Od pojave Ante Starčevića pa do danas, hrvatski nacionalisti odriču ovim Srbima njihovo nacionalno ime. To su za njih Vlasi, Cincari, Cigani, Grci, samo ne Srbi. "Došli su među Hrvate i poslavenili se", a za čudo govore baš svi štokavski i ijekavski, kao u Zapadnoj Srbiji, Raškoj, Crnoj Gori i Hercegovini, a ne čakavski, kajkavski, kao Hrvati! Čak je dr. Vl. Maček napisao u SAD, da je taj narod bez narodnosti posrbio tek grof Kuen, ban hrvatski od 1883. - 1903. g., a dr. Krnjević, Radića i slični da je taj nepoznati balkanski narod u Bosni, posrbio, poslě 1878. g. Benjamin Kalaj i baron Bujurin, upravnici Bosne.
Tačno je da mnogi austrijski spomenici zovu te Srbe Vlasima, nakad Tračanima, Ilirima. Ali, da ih zovu svi, zar bi to išta zančilo? Srpski narod nije nigdě, osim u krugovima inteligencije, zvao Hrvate Hrvatima, u Sremu, zvao ih je Bobama i Šokcima, u Lici Krnjacima i Bunjevcima, u Srbiji i Crnoj Gori nije znao, do najnovijeg vremena da postoje. Znači li to da Hrvata nema? Raški i bosanski vladari i humski hercezi zvali su Dubrovčane i u zakonima i u ugovorima Vlasima, iako nisu bili Vlasi.
Kako je nastao naziv Vlasi za Srbe? Stari Romani, u srednjevěkovnoj Raskoj, nazivani su Vlasima. Oni su bili stočari i zato potlačeni. Ako bi se Srbin oženio Vlahinjom, děca bi padala u niži stalež Vlaha. Poslě se naziv protegao na sve stočare, i Srbe.
Kad su se pomuslimanili Srbi u Bosni, stali su ovim pogrdnim nazivom zvati svoju braću, te se taj naziv raširio i među muslimanima u sěvernoj Srbiji i prešao u Austriju.
Ali nikad turska država nije zvala Srbe Vlasima, već uvěk Srbima. Kad Mehmedpaša Sokolović piše komandantu Temišvara And. Batoriju 1551. g. on kaže:"I šta mi šalješ pisma i sve mi srpskim jezikom šalji, a ne fruski (francuski)". Dakle, ne karavlaški jer je znao ko su Srbi i ko su Vlasi. Da je rekao Batoriju: "piši mi vlaški..." dobio bi rumunsko pismo, jer je i Batori znao ko su Vlasi, a ko su Srbi.
Čak da su se Srbi sami nekad pred muslimanima, Hrvatima ili Švabom tim imenom zvali, znajući da ga oni tako zovu i da će ga tako bolje razuměti, to bi bilo bez ikakva značaja. Oni su govorili i muslimanima da su raja (stado), kao su ih oni zvali, pa ipak nisu bili stado.
No, na višim městima su bili upućeni, pa su Srbe zvali Srbima ili Rašanima ili opet: "Srbima i Rašanima ili Vlasima".
Navedeno je već da je Nikola Jurišić zvao Srbe samo Srbima, a car Ferdinand I u danoj privilegiji, Srbima ili Rašanima.
Navešćemo tih priměra još:
Ercercog Matija naziva Srbe iz Varaždinskog đeneralata 1604. g. i 1605. g., u dva akta, samo Srbima.
U papskoj buli od 21. novembra 1611. g. zovu se ovi isti Srbi samo Srbima, na više města.
A u buli pape Pavla V od iste godine, o osnivanju manastira Marče, zovu se Srbi Srbima.
Car Ferdinand II potvrđuje Simeonu Vratanju za episkopa ovih Srba: "Vlaha i Srba".
U privilegiji cara Ferdinanda II, od 15 novembra 1627. g, danoj Srbima, on ih zove Srbima.
Tako Srbe zovu Srbima i carevi Rudolf, Leopold, Josef II, Karlo VI, Marija Terezija i dalje svi.
Tako isto Ratni Savět i Sr. Gradcu, Carska Tajna Kancelarija, Dvorski Ratni Savět, Ugarska Dvorska Kancelarija, ministar baron Bartenštajn, referent za srpske poslove – zovu i Srbe u Hrvatskoj Srbima.
Hrvatski ban Adam Bacani daje 1696. g. zaštitnu diplomu srpskom narodu zmeđu Kupe i Une (Banija) i naziva ga vlaškim ili srpskim narodom.
Grof Đuro Zrinjski, naseljavajući Srbe na svoja imanja oko Gomirja, zove ih 1602. g. "Vlasima ili Srbima".
Godine 1744. piše osorski biskup Matija Karaman protiv Srba u Dalmaciji i zove ih "Servijani, koji su došli u to vrěme iz Bosne". Godine 1750. piše, da dalmatinske Srbe rastavlja od austrijskih Velebit.
U jednom izvěštaju Zadarske nadbiskupije iz 1760. g. kaže se za Srbe: "ilirski, vlaški, slovenski ili srpski narod!".
Godine 1706. pobunili su se Srbi u Slavoniji, koja je na kartama bila obělěžena kao "Mala Vlaška", jer su i rimokatoličke štokavce zvali Srbima. Pukovnik baron Nehem javlja iz Osěka Ratnom Savětu "da su se pobunjeni Srbi u Maloj Vlaškoj dobrovoljno razišli". Čak 1572. g. obělěžio je dr. Volfgang Lanc, na karti, izdanoj u Amstredamu, kraj od Valpova i Đakova na istok: "RAŠKA".
Zagrebački biskup Mikulić Ignjatije zove ih 1688. g. u ugovoru Srbima, naseljenim na njegovu imanju oko Trepče u Baniji "Srbima koje obično Vlasima zovu".
Ninski biskup Blaž piše 1609. g. da su došli iz Like dva poslanika, radi preseljenja u Dalmaciju i doněla pismo "srpski pisano".
Senjski biskup S. Glavinić putuje kroz Liku i bělěži koliko gdě ima porimokatoličenih muslimana, rimokatolika i Srba "šizmatika".
Juna 23. godine 1640, piše zagrebački biskup B. Visković, da treba proterati marcanskog "srpskog episkopa" Maksima Petrovića i postaviti jezuita Levakovića. Na više města, u ovom drugom pismu papskom nunciju u Becu, nadbiskupu Gasparu Mateju, on Srbe zove "Vlasi ili Srbi".
Zagrebački biskup L. Petretić (1648. - 1667.) zove u nekim svojim donacijama i dekretima Srbe u Hrvatskoj više puta samo Srbima, a nekad "Vlasima ili Srbima". U jednom svom dugom izvěštaju Dvorskom Savětu od 21. aprila 1662. g. čak kaže da su došli iz "Kraljevine Srbije". Za jezik Srba u Varaždinskom đeneralatu kaže: "srpski jezik, koji se kod nas vlaški naziva".
Godine 1703., senjski biskup Martin Brajković, u pismu caru, zove Srbe "Morlаci ili Srbi".
Čak i nadahnjivač sve hajke na pravoslavlje, nadbiskup i kardinal Kolonić, zove sve Srbe u Austriji Srbima.
Još 1810. g., Konstantin Stanić, križevački unijatski biskup, u istoriju unije, podnešenoj carskom dvoru, zove srpski narod, doseljen u Hrvatsku, siključivo Srbima. Toga poslě ne bi nipošto učinili Drohobecki, Njaradi ili Simrak.
Čak su, u mnogim spomenicima, pa i u popisima stanovništva, i rimokatolici štokavci označavani kao Srbi ili Vlasi rimokatoličke věre. Sam kardinal grof Kolonić, preporučuje franjevce za sveštenike "Srbima koji su katolici".
Odlični etnograf austrijski Cernig govori o "tzv. Vlasima", tvrdeći da to nisu Vlasi , već Srbi.
Poznati mađarski istoričar, državnik i veliki posědnik u hrvatskoj, pa i u Baniji, N. Ištvanfi, naziva izaslanike, koji su došli 1596. g. iz Bosne u Petrinju, radi pregovora o preseljavanju u Baniju, Srbima. U to vrěme, i on je bio u Baniji, pošto je bio došao u Zagreb, da instalira hrvatske banove G. Stankovačkog i I. Draškovića, kao carev komesar. On Srbe zove Tračanima.
Znameniti istoričar rimske crkve, jezuita dr. N. Niles, uvěk naziva Srbe u Hrvatskoj Srbima, a za Gomirje kaže da je Srpski manastir. Godine 1770., čuveni hrvatski pisac Adam Krčelić, spominje vojvodu Kovačevića "Srbina", kao ktitora "crkve pravoslavne u Kapeli kod Bělovara" i piše da su se Srbi počeli naseljavati u Hrvatskoj i Slavoniji za cara Ferdindnda. On i unijate zove "Srbima, koje uopšte zovu Vlasima". Kaže da Vlasi u Hrvatskoj nisu Romani, već Srbi.
Rumunski mitropolit And. Saguna, Rumun iz Erdelja, koji zna ko su Vlasi, napisao je 1862. g. u němačkom dělu "Istorija grčko-istočne crkve u Austriji": "Katolički Hrvati nazvali su srpske koloniste "Vlasima", da im se time narugaju i obělěže da oni ne pripadaju istom narodu sa katoličkim Hrvatima".
Mađarski pisac Čapalović piše takođe u svome dělu u ustrojenstvu pravoslavne crkve u Austrougarskoj 1877. g.: "Zbog iste věre s Vlasima, rimski katolici zovu Srbe, podrugljivo, i Vlasima".
Jednako zovu Srbe Srbima veliki poznavaoci srpske istorije u Austriji, Vaniček, Šviker, Biderman, pa Jireček, pa Hrvati Rački, Jagić, Šišić i drugi.
U Vojnoj Granici: Srba (serben) 297.005, Vlaha 363, Grka 171, Cincara 675.
Ali, što je zanimljivo, u Baniji, na Kordunu i u Lici ni jednog jedinog Vlaha, Grka ili Cincara! Njih je bilo samo u Sremu, a manje u Slavoniji.
Имаш ли иједан валидан аргумент да побијеш ове документе, или ћеш и даље, као и увек кад останеш прикован, да потежеш извлачење типа:''Ја не верујем!''???
Ако не верујеш, а ти прво ПРОВЕРИ те документе, постоји библиотека, фала Богу...па ако нађеш да је овде наведено нешто ШТО НЕ ПОСТОЈИ У ТОМ ОРИГИНАЛНОМ ДОКУМЕНТУ, онда ћемо да причамо даље!
Док год то не провериш...можеш да цркнеш давећи се у српској сарми! :razz: