Da li je tacno?

Mrzis ceo svet jer te sve boli, psujes jer nema nazad, i zaklinjes se da nikad vise neces radjati...A onda, kad zacujes plac i uzmes tu malu kiflicu u ruke, odjedanput si anesteziran cudom koje se dogodilo na tvoje oci i mozes samo da gutas zapanjeno cinjenicom da se iz tebe stvorio zivot......To je otprilike to. Na muskarca sa kojim si zatrudnela ni ne pomislis jer imas pametnija posla, sem ako nije unutra s akamerom u pokusaju da vispreno sve to snimi, kada ga - da! - PSUJES, obecavajuci mu najstrasniju od svih kazni kad te jednom umine bol i opet budes sposobna da kontrolises sopstveni hod! :)
 
JAo zaklela sam se da vise necu da pisem na ovom forumu ni rec al ovo me sad stvarno poteralo... :-?
Poradjala se jesam...kukala nisam..psovala muza takodje nisam..Naime najmanje sam mislila na muza , najvise na sebe i na sam cin porodjaja.Da se to sve dobro zavrsi i po bebu i po mene.I bas mi idu na zivce te sto vriste i psuju muzeve na porodjaju.Ko bre da ih je neko natero da se j... !!!!

Koliko ja znam kad legnes sa muzem u krevet da pravis dete to je obostrana odluka tj treba za to dvoje...

A kad se dete zecne onda je samo na zeni dal to hoce ili ne..Ako hoce dete onda nije muz kriv sto je trudna ...Mislim da je u trenutku porodjaja najmanje potrebno vristati i paniciti , a jos manje drati se i psovati muza...Jer da nisi htela ne bi ni dospela na porodajni sto!!!

Valjda sam bila jasna...
 
nisam, niti mi je palo na pamet dok sam se poradjala. bila sam zadovoljna sto je bio tu pored, onako sav isprepadan i raznezen. nije znao ni gde da stane, ni sta da radi, sav je bio izgubljen. babice nam pruzaju sina, on pocinje da place - to mi je jedna od dirljivijih uspomena. kako mozes da mrzis nekog u tom trenutku?
 
Happy-ca:
Radoznala sam...Da li je tacno da u toku porodjaja "mrzite" muskarca sa kojim ste zatrudnele,da ga psujete i da bi mu,da je tu,najradije odgrizle onu stvar?

Не, у мом случају никако није било тачно!
Зашто бих кривила мужа? Па ја нисам затруднела тако што се ''омакло'', нити ми је муж нешто учинио против моје воље и жеље...
Ја сам ЖЕЛЕЛА ДЕТЕ, и била свесна шта ме чека ако га будем имала!

Ја сам се порађала, била већ на столу у порођајној сали када је мој муж звао докторку...(још није било мобилних).... Ја умирем од болова, а она стоји на метар од мене и каже ми да ме зове муж...Пошто му је рекла да ће постати тата за пар минута, он је, сав у фрци, питао да ли може некако да ми помогне?!
Докторка умрла од смеха, држи слушалицу и каже ми:''Пита вас муж да ли може некако да вам помогне?'' :lol: :lol: :lol:

Баш ми је то било слатко, и у тим тренуцима волела сам га највише на свету! Па то мало биће је била НАША беба! :D
 
Ne secam se da sam psovala muza......nije on kriv,psovala jesam,ali sve oko sebe......zao mi je sto nije bio tad pored mene,bio je sprecen,ali znam da se i on znojio koliko i ja.
A secam se da je u prodilistu sa mnom bila neka romkinja koja se poradjala valjda 5-6 put,i muza je psovala na sav glas,bilo mi je sve to pomalo smesno.....a najjace kad je rekla:ma neces mi ga vise uterati,Boga mi.........najozbiljnije!
 
Ни помислила нисам да псујем мужа ... обоје смо желели дете, што би, забога, он био крив за моје порођајне муке? Онда би требало да псујем што сам се родила као женско, а ни то ми не пада на памет. Само ми је било јако криво што није могао да буде уз мене, као подршка.
 
Sto bih ga mrzela, zajedno smo odlucili da zelimo to dete. A to sto ja kao zena odradjujem veci i gori deo posla, e to je tako i ne moze se menjati, to mu sad nabadam na nos (cisto malo da ga zezam)
Na samom porodjaju, sto kaze WW, imala sam pametnija posla nego da mislim na njega.
A i simpaticno je kad prica kako ja nemam pojma kako se on napatio i nasekirao setajuci u krug po kuci 11 sati, cekajuci da se ja vise konacno porodim. Naravno to sve s dozom humora, jer je svestan da sam se ipak ja barem malo vise patila od njega.
 
Za hiljadu drugih stvari sam ga grdila, ali u bolnici mi nije palo na pamet. Prvi put je bio sa mnom , a drugi put je beba poranila pa ga nisu pustili u salu bez briseva. Ta 4 sata je cekao u hodniku i na danasnji dan nam se rodio nas Pavle, iako nam je doktorka sugerisala da se na UZ ne vide muski atributi.
 
Znate li za onaj fazon:
Ceka crnogorac zenu u holu porodilista da se porodi i stalno pita sestre "A je li se porodila"?, i to tako na svakih pet minuta.
Posle pet sati dosadjivanja medicinskom osoblju izjavi "A, valjda ce rodit zensko da se ne muci ovako ko ja."

U svakoj sali ima i istine, mislim da je muskarcima psihicki jako tesko kada nisu u mogucnosti nista da ucine, a u ovoj nasoj zemlji i da prisustvuju porodjaju.
Mislim da samo zena koja ne voli svog muza moze da ga psuje i grdi, a ona koja ga voli u takvom trenutku zeli da bude uz nju, da je drzi za ruku i da zajedno podeli najlepsi trenutak u svom zivotu. A, da, i potreban ti je neko kada se porodis i kada prodju bolovi da ti kaze da nisi umrla pa su te zato prosli svi bolovi, nego da je porodjaj prosao.
 
PAVLE SRECAN RODJENDAN!!!
Sa mnom je bila zena koja je htela da joj muz prisustvuje porodjaju ali ne celom vec samo kad krenu naponi. :confused: Ona je toliko vikala na njega da se covek potpuno izgubio. Mislim se u sebi - sestro sto mu nisi tako psovala sve zivo dok si sirila noge, nego ti onda bilo lepo. Nije on covek kriv, trazili ste - gledajte.
Posto su meni radili reviziju mog muza su izveli napolje dok zavrse, a onda posto je u medjuvremenu ona pocela da se poradja, nisu hteli da ga puste jer bi morao da prodje pored njenog boxa. Tako da me je i dodatno iznervirala jer sam u tom trenutku silno zelela da moj muz bude pored mene, skoro kao i za vreme porodjaja.
 

Back
Top