Poseban test ili kvalitet te vlade bi bio što bi Radikali dobili pravu priliku da pokažu dali su sposobni da organizuju državu i kolika će njihova odlučnost biti u suzbijanju kriminala i korupcije. Gospodine Vučiću evo vam mesto ministra policije pa raščistite sa kriminalom i kriminalcima na koje godinama ukazujete, ili je to bio samo propagandni marketing. Ali možda je bas zbog toga ovakav medijski pritisak da se formira „demokratska“ vlada. Da se lopovi od pre tri godine udruže sa aktuelnim lopovima, pa zajedničkim snagama da se posao nastavi. Neće valjda da hapse sami sebe ili koalicione partnere.
„Nacionalna vlada“ bi i saradnju sa Hagom postavila na jedan drugačiji način da vidi ima li neke odgovornosti i u Hagu za vrlo različite standarde kad su presude u pitanju, broju optuženih a posebno šta je sa toliko umrlih i obešenih Srba u tom navodnom sudu. Saradnja je izraz koji označava dvosmernu komunikaciju što do sada nikako nije bio slučaj. Pa ako te dvosmerne komunikacije nema, nema ni saradnje.
Za Srbiju jedno od najvažnijih pitanja je životni standard i ogromna armija nezaposlenih. Na ovom vrlo kompleksnom problemu učili su i podučavali mnogi dosadašnji „eksperti“, ostavljajući za sobom pustoš. Dok su se eksperti vežbali privreda je tonula a armija nezaposlenih se povećavala. Smatram da bi na bazi dosadašnjih loših iskustava „Nacionalna vlada“ mogla znatno više da uradi bez već viđenih „eksperata“ i sa drugačijom preraspodelom finansijskih potencijala zemlje. Dali je Srbiji potrebna impresivna suma od devet milijardi dolara deviznih rezervi koja čami u stranim bankama, a privreda ne može da se pomeri jer nema ni obrtnog ni investicionog kapitala. Pre bih rekao da je ta monetarna igra bila u funkciji poznatih pojedinaca ali i velikih svetskih banaka gde glavno mesto svakako zauzimaju MMF i SB. Zamislite da Nacionalna vlada u privredu upumpa četiri milijarde dolara od tih devet kako bi to „zanemoćalo kljuse“ počelo da frkće. Sa preostalih pet milijardi u rezervama bili bi i dalje vrlo doro kotirani s obzirom na ukupni BNP po stanovniku.
Ostalo je još mnogo toga što nisam spomenuo, a važno je. Ali ovo su samo neki opšte poznati problemi koje bi siguran sam, Nacionalna vlada mnogo uspešnije rešavala, dok bi ona „demokratska“ nastavila po starom sa istim igračima i istom strategijom. To smo već videli, tu čorbu smo probali, i očigledno da se narodu nije dopala.
Uzimajući u obzir sve iznete činjenice, nove geopolitičke tokove, kao i bitno promenjenu svetsku politiku u odnosu na onu iz 90-tih, formiranje „Nacionalne vlade“ se nameće kao jedino rešenje. Ona bi neminovno unela potrebnu živost na privredno-političkom planu Srbije, što je narod i ovim izborima jasno zatražio. Ako neko po drugi put od naroda dobije tako veliko poverenje kako je dobila Srpska radikalna stranka ona mora da dobije i mogućnost da sastavi Vladu. U protivnom radiće motke jer narod drugačije ne zna.
Sasvim je irelevantno da li će premijer biti Nikolić ili Koštunica jer to je na kraju krajeva plod dogovora koalicionih partnera i raspodele resora. Niko od njih na mestu premijera ne bi mogao da bude apsolutni gazda jer sve vlade rade kao kolektivno telo, zato što drugačije i ne može. S toga bojazan da će Koštunica izneveriti Srpstvo ili se Nikolić sukobiti sa zapadom su izlišna. I jedan i drugi moraće da koriguju svoje želje usklađujući ih sa onim što je moguće i realno.
Dosadašnje izjave stranačkih čelnika su deo stranačke propagande, jer stranke baš i nisu u nekoj ljubavi, a ni Vlada nije ljubavno gnezdo. Ako baš otvaramo pitanje ko s kim može lakše da sarađuje onda je tandem Nikolić – Koštunica u zavidnoj prednosti od kombinacije Tadić – Koštunica. Dva narcisa poput Tadića i Koštunice su bar za sada neprevaziđeni na našoj političkoj sceni.
Ostala je još jedna drastična zabluda koju sve manje ali ipak povremeno proturaju neki diletanti iz tabora „demokrata“ i „naši“ mediji, a koja glasi: „Ako Radikali formiraju vladu, Srbiji će biti uvedene sankcije“. Najkraće rečeno to je glupost i to na kvadrat. Sankcija više nema jer je odnos političkih snaga u svetu sasvim drugačiji od onog iz 1992 kada su nama uvedene sankcije. Ako sankcije nisu uvedene Severnoj Koreji, Iranu zbog razvoja nuklearnog oružja, zamislite kolika je budalaština priča o sankcijama Srbiji zato što je potpuno demokratski izabrala vladu sa najjačom strankom na čelu. Prema tome da na ovu temu stavimo tačku.
Potpuno sam siguran da bi Amerikanci svoje ucene sa sankcijama sejali po svetu da se Rusija nalazi na kolenima kao sa početka 90-tih, ali sada je sasvim drugo vreme. Sad Rusija daje kredite zapadu, a 2006-tu godinu su završili sa suficitom od oko 370 milijardi dolara što je podatak od koga se celom zapadu koža ježi. Kada tome dodamo kinesku privrednu ekspanziju lako je shvatiti kako to Merkelova „žestoko preti“ Putinu, dok je kod kuće čeka gotovo 10% nezaposlenih. Nemačka je lokomotiva EU pa onda donesite sami zaključak o ostalima. Kako se kreće EU-voz kad lokomotiva kašljuca znaju samo putnici, oni što gledaju sa strane vide jedino da se oni tamo voze. Kakva je vožnja saznaće tek kad u taj voz sednu, ako uopšte sednu, i ako se kompozicija u međuvremenu ne pokida. Amerika je već davno prošla svoj zenit moći i EU takođe, ali Srbi ne bi bili Srbi da Svet ne vide naopako i drugačije od ostalih.
U svemu ovome proganja me samo jedna misao. Hoće li Srbi ili bar neko od njihovih zvaničnih predvodnika na kraju ipak shvatiti da sunce ne izlazi na zapad. Da ovo nije 1990 već 2007 te da Svet sve te godine nije spavao i da su se u njemu za 17 godina dogodile ozbiljne promene kako geopolitičke tako i privredno-finansijske.
_________________
Zvonimir Trajković
www.trajkovic.co.yu