Či Ksiao Jin, Kineskinja na srpskoj estradi
Najviše voli da pjeva Cecine i Brenine pjesme. Nastane pravi lom kad zapjeva Cecine hitove ili Breninu "Sitnije, Cile, sitnije"... Uz srpski melos, obožava i našu kuhinju
NA taktove popularnih hitova Cece, Lepe Brene, Stoje, Ćane, provjereno raste oduševljenje kod brojnih ljubitelja turbo - folka, ali kada stihovi izlaze iz usta Kineskinje Či Ksiao Jin, poslije početne nevjerice uslijedi prava erupcija oduševljenja.
Dvadesetogodišnja Či Ksiao Jin ili popularnije, i Srbima mnogo lakše, Ćin Ćin u Banju Luku je došla krajem 2001. godine.
- Moji roditelji su došli godinu dana prije mene i otvorili prodavnicu, a potom restoran. U početku mi je bilo teško, jer nisam znala jezik, ali sada je super - priča Ćin Ćin.
Nije joj, kaže, mnogo trebalo da savlada srpski jezik. Radeći kod roditelja u restoranu, najprije je naučila nazive jela.
Posao sa restoranom je slabo išao, pa su se selili od Prijedora, Omarske, preko Kozarca, da bi se prošle godine ponovo skrasili u najvećem gradu u Srpskoj, koji po veličini i broju stanovnika, u odnosu na rodno mjesto Ćin Ćin, predstavlja obični kvart.
- Živjela sam u gradu Hongzou, koji ima 6.000.000 stanovnika i nalazi se blizu Šangaja, ali ljepše je živjeti u "gradiću", kao što je Banja Luka, nego u milionskom gradu - kaže Ćin Ćin.
U februaru ove godine posljednji put je bila u rodnom gradu, a putovanje do Kine na relaciji Banja Luka - Sarajevo - Beograd - Pariz - Šangaj traje po 24 časa.
Obožava muziku i kaže da je srpski jezik uglavnom savladala slušajući naše pjesme. Nema namjeru da ozbiljno uplovi u muzičke vode, iako oduševljava sve koji je vide i čuju, a mikrofonom barata bolje nego štapićima za jelo.
- Uvijek sam voljela da pjevam, a na nagovor mojih prijatelja Nine i Baće, prije dvije godine sam počela da pjevam sa njima u bendu. Na početku je bilo smiješnih scena, jer neke riječi nisam izgovarala najbolje i nisam znala reći slovo "r" - priznaje Ćin Ćin i dodaje da se ona i Nina na svakom nastupu odlično zabave.
- Nema nekakve zarade, ali je svima zanimljivo da vide Kineskinju, a naročito da pjeva na srpskom, pa su sva mjesta gdje se pojavimo uvijek prepuna - kaže Ćin Ćin.
Najviše voli da pjeva Cecine i Brenine pjesme. Nastane pravi lom kad zapjeva Cecin hit "Grome moj" ili Breninu "Sitnije, Cile, sitnije".
Za pet godina boravka u Republici Srpskoj stekla je brojne prijatelje i nije, kaže, imala nikakvih problema zbog toga što je "kosooka".
- Ne znam kako bih provela dan da se ne vidim sa Dacom, Teom, Verom i njenim bratom Radovanom, koji je i meni kao brat - kaže Ćin Ćin.
Ona smatra da su naši ljudi mnogo opušteniji nego Kinezi i kroz smijeh dodaje da joj i prijatelj Radovan često kaže: "Mačko, samo opušteno!"
Želja joj je da bude prevodilac. Posao sa prodavnicom ide jako slabo, jer, kaže Ćin Ćin, Kinezi jedni drugima "spuštaju cijene". Zato je, veli, kineska roba tako jeftina, a zarada, pak, slaba.
Ne sumnjamo da će kao prevodilac imati bolju zaradu, a do tada će ova simpatična Kineskinja svojim stasom i glasom uveseljavati brojne posjetioce njenih muzičkih nastupa.
D. MOMIĆ
SARMA I ČVARCI
Ćin Ćin kaže da joj se srpska kuhinja sviđa više nego kineska. Spremanje srpske hrane, takođe, više joj leži.
- Volim sarmu, suvo meso, jagnjetinu, prasetinu, sir, kajmak, a obožavam čvarke - kaže Ćin Ćin i dodaje da joj je bilo malo neobično da uz svaki obrok jede hljeb.
- U Kini se, umjesto hljeba, jede riža. Ali, ovdje sam se brzo navikla i na hljeb - veli nam Či Ksiao Jin.
http://www.glassrpske.com/latn/?page=&kat=&vijest=12938
