Svetopelek:
Ja?
Crnogorac, porijeklom Dukljanin.
Novak Adžić: IRCI I CRNOGORCI
Motivacija i inspiracija za svoj istorijsko-politicki esej o Ircima i Crnogorcima javila mi se, u presudnom smislu, ne krijem to priznati, citajuci poetska, knjizevna djela irskog velikana Viljema Batlera Jejtsa i crnogorskog nacionalnog i knjizevnog barda i bastadura Jevrema Brkovica. Kao Crnogorcu ispod Lovcena i Orlova Krsa, kao independisti podno vrela Ivana Crnojevica, svoju pasiju prema lirskoj poeziji izgradjivao sam posvemasno na djelima Viljema Batlera Jejtsa i Jevrema Brkovica. Ono sto me kod njih impresioniralo je i nacionalna simbolika njihovih djela. Irska je u najljepsem znacenju ovjekovjecena i u djelima Jejtsa, a Crna Gora je svoje savremeno mjesto pod suncem u pravom, osvijescenom i zrelom smislu ugledala i kroz djela Jevrema Brkovica.
Srodnost Iraca i Crnogoraca s punim pravom i osnovom se moze traziti i u slicnosti tema Jejtsove i Brkoviceve poezije.
(...)
Najstarija crnogorska drzava Duklja, nastala na prostoru rimske Prevalitane, od sredine X vijeka konstituise se kao drzava u knezevskom obliku vladavine. Dukljanski/crnogorski narod oformljuje se kao etnicka cjelina u procesu od sredine VII do X stoljeca simbiozom i asimilacijom Dukljanskih Slovena, Ilira, Romana i drugog starosjedilackog stanovnistva, dje je prisutan dijelom i keltski elemenat.
Crnogorska drzava Duklja od prve polovine XI vijeka izgradjuje se kao drzava, sa domacom hriscanskom/katolickom dinastijom Vojislavljevica, koja suvereno upravlja zemljom do poznog XII vijeka. Dukljani/Crnogorci u XI i XII vijeku imaju snaznu crkvenu organizaciju Dukljansko-barsku nadbiskupiju. Dukljanska/crnogorska drzava u eri Vojislavljevica u XI vijeku stice priznanje svoje samostalnosti od papske drzave Rima i istocnog konstantinopoljskog Vizanta. Dukljanska drzava uzdize se kao tada medjunarodno priznata drzava u rangu Kraljevine, a svoj kulmen u razvoju postize za vrijeme vladavine dukljanskih/ crnogorskih kraljeva Mihaila i Bodina Vojislavljevica u XI vijeku.
Па, за кога сте, коначно: за папу, за Дедејића, за Амфилохија знам да нисте... То јест, кад сте, бре, преверили?
Или још – нисте?
Свето, пелеку ни један, дед проучи ово мало боље:
http://www.montenegrina.net/pages/pages1/antropologija/irci_i_crnogorci.htm
А, шта ћеш са овим, црни пелеку?
Akademik Zuvdija Hodžić:
Studija Pjera Stikotija "Rimski grad Doclea u Crnoj Gori" konačno i na našem jeziku:
Tužno svjedočanstvo našeg odnosa prema naslijeđenom
(Piero Sticotti:
"Rimski grad Doclea u Crnoj Gori", monografija, Matica crnogorska i Kulturno - prosvjetna zajednica, Podgorica, 2000)
O rimskom municipijumu Doclei (Duklji), pisali su mnogi, i raznim povodima. Posebno su to u posljednje vrijeme činili P. Mijović, O. Velimirović - Žižić, D. Srejović, V. Korać, a prije njih Đ. Rasler i drugi. Godine 1975. grupa autora objavila je i monografiju
"Antička Duklja - nekropole". Po nalogu knjaza Nikole, na Duklji su vršili arheološka istraživanja - Rovinski (od 1890. do 1892.); Englezi Munro, Anderson, Milne i Haverfild (1893), Pjero Stikoti, koji je Duklju obišao 1892. a četiri godine kasnije, započeo iskopavanja, nakon čega, izuzimajući I. Novickog (1938.) slijedi gotovo poluvjekovni prekid, kada od 1954. do 1962. godine, Duklju "obrađuju" domaći arheolozi - do najnovijih iskopavanja na njoj.
Ијух, кукаван ли си, јадо јадовити! Па, ово нису Брковићева баљезгања, а?