Šta sve piše u dosijeima službe bezbednosti MIP-a

filatelista. pa šta?

Veoma poznat
Poruka
13.059
Ukoliko je neko od zaposlenih u bilo kojoj ambasadi ili konzulatu bivše Jugoslavije, od vozača pa do ambasadora, pričao viceve o Titu u vreme kada se to nije smelo, pušio strane cigare kada je to bilo zabranjeno, švercovao bunde, čarape ili imao nacionalističke istupe, imao je dosije u Službi bezbednosti Ministarstva spoljnih poslova. Ti dosijei nedavno su odlukom ministra Vuka Draškovića dostupni na uvid svakome od zaposlenih u MSP o kome postoji dosije.

U ovoj službi ipak ističu da nije reč o klasičnim dosijeima već samo o evidencijama, jer zaposlene u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a ni u samom MSP, niko nije zvanično pratio niti prisluškivao. Kako saznajemo u Službi bezbednosti MSP, evidencija o bezbednosti zaposlenih, kao i objekata, vođena je od 1947. do 2000. godine, a postoji svega oko 400 dosijea.

- Od otvaranja dosijea prijavilo se samo desetak ljudi koji su želeli da imaju uvid u evidencije koje u Ministarstvu postoje o njima, ali, nažalost, za sada su se prijavili samo ljudi čija dosijea ne postoje jer nikada nisu ni otvorena - kažu u ovoj službi uz opasku da je kod nekih to izazvalo vidno razočaranje. Takođe, u ovoj službi ističu da u evidencijama o zaposlenima nije uvek bilo samo loših stvari već i pohvala, iako su one bile ređe.

- Svako ko radi ili je nekada radio u Ministarstvu spoljnih poslova može da podnese zahtev i proveri da li uopšte o njemu postoji evidencija. Ukoliko postoji, o tome će biti obavešten u roku od 60 dana i dozvolićemo mu da u prisustvu službenog lica pročita podatke koji postoje o njemu - kaže naš sagovornik iz MSP koji je insistirao na anonimnosti. On ističe da se Ministarstvu nije obratio niko od zvaničnika ambasada niti neko od građana iz bivših jugoslovenskih republika, a koji su nekada radili u MSP.

- Ipak, ljudi se javljaju da se raspitaju za proceduru kako mogu da ostvare uvid u evidencije, ali za sada je malo ljudi zaista podnelo zahtev - kažu u MSP i ističu da sve koji budu pogledali dosijee o sebi imaju obavezu da čuvaju službenu tajnu o sadržaju.

Evidencije se čuvaju u posebnoj kancelariji u zgradi Ministarstva i poređane su bez ikakvog reda. Kako saznajemo, u Službi predstoji tek sređivanje ovih dokumenata, brisanje imena trećih lica koja su te podatke beležila, odlaganje u arhivu, kao i uništavanje pojedinih dokumenata po kriterijumima i proceduri koji će se tek utvrditi.

- U evidencijama se najčešće spominje ukoliko zaposleni „u potpunosti ne odražava naše ideološko-političke stavove“, „ne piše zabeleške o kontaktima sa emigrantima“ ili ima „nacionalističke istupe“ - priča naš sagovornik ističući da su optužbe i zamerke najčešće zavisile od vremena i načina kako je tada shvatana bezbednost. On kaže da se među zabeleškama mogu naći i vicevi o Titu poput onog da je on najbolji šahista jer je svoju damu menjao za partiju i sličnih.

- Zaposleni u MSP bio je evidentiran ukoliko je došao u ambasadu u alkoholisanom stanju, švercovao bilo šta u kolima sa diplomatskim tablicama, prodavao domaću rakiju po skupljoj ceni među dijasporom, a čak smo naišli i na podatak da se službenik ambasade žalio da su neki zaposleni učestvovali u grupnom seksu - kaže naš sagovornik.

- Podatke o eventualnim špijunima ovde nećete naći. Mnogi podaci o zaposlenima u MSP, ukoliko se tada pokazala potreba, odlazili su u druge službe, poput BIA, odnosno nekadašnji Resor državne bezbednosti ima dosijee o onima koji su se bavili špijunažom - kaže naš sagovornik iz Službe bezbednosti MSP i ističe da je činjenica da zaposleni u MSP o kojima postoji evidencija u ovom ministarstvu imaju i dosije u BIA ili nekoj drugoj bezbednosnoj službi koja ih je „operativno obrađivala“.

- Sad su otvoreni dosijei koji nisu najznačajniji po sadržaju, ali predstavljaju korak napred i pokušaj da se zaposleni oslobode straha i spreči manipulacija i službe i zaposlenih - zaključuje naš sagovornik.

BLIC
 

Back
Top