Ljubav i nakon 30-te?

sarajka2007

Početnik
Poruka
4
Pozdrav svim forumasima.
Kao sto mozete primijetiti ja sam "novi kolacic" ovdje.
Zeljela bih postaviti jednu temu, ali ako je ona vec ranije bila, onda moje veliko sorry svima.
Vec neko vrijeme sam u cudnoj fazi. Ne znam da li se neko od vas osjecao ovako. Ako jeste, voljela bih da mi kaze kako da to prevazidjem.
Naime, "gulim" 30.-tu godinu. Iza mene su dvije duge veze. Promasaji. Ova druga je skoro okoncana. Opet sam sama. Nije mi problem sto sam sama, vec me muci to sto sam peh po pitanju ljubavi. Pitam se gdje grijesim. Osjecam se umornom po pitanju traganja za "njim". Vec danima tapkam u mjestu, svjesna da ne moze ni tako, ali ja ne znam kuda da krenem. Da li da "utjehu" nadjem u poslu, daljnjem obrazovanju (magistarski i sl.)...? Muci me to sto sam, cini mi se, izgubila pokretacku ideju. Da li da, uostalom, potpuno odustanem od nade da cu jednoga dana naci "njega"? Prijatelji me uvjeravaju da se u nasim godinama (oko 30-te) ni ne mogu vise desiti "leptirici" u stomaku pri pomisli na dragu osobu, ili krace receno - kazu mi da se u ovim godinama ljudi ne mogu nadati velikim ljubavima i da trebaju biti sretni ako pronadju nekoga ko im je "skladan", a ljubav...
Ne znam vise sta da mislim. Jako sam zbunjena. Hvala.
 
sarajka2007:
Pozdrav svim forumasima.
Kao sto mozete primijetiti ja sam "novi kolacic" ovdje.
Zeljela bih postaviti jednu temu, ali ako je ona vec ranije bila, onda moje veliko sorry svima.
Vec neko vrijeme sam u cudnoj fazi. Ne znam da li se neko od vas osjecao ovako. Ako jeste, voljela bih da mi kaze kako da to prevazidjem.
Naime, "gulim" 30.-tu godinu. Iza mene su dvije duge veze. Promasaji. Ova druga je skoro okoncana. Opet sam sama. Nije mi problem sto sam sama, vec me muci to sto sam peh po pitanju ljubavi. Pitam se gdje grijesim. Osjecam se umornom po pitanju traganja za "njim". Vec danima tapkam u mjestu, svjesna da ne moze ni tako, ali ja ne znam kuda da krenem. Da li da "utjehu" nadjem u poslu, daljnjem obrazovanju (magistarski i sl.)...? Muci me to sto sam, cini mi se, izgubila pokretacku ideju. Da li da, uostalom, potpuno odustanem od nade da cu jednoga dana naci "njega"? Prijatelji me uvjeravaju da se u nasim godinama (oko 30-te) ni ne mogu vise desiti "leptirici" u stomaku pri pomisli na dragu osobu, ili krace receno - kazu mi da se u ovim godinama ljudi ne mogu nadati velikim ljubavima i da trebaju biti sretni ako pronadju nekoga ko im je "skladan", a ljubav...
Ne znam vise sta da mislim. Jako sam zbunjena. Hvala.

Nemoj, da tako razmisljas, nije ni sve tako crno...bolje, da je propalo, nego, da si se udala...pa...znam, nije neka uteha ali...
Nije istina, da ne mogu, da se osete leptirici u 30+...naravno, da ces, da mislis na ljubav a ne samo na skaldnost...Istina je, da se nakon 30 teze pronalazi partner...ustvari jako tesko...pametniji si, vodis drugaciji zivot, nisi totalno otkacen za zurke i sl., kao kad si mladji...
Nemoj niposto, da sedis kuci, tugujes, razbijas glavu...upisi magisterij, ako to zelis, kreci se,.... mozda bas na fakultetu upoznas nekog pravog....
Ne odustaj...bolje i kasnije, da nadjes ljubav i da je osetis, nego nikad....razmisljaj pozitivno...
 
Ne odustaj, sta ti je. Samo se opusti i ne razmisljaj mnogo o tome. Uzivaj u nekim drugim stvarima i desice se. Iznenada. Valjda kad ti je sudjeno, ne moze nista na silu. Eto, i meni se desilo u tridesetoj. Na prvi pogled i bilo je obostrano. Secam se da sam sedela u fotelji kada je usao u sobu, a meni se toliko zavrtelo u glavi, da sam mislila da cu pasti s te fotelje. :p O leptiricima da ti ne pricam, ma bio je valjda citav roj. :p Cele noci sam sanjala kako se ljubimo, a posle mi je i on ispricao da je isto to sanjao. I tako mi sada "gulimo" 14. godinu. I nijednog trenutka se nismo pokajali. Bas nam je lepo. Sta je 30 godina? Nista, pih. Ljudi se zaljubljuju i u 40, 50, 60... sa svim tim istim leptiricima i vrtoglavicom.
 
Ma, kakvo odustajanje! :D U tim godinama mozes mnogo bolje da procenis buduceg partnera i da shvatis sta mozes da ocekujes od te veze i da li ti to odgovara. Leptirice povezuju sa mladoscu, jer u 19,20 ni ne razmisljas o vasoj buducoj vezi, da li bi moglo da uspe ili ne, samo se zaljubis u njega jer ima plave oci :wink:
 
Ljubav ne zna za godine... ;)
Tridesete godine su najlepse godine za zenu...nije sto sam i sama zagazila u cetvrtu deceniju nego zaista tako mislim..
Ne ocajavaj...Prava ljubav dodje,i treba je cekati a kada je osetis o godinama neces ni razmisljati. :)
 
Opisujesh emotivni zhivot posle 30-e kao da je to video igrica gde imash zadatak da ulovish "pravog" da bi preshla na sledeci nivo. Opusti se malo i izbaci iz glave te besmislene dileme "magistarski ili ljubav".
 
macka vracarka:
Ljubav ne zna za godine... ;)
Ne ocajavaj...Prava ljubav dodje,i treba je cekati a kada je osetis o godinama neces ni razmisljati. :)
U pravu je žena.
Ja imam preko 40, a zatelebesao sam se k'o pred kraj osnovne škole (sa sve leptirićima u stomaku).
To ne znači da nisam ozbiljno mislio malopre kad sam ti napisao da se baciš u promet.


Pozdrav Djuro! :grin: Dugo te ne videh ovde, nedostajala si mi. :grin:
 
sarajka2007:
Pozdrav svim forumasima.
Kao sto mozete primijetiti ja sam "novi kolacic" ovdje.
Zeljela bih postaviti jednu temu, ali ako je ona vec ranije bila, onda moje veliko sorry svima.
Vec neko vrijeme sam u cudnoj fazi. Ne znam da li se neko od vas osjecao ovako. Ako jeste, voljela bih da mi kaze kako da to prevazidjem.
Naime, "gulim" 30.-tu godinu. Iza mene su dvije duge veze. Promasaji. Ova druga je skoro okoncana. Opet sam sama. Nije mi problem sto sam sama, vec me muci to sto sam peh po pitanju ljubavi. Pitam se gdje grijesim. Osjecam se umornom po pitanju traganja za "njim". Vec danima tapkam u mjestu, svjesna da ne moze ni tako, ali ja ne znam kuda da krenem. Da li da "utjehu" nadjem u poslu, daljnjem obrazovanju (magistarski i sl.)...? Muci me to sto sam, cini mi se, izgubila pokretacku ideju. Da li da, uostalom, potpuno odustanem od nade da cu jednoga dana naci "njega"? Prijatelji me uvjeravaju da se u nasim godinama (oko 30-te) ni ne mogu vise desiti "leptirici" u stomaku pri pomisli na dragu osobu, ili krace receno - kazu mi da se u ovim godinama ljudi ne mogu nadati velikim ljubavima i da trebaju biti sretni ako pronadju nekoga ko im je "skladan", a ljubav...
Ne znam vise sta da mislim. Jako sam zbunjena. Hvala.


Da,da...a prijatelji jedva cekaju da daju "prijateljske"savjete i da ti nude nekog svog isto tako "nesrecnog" trideset ili visegodisnjeg komsiju,poznanika,rodjaka...ne bi li eto i ti najzad bila srecna i tvoj zivot ispunjen...a ljubav ionako ne postoji,niti je ikad postojala ...To je samo zabluda mladih...onih ispod trideset... A sve u stilu "evo,ja sam pogrijesila sto se udadoh iz ljubavi,a sta sad imam od toga...zato trazi nekog "skladnog",ko sisa leptirice ..." E,malo morgen"...sto bi reko pokojni Slobo...Niko ,ali bas niko ne moze biti siguran sta ga ceka...a cak i ako nekad izgubis ljubav,bolje i to ,nego da je nisi nikad ni imala...
...Covjek ako trazi ljubav,naci ce je i ona je uvijek moguca...(Bas danas mi je bila pomalo smijesna situacija kad je jedan deda po meni pozdravio moju babu ,primijetio je u crkvi ...slicni se slicnima raduju... ) Druga je stvar da li je ta ljubav "ostvarljiva"....jer su ljudi preko 30 uglavnom zauzeti ,imaju porodice,i ostale komplikovanosti,pa je vjerovatnoca "ostvarljivosti" manja...Ali to ti je kao i sa statistikom...neko umire sa 20,neko sa 60...prosjek 40...ali opet ne znas kad ces bas ti umrijeti...:wink: I surova je istina da neko moze da ima sve osobine koje nam se dopadaju pojedinacno i da mu nista ne fali kao osobi,ali da "to nije to" i da nas ne cini srecnim...I nemoj da se predajes...znas onaj vic,kad covjek svaki dan moli boga da dobije na lotu...a na kraju mu bog kaze,da ce mu ispuniti zelju,ali prvo mora da kupi listic...Znaci,ako ne trazis,neces ni naci...a ako trazis,mozda jos nije sve izgubljeno...:wink: Samo nemoj da cekas i sjedis u cetiri zida...niko nece doci po tebe i pasti ti s neba(ako cemu uci ovaj forum,onda je to ovo :roll: )...A ako nikog nema u Sarajevu,ti onda dodji u Beograd... Salim se...eto,toliko od mene...nadam se da ne udavih previse...
 
d054.gif

udaćeš se ubrzo;)
veruj mi..to tako ide, kada dotakneš dno isplivaš na površinu lakše;)
 
jao, nemoj samo u bedaku nekog da upoznajes, mislim da je to najgora startna pozicija,
mogu da te razumem, ali hrabro napred, svaka ljubav je drugacija od prethodne, ako se leptirici ne pojave odmah mozda ce kasnije, ne znaci da to nije ljubav, daj sansu nekome ko je zasluzuje...
 
Мислим да је ово петрнаести пут да ово пишем на форуму, ал јако ми се допада и иде уз тему:
''Ко мисли да сво воће сазрева кад и јагоде - тај нема појма о грожђу!''
 
Hellen:
Мислим да је ово петрнаести пут да ово пишем на форуму, ал јако ми се допада и иде уз тему:
''Ко мисли да сво воће сазрева кад и јагоде - тај нема појма о грожђу!''

Ovo cu morati da zapamtim...:roll:
 
To uopste nije istina,evo ja odmah da ti kazem.Ja imam 33 godine,zaljubljena sam samo tako,ali bas zaljubljena.Imam i jedan brak iza sebe(a udala sam se za coveka koga sam zaista ludo volela)i ozbiljne veze......ali eto zaljubila sam se.A jedna moja dobra prijateljica ima 45 godina i zaljubljena je(inace takodje razvedena).Pusti ti te price moze ne moze...bas ti tvoji prijatelji to znaju.Nego ti se duso opusti i uzivaj u zivotu,a zaljubices se ne brinem se ja,pa ces posle da nam kukas sto zbog ljubavi ne mozes da jedes i spavas.:-) Veruj mi na rec........ljubav ne zavisi od godina,nego od nasih pogleda na svet.Ako se ti osecas mladom(kao sto i jesi)onda ces se zaljubiti,i bice ti lepo.Osobe koje u svemu nalaze samo ono ruzno,i koje dusevno ostare,one ne mogu nista da urade.Za njih ljubavi nema pa makar imali i 18 godina.Zato me poslusaj i uzivaj.
 

Back
Top