(Prvo,ala sam ja mator covece,ovde ste svi bar 10 god.mladji od mene,al ajde prvi
put ovako nesto stavljam na net,pa mozda i budem imao srece(nek bar cuju svi)
Radio sam 12 godina,jos u toku studiranja,iamo sam srece sa jedne strane jer
je isla kinta u ono vreme kad je bilo jos manje love nego sada, ali opet platio
sam to tako (i treba,ko me j#be) sto sam vrlo brzo poceo da se druzim samo
sa ljudima sa posla.I to su skoro sve bili frajeri (a nije bila policija ni
vojskaI tako,postepeno,batalio sam postepeno -10 sati u proseku svakog
dana na poslu plus vikend, nije ni cudo -staro drustvo,i onda na
kraju zatekao sebe sa lepom karijerom,kao nesto prosecnom kintom (400
evra plata bila pre 2 godine,eto da sve kazem),sa sopstvenim stanom -prodao
pola dedovine da ga kupim- u gradu koji je kao veliki ali se po nasem
obicaju, svi u stvari medjusobno poznaju. No i da nije tako,tesko bih
nasao nekog od bliskih mi ljudi od ranije,sve se to taman
za ovih 10-15 godina razislo,pogubilo,promenilo prezimena i
interesovanja.
I sve mi to konacno pukne u glupu glavu,pre dve godine posaljem
staru firmu u tri lepe, pokazalo se kao dobro, jer niko mi ni zdravo nije
rekao,a nasao sam ponovo posao vrlo brzo,manja lova naravno ali i mirnije i vise
vremena. Ali brate,ja sada imam dosta vise godina(?koliko,jos ne smem da
napisem -a ni kuceta ni maceta,neozenjen,zadnja devojka pre 3-4 godine,matorci
poumirali, cak mi se i najbolji drugar,nesudjeni kum,odselio 2001.u
Francusku,jedva da se vidjamo jednom godisnje.Out of life, potpuno,mogao bih
isto tako da budem medju belim medvedima.Ako se moje drustvo promenilo,tak
sto se ovo napolju promenilo...Uostalom,teme foruma na mrezi dovoljno govore
same po sebi.Kao da sam bio u zatvoru ovih 15 god,ali opet,WTF,ko mi je
kriv. I onda naravno, najlakse-posto je jedino drustvo u kome se sada krecem
ono na novom poslu,posle jedva godinu dana, zapalim se za sveze udatu
koleginicu(ona se udala prosle godine),zapravo evo bez
pro#eravanja, verovatno najinteligentniju,najsarmantniju i najduhovitiju
osobu koju sam u zivotu upoznao.Ej, koliko naj-pa je onda valjda i
najNEverovatnije, ali par ljudi koje sam onako pitao u vezi toga kazu da sam
u pravu-sa time sto je ona,naravno,i NAJudatija(iako ne u mojim ocima,mladja 6
god.od mene,tek zavrsila fax,bez dece i izgleda da ce ih biti kako ona
kaze,ima lepe izglede da napreduje ovde iako ima prilicno agresivnog frajera za
muza, kako kaze,ali nema nameru da ga napusti -uostalom nisam je ni
pitao.Nema tu ni neke svrhe,pisem ovo vise da me i Bog cuje, kako se moze
u#ebati sopstveni zivot.
Sve u svemu nas dvoje smo sad najbolji drugari,idemo
na klopu,u grad,slavimo kojesta zajedno, i naravno kad bih pokusao da
napravim neki korak prema njoj u "drugom" smislu,sve bi to na veoma ruzan
nacin propalo.I otkrijem onda taj krajnji svoj maler,na sta su me
upozoravali jos klinac kad sam bio,porodicna mana-ILI JEDNA ZENA ILI
NIJEDNA.Naravno da sam 10-godisnjim dobrovoljnim odsustvom iz svog zivota
samo pogorsao stvari,tj.suzio svoj pogled na svet,ali eto-sad i kada upoznam
neki deo njenog drustva(i zenskog,slobodnog)-ne vredi,ja vidim jedino
nju.
Nije to foliranje.Folirao sam ja dosta samog sebe do sada.Postao sam
asocijalan,bez vere u sebe i druge,a ona mi je tu blizu,i kada bi mi ona
dozvolila istinski bih je zavoleo do kraja,mislim tako da bih je smesta
prosio ili maznuo od "opasnog" muza,ha). A mogu evo ovako i da zivim
"promenjen" zivot i drugih 15 godina kada bih hteo. Tinejdzerski problemi u
mojim godinama.Tuga jedna.Mogao bih i "na silu" da probam nesto u vezi sa
njom,ali 90 posto bih izgubio i ovo malo sto sam sada napravio.Nju ne bih
NIKADA mogao da povredim,na bilo koji nacin, zivota me to stajalo.Onda sam
jos kontao da opet napravim zid oko sebe,da se iskljucim na sledecih sto
petnaest godina)) pa sta bude,ali nije bas lako,nije bilo lako ni onaj prvi
put cak i ako sam tada imao kao neki razlog (posao).A sve sam blize bas toj
zamisli, da se iskljucim,to je najlakse...stigao sam da nabacim 10 kila za 6
meseci,poceo da cugam previse,izgubio voz.dozvolu zbog toga, ma ko me j...
uostalom,koliko samog sebe sazaljevam,mogao bih ladno da se skratim za glavu,
naravno da me nista bolje na kraju i ne ceka.Ili da po drugi put od#ebem sve i
odem u Las Vegas da budem taksista,ima puno nasih tamo i niko te ne pita nista))
Bas bih voleo da mi neko kaze sta misli o svemu ovome ili sta mi je
ciniti,moja sopstvena "draga saveta" nesto je ufitiljila...veliki pozdrav,
unapred hvala.
p.s koliki post...valjda je nego ostao ziv do kraja ') And, sorry zbog formata teksta,ovo
je islo na copy/paste
put ovako nesto stavljam na net,pa mozda i budem imao srece(nek bar cuju svi)
Radio sam 12 godina,jos u toku studiranja,iamo sam srece sa jedne strane jer
je isla kinta u ono vreme kad je bilo jos manje love nego sada, ali opet platio
sam to tako (i treba,ko me j#be) sto sam vrlo brzo poceo da se druzim samo
sa ljudima sa posla.I to su skoro sve bili frajeri (a nije bila policija ni
vojskaI tako,postepeno,batalio sam postepeno -10 sati u proseku svakog
dana na poslu plus vikend, nije ni cudo -staro drustvo,i onda na
kraju zatekao sebe sa lepom karijerom,kao nesto prosecnom kintom (400
evra plata bila pre 2 godine,eto da sve kazem),sa sopstvenim stanom -prodao
pola dedovine da ga kupim- u gradu koji je kao veliki ali se po nasem
obicaju, svi u stvari medjusobno poznaju. No i da nije tako,tesko bih
nasao nekog od bliskih mi ljudi od ranije,sve se to taman
za ovih 10-15 godina razislo,pogubilo,promenilo prezimena i
interesovanja.
I sve mi to konacno pukne u glupu glavu,pre dve godine posaljem
staru firmu u tri lepe, pokazalo se kao dobro, jer niko mi ni zdravo nije
rekao,a nasao sam ponovo posao vrlo brzo,manja lova naravno ali i mirnije i vise
vremena. Ali brate,ja sada imam dosta vise godina(?koliko,jos ne smem da
napisem -a ni kuceta ni maceta,neozenjen,zadnja devojka pre 3-4 godine,matorci
poumirali, cak mi se i najbolji drugar,nesudjeni kum,odselio 2001.u
Francusku,jedva da se vidjamo jednom godisnje.Out of life, potpuno,mogao bih
isto tako da budem medju belim medvedima.Ako se moje drustvo promenilo,tak
sto se ovo napolju promenilo...Uostalom,teme foruma na mrezi dovoljno govore
same po sebi.Kao da sam bio u zatvoru ovih 15 god,ali opet,WTF,ko mi je
kriv. I onda naravno, najlakse-posto je jedino drustvo u kome se sada krecem
ono na novom poslu,posle jedva godinu dana, zapalim se za sveze udatu
koleginicu(ona se udala prosle godine),zapravo evo bez
pro#eravanja, verovatno najinteligentniju,najsarmantniju i najduhovitiju
osobu koju sam u zivotu upoznao.Ej, koliko naj-pa je onda valjda i
najNEverovatnije, ali par ljudi koje sam onako pitao u vezi toga kazu da sam
u pravu-sa time sto je ona,naravno,i NAJudatija(iako ne u mojim ocima,mladja 6
god.od mene,tek zavrsila fax,bez dece i izgleda da ce ih biti kako ona
kaze,ima lepe izglede da napreduje ovde iako ima prilicno agresivnog frajera za
muza, kako kaze,ali nema nameru da ga napusti -uostalom nisam je ni
pitao.Nema tu ni neke svrhe,pisem ovo vise da me i Bog cuje, kako se moze
u#ebati sopstveni zivot.
Sve u svemu nas dvoje smo sad najbolji drugari,idemo
na klopu,u grad,slavimo kojesta zajedno, i naravno kad bih pokusao da
napravim neki korak prema njoj u "drugom" smislu,sve bi to na veoma ruzan
nacin propalo.I otkrijem onda taj krajnji svoj maler,na sta su me
upozoravali jos klinac kad sam bio,porodicna mana-ILI JEDNA ZENA ILI
NIJEDNA.Naravno da sam 10-godisnjim dobrovoljnim odsustvom iz svog zivota
samo pogorsao stvari,tj.suzio svoj pogled na svet,ali eto-sad i kada upoznam
neki deo njenog drustva(i zenskog,slobodnog)-ne vredi,ja vidim jedino
nju.
Nije to foliranje.Folirao sam ja dosta samog sebe do sada.Postao sam
asocijalan,bez vere u sebe i druge,a ona mi je tu blizu,i kada bi mi ona
dozvolila istinski bih je zavoleo do kraja,mislim tako da bih je smesta
prosio ili maznuo od "opasnog" muza,ha). A mogu evo ovako i da zivim
"promenjen" zivot i drugih 15 godina kada bih hteo. Tinejdzerski problemi u
mojim godinama.Tuga jedna.Mogao bih i "na silu" da probam nesto u vezi sa
njom,ali 90 posto bih izgubio i ovo malo sto sam sada napravio.Nju ne bih
NIKADA mogao da povredim,na bilo koji nacin, zivota me to stajalo.Onda sam
jos kontao da opet napravim zid oko sebe,da se iskljucim na sledecih sto
petnaest godina)) pa sta bude,ali nije bas lako,nije bilo lako ni onaj prvi
put cak i ako sam tada imao kao neki razlog (posao).A sve sam blize bas toj
zamisli, da se iskljucim,to je najlakse...stigao sam da nabacim 10 kila za 6
meseci,poceo da cugam previse,izgubio voz.dozvolu zbog toga, ma ko me j...
uostalom,koliko samog sebe sazaljevam,mogao bih ladno da se skratim za glavu,
naravno da me nista bolje na kraju i ne ceka.Ili da po drugi put od#ebem sve i
odem u Las Vegas da budem taksista,ima puno nasih tamo i niko te ne pita nista))
Bas bih voleo da mi neko kaze sta misli o svemu ovome ili sta mi je
ciniti,moja sopstvena "draga saveta" nesto je ufitiljila...veliki pozdrav,
unapred hvala.
p.s koliki post...valjda je nego ostao ziv do kraja ') And, sorry zbog formata teksta,ovo
je islo na copy/paste