Zena, dete i doktorat

webhanuma

Primećen član
Poruka
926
Primarno me interesuje stav zena koje su fakultetski obrazovane, planiraju doktorat, jesu na istom ili su vec stekle famoznu titulu; takodje misljenja i iskustva svih ostalih su cenjena.
Dakle trenutno sam na kraju faxa, posle kog nastavljam postdiplomske studije, te se pitam:
Ako niste rodile pre jel’ vam zao i sta mislite kad je trebalo?
Ako ste rodile pre kraja faxa, pocetka PhD-a ili u medjuvremenu jel’ bilo pretesko I koliku podrsku ste imale?

Ja vidim samo tri pogodna intervala: na samom kraju faxa, na kraju doktorata (imam utisak da je ovo 1 u 1 000 000 da se desi) i nakon prvog radnog ugovora.
Jel’ ima neko drugo vidjenje jerbo bi mi mozda otvorili nove vidike?

Krajnje zaFalna
 
Ja sam rodila cerku na trecoj ggodini faksa. Onda sam napravila pauzu 5 godina..Vratila sams e na fakultet u oktobru 2006 godine. I sad shvatam da sam :
1. Trebala da zavrsim faks pre deteta ( sve u svoje vreme)
2. Prematora za faks ( sad imam 28 godina)
3. Resena da to isteram do kraja ( jer nikad nije kasno)

Sustina je dobro se organizovati. Ako jos i radis , sanse su ti male ili nikakve , jer te tri stvari zajedno traze 26 h dnevno angazovanja a ti to nemas...

Meni niko ne pomaze, pod niko podrazumevam bake i deke , dadilje..Klinka sad ima 4 godine ide u vrtic, ali kad dodje kuci ja sam sa njom ...Pomaze mi suprug koji radi prilicno pa i njegova pomoc je vrlo ogranicena.

Ucim nocu, dok imam snage. Obzirom da sam sad na faklutetu kojizahteva manj angazovanja nego fakultet koji sam pre studirala , sve to nekako i tece ,ali na staom fakultetu ne bi imala nikakve sanse.

Ipak - ne treba odustati.Ja sam to uradila u jednom trenutku, i sad mi je zao. Do sada sam to vec mogla da zavrsim. Sa malim detetom to je mnogo lakse, jer malo dete ima ustaljeni ritam prema kojem mozes da se orjentises. U uzrastu u kom je moja klinka , racunati na slobodno vreme tokom dana je nemoguce..

Eto to je moje iskustvo...Naprono je ali je uspeh sladji.
 
Da dodam i ovo - i ja planiram postdiplomske..Sa detetom ! Pre nje o tome nisam razmisljala.
Ima nesto u deci sto te tera da vuces jace i vise da teras dalje...Bez nje sam bila vrlo indiferentna prema faksu, sad kad imam nju, ne mogu sebi da dozvolim bilo kakvo opustanje , pa i kad je faks u pitanju..

Na kraju krajeva placam to iz svog dzepa ,pa bi bilo neodgovorno da dete trpi zbog moje nezainteresovanosti.
 
Magistraturu sam odbranila sa jedva vidljivim stomacicem u cetvrtom mesecu trudnoce, a sada pocinjem izradu doktorata. Ne pada mi na pamet da zbog istog zakidam na vremenu posvecenom deci ( sada ih imam dvoje), jednostavno, radicu koliko stignem na poslu, kod kuce mozda jos procitam neki rad, sredim neki rezultat, i to je sve. Polako, tek da se deca, po ugledu na mamu, orijentisu prema intelektualnom, a ne da budu zapostavljena.
 
ja imam dete i zavrsen faks, par nekih tecajeva i pocela sam ekspretske. ne smeta mi dete u svemu, smeta mi neorganizovanost na fakultetu. dete moze u obdaniste, nije u tome problem, a meni je svaki trenutak u kojem pozelis dete jednako povoljan. ako planiras PhD, pretpostavljam da si uporna, marljiva i organizovana. ako si do sada umela da organizujes sebi vreme, uspeces i sa detetom. problem je u fakultetu - ja sam bukvalno osecala da mi oduzimaju vreme (na FPN). trebalo je naci knjige iz '70. godina, profesor dodje pa prica o svojoj plati i stanu na dedinju, krajnji bezobrazluk. jedini savet koji stvarno mogu da ti dam je da, ako imas priliku, trazis stipendiju i produzis studije van zemlje. tako nesto je sa detetom mnogo teze, ako si sama, ali nije nemoguce. zavisi od tvojih godina, planova za buducnost, zelja...
 
Hvala na dosadasnjim odgovorima :-) Formim polako svoj stav o tome i proracunavam kako najbolje znam, pa su mi sva iskustva dobro dosla.
Sama nisam, imala bih podrsku svake vrste, ali .. postoji efekat gde PhD radim van domasaja baba i deda i ostalih, a nije neverovatno i partnera. Eto to je efikasan problem.

@Die.Cinderella zakljucila bih da ti bas imas logisticku podrsku sa strane?
 
webhanuma:
Sama nisam, imala bih podrsku svake vrste, ali .. postoji efekat gde PhD radim van domasaja baba i deda i ostalih, a nije neverovatno i partnera.
Kada dodjes u konkretnu situaciju nadju se i resenja. Znam mnogo baba kojima nije padalo na pamet da se pomeraju odavde, pa sada sa zadovoljstvom cuvaju unucice i kuvaju ruckove po belom svetu ;) Popricaj sa svima njima i mislim da ces se prijatno iznenaditi njihovom spremnoscu.

PS Sta kaze partner na tvoj plan? Kako se on uklapa u tu pricu?
 
Harmony:
Drago mi je, Mirka, sto si puna volje i energije. Verujem da ti nije lako da se organizujes, ali garantujem da si prezadovoljna :P


Ma teram se , kupila sam BIC ! :wink:
Pa kad me uhvati ono da mi se ne uci ja se dobro izbicujem i onda ucim...

Tesko je al je uspeh sladji , to sam vec rekla .I nekako prija ..sad vise niko ne gleda u mene i misli : " Jao ona nije zavrsila faks "
Nego se gurkaju laktovima i suskaju : " Covece njoj ovo ide dobro i pored deteta "

A to godi sujeti ne mozete da zamislite kako. Od luzera postadoh uzor , dala sam domaci nekima iz okoline. 8-)

Nije da se hvalim al ..mnogo sam pametna ... :lol: :wink: :lol:
 
ja licni mislim da svaka zena koja ima imalo volje za napredovanjem moze da uspije da sve te obaveze uskladi.ja sam se licno malada udala.sa 19 sam zavrsila srednju i odma upisala fakult, a u oktobru sam se vec udala.na pocetku nisam imala nikakvih poteskoca da sve to uspijem.al vec na pocetku druge godine faxa sam se porodila i razmisljala sam o tome da pauziram jednu godinu, dok dijete ne odraste bar malo.ali su me svi dgovarali od toga a i sama sam se plasila da nakon te pauze nwebi nikad ni nastavila sa faksom.i nisam se pokajala na odluci.jest da je bilo malo teze sve obaveze uskladiti al uspije se nekako.imam podrsku citave familije sto sa moke strane sto sa muzeve.al trudim se koliko mogu da ja i muz to sami uspijemo dogovoriti kako cemo sa cuvanjem djeteta dok ja ucim tako da bas u nekim situacijama kad on bas nemoze da ga cuva zamolim mamu ili svekrvu da ga cuvaju da ja mogu uciti.
 
Ako razmisljas tako ostaces ili bez jednog ili bez drugog.Dosla sam do zakljucka da se ne moze bog-zna-kako to planirati jer tu jednu ili dve godine gubis svakako.U svakom slucaju od neceg mora da se oduzme.Ako se porodis mlada,oduzela si od provoda,zavrsenog faksa na vreme i slicno.Ako se porodis starija oduzela si opet od nekog ozbiljnijeg skolovanja ako planiras postdiplomu samo si sada starija pa te malo vise mrzi oko dece,nemas zivaca.Takodje,nemas vremena da pravis neku pauzu izmedju dece ako ih zelis vise,nego moras da ih skrkas na brzinu sto je slom za organizam a i tako se udaljis od struke na par godina.
Mislim da je najbolje roditi decu u toku studija,negde pred kraj.
 
Prvo je bitno postaviti pitanje "Zasto studiram?". Vjeruj, pitanje nije lupo. Ako se faks zavrsava bez odredjene svrhe ili, jos gore, tek da bi se reklo da imas diplomu, bez ikakve vizije sta ces sa njom, radije bih dovela u pitanje studije nego potomstvo.
Sa druge strane zena (valjda i muskarac) ima pravo da provjerava granice svojih mogucnosti i ostvaruje neke ciljeve koje je sebi postavila, radi po planovima.
Mirka sizika, svaka cast!
Na trecoj godini imamo oko 21-22 godine i to su sjajne godine za dobiti dijete.
Licno ne znam hocu li ici na postdiplomske (sada sam na II godini), ali sigurno necu cekati da sve pozavrsavam da bih rodila bebu.
Pravo vrijeme ne postoji. Ama ni za sta, vjeruj. Ni za brak, ni za dijete, ni za... Pravo je onda kada se tebi dogodi, a ti ga upotrijebis najbolje, u skladu sa trenutkom. Sve je pitanje prilagodjavanja sitaciji.
Zato krivo vrijeme definitivno postoji - beba u maloljetnickom periodu i beba u vrlo kasnim godinama. A opet, i tada se moze, ako se zeli.

Nisam pobornik teorije "diploma po svaku cijenu". Moje kolege muzu roditeljima pare za faks, a nemaju pojma sta opstaju sa tom diplomom, niti se trude da nauce ista sto se da rijesiti puskicama, bubicama i sl.

Fakultet je postao skupa zabava, i izgubio je svrhu. Treba se obrazovati, ali i ocijeniti zasto to radimo. Uz to postao je sam sebi cilj. Nadam se da me bar neko razumije sta hocu da kazem. Nije cilj, olaksati sebi buducnost nego okaciti diplomu na zid. Naglasavam da je to slucaj sa webhanumom, ali sa mnogima jeste.
Vrlo malo pravnika, ljekara, ekonomista zivi dobro kao privatnici koji su se probili umjecem i energijom sa svojom srednjom skolom, nacetim faksom i eventualno kojom godinom kursa na racunarima. Na cijeni jeste znanje. Ali ne ono koje je bilo u doba SFRJ. Zato uvijek sebi treba postaviti pitanje svrhe.

Ako mogu da dobijem (Nadam se da cu moci) dijete sa 21-24 godine, radije cu pauzirati sa fakultetom, nego sa 29-35 i sa diplomom doktora, magistra i sl. Ne zato sto je to ispravno,vec zato sto je to moj stav.
 
webhanuma:
Primarno me interesuje stav zena koje su fakultetski obrazovane, planiraju doktorat, jesu na istom ili su vec stekle famoznu titulu; takodje misljenja i iskustva svih ostalih su cenjena.
Dakle trenutno sam na kraju faxa, posle kog nastavljam postdiplomske studije, te se pitam:
Ako niste rodile pre jel’ vam zao i sta mislite kad je trebalo?
Ako ste rodile pre kraja faxa, pocetka PhD-a ili u medjuvremenu jel’ bilo pretesko I koliku podrsku ste imale?

Ja vidim samo tri pogodna intervala: na samom kraju faxa, na kraju doktorata (imam utisak da je ovo 1 u 1 000 000 da se desi) i nakon prvog radnog ugovora.
Jel’ ima neko drugo vidjenje jerbo bi mi mozda otvorili nove vidike?

Krajnje zaFalna
Prvo ti sama sa sobom resi da li ti je vaznija porodica ili karijera.
Ako ti je vaznija karijera, onda je pocni, a kada vec pocnes sama ces umeti da ocenis da li ti imas ili nemas energije i za dete... vremena ces verovatno imati, ako nisi samohrana majka, ali energija je individualna stvar.

Posto izgleda da sam ja jedina ovde koja je zavrsila i fakultet i poslediplomske... pa da ti kazem, da su poslediplomske mnogo lakse nego osnovne studije, bar su meni bile. Odabrala sam stvar koja je meni najvise lezala, o kojoj sam najvise zelela da ucim i jedina gnjavaza su bili pojedini asistenti koje sam ponekad morala da jurim i da im "pretim" tj. dizem dreku oko njihovog neispunjavanja obaveza. Ali na srecu toga je bilo malo, imala sam srecu.. mada na drzavnom fakultetu.
 
Btw, da kazem samo da sam ja licno od Phd studija odustala jer su podrazumevale moje napustanje partnera... mozda na par meseci, a mozda i vise... ali ja to nisam htela. Svako ima svoje prioritete... ja sam shvatila da meni zivot bez njega ne znaci nista i da mi je on najveci izazov...

I nije mi zao... zajedno smo poceli da radimo nesto divno, kreativno ... a uskoro cemo imati i bebu...
 
@baby84 skidam kapu na dosadasnjem uspehu! Ako je ovo u nicku godiste aplauz na hrabrosti i svesti kako sve postici.

Harmony:
Znam mnogo baba kojima nije padalo na pamet da se pomeraju odavde, pa sada sa zadovoljstvom cuvaju unucice i kuvaju ruckove po belom svetu ;) Popricaj sa svima njima i mislim da ces se prijatno iznenaditi njihovom spremnoscu.
Sta kaze partner na tvoj plan? Kako se on uklapa u tu pricu?

Svi se uklapaju u pricu. Babe i dede bi cuvale unucice, otac bi stvarao familiju sa mnom, ali nama svima medjusobno se geografske sirine nikako ne poklapaju; gubitak istog tla najcesce donosi i veliki gubitak novca i energije da se sve postigne.
Dakle ja se nisam skolovala da bih bila domacica, ta osoba me nije upoznala dok sam strikala pored prozora, tako da ne mogu sebi da dozvolim luxuz i kazem "e od sad je to moja karijera".
Babe koje kuvaju sirom kugle zemaljske i ta je tema obradjivana do sad.. ali za tako nesto moram ja imati stabilniji zivot negde pa da bi me pratila svita voljenih. Problem jeste u meni i onim cime se bavim sto me tera da budem nomad, jako tesko je iskombinovati ljubav, formljenje familije, karijeru koja je u nekom daljem futuru neophodna kao materijalna stabilnost a ne kao nesto o cemu se u selu prica, solidan posao partnera u nekoj varosici,i moj doktorat u velikom gradu susedne drzave. A zrtvu smo svi spremni podneti nego su pregovori koju najefektniju i sa sto brzim rezultatima ;-)

Doors of Perception:
Dosla sam do zakljucka da se ne moze bog-zna-kako to planirati jer tu jednu ili dve godine gubis svakako.

Tvoje misljenje mi je najsrodnije.
Nema sumnje da od neceg mora da se oduzme, ne gajim snove i iluzije o perfekciji, svesna sam i da dete nije iz instant kesice i da nekad nece tako po narudzbi "ja bi diplomu pocetkom aprila, a dete krajem istog" samo radim sistemski proracun sta je najbezbolnije i najpozeljnije.

Hvala na misljenju ;-)
 
HEBEHA:
Prvo je bitno postaviti pitanje "Zasto studiram?". Vjeruj, pitanje nije lupo. Ako se faks zavrsava bez odredjene svrhe ili, jos gore, tek da bi se reklo da imas diplomu, bez ikakve vizije sta ces sa njom, radije bih dovela u pitanje studije nego potomstvo.

Bez cilja da omalovazim tvoj stav, bez volje da primetim vrcavu malicioznost u istom, nikako mi nije jasno gde si se pronasla u temi.
Dakle pitanje nije bilo skola ili dete, nego dete kad, kako i zasto tad.
A to zasto ti studiras... to mozda bolje na nekom drugom forumu da obradimo.
 
ra-ta-tat:
Prvo ti sama sa sobom resi da li ti je vaznija porodica ili karijera.
Pa dobro ljudi ovo je forum! Dakle ne sluzi poducavanju drugih i modifikovanju njihovih stavova nego izlaganju sopstvenih.
Dakle kao i u prethodnom postu, ja nemam razlog da odlucujem da li mi je vaznija porodica ili karijera. Ne daj boze zivot da me natera na tako nesto odluku bih ispravno i casno donela ne razmisljajuci, medjutim ovde to nije bio slucaj.
Trenutno ja sam jako mlada, na horizontu ne vidim nista osim perspektive i pitam se u kom pravcu da krenem da sve ponudjeno sto bolje iskoristim.
Nisam mediokritet i ne zadovoljavam se takvim stavom ni zivotom. Ako je nekima potrebno da razdvoje funkcije disanja i razmisljanja, od rada u basti to je o.k. ali treba malo postovanja i tolerancije uneti ka onima koji to rade istovremeno.
Nej sam ja mnogo pametna, nej da mis'im da je moj stav ispravan, nego formim svoj na osnovu svih culnih i drugih iskustava.
Ne treba da prodjem kroz pakao da bih znala da kazem gde je. Ne treba da prodjem kroz svaku situaciju da bih efekte iste mogla da sagledam.
Dakle vrlo mi je realno sledece, neovisno o partneru ako bih radjala dete sad potrebno mi je zalaganje mojih roditelja. Ako bih dete radjala na kraju doktorata potrebna mi je materijalna, kao i stabilnost partnera u stavu da sam ja ta s kojom hoce familiju (dakle u tom momentu ne bih se usudjivala na priplodnog pastuva), i nakon recimo dve godine prvog radnog ugovora bih imala dovoljnu finansijsku stabilnost, kao i geografsku tako da bih neovisno o partneru familiji i drugim faktorima koji su prethodno bili neophodni mogla odluciti sama da podignem dete.
Ako je tebi potrebno pre odlaska u prodavnicu da prethodno proracunas put kojim ides i s kog ne smes skrenuti, jer si resila da je najvazniji ili najkraci... ja to postujem, ali ja obicno sagledam sve solucije, trudim se da pribegnem najpozeljnijoj, ali i sve druge me ne bi zatekle nespremnom.
ra-ta-tat:
Posto izgleda da sam ja jedina ovde koja je zavrsila i fakultet i poslediplomske... pa da ti kazem, da su poslediplomske mnogo lakse nego osnovne studije, bar su meni bile.
Btw, da kazem samo da sam ja licno od Phd studija odustala jer su....

:shock:
pa mi u mom selu PhD zovemo postdiplomske, pa sad ne znam jel' da ti cestitam sto si ih zavrsila il' da ti cestitam sto si od njih odustala al' ces da imas bebu?
 
webhanuma:
Pa dobro ljudi ovo je forum! Dakle ne sluzi poducavanju drugih i modifikovanju njihovih stavova nego izlaganju sopstvenih.
Dakle kao i u prethodnom postu, ja nemam razlog da odlucujem da li mi je vaznija porodica ili karijera. Ne daj boze zivot da me natera na tako nesto odluku bih ispravno i casno donela ne razmisljajuci, medjutim ovde to nije bio slucaj.
Trenutno ja sam jako mlada, na horizontu ne vidim nista osim perspektive i pitam se u kom pravcu da krenem da sve ponudjeno sto bolje iskoristim.
Nisam mediokritet i ne zadovoljavam se takvim stavom ni zivotom. Ako je nekima potrebno da razdvoje funkcije disanja i razmisljanja, od rada u basti to je o.k. ali treba malo postovanja i tolerancije uneti ka onima koji to rade istovremeno.
Nej sam ja mnogo pametna, nej da mis'im da je moj stav ispravan, nego formim svoj na osnovu svih culnih i drugih iskustava.
Ne treba da prodjem kroz pakao da bih znala da kazem gde je. Ne treba da prodjem kroz svaku situaciju da bih efekte iste mogla da sagledam.
Dakle vrlo mi je realno sledece, neovisno o partneru ako bih radjala dete sad potrebno mi je zalaganje mojih roditelja. Ako bih dete radjala na kraju doktorata potrebna mi je materijalna, kao i stabilnost partnera u stavu da sam ja ta s kojom hoce familiju (dakle u tom momentu ne bih se usudjivala na priplodnog pastuva), i nakon recimo dve godine prvog radnog ugovora bih imala dovoljnu finansijsku stabilnost, kao i geografsku tako da bih neovisno o partneru familiji i drugim faktorima koji su prethodno bili neophodni mogla odluciti sama da podignem dete.
Ako je tebi potrebno pre odlaska u prodavnicu da prethodno proracunas put kojim ides i s kog ne smes skrenuti, jer si resila da je najvazniji ili najkraci... ja to postujem, ali ja obicno sagledam sve solucije, trudim se da pribegnem najpozeljnijoj, ali i sve druge me ne bi zatekle nespremnom.


:shock:
pa mi u mom selu PhD zovemo postdiplomske, pa sad ne znam jel' da ti cestitam sto si ih zavrsila il' da ti cestitam sto si od njih odustala al' ces da imas bebu?

Oh... stvarno si dete. To nije nuzno losa stvar... u slucaju da odrastes u narednom periodu.
Tako da... nisam te uvredila, nadam se.
Kako ti to uopste planiras "poslediplomske" studije kada ne znas kakve sve opcije postoje... :roll:
Posto volis da planiras i analiziras, pocni sa google-om pa vidi sta je sve moguce u tvojoj situaciji, a u vezi je sa nastavkom studija. Ne znam sta studiras, pa ne mogu da znam u kom si ti ogranicenom tripu... ali ja sam svoje studije zavrsila, a Phd nisam ni pocela, tj. nisam makla dalje od aplikacije, preporuka, polaganja potrebnih ispita i pisanja eseja.

Sto se tice cestitanja... mozes za bebu :D ona je daleko veci i vazniji dogadjaj u mom zivotu, nego studije.

Ostale stvari koje si napisala... pa mislim da si se raspravljala sama sa sobom i da je moja replika suvisna. Zelim ti srecu i skoro zavrsavanja osnovnih studija.

I zivot se ne moze isplanirati, niti se moze biti spreman za njega... ali to ces vec i sama videti.
 
Ja sam u julu primljena na Engleski jezik i knjizevnost u Sarajevu,upala na budzet Republike Srpske,krajem jula zatrudnela,u oktobru krenula redovno na faks,u novembru presla na vanredno,profesori mi nisu organizovali konsultacije,nisu mi ostavljali knjige,kolege nisu htele da mi daju knjige(klasicno podmetanje nogu),knjiga nema nigde da se kupi,nazovem studentsku da dobijem neke informacije,naglasim da zovem iz Srbije i da sam trudna,a oni mi kazu "dodji ovde pa procitaj na oglasnoj" i zalupe mi slusalicu,tako da sam u decembru pokupila svoja dokumenta i planiram da ove godine upisem menadzment na nekom privatnom faxu u mom gradu.Mali je grad pa se necu puno odvajati od deteta,uostalom imacu muzevu pomoc,kao i pomoc roditelja,uglavnom od toga necu odustati,upisacu nesto i zavrsicu bas zarad mog deteta,ono mi je sada najveca motivacija.
 

Back
Top