasvim tačno, ajde da ne kažem definisao, opisao ono što pesma iliti poezija jeste.
Jeste majstor. I jeste sjajna pesma.

Sonet...
Ima li nečeg lepšeg u poeziji, nego pročitati dobar sonet....
...Možda jedino napisati ga... :wink:

I nije li upravo forma soneta ono što ga odvaja od sve druge poezije :?:

"Budi odveć lepa da se svidjaš svakom,
odveć gorda da bi živela za druge."
Te stihove Dučić ne posvećuje voljenoj ženi, niti ženama u opštem smislu :) , već pesmi i svojoj poeziji...
Stari as...
Kao što kaže M. Vitezović, mnogi naši pesnici su teško odbolevali Dučića...
 
Hm... ja volim poeziju i nije mi bitna metrika, ali volim da se bar malo rimuje :D .
Ipak, kada pisem smeta mi rima... jednostavno ne mogu da razmisljam i o rimi. Zato sam negde u srednjoj skoli presla na prozu... I sve sto osecam prenesem u neku vrstu lirske proze. Ono malo pesama sto sam kasnije napisala uglavnom je u slobodnom stihu, ali ima neku formu (da kazem vizuelno)... Ne uvek i rimu... :oops:
 

JUTRO ZRENJA
Jovanu Zivlaku

Moj bakalin od koga kupujem
ulje, kobasice i maslinke,
kaze mi da u zivotu nikad
nije video mrtvu vevericu.
Te mudrice, veli, jedine su
ispravno razumele Golgotu.
Da li si razmisljao,
ta usamljenost krtola pod zemljom
sto narasta u stalaktit,
njina pospanost, zrele senke
pod stablima maslina
( ex, Budhe krajolika )
tiha tuga posle vodjenja ljubavi,
perje prebelih galebova?
Nemam neku ideju, odgovaram,
ali stalno mislim o tome.

Dragan Jovanovic Danil
 
Ćao. Ja preferiram poentu pesme. Pesma mora imati dubinu, a kako će se to izraziti, vezanim stihom ili ne, to je stvar izbora. Vezani stih je kočnica, jer ako se trudiš da misliš ritmikom nikada nećeš ostvariti dubinu. Retki su oni kojima je to uspelo. Rima radi rime nije bitna, ali rima koja vodi nekom smislu je ona prava. :wink:
 
ena28:

...elementi: vazduh, voda, zemlja - kamen...
...boje: modra, tirkizna, crvena - rumena...
...mirisi: mora, trava, borova...
...jablanovi...
...i Pesnik...
...tu...

... i voljena žena...u izmaglici sećanja...
...svi potrebni elementi za starog majstora...
...i...
...jablanovi...večiti...
...i njihov šum u duši i glavi, dok se poezija stvara negde...
...Eh...

Nije li Dučić sa svojim jarkim bojama i svetlošću, pa i samim nazivima pesama, impresionista do daske...
Kada god bih to pitao nekog, gledao me je skoro sablažnjivo...
Pa, ipak, metrika njegovog stiha, toliko me podseća na one brze pokrete kistom kada treba uhvatiti svetlost...

Leto - J. Dučić

Okićenu lozom i cvećem od maka,
sreo sam je jednom, jednog vrelog dneva.
Na pučini magla providna i laka,
u vrućome žitu prepelica peva...

Dakle, jesam li u pravu ili sam u pravu... :D :D :wink:
 
Monty:
ena28:

...elementi: vazduh, voda, zemlja - kamen...
...boje: modra, tirkizna, crvena - rumena...
...mirisi: mora, trava, borova...
...jablanovi...
...i Pesnik...
...tu...

... i voljena žena...u izmaglici se?anja...
...svi potrebni elementi za starog majstora...
...i...
...jablanovi...ve?iti...
...i njihov šum u duši i glavi, dok se poezija stvara negde...
...Eh...

Nije li Du?i? sa svojim jarkim bojama i svetloš?u, pa i samim nazivima pesama, impresionista do daske...
Kada god bih to pitao nekog, gledao me je skoro sablažnjivo...
Pa, ipak, metrika njegovog stiha, toliko me podse?a na one brze pokrete kistom kada treba uhvatiti svetlost...

Leto - J. Du?i?

Oki?enu lozom i cve?em od maka,
sreo sam je jednom, jednog vrelog dneva.
Na pu?ini magla providna i laka,
u vru?ome žitu prepelica peva...

Dakle, jesam li u pravu ili sam u pravu... :D :D :wink:

...AHA...SI U PRAVU...
:wink:...
...HM...JABLANOVI I NJIHOV SUM...ALI, I ONO SREBRNASTO, BEULICASTO, LESKANJE LISCA....
...I..."...NIJEDNA STVAR NIJE VIDJENA DOK NIJE VIDJENA NJENA LEPOTA..."...
...A, PESNICI I SLIKARI SU CAROLIJASI KOJI NAS UPOZNAJU SA TIM TAJANSTVOM.
 
...Da...Čarolija...
...Sad, pričati o stihovima, vezanim, a ne pomenuti Milana Rakića...
...Bila bi to blasfemija...

Dučić, možda, jeste najveći, ali Rakić...
Taj tihi čovek iz ministarstva stranih dela, kako su govorili, je u poeziji otišao tamo gde ga niko nije mogao pratiti. Po savršenstvu stiha, kompozicije, zvučnosti i melodije svojih stihova, čiji su melodika i ritam još više naglašavali njihovo značenje...
...Apsolutno savršenstvo...
...Njemu rime nisu bile stega, već orudje za izražavanje onoga što je osećao i promišljao...
 

KINESKI MADRIGAL
Celle que j' aime est a present en Chine.
Gautier.

Ona koju volim sada je sred Kine,
U hladnoj tisini vecno sneznih gora,
Sama. Katkad, kao zrak mesecev, mine
Pustim odajama usamljenog dvora,

Tu tuguje ona cekajuci mene,
I sa svojih gora od snega i leda
Uzdisuci za mnom bolecivo gleda,
I u slatkoj ceznji neosetno vene...

A kad je ponesu u grad palankini,
Bledu, kroz redove borova i smreke,
Setno naslonjenu na jastuke meke,
- Zadrhte od ceznje redom svi percini....


[/i[b[
 

Back
Top