umete li da primate komplimente?

hanibal77:
jao cico :(
al posle si videla da nije ;)
ja za to obozavam italijane,oni tako leeepo dobacuju,nista prosto nista nisko a ti prodjes ulicom i osecas se kao kraljica.naravno treba znati uzeti to kao deo njihovog sarma i nista licno(isto to ce reci 10min kasnije nekoj drugoj),meni je to dizalo moral u losim raspolozenjima

Eee, hani, gde je italija ,a gde mi :) mada umeju i ovi naši da budu vrckavi i vickasti, ali meni uvek prostruji kroz glavu "šta li sad oće" :lol:
 
Aca postavi temu , gde izlaze dobre ribe, a ja bih postavio gde izlaze one koje umeju da primaju komplimente....

Naravno da ja ne znam da ih dajem....."Joj što si mrak" mi je out, da joj opisujem garderobu , može ali eventualno jedanput, a ostalo je već na nivou igranja duhovnog i intelektualnog....A tu mi se čini da je potrebno nositi tri knjige sa sobom , vujakliju , udžbenik logike i osnove razvoja kombinatorike kod male dece.
Sva sreća te sam u manjini.....
 
Volim da dajem komplimente kad primetim nesto lepo, frizura, garderoba, neki modni detalji sl. Mislim da je lepo to podeliti sa osobom koja se potrudila da ti nesto bude ugodno i lepo.
Sto se mene tice, volim ih naravno ali mogu da procenim da li su iskreni ili samo onako, zato sto sam musterija u npr. Kad primetim takav kompliment imam spreman odgovor "Hvala, I ti!". Tako sam nekidan bila kod kozmeticarke i ona svako malo, imas lepe obrve, imas lepe usne, imas lepe trepavice, a ja na svaku namesten osmeh i dodam "Imas i it!". Ispadne i komicno ako muskarac udeli takav oficijelni kompliment ali eto bar se nasmejemo :). Inace iskrene komplimente lepo primim i zahvalim.

Sto se ulicnog dobacivanja tice, zaboravila sam kako to izgleda :). Ovde je to jako retko a i ako ko sta dobaci, krajnje je pristojno i kulturno i prija :).
 
Hellen:
А како реагујете на комплименте на улици?
Како на џиберско добацивање, а како на уљудне комплименте од сасвим непознатих пролазника?

Zavisi.
Ako je uljudno udeljivanje komplimenta, onda se zahvalim, uz osmeh!
A dzibersko dobacivanje iskuliram.Napravim se da nisam registrovala doticnog ili doticne.
 
e nekad i ja da iskopam neku staru temu
k'o modelsica kad izvuce neku iz 2003. pa se svi ubiju da rese neciji problem, a taj koji je postavio, vec odavno u zimbabveu :D

ne, bas me zanima sta nova forumska generacija kaze na udeljivanje i primanje komplimenata
 
trachara:
e nekad i ja da iskopam neku staru temu
k'o modelsica kad izvuce neku iz 2003. pa se svi ubiju da rese neciji problem, a taj koji je postavio, vec odavno u zimbabveu :D

ne, bas me zanima sta nova forumska generacija kaze na udeljivanje i primanje komplimenata
Nekako mi se uvek činilo da je kompliment kao pravilno izabran i upakovan poklon....Ne sme da bude preskup....mora da se preda u pravom trenutku...i da je zapakovan na pravi način....
Prijaju mi komplimenti ljudi do čijeg mišljenja mi je stalo....
Mada je nekako slatko i kada ti nepoznata osoba udeli kompliment....Pre par meseci u prevozu jedna gospođa me je pogledala, nasmešila se i rekla "Odavno nisam srela tako klasično lepu mladu zenu..."....Puf! Pocrvenela sam ko rak i zahvalila joj se...Mada kada me je prošao prvi talas zbunjenosti...osećaj je zaista bio dobar....
 
Mislim da sam tek skoro naučila da ih primam bez crvenila i nelagodnsoti. Od kad sam se porodila, pa kad sad dobijem komplimente tipa da izgledam bolje nego ikada i sl., baš sam ponosna pa onda valjda znam to lepo i da pokažem i da se zahvalim. S početka teme, da ''umanjujem'' to za šta sam komplimentirana, verujem da radim; kao npr. kažem nema mi druge kad ne stižem da jedem i non-stop moram da trčim.
Sve u svemu, nisam još to naučila kao prava lavica, ali mislim da sam na dobrom putu:-)

A što se tiče udeljivanja, mislim da znam i volim da kažem nekome nešto lepo, kako god on/a to prihvatio, jer u svakom slučaju ne promakne taj neki sjajičak u oku onoga ko ga čuje:smile:

ne volim komplimente koji nemaju smisla, za koje se iz aviona viid da nisu iskreni, tipa: lepa ti frizura, a ja znam da nisam oprala kosu nedelju dana, onda kažem - ne seri :lol:
 
dok sam bila mladja uvek sam se trudila da umanjim kompliment koji mi je upucen,kao da mi je neprijatno,pocnem da se pravdam do te mere da se srozam skroz.
odavno vec nije tako(odavno vec nisam tako mlada i glupa).prihvatim kompliment i zahvalim se.
 
Na maturskoj veceri kaze razredna tipu sa kojim sam bila:" Izabrao si najlepsu, svaka cast!" Ja osmeh od uva do uva, skoro da poletim. A on, 100ka jedna:" Sta, je l' kravatu?" Ostao mi skamenjen onaj osmeh, kao da me polio ladnom vodom. Taj ne samo da nije umeo da deli komplimente nego i zakenja tudji! Da ne poverujes...
 

Back
Top