Završivši sa večerom pređoše u park preko puta. Kokan predloži devojci da se spuste na klupu ispred spomenika velikom prosvetaru i borcu za istinu Vasi Pelagiću.
Zauzevši mesto na klupi Natali pogleda s podozrenjem u ogromnu kamenu figuru čoveka koji je nekako, činilo se baš preteći, izazovno u svakom slučaju natkrilio knjigu nad njihovim glavama.
Kokan je brzo prešao na stvar. Dok ju je jednom rukom stezao uza se i utiskivao dugi poljubac na njene uzdrhatale, tople usne, druga ruka mu je kao neko živo svrdlo prodirala između njenih bujnih butina ka važnom cilju. Pošto je nosila čarape na tregere, njena glatka, mestimično s unutrašnje strane stegni svilenkastomaljava koža ga je prosto naprosto sluđivala. Mumlao je od zadovoljstva.
- Alal ti vera!...-uzviknu najzad, prigušeno, sav zadihan.
- Što?- odazva se ona, takođe sva dašćući.
- Nisi namakla onaj blentavi hula-hop, neguješ kla...klasiku...- dahtao je on, gnječio joj snažnim šakama njene oble, tople butine. - Mrzim suvišni tekstil na curama...- mumlao je dalje - pogotovo na ovakvim curama...
Ona se sad više nije javljala. Sklopljenih očnih kapaka,užarenih obraza, predava se sve više njegovim šakama i prstima. Lako stegnute butine opuštala je sve više. Hvatala je njima oktopodski njegove ruke, trljala ih njima.
Vrlo brzo su oboje uvideli da im položaj na tvrdoj klupi nije najbolji. Doduše, u prvo vreme, pripijeni jedno uz drugo i sve više se stežući i trljajući sopstvenu kožu i meso, jedva da su ossećali ćoškaste daske. Malo kasnije je Natali, obrvana strašću, gotovo obnevidela od želje da momka dobije što više u sebe, da ga uvuče u svoje telo, zajašila nekako klupu, a time unekoliko primakla na gotovo dovoljnu razdaljinu šlicu njegovih pantalona, koji je on pokušavao da raskopča, gotovo čupajući dugmad na njemu. Istovremeno, bokser je, vršeći akrobatiku svoje vrste, uzaludno pokušavao da je oslobodi donjeg veša. Bila je razapeta, raskrečena nad njim, sve je bilo stisnuto i zategnuto, niotkuda da povuče bar neki kraj. Najzad je nekako pošlo bokseru za rukom da joj strgne bluzicu, pa odmah zatim i grudnjak. Sasvim joj je razgolitio gornji deo tela, njene grudi blesnuše na mesečini, propeše se ka njegovim usnama.
- Ako naiđe milicija - pade joj zadihanoj ipak na pamet - pohapsiće nas zbog nemorala...- unjkala je dašćući.
- Pa šta!...- mumlao je bokser, gnjurio je lice u njene grudi.
- Propala bi mi audicija. Moja karijera...
Ali Kokan je zahvati novim poletom i ono prosto otpadoše otrgnuti snagom svojih strasti sa klupe kao zrelo voće. Otkotrljaše se u čvrstom zagrljaju, spletenih udova, omamljeni, odsutni za ceo svet, u gustu travu podno nogu kulturnog reformatora i istiniljupca Vase Pelagića koji je i dalje ozbiljno, važno, neodgodivo pružao nad njima i ka njima ogromnu raskriljenu knjigu.
Mladić je sada bio u mnogo zgodnijem položaju da lepotici Natali zadigne haljinu i gotovo samo jednim potezom ruke joj razgoliti i donji deo tela. Oni su već bili idealno spojeni za najvažniji završni čin, kad bokser oseti neko udaranje otpozadi u đonove svojih cipela. U prvi mah mu se učini kao da se, onako u grču i transu, odupire o neki u travu skriveni panj. A zatim je čuo i glas iza sebe i iznad sebe.
- Kakav je to način da uništavate zelenilo. Sramota, gazite travu u parku!...
Natali ciknu prigušeno i privi se još čvršće uz svog dragana. Gotovo da je nastojala da mu se uvuče u nedra, da se sva sakrije u njemu. Ili pod njim.
Iznad njih je stajao milicioner, pozornik. Mlatio je prekorno glavom.
-
Da vas više nisam video da unuštavate gradsko zelenilo. Znate li vi kolikoje truda potrebno da se odneguje ovako gusta, sočna trava. Sram vas bilo! Oblačite gaće i - tutanj! Da vas oči moje više ovde ne vide!
Radomir Smiljanic