JOHANNES BRAHMS

Johanes Brams, svestrani muzički stvaralac, majstor svog vremena, oslonjen na muzička dostignuća prošlosti.

Pored četiri Simfonije, Brams je komponovao i dve simfonijske uvertire, obe iste, 1881. godine. I obe su simfonijski raskošne, ispunjene prozračnim simfonijskim bojama, dramatikom, zvučnom egzaltacijom.

I. SVEČANA AKADEMSKA UVERTIRA, c – moll, opus 80.

11. Marta 1879. godine, Filozofski Fakultet Univerziteta u Breslauu (Vroclavu), proglasio je Bramsa za počasnog doktora. Bramsu je to značilo posebno zadovoljstvo, pa je u sledeće dve godine nastala ova orkestarska uvertira. Pisana je u tonalitetu koji je za Betovena (što je i Brams posebno prihvatao) bio tonalitet patetike, sudbine, borbe i pobede. I mada je za inspiraciju imala ’’veseli potpuri studentskih pesama a la Franc fon Supe’’ (kako je sam Brams istakao u podnaslovu, simfonijski karakter dela, obrada tematskog materijala i njegovo podvođenje u jasne okvire sonatnog stava i ozbiljno, svečano raspoloženje koje dominira uvertirom, daju osnovno obeležje celoj kompoziciji trajanja 11 minuta.

II. TRAGIČNA UVERTIRA, d – moll, opus 81.

Iste, 1881. godine, ubrzo za prethodnom, nastaje i ova uvertira. Raskošan simfonijski aparat, sada je sav u atmosferi nemirnog, tragičnog raspoloženja čovekove stalne borbe sa životnom sudbinom. Uvertira je kolosalnih dimenzija, jasno uočljive sonatne forme i trajanja 13 minuta. Na početku, snažni orkestarski unisono koji simbolizuje sudbinu, predstavlja uvod u sonatni komad pun nemira životne borbe. To nalazi odraza u nemirnoj prvoj temi, dok skokovita, ’’betovenski’’ razrađena druga tema, daje maha žaru borbe. Središnji razvojni deo ispunjen je nekim nemirom, jezom, teme se međusobno prepliću, a nakon klasične reprize, u kodi, posle snažnog proloma u orkestru, muzika naglo otiče, zamire, poput rezigniranog mirenja sa sudbinom.

Brojni su uspeli, antologijski interpretatori ovih Bramsovih uvertira. Posebno su se izdvojili: HERBERT FON KARAJAN sa orkestrom Berlinske Filharmonije; URS ŠNAJDER sa orkestrom Nirnberških Simfoničara; ALFRED ŠOLC i ĆEZARE KANTJERI sa Londonskim Simfonijskim Orkestrom; HANS ZVAROVSKI sa orkestrom Južnonemačke Filharmonije; LUDOVIT RAJTER sa orkestrom Slovačke Filharmonije i JEVGENIJ SVETLANOV sa Ruskim Državnim Akademskim Simfonijskim Orkestrom.
 

Back
Top