Moj dobar prijatelj je vec par godina u problemima sa zenom s kojom je u braku 13 god. Imaju dvoje dece u uzrastu od 9 i 11 god. Izmedju njih nema komunikacije, ona je jednostavno osoba koja radi sve sto hoce i moze joj se jer je situirana vise od njega i toj deci pruza apsolutno sve. Moj prijatelj ima osrednja primanja nedovoljna da bi deci priustio odmor u Italiji ili recimo Diznilend vec samo poneku igracku i setnju po mestu gde zivi...Deca su se potpuno okrenula ka majci, njega su izolovali i nikuda vise ne idu zajedno...Njemu se obraca samo kad za tu decu treba platiti skolarinu ili nesto sto i nije neophodno ali jednostavno mu uzima novac...On ne bezi da placa za decu ali ga boli sto kao otac nema apsolutno nikakvog mesta u njihovim zivotima...Po prirodi je miran i povucen, isuvise ciste i iskrene duse i zao mi je sto tako prolazi...Vidim da se u sebi jede i cesto ima zdravstvene probleme ali ne ume ili ne sme da s njom udje u neku raspravu pa ona radi stvarno sta hoce. Ne znam ni sama vise kako bi mu pomogla...ovo pisem eto tek da se cita kakvu gresku prave oni koji su do juce bili u porodicnom zivotu i koji se iz ko zna kojih razloga vise ne vole...Zar deca treba da budu zrtve toga? Zar ih treba zloupotrebiti da bi se onoj drugoj strani zadao bol? Sta god da je mislim da je veoma gresno i samo se nadam da ce istina jednom da izbije na videlo da je on castan covek ali karakterno jako slab da se sa jednom takvom osobom hvata ukostac...Bojim se da ne daj Boze ta deca spoznaju istinu jednom kad on ne bude vise ziv, jer ovo za njega nije zivot...