dobro i loshe je relativno... ( imam utisak da se ponavljam bezbroj puta tvrdecji ovo )... u jednom trenutku mozhe se pokazati kao dobro, da bi u sledecjem bilo loshe... sve je u trenutku... a strpljivost, kao osobina da se sacheka povoljan trenutak, jeste vrlina... samo ako neko ko cheka, ume da prepozna "pravi" trenutak... mozda... ako je siguran da zna shta cheka... i ako se neuspava u svojoj strpljivosti... chekanje chekanja radi... strpljivost u chekanju da bi se stvari razreshile same od sebe, ili chekanje da ih neko drugi razreshi umesto nas, mozhe biti kontraproduktivno kada je rech o strpljenju... i tada mozda mozhe da se govori o manjku strasti...
strpljivost po meni mozhe da se nazove i samo disciplina, a samim tim nekako postaje i logichnije zashto ljudi pridaju znachaj istoj... recimo samo da se cela istochnjachka filozofija i religija bazira na istoj... a nije rech samo o istochnjachoj... i hrishcjanstvo se bazira na samoodricanju, a samim tim i na treningu volje... ili samodisciplini...
evo... sada chak i pokushavam u kojoj da se prisetim u kojoj religiji to nije sluchaj... i ne uspeva mi...
u svakom sluchaju... zanimljiva tema... o kojoj bi se zajsta moglo opshirno pisati... shteta, jer sve manje ljudi na ovom 4rumu ima snage( mozh; bit' i volje
) da opshirno pishe...
strplivo chekaju da prochitaju neshto mudro... e sad... koliko je to dobro?
da rezimiram na samom kraju...
pozitivna stvar kod strpljivosti jeste jachanje samodiscipline, a samim tim i trening volje... a volja je merilo snage chovekovog delovanja... u svakom pogledu