Koliko porodjaj boli?

Болело-не болело исто нам је...
Отићићу тамо и вратићу се са својом бебицом :p, то је једино о чему желим да размишљам!

Оно што ме ужасава су приче о томе колико порођај боли по џепу, тј. колико се потплаћују лекари, бабице, и сви остали којима је посао да се брину о нашим бебама.
Око себе имам доста трудница и све само причају о томе колико ће новца да дају докторима, јер наводно нико те неће погледати ако не платиш!!!:evil::evil::evil:

Интересује ме каква су ваша искуства по том питању....
 
Nasa iskustva su na prethodnih 18 strana.
Zaista smarate sa tim pricama o potplacivanju i tome da niko nece da te pogleda ako ne platis. Nije tacno.
Dok dajete, trazice vam.

Нисам рекла да ћу да дајем новац некоме ко већ прима плату за то што ради.
Искрено, желела бих да чујем да нисам једина:-)
Не разумем зашто се љутиш, на претходних 18 страна нисам пронашла много постова о томе.
 
Naravno da porodjaj boli!
Ali ne mora da boli!
Bar tu imamo izbor.
Epidural.
Trudnice sadasnje i buduce, nemojte da verujete u price kako je Micine komsinice rodjaka dozivela nesto "lose" zbog epiduralne anestezije.
Razgovarajte sa vasim ginekologom!
 
JA sam se isto plasila porodjaja, i trazila sam carski rez, pa sam se nekako odlucila za epidural, i sve je bilo dogovoreno, ali nisu stigli da mi daju. Ja sam se mnogo brzo i lako porodila. U 1:15 sam bila ispred bolnice, popela se bez pomoci na 3 sprat, i u 2:08 sam se porodila. Kada mi je babica rekla da mu se vidi crna kosa, ja sam mislila da ona nije normalna. Gde mu se vidi crna kosa?, pitala sam se jer sam mislila da to MORA da boli, da je nepodnosljivo, ali dva -tri puta sam se napnula i porodila se. Ne plasite se unapred, samo slusaj te babicu i sve ce biti u redu
 
Moj porodjaj je bio uzasan,tezak i za mene i za bebu..Namucili smo se...Prirodno sam se porodila,bez indukcije ali su mi vodenjak probushili..Bolove sam imala30sati,pa su hteli da mi daju drip,ali su odustali..Ma totalna konfuzija..Kad mi je vodenjak probushen,proshlo je debelih 4sata u naponima pa sam se porodila..Josh sam dobila i temperaturu,prikljucili me na infuziju,visok pritisak me pratio zadnjih mesec dana trudnoce(na porodjaju je uglavnom bio u granicama normale)pa u strahu da ne skoci-za svaki slucaj i tu infuzija-u drugu ruku,ma haos..Beba je dugo bila u porodjajnom kanalu,pa je doshlo da nedostatka kiseonika a i plodova voda je malo pozelenela..Moj Balsha se rodio sa spljeskanom glavicom i iskrivljenim nosicem,a i desno stopalo mu je bilo povijeno nagore..Zbog smanjenog kiseonika imao blagu hipertoniju(povishen tonus mishica)..Uh,kad se samo setim..Zavrshetak price-ja se fizicki oporavila dok josh ni babinje nisu proshle..Psihicki(mislim strah i sve to..)-proshlo je posle bebinih shest meseci..Beba-stopalo, uz minimalnu masazu ispravljeno za 2nedelje..glavica se sasvim ispravila do 6meseci-stavljala ga uvek na suprotnu stranu da spava,a i kosti su mekane pa sve dodje na svoje..i nosic je sad prelep,prcast..zbog hipertonije smo radili vezbice od 2.gog do 6meseca..Sad ima 10meseci,puze od sedmog,ustaje uz nameshtaj od osmog,na kontrolama je sve,sve u redu..Savet trudnicama-imajte poverenje u sebe i u svoje telo..Dobro se raspitajte,u stvari edukujte se oko porodjaja-shta,kako,koliko,shta se moze,shta ne..ne ustrucavajte se da pitate,trazite,zahtevate..vashe je pravo,vi ste i vashe dete u pitanju..Ja sam se u Italiji porodila,uslovi jesu filmski ali je strucnost lekara upitna..Sad znam bolje..;)
 
Vrlo slichno iskustvo imam kao Lukche
Mene su maltretirali 22sata( u konstatnim bolovima), nikako nisam mogla da se otvorim( jedva 3 cm). Uporno su se trudili do kraja da izdrzim kako bih se porodila prirodnim putem dok nije jadnom detetu pao EKG sa normalnih 145 na 80 :evil:

Tada su se setili da provere dotok kiseonika i ako merenja ne pokazu 2 momentalno su morali da pripreme operacioni sto a ako je u redu dotok onda da me operishu u roku od pola sata!
UZAS, nikada ne mogu zaboraviti te bolove...
josh ko za inat bio je neki student na praksi koji mi je davao anesteziju uz nadgledanje doktora...10puta me bockao iglom dok moj muz nije poludeo...skandal je napravio pa mi je doktor konachno dao anesteziju.

Sam carski rez je proshao OK kao i oporavak ali daleko od toga da sam imala lak porodjaj.
 
Malo je lakih porodjaja.Ja sam kao i vecina,imala satima i satima bolove,i to bolove katastrofa.Sa drugim djetetom dali su mi indukciju,tada su jos jaci bolovi ali kao krace traje,a ja sam mislila da cu umrijeti.
Od prvog porodjaja je proslo 14 god.,a od drugog 5,a sjecam se kao da je bilo juce.
Moja djeca su vredela svakog bola.Ne zaboravlja se,ali kada vidis taj mali zivot nije bitno da li je boljelo,samo je bitno da je sve u redu.
A opet sumnjam da cu se odluciti na trece.I druga trudnoca je bila tek kad sam se osjetila spremnom,a ne ono moram da rodim drugo da prvo dijete ne bude samo.Napravila sam veliku razliku,ali sam majka koja ima vremena za drugo isto kao za prvo.:)
 
E ovako...termin mi je bio 8. marta, ja sam isla 9.marta u bolnicu oko 8 ujutro i doktor je ustanovio da nema sanse da se porodim uskoro, da ja lepo dodjem u ponedeljak (to se sve desavalo u petak), rekao je da ce odraditi carski, jer beba ima preko 4 kg, inace devojcica...Ja sam bila preplasena..ne samo carski!! Otisla sam sa drugaricom, koja je inace isto bila trudna i kojoj je termin bio isto 8. marta (da ne verujes) i setale smo pijacom, onako sa sve stomacima, osetila sam da me bolucka stomak i to sve jace i jace, mislila sam da je u pitanju..hm, znate sta..jer je doca rekao da nema sanse da beba skoro izadje..Otisli smo do drugaricinog stana, medjutim ovo nije prestajalo, morala sam da obavim,hm... to sto se obavlja u wc-u, dva puta, ali nista, zvala sam supruga da dodje po mene, da odemo opet do bolnice da vidimo sta je sad ovo...Otisla sam i kad me je pregledao, rekao je da sam 3 prsta otvorena i da mogu da ostanem, porodicu se danas!!! Cekala sam da mi suprug donese stvari, ja sam setala, bol je postajao sve jaci i jaci, sve mi se nekako u stomaku grcilo...doneo mi je stvari, pocela sam da placem, ne znam ni ja sto, valda zato sto ce on veceras da slavi, a ja cu da se mucim, ali neka..procice i to!! Zatim su mi radili tu neke preglede, bezveze nesto..Posle sam isla na ono klistiranje, tu su ustanovili da sam 5 prstiju otvorena, nisu morali da me briju, hm...ja sam to sve sama sredila, odvratno mi je da mi to neko drugi radi, zaista...Ubrzo su me prebacili u predporodjajnu salu, dali mi neku inekciju u butku i dali mi infuziju, valda da bih se sto pre porodila, onda su mi rascepili vodenjak sa necim odvratnim, e u tom trenutku nisi svestan sta ti se desava...samo cekas da se sto pre zavrsi..E zatim su poceli nevidjeni bolovi, ne pozeleti nikom, ja sam htela da svisnem, ali ni rec nisam rekla, neke dve koje su lezale pored mene su jaukale ko blesave...Vise nisam mogla da izdrzim , odneli su me da se porodim, to je sve tako brzo trajalo, makazice, cap, cap..inace osecaj je odvratan, kako i ne bi bio kad vise nista nece biti kao pre, bar tu dole, uzaaaaas...ubogaljena...ja se jednom napregla i mala izasla...stvarno lako...i brzo...A zatim je sledilo usivanje...Mislim da ne zelim drugo dete bas zbog toga, to je naj najgori osecaj na svetu..non stop sam se pomerala i jos radili dva puta jer kao nesto nisu dobro..pojma nemam sta se tu odigravalo...U svakom slucaju...sve je proslo ok..mala je slatka ko secer, rodila se sa 3 i 550, a ne preko 4 kao sto je doca rekao....Jedva sam cekala da dodjemo kuci i da uzivamo...ali, nije bas tako bilo u pocetk. Sam pocetak sa bebom je uzasno tezak..sisanje, pa cedjenje...itd, itd...ali sad je sve ok ...Treba mnogo zivaca, razumevanja (od strane supruga) i svasta nesto...
Puno pozdrava svim hrabrim mamama!!!
 
Joj, sad kad sam citala sve ovo, bas me hvata frka i panika. Mislim nisam trudna ali cu verovatno biti za jedno godinu dve. Cesto sam jos i ranije mislila na porodjaj i kako to izgleda i uvek pomislim "ma kako su tolike zene kroz vekove, vala cu moci i ja" ali mi opet frka, joj valjda ce me to proci. Cesto razmisljam da od starta se opredelim za carski.
 
Joj, sad kad sam citala sve ovo, bas me hvata frka i panika. Mislim nisam trudna ali cu verovatno biti za jedno godinu dve. Cesto sam jos i ranije mislila na porodjaj i kako to izgleda i uvek pomislim "ma kako su tolike zene kroz vekove, vala cu moci i ja" ali mi opet frka, joj valjda ce me to proci. Cesto razmisljam da od starta se opredelim za carski.

Ama, ko te tera da slušaš raznorazne jadikovke. Pa, naravno da porođaj boli. I to me drugi put bolelo više no prvi. Al' kraće trajalo.To ti je moj odgovor na postavljeno pitanje.
P.S. E, sad, ima nas raznih. Neku i kad se ubode na trn od ruže mnooooooogoooo boli i tera muža da joj duva u prstić! Ma, ajte molim vas...
 
Prvi put su kontrakcije bile kao malo bolnija menstruacija, dok je usivanje bilo katastrofa. Drugi put bolovi malo jaci( ali ne i neizdrzivi), usivanje nisam ni osetila. Sve u svemu nemam losa iskustva.Samo hrabro i skoncentrisite se na disanje i zbog vas i zbog bebe!
P.S. Drugi put je oporavak malo duze trajao(mislim na zarastanje rane).
 
Ja sam se porodila pre 13 godina u bolnici 'Dragisa Misovic' i buduci tata je prisustvovao porodjaju.
Doduse, pridurzio mi (nam) se kada su me prebacili u salu za porodjaj dok sam u pripremnom delu bila sama.
Ne znam da li jos uvek postoji praksa da se pre porodjaja uci pravilno disanje pri porodjaju, mozda mnogima to izgleda glupo ali meni je to toliko pomoglo, pa, verovatno mi je upola ublazilo bol.
Imala sam utisak da mi se karlica raspada i pitala sam se sta se to dole desava?!
Da boli, boli... (secam se dok su me prebacivali u salu, usetala je zena sa stomakom u drugu salu i porodila se u roku od 10 min, srecnica!), toliko se secam ali iskreno, koliki je bio bol, to sam odmah zaboravila. Sve ukupno je trajalo oko 4,5 sata.
Znam da je porodjaj za mene nesto ste ne mogu da uporedim ni sa cim u zivotu, zaista je jedinstven cin, od fizickih promena, setite se kroz kakve ste transformacije prosli, do emotivnih reakcija, misli i strahovanja.

Posto sam se te noci samo ja poradjala (pored one srecnice), pored babice i tadasnjeg muza bila su i dva dezurna doktora, i bilo nam je odlicno, da nije bilo kontrakcija, citaj bolova, mogla bih da kazem da smo se ludo zabavljali. I to bez dinara mita, valjda je tako cistije!
Ono sto nazivam bolom, i to pravim bolom, jeste nesto sto je usledilo posle. Okolnosti su bile takve da dve noci (pre porodjaja i noc u toku porodjaja) nisam spavala, pa kad sam zaspala odvalila sam bar 16 sati a sestre me nisu budile da mi donesu bebu na podoj... kada je naglo krenulo mleko nisam dovoljno brzo praznila grudi i kada su se kanali upalili i zatvorili... e to je bol! Sada se sva najezim i stresem kad se setim... oci su mi ispadale od bolova a suze same i nekontrolisano isle i to dva dana bez prestanka. A grudi su mi se toliko nadule i stvrdle kao kamen da nisam mogla da ih dodirnem prstom a trebalo je da ih snazno masiram, oh kad se samo setim...
Najvaznije je da ne mislite na tudja iskustva jer vase sigurno nece biti takvo. Svaki porodjaj je iskustvo i prica za sebe.
D
 
Bolje je da seku nego da se pocepas.

Imala sam uzasno bolan porodjaj, ali sam se oporavila jako brzo. Bila sam secena, ali je sam se vratila u normalu za dva- tri dana, samo sam bila malaksala, ali bez bolova. Znam za neke slucajeve kada su se pocepale i to je gore, veruje mi. Uostalom, lekari znaju sta rade.
Ne znam da li lekari znaju ili ne znaju sta rade.
Dva puta sam se poradjala i oba puta je pored mene bila prisutna samo babica.
Pri prvom porodjaju sam pored sebe imala odlicnu babicu koja je non stop pricala i objasnjavala mi sta se desava, sta da radim i sta ne smem da radim. Primila sam indukciju koja nije odreagovala pa sam primila i drugu dozu, tako da je sam porodjaj jako drugo trajao, a kontrakcije su bile jake, ali ne i dovoljno da bih se porodila. Bila sam prinudjena da lezim jer su morali da proveravaju da li je beba ok. Sve to je cinilo da se bol cini ogromna jer je tako dugo trajala i zbog toga sto nisam mnogo mogla da ucinim da sebi olaksam nekom udobnijim polozajem. Cak sam veci deo porodjaja padala u neku vrstu sna i budila se od zvuka aparata koji meri jacinu kontrakcija. Posle svega toga sam porodjaj mi nije mnogo tesko pao jer je druga doza ubrzala kontrakcije i sam porodjaj. Tako reci nisam stigla ni da se uplasim.
Nisu me sekli ni pri prvom ni pri drugom porodjaju.
Drugi porodjaj je nasuprot onom sto sam ocekivala bio bolniji. Bol bi mogao da se opise kao izrazito jak pritisak u karlicnom delu... izaziva i jake grceve u karlici i osecaj da necete moci da izdrzite sledeci napad kontrakcija, ali se to opet relativno brzo zavrsi.
Moje misljenje je da buduce porodilje koje se odluce za "prirodni porodjaj" treba da slusaju sta im babice i doktori govore i da skoncentrisu svoje misli na to kako ce to brzo da prodje a ne na to koliko boli i onda bol dobije sasvim drugu "dimenziju".
Iskreno, cini mi se da mi je bol bio veci kad je trebalo prvi put posle porodjaja da odem u wc ( :shock: te ne mogu ni da zamislim kako je tek onima koje su usivane), ali eto, vidis da mnoge zene to i ne pominju... zaboravi se jer traje svega par sekundi, a verovatno i zbog toga sto tu vrstu bola mozemo da zamislimo te je i ne shvatamo tragicno.
 
Ja sam vec zavrsila sa svojim porodjajima, ali sad citam ove postove i nista mi nije jasno... zbog cega je to toliko razlicito izmedju ovih bolnica ovde, gde sam ja, i nasih, u Srbiji?
Pre porodjaja nisam ni videla doktora. Doduse, rekli su mi ko je dezurni doktor i da je on tu samo ukoliko dodje do nekih komplikacija. Na svu srecu ovde svaka porodilja ima svoju sobu u kojoj se poradja i u njoj krevet, stolicu za muza, sve potrebne aparate... i stolicu poput invalidskih kolica za obavljanje male i velike nuzde koju sam ja intenzivno koristila jer sam na pocetku svaki put kad me spopadnu kontrakcije mislila da cu da se upiskim i ukakim :lol: .
Sa mnom su sve vreme bili babica i muz. Posle porodjaja babica uzima bebu samo na minut, dok je obrise, pregleda i da vakcinu. Za to vreme sam se ja vec osvestila, dala mi je bebu da se malo mazimo i vidimo da li je ogladnela od silnih napora i posle toga su mi samo pomogli da predjemo do sobe. Mene su odgurali u onoj pokretnoj stolici, a bebu su vozili u malom pokretnom kreveticu tu, odmah pored mene. Dovezli su nas do sobe i tu su doneli kadicu u kojoj su je kupali predamnom da mi pokazu kako se to radi. Naravno, obukli su je i pokazali mi da su u mom ormaricu pelenice (koje bolnica daje) ali da mogu da koristim i one koje smo mi doneli ako hocu. Posle toga su nas ostavili da se druzimo i samo povremeno dolazile da pogledaju da li nesto treba i da nas upute kako da dojimo bebu (u sobi su pored nas dvoje bili jos jedna mama i jedna beba).
Tu sam sa sestrama razgovarala o svemu sto me interesovalo i posle 2 dana su nas pustili kuci.
Stvarno ne razumem... skoro sve je razlicito od onog kako to izgleda u Srbiji.
Niti su me brijali, niti klistirali, nisu me ni sekli... i posle svega sam se osecala sjajno jer sam znala gde i koga mogu da pitam ako mi treba pomoc, iako mi niko nije dolazio kod kuce, kao sto to u Beogradu makar rade (a nisam imala ni pomoc baba i sestara kao sto bih to imala kod kuce)
Sta mislite, drage moje forumasice, koliko je tu sta opravdano? Mozda medju vama ima i babica koje bi mogle da mi to malo pojasne? Mozda sam ja samo "sjajno prosla sta je sve moglo da mi se desi"???
I jos nesto... na zavrsnom pregledu, pre nego sto smo izasli iz bolnice, sam ih pitala kada mogu bebu da izvedem prvi put u setnju... i znate sta su mi rekli? Pa evo sad, kad izadjete iz bolnice imacete malu setnju do kuce, drugi put mozete da prosetate kad god pozelite. I poslusala sam ih, prvog bebca smo izveli u kratku setnju vec isto vece, a devojcica je bila nesto sitnija i malo manje zivahna pa smo sacekali 2-3 dana dok se nismo uverili da je to samo takav temperament i da se ona ustvari odlicno oseca.
 
Joj, sad kad sam citala sve ovo, bas me hvata frka i panika. Mislim nisam trudna ali cu verovatno biti za jedno godinu dve. Cesto sam jos i ranije mislila na porodjaj i kako to izgleda i uvek pomislim "ma kako su tolike zene kroz vekove, vala cu moci i ja" ali mi opet frka, joj valjda ce me to proci. Cesto razmisljam da od starta se opredelim za carski.

Tako sam i ja isto, carski rez i gotovo. Pa su me jedva ubedili za epidural, ap na kraju nisu ni stigli da mi daju. Imas moj post gore, pa procitaj kako sam se porodila
 
Ja sam sa mojim porodjajem prosla odlicno!!!!!!!!:):) Bolovi su mi poceli u 8h a porodila sam se u 20h, ali to su bili tako slabi bolovi da sam ja od kuce u porodiliste krenula oko 16h i stigla u Sentu za pola sata.... Ali moram priznati da me je nekad vise bolelo kad dobijem menstruaciju, nego ovo! Mrsave sam gradje,ugojila sam se u trudnoci 8 -celih- kila:D:D, beba je bila 3.200g i 50cm dugacka, a mi smo to hrabro i junacki sve izneli........
 

Back
Top