savrseni tren ( za zlatnog decaka )

andjela rober

Početnik
Poruka
3
27.1.07
5h 40’ ugao Puskinove i Alekse Santica : magicni tren u kome je citava vasiona zastala da duboko udahne, a taj zastoj je na Zemlji potrajao vise od par obicnih trenutaka...Na pomenutom cosku gde dan jos nije privirio,i gde nocnu tminu razvejava zuta ulicna svetiljka,prvi sneg u ovoj neparnoj godini lagano i tiho pada kao neka lepa tajna,lebdi u zraku neka cudna svetlost, gotovo nevidljiva i isceljujuca,i pomislim da zivot mozda i moze biti san, i ne zelim da zaspim,i ostala bih dugo u tom divnom spokoju,iako mi trepavice pritiska popijeno belo vino.....ove noci sam videla kako se do tada naizgled isprepletani zivoti mojih prijatelja i mene ,svi donekle isti a opet sasvim drugacije usmereni, rasplicu i nastavljaju odvojeno, otvara se neka nova ravan, polovna tabula rasa. I pomislim na tebe, chico de oro, kako mi u ovom trenu zaista nedostajes, sasvim sasvim nepopravljivo i iskreno, a znam da te necu nazvati jer se mi vise ne cujemo,pa cak ni poruku poslati jer sam vec odavno virus u svim tvojim sistemima........i tako,podelicu ovaj savrseni tren, koji nema ime,koji nije ni dan ni noc,vec cista magija vecnosti, sa jos nekim besanim ljudima koji poput mene stoje na raskrscima ulica i zivota,i, obasjani ulicnom svetiljkom gledaju u nebo, gledaju kako bele pahulje ispisuju u vazduhu sva imena srece.
 
andjela rober:
27.1.07
5h 40’ ugao Puskinove i Alekse Santica : magicni tren u kome je citava vasiona zastala da duboko udahne, a taj zastoj je na Zemlji potrajao vise od par obicnih trenutaka...Na pomenutom cosku gde dan jos nije privirio,i gde nocnu tminu razvejava zuta ulicna svetiljka,prvi sneg u ovoj neparnoj godini lagano i tiho pada kao neka lepa tajna,lebdi u zraku neka cudna svetlost, gotovo nevidljiva i isceljujuca,i pomislim da zivot mozda i moze biti san, i ne zelim da zaspim,i ostala bih dugo u tom divnom spokoju,iako mi trepavice pritiska popijeno belo vino.....ove noci sam videla kako se do tada naizgled isprepletani zivoti mojih prijatelja i mene ,svi donekle isti a opet sasvim drugacije usmereni, rasplicu i nastavljaju odvojeno, otvara se neka nova ravan, polovna tabula rasa. I pomislim na tebe, chico de oro, kako mi u ovom trenu zaista nedostajes, sasvim sasvim nepopravljivo i iskreno, a znam da te necu nazvati jer se mi vise ne cujemo,pa cak ni poruku poslati jer sam vec odavno virus u svim tvojim sistemima........i tako,podelicu ovaj savrseni tren, koji nema ime,koji nije ni dan ni noc,vec cista magija vecnosti, sa jos nekim besanim ljudima koji poput mene stoje na raskrscima ulica i zivota,i, obasjani ulicnom svetiljkom gledaju u nebo, gledaju kako bele pahulje ispisuju u vazduhu sva imena srece.


Zaista lepo napisano.
 
cek, cek de je onaj smajli, a evo ga!
g022.gif
 
Meni nikad nece biti jasni likovi koji otvaraju ovakve teme koje ne sadrze nikakvo pitanje i nemaju apsolutno nikakvu svrhu...
Da ne ulazim u nachin na koji je napisano shto je stvar ukusa ali meni je prva reakcija na uvodni text bila"hu givz a fak?"...missim ona zaljubljena pa pati za momqom....u jeeee... to je stvarno chini neverovatno posebnom....
 

Back
Top