E ovako...termin mi je bio 8. marta, ja sam isla 9.marta u bolnicu oko 8 ujutro i doktor je ustanovio da nema sanse da se porodim uskoro, da ja lepo dodjem u ponedeljak (to se sve desavalo u petak), rekao je da ce odraditi carski, jer beba ima preko 4 kg, inace devojcica...Ja sam bila preplasena..ne samo carski!! Otisla sam sa drugaricom, koja je inace isto bila trudna i kojoj je termin bio isto 8. marta (da ne verujes) i setale smo pijacom, onako sa sve stomacima, osetila sam da me bolucka stomak i to sve jace i jace, mislila sam da je u pitanju..hm, znate sta..jer je doca rekao da nema sanse da beba skoro izadje..Otisli smo do drugaricinog stana, medjutim ovo nije prestajalo, morala sam da obavim,hm... to sto se obavlja u wc-u, dva puta, ali nista, zvala sam supruga da dodje po mene, da odemo opet do bolnice da vidimo sta je sad ovo...Otisla sam i kad me je pregledao, rekao je da sam 3 prsta otvorena i da mogu da ostanem, porodicu se danas!!! Cekala sam da mi suprug donese stvari, ja sam setala, bol je postajao sve jaci i jaci, sve mi se nekako u stomaku grcilo...doneo mi je stvari, pocela sam da placem, ne znam ni ja sto, valda zato sto ce on veceras da slavi, a ja cu da se mucim, ali neka..procice i to!! Zatim su mi radili tu neke preglede, bezveze nesto..Posle sam isla na ono klistiranje, tu su ustanovili da sam 5 prstiju otvorena, nisu morali da me briju, hm...ja sam to sve sama sredila, odvratno mi je da mi to neko drugi radi, zaista...Ubrzo su me prebacili u predporodjajnu salu, dali mi neku inekciju u butku i dali mi infuziju, valda da bih se sto pre porodila, onda su mi rascepili vodenjak sa necim odvratnim, e u tom trenutku nisi svestan sta ti se desava...samo cekas da se sto pre zavrsi..E zatim su poceli nevidjeni bolovi, ne pozeleti nikom, ja sam htela da svisnem, ali ni rec nisam rekla, neke dve koje su lezale pored mene su jaukale ko blesave...Vise nisam mogla da izdrzim , odneli su me da se porodim, to je sve tako brzo trajalo, makazice, cap, cap..inace osecaj je odvratan, kako i ne bi bio kad vise nista nece biti kao pre, bar tu dole, uzaaaaas...ubogaljena...ja se jednom napregla i mala izasla...stvarno lako...i brzo...A zatim je sledilo usivanje...Mislim da ne zelim drugo dete bas zbog toga, to je naj najgori osecaj na svetu..non stop sam se pomerala i jos radili dva puta jer kao nesto nisu dobro..pojma nemam sta se tu odigravalo...U svakom slucaju...sve je proslo ok..mala je slatka ko secer, rodila se sa 3 i 550, a ne preko 4 kao sto je doca rekao....Jedva sam cekala da dodjemo kuci i da uzivamo...ali, nije bas tako bilo u pocetk. Sam pocetak sa bebom je uzasno tezak..sisanje, pa cedjenje...itd, itd...ali sad je sve ok ...Treba mnogo zivaca, razumevanja (od strane supruga) i svasta nesto...
Puno pozdrava svim hrabrim mamama!!!