Znam da se ovde odgovara u roku od 2 sata ili se uopšte ne odgovara, ali evo da ipak pokušam
Prvo, Aeroflot je tradicionalno najjeftinija kompanija kada su u pitanju destinacije u Kini. Ne bih znao za agenciju, jer sam imao kod koga da odem u Peking, pa sam sam pravio aranžman... Viza je samo formalnost i besplatna je. Hoteli, barem koliko sam ja imao prilike da ih vidim, nisu baš nešto suviše jeftini (a posebno ne oni brendirani svetski lanci u koje svi zapadnjaci idu), ali su zato veoma veliki, čisti, moderni i sve ostalo...
Hajde da počnem od najjačeg utiska - hrane. Našim kontinentom kruži priča kako je ovdašnja kineska hrana "prilagođena našem ukusu, puna evropskih sastojaka i da nama prava kineska hrana uopšte ne prija". Ništa ne može biti dalje od istine. Svaka birtija u koju sam ušao je imala sjajnu hranu koja je, čak i za nas, veoma jeftina. Jedini, i to ne baš mali, problem je jezik - vrlo malo Kineza razume engleski, a i oni koji razumeju, imaju znanje ograničeno na nekoliko osnovnih pojmova. Većina "pravih" kineskih restorana imaju samo kineske jelovnike, a to svakako važi za one autentične birtije o kojima sam već govorio... Međutim, ništa nije strašno ako se ode i na neko mesto popularno kod stranaca - cene jesu nešto više, ali prosečan obrok košta kao polovina onog u Beogradu, a često i još manje.
Što se tiče sporazumevanja, obavezno treba imati odštampane ili napisane kartice sa adresom hotela i nekim važnim mestima na kineskom, koje po potrebi treba pokazati taksisti. U hotelu će vam svakako izaći u susret po tom pitanju. Kao što se može naslutiti, ako niste u organizovanoj turi, taksi je ultimativno prevozno sredstvo - vrlo je jeftin (prosečna vožnja je oko 2-3 evra, a distance su ogromne) i sva vozila su novi Hyundai, što nije bio slučaj pre nekoliko godina. Takođe su i klimatizovani, što je za Peking veoma važno ako ideš u leto. Iskreno, ja ne bih posle maja tamo - čak je i Beograd hladniji od kineske prestonice.
Ljudi i navike... imao sam tu sreću da dosta putujem po Evropi i Americi i, bez obzira na sve velike i male razlike u odnosu na našu zemlju, uvek sam uspevao da prenebregnem to i osećam se kao kod kuće. Ne i u Kini. Ne u lošoj konotaciji - prosto, to je potpuno drugačija civilizacija i različita kultura. Nisam siguran koliko vredi pričati konkretne stvari, prosto treba otići i videti i pripremiti se na činjenicu da svi besomučno pljuju po ulici. Osim tog malog problemčića, jako su prijatni i vole nas - doduše, nemaju pojma šta je to Srbija, ali Jugoslavije (izgovara se nešto kao nansalafu na kineskom) se odlično sećaju. Ona priča o Bati Živojinoviću i Valteru je živa istina - jedan taksista mi je prepričao ceo film tako što je nabacivao neke reči na srpskom, prosto neverovatno... Ne sumnjam i da ćete više puta čuti priču o bombardovanju kineske ambasade i šta se zapravo iza toga krije
U ono "Pekinga, hramova, Zabranjenog grada" staje nekih 10 dana ozbiljne šetnje, pa se neću truditi da širim spisak. Jedino malo da konkretizujem, i to na engleskom, jer ćeš tako najlakše naći te lokacije na netu i na mapama - Temple of Heaven je veličanstven i pod obavezno ga treba obići. Nešto manji, ali ništa manje impresivni su i Lama Temple (kao i Konfučijev hram u blizini) i White Cloud Temple. Letnja palata (Summer Palace) je nezaobilazni deo posete Pekingu. Parkovi Beihai i Houhai su omiljena izletišta lokalaca, pa ih svakako valja videti. Što se tiče Zida, uglavnom ture idu u Badaling, koji je najbliži i vrvi od turista. Svejedno, doživljaj je fantastičan. Zabranjeni grad se zvanično zove Palace Museum - a odrednica za taksi je Tian An Men, jedan od najvećih trgova na svetu. Osim južnog ulaza u Zabranjeni grad, tu se nalaze i Great Hall of the People (kao ekvivalent parlamentu), mauzolej gde je izloženo telo Mao Zedonga i Nacionalni muzej. Odmah iza parlamenta je i novo pozorište u obliku kupole. Peking ima i nešto što liči na Knez Mihailovu i to je pravo mesto za zapadnjake - ima sve lance brze hrane, od KFC-a do McDonaldsa, gomilu radnjica sa osrednjim cenama i suvenirima. Ulica se zove Wangfujing i na 5 minuta je kolima od Tian An Mena. Odmah pored je i najskuplji tržni centar u Pekingu, Oriental Plaza gde se nalazi i jedan od najboljih hotela - Grand Hyatt. Provirio sam unutra, ako imaš mogućnosti da si to priuštiš, svakako nije loše mesto
Međutim, mnogo je autentičniji doživljaj otići u kineske tržne centre koji prodaju čuvenu kinesku robu
Ovo što mi imamo u bloku 70 je dečija igra - ta količina markirane robe, sjajnog kvaliteta, po potpuno besmislenim cenama je neverovatna. Neki od najpopularnijih su Silk market, Russian market (tamo se čak govori i srpski), pa onda Ya Show market u San Li Tunu, Pearl market. Jedno pravilo - bargain hard. Kada vide stranca, opale po 10 puta višu cenu nego što zapravo jeste. I svi oni kretenski trikovi sa hvatanjem za glavu, odlaženjem i dovikivanjem zapravo pale. Ja sam to shvatio kao šalu i super sam prolazio.
I konačno, ako finansije dozvole, mislim da je apsolutno sjajna ideja otići na izlet u Hong Kong. Honkonška avio kompanija Dragonair ima odlične aranžmane koji uključuju avio kartu iz Pekinga i hotel u Hong Kongu (ukupno 3 dana) za oko 200 evra - vredi svaku paru. Grad kao da je izašao iz SF filma, a pritom ćeš imati prilike za vidiš jedan potpuno drugačiji mentalitet - Kantonci se razlikuju od Pekinžana, a posebno oni koji su živeli u Britaniji
Cene u Hong Kongu su tek nešto malo više nego u Pekingu, ali reference radi, meni na tih 200 evra nije bilo potrebno ni 100 dodatnih da podmirim sve troškove (prevoz, hrana, muzeji, atrakcije i nešto malo kupovine). Imaj samo u vidu da je za Hong Kong potrebna posebna viza (takođe izdaje kineska ambasada), a onda je potrebna i multi kineska, jer se vraćaš nazad u Peking.
Ukratko
bi to bilo to. Ako imaš još neka pitanja, samo napred, a možeš poslati i privatnu poruku...