Koliko porodjaj boli?

Venturia

Zainteresovan član
Poruka
114
Drage forumasice ,

Novi sam clan, a vec neko vreme pratim vase rezgovore i razmene iskustava na temu porodjaja i trudnoce.
Zaista dosta korisnih stvari.
Elem, prica se o bolu, sve koje su prosle porodjaj kazu da to boli, puno, zatim fraza od koje mi se kosa digne na glavi "cim dodje beba, zaboravis sve". Nemojte me napasti i zameriti, ali zaista zelim da cujem vasa iskustva vezana iskljucivo za porodjajni bol, o ostalim stvarima ste puno rekle. Nekako cim se dodje do teme bola, to preskocite.
Da li biste znale da uporedite porodjajni bol sa nekom drugom vrstom bola ili da sto bolje opisete (grcevi u zelucu, slepo crevo, ma samo ukljucite mastu u opis)?
Svesna sam da svaka zena oseca drugacije, i pitam ovo ne zbog straha vec zato sto na to pitanje doktor ne moze dati odgovor.
Kad sam pocela da razmisljam o bebi, plasila sam se svega, i sto sam vise saznavala, jedan po jedan strahovi su nestajali. Ostao je nepoznat bol...

Hvala
 
Eeeee,
....pa necu! ;-)

Ovako, razmisljala sam i o tome, i o carskom. O carskom vise ne razmisljam (daj Boze da ne mora), od epidurala se plasim, mada jos nisam pricala ni sa jednim strucnjakom o tome, a imam poznanice koje su se tako porodile.
Za sad mi prirodni deluje NAJPRIRODNIJE ma koliko god da boli dok traje. Nije da nije podnosljiv bol, ali... Kad bih znala, makar malo... Please
 
Venturia:
Eeeee,
....pa necu! ;-)

Ovako, razmisljala sam i o tome, i o carskom. O carskom vise ne razmisljam (daj Boze da ne mora), od epidurala se plasim, mada jos nisam pricala ni sa jednim strucnjakom o tome, a imam poznanice koje su se tako porodile.
Za sad mi prirodni deluje NAJPRIRODNIJE ma koliko god da boli dok traje. Nije da nije podnosljiv bol, ali... Kad bih znala, makar malo... Please

Cega se plasis kod epidurala?
 
Ok. Sama znas da svaka zena ne dozivljava isto i da je prag bola kod svakog drugaciji. Ja sam mislila da umirem. Da ce mi srce stati od bola, da ne moze vise da izdrzi. A otisla sam na porodjaj nasmejana i bezbrizna, u fazonu: ma nece to mene bas toliko boleti kao sto su mi pricali. Jednom sam imala pesak u bubregu, pa nekako sad kad se prisecam, porodjajni bol bih mozda mogla da uporedim s tom jacinom bola, s tim da je porodjajni trajao sest sati. Taj bol i svaki sekund porodjaja pamtim jos uvek, posle 13 godina. Ja nisam, nazalost, dozivela da zaboravim na sve muke cim sam videla bebu. Mozda sam kukavica, ne znam. Secam se da sam mogla kroz prozor da vidim Gazelu i automobile koji prolaze. I pomislila sam: Kako je to neverovatno, tamo u kolima se neko sad smeje, a ne znaju da ja ovde umirem. Za mene je to iskustvo bilo bas traumaticno. Ali, s druge strane, osetila sam i veliki ponos. Kao da sam ispunila neki zadatak koji mi je dat, i da sam ga dobro uradila.
 
sva iskustva su individualna i ne mozes da ih generalizujes, pa da na osnovu toga formiras sliku o jacini bola. ali ako mislis da mozes da izvuces neku statistiku..
kontrakcije sam pocela da dobijam oko 15:30. jacina bola - kao kad treba da dobijes ciklus. periodicno se smenjuju, nisu neizdrzive, malo povracanja. u tom trenutku mi je najgore bilo na pripremi za porodjaj - mene boli, a babica mi dole pravi novu frizuru. neces verovati, ali to mi je bilo najtraumaticnije. oni pravi bolovi poceli oko ponoci.bolelo muski. ono najbolnije je usledilo posle toga i trajalo je dva sata.intezitet bola - na skali od 1-10/ 11! osecas kako ti se razglavljuju kosti karlice. taj deo je toliko intenzivan da uopste nisam osetila kad su me isekli(a toga sam se plasila pre porodjaja).i....gotovo.sledecih 4-5 dana hodas kao rasrafljena... al sve dodje na svoje.
zaboravila? nisam iako je to bilo pre 15 god.
jos jednom? toliko od mene, uzivam u ovom svom detetu, ne hvala.

mozda je moje iskustvo povezano sa tim sto sam prvih pet meseci trudnoce jako tesko podnela, u osmom izbacila kamen iz bubrega, pa je nekako sve bilo vezano za bol.
kada ne bih imala dete i tek trebala da ga rodim, bila upoznata sa svim, DA ponovo bih prosla kroz sve to. ali samo jednom..
 
meni stvarno nije bilo nepodnosljivo. u redu, boli, ali nista neizdrzivo. intenzivan bol, mozda 20, 30 sekundi pa onda pauza malo vise - a u toku te pauze, ja sam se uspavljivala. sam porodjaj sam doduse jedva docekala, nisam vise mogla sa onim ogromnim stomakom da se setkam, sve me nerviralo...losa okolnost: u isto vreme se poradjalo nas 30 - tak, tri para blizanaca, par komplikacija i jedan porodjaj koji je trajao vise od 24 sata, pa su mene bukvalno zaboravili u sobi za pripreme gde sam se i porodila. teze sam podnela trudnocu nego porodjaj.
 
Да порођај боли - боли, истина. Међутим, све је индивидуално и разликује се од жене до жене. Неке су много драматичније доживљавале, неке нису, ја спадам у групу која није, која нема контракције већ морају да ми изазову порођај када боли само сат пред доласка бебе на свет. И јесам заборавила истог тренутка на сав бол, једино ми је тешко пало што су ме први пут секли па ме је после поприлично болела та рана. Други пут ме нису секли а интезитет бола је био исти с тим што је порођај много краће трајао.
 
Sve je individualno.NIjedna od nas nema isti intezitet bola. Moj poradjaj je kratko trajao,40 min a pitam se kako je zenama koje se satima poradjaju u tim bolovima.Moji bolovi su bili najaci na svetu.Bolovi su djavolski i osetis ih samo tad i nikad vise,slicni ne postoje i svako ko je reko da je to isto kao kad dobijes samo malo jace slagao je. Za mene su to grcevi,jako stezanje u predelu materice,jajnika.Kao da te neko kida dole,vadi klestima,I to svakog sekunda.Dolazilo mi da se skinem sa stola i trazim spas. Ja kad sam vidla bebu bila sam i dalje skoncentrisana na sebe a ne na nju. Ali vremenom zaboravis tj.istog dana kad dodjes kuci, i kad se sad vratim pa i nije tako strasno.tj. sve se izdrzi.Nemoj da se plasis sve ces podneti jer kad sam ja najstrasljiviji bice svako ce! Moja drugarica bila na carski i prezadovoljna!POOOZZZ
 
Ja nisam cula dva ista iskustva. Ne razmisljam o tome u suprotnom ne bih ni pokusavala da ostanem trudna.

Imam bolne menstruacije do te mjere na nekad povracam od bolova, ali se toliko bojim zubara da je to neopisivo.Prava fobija. Kad osjetim samo onaj miris meni dodje da pobjegnem. Kod zubara me ne boli toliko kao kad dobijem, ali bih opet radije da dobijem nego da sjednem na onu stolicu.

Tako mislim da ce biti i kod porodjaja. Nije poenta koliko te nesto boli nego zasto te boli. Ako se pomiris sa tim da tako mora i da je neizbjezno mozda bude podnosljivije.
 
hanibal77:
ma ko ti je rekao da kad vidis bebu zaboravis sve?ja sam odmah posle porodjaja podvezala jajnike

Ја!:D

Још сам лежала на столу, и још ме нису ушили, (значи, неких 10 минута после бебиног изласка)...а ја сам рекла себи:''Моћи ћу ја ово још који пут!'':)

Други порођај ми је био тежи, и требало ми је, богами, једно два месеца да помислим да бих могла и треће! :roll:


P.S.

Да не испадне да се ја сад нешто фалим, само да објасним: кад годинама живиш у страху да никада нећеш имати дете, а потпуно си породичан тип који не би могао да замисли живот без деце....кад се годинама лечиш да би дочекао тај први бебин плач, и кад све то најзад почне да се остварује - онда ти ништа није тешко!!!! :D
 
Одговор на питање:
Ја нисам имала контракције, оба пута су ме одмах ставили на индукцију, и то је трајало нека 4 сата ( у другом порођају 5). Контракције су ишле прво минут бола - минут паузе, а после минут бола - пола минута паузе (у другом порођају нису биле тако правилне).
Контракције су болеле као што боли јако болна менструација, само јаче....али тај осећај је.

Напони су ми са првим дететом трајали петнаестак минута, а са другим више од пола сата, можда чак и сат.... То је осећај великог притиска у доњем стомаку и то ужасно боли...

Али, ако су се толике жене на свету порађале у боловима кроз читаву историју, па моћи ћеш и ти! Ниси ништа гора од других! Увек се сети глупе Снеже!!! (Ја сам користила исти метод: ређала сам све туњаве и муљаве другарице које су се породиле пре мене...па ако су оне могле - могу и ја, вала!)

Важно је само да правилно дишеш, да се концентришеш на дисање, да се концентришеш на то да карлични део буде максимално опуштен...не бацакај се, не паничи, не урлај без потребе...само расипаш снагу...сарађуј са бабицама и лекаром....
За све то је потребна добра психичка припрема, мораш да знаш шта те чека, шта желиш и зашто све то радиш! Значи, потребна је психичка зрелост!!!
 
Prema meni niko nije bio potpuno iskren - svi su govorili da boli, ali ne toliko strasno. Zbog toga sam mozda i otisla vesela i hrabra. Nepripremljena. Verovatno su to cinili iz najbolje namere, ali ja mislim da je to pogresno. Upravo zbog toga, kad su krenuli uzasni bolovi, meni je stalno u glavi bilo: da li je ovo normalno sto osecam, da li to bas treba toliko da boli, da li je sa mnom i sa bebom sve u redu kad me toliko bas boli... itd.
 
E glupa Sneza je majka hrabrost:)
Ja nisam dozivela da osetim one najace bolove, porodila sam se na carski. Ali ono sto sam osetila do uspavljivanja je stvarno bolelo. Da je beba bila normalno polozena doktor kaze da bih se porodila za pet minuta, sve je vec bilo gotovo, samo je beba bila poprecena.
Nisam zaboravila, i verujem da necu, ali ne moze se taj bol meriti sa osecajem srece kad vidis svoju bebu.
 
Ustvari, tada, kad sam se porodila i nije bio kraj mucenju. Pricala meni mama kako osetis odjednom veliko olaksanje kad se porodis, kako te nista vise ne boli i kako utones u divan, miran san. Ma kakvi, sarena laza, bar u mom slucaju. Kad su posle jedno sat-dva od porodjaja krenuli bolovi... i tako otprilike na svakih 15-20 minuta naredna 4 sata... kuku! Kao da se ponovo poradjam. Ustvari, to se materica polako vraca i steze. Ma prave kontrakcije.

Ja ne shvatam zasto se ne prica iskreno o takvim bolovima. Kao da je to neka tabu tema. Bolje je znati unapred sta treba da ocekujes, pa ako imas srecu da te ne boli tako strasno, onda jos bolje!
 

Back
Top