Budala ili izdajnik

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Samanta_

Iskusan
Poruka
6.229
Oko Tadića nastavlja da lebdi samo jedna nedoumica, dali se radi o budali ili izdajniku, sve ostalo je odavno jasno.

POTOČARSKA LUDA

Ostao je još samo jedan dan do onog časa, u kome bi se budućnost Srbije i Srba mogla zapečatiti. Predsednik Srbije, Boris Tadić, čini se, nema nameru da odustane od svoje opake zamisli da ide na poklonjenje „žrtvama srpskog genocida”. Uzaludna su, izgleda, sva upozorenja umnih ljudi širom sveta, koja ukazuju na glavni cilj Tadićeve posete Srebrenici - stavljanje tačke na osudu Srba kao „genocidnog naroda”. Zapravo, postoji li „čistiji” način da se neko osudi za nekakvo nedelo, od toga da optuženi sam prizna da je kriv? To je i razlog zbog kojeg su se i najveći diktatorski režimi uvek trudili da dobiju ili iznude priznanje žrtve. Setimo se srednjovekovne inkvizicije, gde su ljudi, izloženi svakojakim torturama, bili prinuđeni da priznaju da su izaslanici samog sotone. Narod je tada dolazio da posmatra „vešticu”, koja gori na lomači, uopšte ne postavljajući pitanje o „pravednosti” takvog čina. Generalno uzevši, većina ljudi na planeti žudi da vidi tuđu krv ili nesreću, mada je teško naći jedinku koja će biti spremna da to prizna. Stvar je tu vrlo jednostavna, jer se tu radi o instinktu samoodržanja ili pukog preživljavanja, koji bi se mogao svesti na prostu sintagmu - „bolje on nego ja”.
 
BORISOV B(R)ANDITIZAM

Jedino kod Srba, gornja izreka se izvratila, te glasi, „bolje mi nego oni”. Naravno, u svakom narodu moguće je pronaći nekakvu budalu, koja će biti spremna da radi o glavi svoga roda. Ali, nigde se kao u Srbiji, takvima ne dopušta da izlaze u svet, već se smeštaju tamo gde im je mesto - u određenu mentalnu instituciju, sanatorijum ili ludnicu. Danas Srbi, umesto da svome predsedniku navuku ludačku košulju, dopuštaju tom bolesniku da ide u Potočare i tamo priča kako su ti isti Srbi ludaci (manijaci, notorne ubice ili zveri), koje svet mora izolovati u njihovoj „jazbini”, tamo ih zaliti otrovom, sumporom, kiselinom. Dakle, čak i u slučaju da je ponešto i tačno u vezi sa „zločinom” u Srebrenici (a znamo dobro da je to sve ogavna laž), teško da bi se mogla naći normalna osoba koja bi svoj narod optužila za genocid. Nešto slično (ali sa debelim razlogom), prvi put u ljudskoj istoriji, uradio je Vili Brant i, verovatno, zauvek uništio nemačku naciju. Kako vidimo, niko nema prava da se po/klanja tuđim žtvama u ime vlastitog naroda, već samo u svoje (lično) ime. Brant je takvim „hrabrim” činom udario žig srama na čelo svakog deteta u Nemačkoj, pa i onog koje će se tek roditi u budućnosti. O Nemcima je potom snimljena gomila filmova u kojima su prikazivani kao zveri, idioti ili (u najboljem slučaju) kao neka vrsta neobičnih majmuna.

LUDAKE U LUDARU

No da se mi ostavimo Nemaca i naše „brige” o njihovoj stigmatizovanoj deci. Tadićev čin „pokajanja” u ime srpskog naroda u Srebrenici biće protumačen u svetu onako kako je to jedino moguće. Sezona lova na Srbe biće i zvanično (legalno) otvorena i više neće biti nikoga na belom svetu, ko će hteti ili smeti da stane u njihovu zaštitu. Uostalom, ko bi sebi još dopustio takvu nesmotrenost da sažaljeva nekoga ko je priznao da je serijski ubica, koji je lišio života na hiljade ljudi, mladića i dece? Priznanje „zločinca” zatvara sve druge puteve koji bi mogli da vode ka istini i pravdi. Da li je Tadić svestan svih posledica po srpski narod, ako se sa glupavim osmehom „krivca” pojavi na srebreničkom mezarluku? Ako jeste, a opet namerava da otputuje na đenazu, tada je izdajnik i plaćenik (ubica svog roda), a ako nije - tada je mentalno poremećena ličnost, koju bi, pod hitno (pre nego što Srbima nanese ozbiljno i nepopravljivo zlo), država Srbija morala da hospitalizuje. Naravno, kada je reč o predsedniku države, u ludnici bi trebalo da mu bude obezbeđen vrhunski komfor i vrhunski specijalisti za „izgubljenu dušu”.

ISTINONOSCI

Srpska krivica u Srebrenici građena je na lažnim temeljima punih deset godina. Sva je prilika da će čudovišni eksperiment NSP laboratorije biti uspešno okončan. Svetu će se pokazati da se istina može izgraditi od vešto klesanih (oblikovanih) gromada laži, i to tako umešno, da se citadela lažne (iščišćene) istine, verovatno, ničim i nikada neće moći srušiti. Sigurno je da su u svemu tome Srbi glavni faktor, jer da taj narod sebe nije istinski pretvorio u laž, sličan ogled nikada ne bi mogao biti uspešno obavljen.

Stoga, čini se, da tvorci „novog sveta na dugme” nisu nimalo pogrešili kada su Srbe izabrali za glavnu rolu lažnog istinonosca. Na kraju, ma koliko groteskno izgledalo, Srbi neće nestati čak ni tada kada ih nikako ne bude i kada njihovo ime bude potpuno zaboravljeno. Ostaće kao nevidljiva, nespoznajna i nesatrvena klica lažnog postojanja onog sveta, koji će odnekud biti ubeđen da je življi i ubedljiviji od samog Boga i prirode, ne shvatajući da ga nema baš zato što je sasvim potonuo u konačnu istinu, odvajkada poznatu pod imenom - LAŽ.

VIDEO UBISTVO

Nije slučajno što je za početak srpskog kraja izabran lažni snimak, na kome se „vide” pripadnici „Škorpiona” , kako „streljaju” jadne i „bespomoćne” muslimane iz Srebrenice. I to ne negde blizu Srebrenice, kako bi se moglo očekavati, već na Treskavici, na mestu udaljenom gotovo 200 kilometara od te „zaštićene zone”. Oko Trnova su se u to vreme vodile žestoke borbe, pa bi bilo prirodno da se čovek upita, kakvom logikom su se vodili Srbi, kada su zarobljene muslimane dovodili na novi front (izlažući se riziku da i sami usput izginu), samo da bi ih tamo pogubili. Naravno, pomenuti video zapis napravljen je samo zato, što je nekome u Haškom tribunalu palo na pamet, da bi to bio dobar „poklon” muslimanima, na desetogodišnjicu njihovog stradanja. Teško je shvatljivo, da se u Srbiji niko nije ozbiljnije pozabavio takvim „snimkom”, koji je vrlo loše i krajnje amaterski režiran. Stručnjaci za filmsku tehniku, svakako bi mogli da sasvim precizno objasne kako su se pojedine scene tamo spajale i potom upakovale kao „dokaz” srpske „genocidne prirode”. Ipak, svakom čoveku koji ima osnovne predstave o ljudskom organizmu, nije moglo promaći, da se na onakav način (kako to čine „Škorpioni”) čovek nikako ne može ubiti, a da ne pusti barem jedan krik, uzvik, vapaj, jauk ili hropac.

SRPSKE LOJARE

Pored toga, „egzekucija” srebreničkih muslimana na Treskavici (gde su, kako tužilac Najs tvrdi, „dovoženi u grupama”) trebalo bi da posluži kao moguća buduća „dimna zavesa”, kojom će Haški tribunal dobiti na vremenu i početi da otkopava „muslimanske leševe” na tom prostoru. Takođe, javnost, začudo, nije dobila nikakvu informaciju o onome što možda imaju da kažu ljudi (članovi jedinice „Škorpioni”), koji su pohapšeni odmah nakon emitovanja video „dokaza” o „masakru srebreničkih muslimana”. Vrlo je verovatno, da oni nikada neće dobiti priliku da bilo šta kažu u svoju odbranu. Koštunica i Tadić su se, prividno, „iznenadili”, „zgrozili” i „šokirali” videvši takvu „istinu”, mada su u stvarnosti unapred dobro znali da će taj snimak biti emitovan. Dakle, bili su dobro „dresirani” (kao i ostali političari na srpskoj sceni) i spremni da saopšte ono što su im drugi naredili da kažu. Država Srbija nema državni vrh, već samo ekspozituru običnih lojara, koje su na mig svoga gazde spremni da laju i na zvezde, ukoliko se to od njih zahteva. Mada se dobija utisak da srpska opozicija nije u istom čabru sa onima na vlasti, ponašanje srpskih radikala (kao jedine „istinske” opozicije) ukazuje da među njima nema mnogo razlike. Svima je zajednički strah od Haškog suda i nevladinih organizacija u Srbiji (što se potpredsedniku radikala, Tomi Nikoliću, moglo videti na licu, nakon nesuvisle optužbe Nataše Kandić). Prikazivanje užasnih zločina nad Srbima (ono što je moglo i moralo biti urađeno još pre deset godina) došlo je na red tek u onom času kada je vlastita koža došla u pitanje.

EKSUHUMIRANI LAŽNI DOKAZI

Boris Tadić, sin oca Ljubomira, danas je simbol srpske gluposti. U julu mesecu 1995. godine, u Srebrenici nije poginulo više od 2.000 muslimanskih vojnika, od kojih je većina izgubila život u pokušaju proboja srpskih linija. Nekoliko desetina muslimana je zarobljeno i likvidirano na licu mesta, uglavnom iz osvete. Ne treba smetnuti s uma da je u tim okršajima poginulo blizu 200 srpskih vojnika. Tih 200 vojnika, sudeći po Tadićevoj „pameti”, izgubilo je život od „nenaoružanih” i „bespomoćnih” muslimanskih „civila”. Na širem području Srebrenice (a po nekima naznakama, i na celom području BH Federacije), do danas je ekshumirano oko 2000 „muslimanskih” leševa. Uz to, Komisija za nestala lica (na čijem čelu je Murat Hurtić), neprestano ponavlja da poseduje 8.000 (svakako ne slučajno) vreća sa ljudskim kostima. Treba uzeti u obzir činjenicu da su ljudi ginuli u borbama počev od 1992 godine. Leševi protivničke strane (koji su ostajali bojištu i koje neprijatelj nije uspeo da pokupi) morali su biti sahranjivani zbog opasnosti od zaraze. Dakle, više je nego sigurno da je takvih „sahrana” (bez obeležja) bilo i na teritoriji pod kontrolom, kako Srba tako i muslimana. Zbog toga je više nego sigurno, da se među nađenim i „identifikovanim muslimanskim žrtvama”, mora nalaziti i jedan priličan broj Srba, koji se i danas vode kao „nestali”.
 
Srpsko groblje u Bratuncu

Na širem području Srebrenice, kako znamo, u periodu od 1992-95 život je izgubilo oko 3500 Srba. Po logici stvari, u istom vremenskom rasponu, približan broj mrtvih bi se mogao očekivati i na muslimanskoj strani. Razlika je jedino u tome, što muslimani Srebrenice nisu imali gotovo nikakav ili vrlo mali broj civilnih žrtava. Ovih dana, iz Haškog tribunala, nakon objavljivanja spiska Srba, žrtava muslimanskog terora u Srebrenici i okolini, čuju se pozivi na oprez, „pošto se civilne žrtve ne mogu izjednačavati sa vojnicima poginulim u borbi”. Ako je to tako, kako je moguće da muslimani budu „nevine” žrtve, čak njih 8.000? S kim su se onda srpski vojnici borili, da bi na bojištu ostalo na hiljade mrtvih Srba? Po Haškoj logici, valjda s Marsovcima!

STRAH OD HAGA

Mada nije potrebno puno pameti, da bi se uvidela neistina u slučaju 8.000 „streljanih” muslimana („odraslih i dečaka”, kako to orkestrirano ponavljaju zapadni mediji), svakako i obavezno „nevinih”, danas se u Srbiji smišljeno širi priča o srpskoj „genocidnoj prirodi”. Serijal pod naslovom „Istina, odgovrnost i pomirenje”, pod vođstvom Verana Matića (vlasnik TV-B92), zajedno sa brojnim „nevladinim” organizacijama, iz petnih žila pokušava do dokaže da su na prostorima bivše SFRJ žrtve bile dželati. Naravno, sve to pod kontrolom onih krugova na zapadu, kojima je glavni cilj uništenje države Srbije i iskorenjivanje Srba kao naroda. Nažalost, država Srbija se u pomenutom slučaju ponaša kao upregnut konj, sa širokim oglavom, koji poslušno preti svaki trzaj uzde u svojim gubicama. Političari u Srbiji, budući da se gotovo svi odreda debelo ucenjeni od strane Haške Karlakurnice (počev od predsednika Tadića i njegove negdašnje „ratobornosti”, nesrećnika Koštunice, koji se negde slikao s automatskom puškom, očigledno nesvestan šta mu se uopšte nalazi u rukama, do Vuka Draškovića, koji je nekada „sekao ruke i barjake”), nemaju izbora i moraju da budu sluge nevladnim organizacijama, koje, začudo, vladaju i vladom i srpskom državom. Sudeći po svemu, Vlada Srbije „prisilno” osniva Komisiju za istinu i pomirenje, po uzoru na gore pomenuti serijal TV-B92.

NEVINE UBICE

U vreme ofanzive Srba na Srebrenicu, po nekim računicama u zapadnim medijima, u samom gradu bilo je oko 40 hiljada stanovnika. U suštini, Srebrenica je gradić ili veće selo, sa jedva šest hiljada stanovnika u predratnom periodu. Iz Srebrenice je izbeglo srpsko stanoništvo u toku 1992 godine (oko 2000) da bi u nju pristigao jedan deo izbeglica iz Zvorničkog kraja. Teško je poverovati da se u toj „zaštićenoj zoni” moglo nalaziti više od 30.000 muslimana, ali uzmimo da je cifra od 40.000 tačna. Petina od pomenutog broja mogla je biti vojno sposobna, a to znači, da se u srebreničkoj enklavi, pre ulaska srpske vojske, nalazilo oko 8.000 muslimana pod oružjem. Pošto je dobro poznato da su srpske snage iz Srebrenice (na zahtev muslimana) evakuisale sve civile (žene, decu, starce), tada ispada da nijedan muslimanski vojnik nije preživeo srpsku ofanzivu. S druge strane, u to vreme, imamo izveštaje zapadnih medija, UNHCR, Crvenog Krsta, Amnesti Internešenela, da su hiljade Muslimana (3-5000) uspele da se probiju kroz srpske linije i stignu u Tuzlu. Oko 1000 muslimana beži u Srbiju (ka genocidnim Srbima!), odakle mnogi traže azil u drugim zemljama (uglavnom zapadnim), začudo, bez prirodne želje da se vrate svojim familijama. Nekoliko stotina muslimanskih vojnika postaju branioci Žepe, u koju srpske snage uspevaju da uđu tek nakon višenedeljnih borbi. Muslimanski vojnici, koji su se predali u Bratuncu (oko 750), bili su ubrzo oslobođeni (500), dok je ostatak (250) razmenjen. Sada uzmimo da se do Tuzle probilo 4.000 muslimanskih ratnika (što bi moglo biti najbliže istini) i dodajmo tome one koji su našli utočište u Srbiji, otišli u Žepu ili su bili oslobođeni u Bratuncu. Šta dobijamo? Cifru od oko 6000 živih muslimanskih vojnika iz srebreničkog kraja. Dakle, kako vidimo, nedostaju još dve hiljade, da bi se takva, po svemu logična „računica” do kraja izvela.

SKLANJANJE ISTINE

Brojka od 2.000 poginulih muslimanski vojnika, čini u ukupnom zbiru sa 6.000 preživelih, onih 8.000 vojno sposobnih stanovnika enklave Srebrenica. Biro Vlade Republike Srpske je u septembru 2002 godine objavio svoje nalaze, izveštaj u kome se tvrdi da je u direktnim borbama ubijeno 1.800 muslimanskih vojnika, oko stotinu njih je likvidirano po kratkom postupku (uglavnom iz osvete) i još oko stotinu je stradalo zbog psihofizičke iscrpljenosti. Naravno, „demokratski” svet je takav izveštaj dočekao na nož, i on nikada nije u celini objavljen ni u jednom stranom niti pak domaćem mediju. Docnije, kako znamo, „Međunarodna zajednica” (bez naroda), služeći se inkvizitorskim metodama i uklanjanjem nepoželjnih u Vladi Republike Srpske, uspela je da pronađe pohlepnike (Srbe, pod upravom muslimana, predsednika takve komisije) koji će „priznati” da je u Srebrenici „bilo masovnih zločina”.

CUNAMI I DRUGI SVETSKI RAT

Stoka, slična Borisu Tadiću, nikako da shvati, zbog čega međunarodni lešinari traže od Srba da priznaju da su vršili masovne egzekucije, ukoliko za to imaju (onako kako stalno tvrde) „neoborive” dokaze? Jasno, vrše pritisak na srpske vlasti u Srbiji, na srpske medije i ceo srpski narod, ne bi li ih nekako ubedili u njihovu „genocidnu prirodu”, jer nemaju ni jedan jedini dokaz kojim bi potkrepili veliku laž lansiranu od strane američke administracije još pre deset godina. Kada se majmun Tadić „pokaje” u srpsko ime, prestaće bilo kakva potreba za daljim iskopavanjem ljudskih kostiju i muka da se nekako napabirči broj od 8.000 nepostojećih „muslimanskih nevinih žrtava”. Inernacionalni grobokopači neće biti prinuđeni da i nadalje kopaju u dibinu od 10, 20 i više metara, odonud izvlače kosti stradalih u Drugom svetkom ratu (mahom Srba) i prikazuju ih kao žrtve srpskog „genocida”, niti da dovlače muslimanske leševe iz Indonezije (žrtve cunamija) i drugih muslimanskih zemalja.

SPREČITI OPAKU ZAMISAO

Na kraju, Srbi nipošto (ni za živu glavu) ne bi smeli da dopuste da se sutra Boris Tadić pojavi u Potočarima. Ako nikako drukčije, njegov odlazak bi morao da bude sprečen primenom fizičke sile. Naravno, u zemlji koja je izgubila sve orijentire, to nema ko da učini. Oni koji bi to mogli da urade, ne shvataju ili neće da shvate o kakvom se tu tragičnom trenutku radi za srpsku budućnost, a oni koji shvataju, ne poseduju nikakvu moć kojom bi mogli da ometu Tadićevu izdajničku, rodoubilačku i, za puki opstanak Srba i srpske dece, smrtonosnu zamisao.
 
Samanta_:

А, како се пише, "дали" или "да ли"? Ваљда се то зна, да је одвојено.

Не бих даље да тролујем, и извињавам се за то, но шта ћу кад сам изузетно осетљива у вези с лингвистичким питањима, а ви узмите Правопис.
 
Norma Kampl:
А, како се пише, "дали" или "да ли"? Ваљда се то зна, да је одвојено.

Не бих даље да тролујем, и извињавам се за то, но шта ћу кад сам изузетно осетљива у вези с лингвистичким питањима, а ви узмите Правопис.
Ne bi da trolujes , ali uporno to radis. A ako imas problema sa time sto je neko u 100 recenica napravila jednu gresku pri kucanju, onda zaista imas ozbiljan problem. Nego nazad na temu:
 
Budala ili izdajnik?
Ma covek je pre i iznad svega maneken :D
A evo i dokaza da je patriota (hm sa J?):

tadic-sajkaca.jpg


"u ybt, sto mi cool stoji ova kapica. Samo da mi ne syebe frizuru, pa da posle tri dana moram da sedim u frizerskom salonu"
 
UNAKRSNO ISPITIVANJE: TUŽILAC NAJS

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Gospodine Šešelj, pošto smo juče brzo ovo prošli, kako se to desilo 1994. godine da ste vi mogli da, kao potencijalne kandidate za suđenje pred ovim Sudom, prozovete ovog optuženog, Kertesa, Badžu, Bogdanovića, Stanišića i Simatovića. Kako ste to mogli?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Pa to je, pre svega, jedna duhovita doskočica. Na tezu da će gospodin Milošević mene poslati u Hag, ja odgovaram ako on mene pošalje, držaću jednu praznu stolicu za njega i onda mu prozivam glavne policijske funkcionere. To je, znači, jedno političko prepucavanje pred publikom koja tome aplaudira, koja se tome smeje, koja to smatra duhovitim štosom. I vi sad ono šta je stvar političkog prepucavanja u uzavrelom srpskom političkom životu tretirate na jedan ozbiljan način. To je nemoguće. Ovo je duhovita doskočica i cela srpska javnost je to shvatila kao duhovitu doskočicu. Pretpostavljam da je to gospodina Miloševića nerviralo u tom momentu, meni je i bio cilj da ga iznerviram, ali to nikakav dublji smisao nema.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: U redu, shvatam šta govorite. Što se tiče materijala koji ste obezbedili tokm vikenda i raznih knjiga, mogu li da rezimiram te odlomke koje ste na taj način predstavili Sudu? Rekli ste nešto da je počev od početka devedesetih, čak 1998. godine i 1999. godine francuska obaveštajna služba (DCRG, Direction Centrale des Renseignements Generaux) bila umešana, pa sve do toga da je odgovorna i za Srebrenicu. Da li je to tačno?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Da, po mojim saznanjima ...

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Hvala vam.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: ... potpredsednika Vlade Srbije, francuska obaveštajna služba je inscenirala masakr ratnih zarobljenika u Srebrenici.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Drugo, niste nam dali reference, odlomke ni iz kakvih vaših knjiga ili intervjua ili bilo kojih drugih materijala u bilo kojoj fazi, a koji bi govorili o tome da su stvari koje ste govorili o ovom optuženom 1993. godine neistinite.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ja sam vam dao juče iz nekoliko mojih knjiga veći broj fragmenata u kojima ja naknadno objašnjavam da je sve to izrečeno u žaru političke borbe u vreme žestokog sukoba, kroz vođenje propagandnog rata, a vi izbegavate da to predstavite Sudu ...

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Gospodine Šešelj, molim vas, slušajte pitanje. Možete li da nam ukažete, molim vas, na neko od vaših dela kojih ima 60 ili 80 gde piše "Sve ove stvari koje sam govorio o Miloševiću 1993. godine su apsolutno neistinite. On nije imao nikave veze sa slanjem dobrovoljaca ni ovamo, ni tamo, nigde. On nije imao kontrolu". Da li postoji neko mesto u svim vašim delima gde možemo to da nađemo? To želimo da znamo.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Prvo, ja govoreći nekoliko godina posle o onome šta sam iznosio protiv gospodina Miloševića, dajem jedan opši stav koji to sve podrazumeva. A koji bi to normalan čovek i ozbiljan političar naknadno opet ulazio u pojedinosti, znate ja sam rekao to i to konkretno, ja sam rekao bračni par Čaušesku (Ceausescu), pa sad ja to opovrgavam, ja sam rekao "crvena veštica iz Tolstojeve", pa opovrgavam, ja sam rekao "crveni diktator sa Dedinja", pa opovrgavam. Znate, to je besmisleno. Jednim opštim stavom ja sam sve opovrgao, ne ponavljajući opet sve ono šta sam ranije rekao. I zašto bih ponavljao to sve, ako sam jednim opštim stavom sve to opovrgao?

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Čuli smo vaš odgovor. Treće, u svemu šta ste napisali ...

SUDIJA BONOMI: Da li odgovor glasi da nema ništa napismeno?

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Tako sam ja shvatio. Možete da me ispraviti ako sam ja nešto propustio i pogrešno shvatio.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ja sam rekao ima napismeno, a gospodin Najs neće u tome da prepozna to, a neće da vam ovde predoči fragmente na koje sam ja juče ukazao.

SUDIJA BONOMI: Znači vi kažete da postoji neki odlomak koji je označen u vašim knjigama i koje ste nam juče uručili, gde se jasno pokazuje da ste vi zavaravali javnost svojim ranijim izjavama početkom devedesetih?

SVEDOK ŠEŠELJ: Odlomak koji jasno govori da sam sve u napadima na gospodina Miloševića od 1993 do 1996. godine izneo sa konkretnim ciljem, želeći konkretne političke efekte u sukobu, dakle koje negiraju činjeničnu vrednost ...
 
SUDIJA BONOMI: Poenta je u tome da ste vi označili takve pasuse u odlomcima koje ste dali gospodinu Najsu da juče kopira. Da li ste to uradili?

SVEDOK ŠEŠELJ: Poenta je u tome, ja ću vas podsetiti: sholastičari su u srednjem veku vodili veliku raspravu koliko magarac ima zuba.

SUDIJA BONOMI: Strašno bih voleo da mi samo odgovorite na pitanje. Da li kažete da ste označili odlomke u nekim knigama koje ste juče dali gospodinu Najsu? Odlomke koji daju odgovor na ovo pitanje da negde ima napismeno da sve ono šta ste govorili je jednostavno zavaravanje ili politička propaganda, ili kažete da je to napisano negde drugde i treba da tražimo negde drugde? Da li je ovo prvo ili poslednje tačno?

SVEDOK ŠEŠELJ: Baš to da je to bila politička prpaganda ...

SUDIJA BONOMI: Znači ovo prvo šta sam rekao. Vi ste označili odlomak iz koga se jasno vidi da ste ranije davali netačne izjave. Te odlomke ste dali gospodinu Najsu da kopira. Da li je to odgovor? U redu je, sedam ili osam? Odlično. Gospodine Najs da li ćete da nam date kopije svega šta je označeno?

TUŽILAC NAJS: Sigurno.

SUDIJA BONOMI: Da li će to da bude prevedeno?

TUŽILAC NAJS: Trenutno pokušavamo da uradimo prevod, potrudiću se ...

SUDIJA BONOMI: Onda možemo da čekamo prevod i da vidimo šta je precizno rečeno.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Ja ću taj materijal danas da pogledam u svetlu odgovora koji sam dobio, ali koliko sam shvatio iz prvog čitanja, radi se o tome što sam ja prvo rekao u svom pitanju. Pozabavićemo se time, časni Sude i verovatno ćemo tokom druge sednice da vidimo šta sam uspeo da uradim. Poslednje pitanje o tom materijalu glasilo je ovako: "Setićete se da sam bio zainteresovan da otkrijem da li ste vi na neki način javno, da li su na neki način vlasti u Srbiji javno priznale ili otkrile šta se desilo u Srebrenici pre nego što je Erdemović dao svoj intervju novinarima i pre nego što je to obelodanjeno? To se desilo 21. februara 1996. godine.'' Da li ste vi nama predali, sem onoga šta ste napisali, nešto što pokazuje da su vlasti u Srbiji javno priznale šta se desilo u Srebrenici pre 21. februara 1996. godine?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Vi sada menjate temu rasprave. Od jula 1995. godine kad se desio zločin u Srebrenici do hapšenja Erdemovića, ja nisam ništa o tome rekao, jer nisam ni znao nešto posebno, nešto što sam načuo, posebno saznao nije bilo dovoljno za javni istup, ali to je period od manje od godinu dana. Ja nemam podataka da su vlasti o tome govorile ...

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Gospodine Šešelj, hvala vam, jednostavan odgovor je ''ne'' i na Srebrenicu ćemo da se vratimo malo kasnije. Sad ćemo samo da se pozabavimo ovim dokumentima koje ste nam dali. Da pogledamo samo još nekoliko stvari koje ste rekli. Počećemo, sledeći dokument stuže, to je odlomak iz vaše knjige "Radikali su za selo, grad i častan rad ", 12. decembra 1993. godine. Kad pogledate na stranicu 91 na BHS-u, a mi imamo to na engleskom, što je drugi od dva označena paragrafa ...
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Izvinite, šta je to ''BHS''? Ja to ne razumem.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Želite da kažete da ne razumete reč koja se koristi u tom smislu u ovom Sudu ili ne želite namerno da razumete? BHS je reč koja se redovno koristi u ovom Sudu da označi jezik koji se govori svuda ili u nekim delovima bivše Jugoslavije. Da li to shvatate?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Je li to novi naziv za srpski jezik? Imate li vi lingvističko uporište za to? Nemojte da vređate moj jezik. Postoji srpski jezik, vi pokušavate da mu nametnete naziv ''BHS''. To je protiv svih lingvističkih kriterija i pravila. I nemojte da vređate i moj narod i moj jezik na taj način. Ja govorim srpskim jezikom i razumem samo srpski jezik. Prvo ste izmislili bošnjačku naciju, sad hoćete da izmislite bosanski jezik ...

SUDIJA ROBINSON: Idemo dalje.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Gospodine Šešelj, već vam je rečeno, nije na vama da odredite kako će da se postavljaju pitanja i kako će da se odgovara na njih. Ja sam sa vama koristi uglavnom termin ''srpski jezik'', ali uobičajeno je u ovom Sudu, radi političke neutralnosti, da se govori BHS, što znači bosansko-hrvatsko-srpski. Ja nisam siguran zašto je to tako i ne zanima me. Vaša primedba je evidentirana. Sad pogledajte, molim vas, stranu 91 dokumenta pred vama, na jeziku koji razumete. Molim vas da pogledate u paragraf koji je označen, drugi paragraf od dva označena ...

prevodioci: Da li možemo da dobijemo broj tabulatora?

TUŽILAC NAJS – PITANJE: 39, tabulator 39, da li se tu govori o jednom pismu i piše: "Pismo je napisano i Miloševićevom kabinetu. Milošević je pozvao Martića, Hadžića, Bjegovića i Mileta Novakovića i naterao ih da potpišu pismo. Nije morao da natera Hadžića ..."
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Molim prevodioce da pročitaju original.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Prevodilac upravo traži, tek smo dobili broj stranice. Možete li vi da pročitate original ...
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Nije mi teško.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Hvala vam.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: U odgovoru na novinarsko pitanje pitanje koje ovde nije prisutno, a reč je o saopštenju za javnost koje je izdao Milan Martić sa grupom rukovodilaca Srpske Krajine, o kome je juče bilo reči na koje sam ja odgovorio napadom na Milana Martića. Novinar meni postavlja neko pitanje o tom pismu. I ovde ne vidimo koje je to pitanje, na pitanje ja odgovaram ''da''. Pa onda kažem: "Pismo je napisano u kabinetu Slobodana Miloševića. Milošević je sazvao Martića, Hadžića, Bjegovića i Mileta Novakovića i naterao ih da potpišu to pismo. Hadžića nije imao šta da tera, on je odmah potpisao. Bjegović je takođe vrlo vezan za režim Socijalističke partije i sada je on u toj Srpskoj partiji socijalista koju je režim odavde formirao u Krajini, koja nema nikavog uporišta u narodu, ali ima direktnu režimsku podršku odavde. Mile Novaković je posle ova svoja dva fijaska, posebno ovog iz septembra, vrlo uzdrmane pozicije u Krajini. Govorili su o njegovom smenjivanju i već je sve bilo spremno za njegovo smenjivanje. Trebalo je da general Mile Mrkšić ode na njegovo mesto komandanta, odnosno načelnika Glavnog štaba srpske vojske. I on u takvoj jednoj situaciji, takođe, potpisuje. Milan Martić se kolebao. Malo se suprotstavljao. Međutim kako mu je Milošević ultimativno nastupio i zapretio, on je potpisao. Čim je to potpisao, on je bio kupljen" i tako dalje.
 
TUŽILAC NAJS – PITANJE: U redu, hvala. To je dovoljno. Da vidimo sada, hvala što ste pročitali kompletan pasus, a ne samo ono šta je označeno ... Da li se iz ovoga vidi da je u realnosti optuženi imao vlast nad raznim ljudima, konkretno nad Martićem i Hadžićem?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ne.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Da li je to nešto šta ste vi samo izmislili da biste napisali u knjizi?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Pa nisam ni izmislio samo. Istina je negde na sredini, gospodine Najs i sad ću vam je izložiti. Prvo, gospodin Milošević je imao izvesnog uticaja na ove ljude. Na neke je imao veći uticaj, na neke manji. Na neke nije morao da utiče, jer ja sam sa Hadžićem bio u tolikom neprijateljstvu da je on jedva čekao da potpiše nešto. Međutim u ovom trenutku kao činjenicu ja imam pred sobom da su Milan Martić, Goran Hadžić, Bjegović i Mile Novaković u jeku našeg radikalskog sukoba sa Socijalističkom parijom i gospodinom Miloševićem izdali saopštenje u kome osuđuju nas, srpske radikale i nas lično. Ja onda gradim pretpostavku, ja ne znam jesu li ono bili kod gospodina Miloševića, ja nisam ni video taj sastanak, niti imam informaciju da su bili. Ja insinuiram, pretpostavljam da je to urađeno pod njegovim uticajem i ja nastupam ...

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Shvatam, zaustavite se tu, molim vas. Molim vas prestanite da vičete i govorite tiše, nama je veoma teško da vas pratimo. Možemo li samo da vidimo kakav je kraj vašeg odgovora. Vi gradite pretpostavku, nikad niste prisustvovali tom sastanku, samo pretpostavljate da su oni bili pod njegovim uticajem i ovo ste tako napisali. Je li to tačno?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ja pretpostavljam da je to bio ili uticaj gospodina Miloševića ili rukovodstva njegove partije.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Ovo ne želim ...

SUDIJA BONOMI: Tu je mnogo više toga rečeno na početku odgovora, gde se kaže: "Nisam samo izmislio, istina je negde u sredino. Pre svega gospodin Milošević jeste zaista imao nekog uticaja na te ljude".

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Tako je, časni Sude. Sudija Bonomi (Bonomy) me podseća da vi priznajete da je postojao neki uticaj na te lujde. Dakle vi priznajete da je Milošević imao nekog uticaja na te ljude, ali što se tiče ostalog vi samo gradite pretpostavku? Da li je to vaš stav?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Sama činjenica da oni javno nastupaju sa saopštenjem protiv mene lično i protiv Srpske radikalne stranke u jeku sukoba između nas i Socijalističke partije i gospodina Miloševića, govori da su oni opredeljani na jednu stranu, a druga činjenica, ovde je i ovaj Bjegović koji je bio predsednik Srpske partije socijalista Srpske Krajine. Ja ovde kažem da je režim odavde formirao, to je prenaglašeno. Oni u formirani uz pomoć Socijalističke partije Srbije mada tamo nisu imali nikakvog uporišta, jer Socijalistička partija Srbije nikada nije volela Srpsku demokratsku stranku i nije bilo međupartijskih odnosa i Socijalistička partija Srbije je želela da tamo bude ...

prevodioci: Molimo govornika da priča sporije.
 
TUŽILAC NAJS – PITANJE: Napravimo malu pauzu ovde ...

SUDIJA ROBINSON: Gospodine Šešelj, prevodioci vas mole da usporite. Mogu li da vas pitam, vi nemate nikakvih konkretnih dokaza da je gospodin Milošević prisilio Bjegovića i Martića da potpišu?

SVEDOK ŠEŠELJ: Ja nemam nikvih dokaza, ali ja želim da njih politički diskvalifikujem insinuiranjem da su bili pod pritiskom iznoseći tu tvrdnju u javnosti. Razumete. Oni mene napadaju, ja sad njima uzvraćam, e sad vi ste to uradili zato što vas je Milošević naterao. To je jedno političko prepucavanje.

SUDIJA ROBINSON: A što se tiče Martića, vi nemate konkretnih dokaza da je gospodin Milošević njemu stavio ultimatum i onda ga je naterao da potpiše i da mu je pretio.

SVEDOK ŠEŠELJ: Ne, nemam nikavih dokaza, ali ja pokušavam, kao što vidite iz ovoga teksta, ja sada insinuiram i razlike među potpisnicima, želeći među njima razdor, pa onda kažem: "Hadžić je jedva čekao da tako nešto potpiše, pa Bjegović je svakako socijalista, pa Martić se kolebao, nije hteo, pa na kraju je, ipak, pristao'' i tako dalje. Znate, ja imam front političkih protivnika pred sobom, ja sada u mojoj političkoj taktici želim da ih nekako razbijem. I pokušavam da napravim nekakvu razliku. Kao što sve ono šta su oni za mene izneli vi nemate pred sobom, je takođe insinuacija, izmišljotina i tako dalje. Ja odgovaram ...

SUDIJA ROBINSON: Hvala vam.

SUDIJA BONOMI: Gospodine Šešelj, na početku tog odgovora, kada mislim da ste pokušavali da nam date prava objašnjenja vešeg stava, a niste govorili o svojim ranijim pisanjima, rekli ste da je uticaj gospodina Miloševića varirao zavisno od osobe. Ako pogledamo način na koji ste predstavili te pojedince, možemo li da pretpostavimo da je, po vašem mišljenju Milošević imao značajnog uticaja na Hadžića?

SVEDOK ŠEŠELJ: Pa ja ne mogu da kažem sada da je imao nekog značajnog uticaja na Hadžića, jer ja sam s Hadžićem ranije već nekoliko godina u neprijateljstvu i Hadžić jedva čeka da nastupi protiv mene. Imao je uticaja na Bjegovića, jer uz pomoć Socijalističke partije Srbije je formirana Srpska partija socijalista Krajine, znate. Milan Martić se opredelio, bio je ranije samnom u prijateljskim odnosima, ovde se jasno opredelio za gospodina Miloševića protiv mene. Znate, politički govor ne traži uvek za svaki detalj konkretan dokaz, kao što to traži sudski postupak. Ne može ono šta se kaže u svakom govoru biti identično onome na sudu, bar po mom mišljenju.

prevodioci: Molimo govornika da uspori.

SUDIJA ROBINSON: Moram ponovo da vas zamolom da govorite malo sporije, to su me zamolili prevodioci.

SUDIJA BONOMI: Sada sam u situaciji da ne razumem šta govorite, zato što ste započeli ovaj odgovor rekavši, pre svega "gospodin Milošević je imao izvesnog uticaja na ove ljude", zatim ste rekli "na neke manje, na neke više, od te četvorice", a ja sada pokušavam da saznam na koga je imao više uticaja, a na koga manje. Možete li na to da odgovorite?

SVEDOK ŠEŠELJ: Ja vam kažem da je imao najviše uticaja na Bjegovića, jer je Bjegovićeva Srpska partija socijalista u Krajini formirana uz direktnu, neposrednu pomoć partije gospodina Miloševića. Pazite sada, ovo su sve najviši funkcioneri ...

SUDIJA BONOMI: A prema vama, kakav je bio njegov uticaj na Hadžića?

SVEDOK ŠEŠELJ: Pa evo u ovom konkretnom slučaju su se poklopili interesi gospodina Miloševića da ima podršku u sukobu sa srpskim radikalima i samnom lično, a s druge strane i gospodin Hadžić je imao želju da se priključi tom udaru na Srpsku radikalnu stranku, jer smo mi već prethodno u neprijateljstvu, a ja ne znam sad konkretan njegov odnos sa gospodinom Miloševićem. Nikad tome nisam prisustvovao. Znate, vi od mene sada tražite nemoguće, da vam ja objasnim kakav je odnos između gospodina Miloševića i gospodina Hadžića, a ja od 1991. godine u sukobu sa gospodinom Hadžićem i samo negativne izjave o njemu dajem.

SUDIJA ROBINSON: Znači, gospodine Šešelj, taj izvod je u potpunosi nepouzdan kad je reč o uticaju koji je gospodin Milošević imao na te ljude, osim kad je reč o Bjegoviću, jer ovde stoji da je trebalo da ga prisiljava da potpiše pismo?

SVEDOK ŠEŠELJ: Bjegovića?

SUDIJA ROBINSON: Da.

SVEDOK ŠEŠELJ: Ovde nigde ne stoji da je trebalo Bjegovića prisiljavati. Ovde stoji da je Martića trebalo prisiljavati. Gospodine Robinson, nema toga za Bjegovića. Još kažem on je vrlo vezan za režim Socijalističke partije.
 
SUDIJA BONOMI: Ispravite me ako sam ja to pogrešno zapamtio, ali kad smo u glavnom ispitivanju razmatrali pitanje učestvovanja drugih osoba koje su navedene u optužnici kao učesnika udruženog zločinačkog poduhvata, zar vi niste rekli da je potpuno nemoguće da je gospodin Hadžić učestvovao u bilo kavom zločinačkom poduhvatu sa optuženim?

SVEDOK ŠEŠELJ: Ja sam rekao da je nemoguće da je samnom učestvovao u nečemu, jer smo bili neprekidno u sukobu. A ja tvrdim da optuženi nije bio ni u kakvom zločinačkom poduhvatu. Ali ima još jedan detalj, gospodine Bonomi, ovde. Kada je smenjen Milan Babić, za predsednika Republike Srpske Krajine izabran je Goran Hadžić i vlast u Beogradu je smatrala Gorana Hadžića povoljnijim rešenjem od Milana Babića i to je činjenica koja se ne može sporiti.

SUDIJA BONOMI: Ja sam mislio da se vaš prethodni odgovor protezao i na to da se može reći da nije bilo nikavog zajedničkog zločinačkog poduhvata između optuženog i Hadžića, a sada kažete da vi nikada niste bili tamo tako da ne znate kakav je bio odnos između njih. U svakom slučaju možemo sada da idemo dalje. Hvala.

SVEDOK ŠEŠELJ: Nije bilo zajedničkog zločinačkog poduhvata, apsolutno ga nije bilo na srpskoj strani među srpskim najvišim političkim i vojnim funkcionerima. I osatjem do kraja na toj tvrdnji, ali vam ovde pokazujem da odnos između gospodina Miloševića i pojedinih od ovih ljudi nije bio iste vrste: s nekim je bio bliži, s nekim je bio dalji, s nekim je bio manje korektan, s nekim više korektan i tako dalje. Ja čak ovde u jeku sukoba sa gospodinom Miloševićem takođe to stavljam do znanja.

SUDIJA BONOMI: Hvala.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Imam jedno pitanje za vas u vezi sa ovim pasusom i to će pitanje da definiše tezu Tužilaštva. Gospodine Šešelj, kad ste dali ovakve detalje koji mogu da se nađu u ovom pasusu, kad ste razlikovali jedne od drugih, vi ste otkrili da ste tada govorili istinu, istinu koju sada nastojiti da sakrijete time što lažete pred ovim Sudom. To je teza Tužilaštva o vama kao svedoku. Da li me shvatate?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ta vaša teza je lažna. Ja ovde govorim da sam napadao potpisnike jednog saopštenja i, naravno, pomalo u svemu tome insinuirao. Znate, postoji nešto što se zove ''simbolika političkog govora''. Kad se kaže "u kabinetu gospodina Miloševića'', to ne znači bukvalno u njegovom kabinetu nego pod izvesnim njegovim uticajem ...

TUŽILAC NAJS: Mislim da smo dobili odgovor. Molim da se ovaj dokument uvrsti u spis.

SUDIJA ROBINSON: Da.

TUŽILAC NAJS: Molim broj.

SUDIJA BONOMI: Koji će da bude dokazni broj?

sekretar: 901.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: A sada, idemo na jedan drugi dokazni predmet, to je dokument koji je već uvršten u spis pod brojem 326, tabulator 11. To je karta Republike Srpske Krajine koja je uvrštena u spis putem Milana Babića. Molim da se kopija da Sudu i svedoku ...
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ja još nisam dobio kopiju.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Ta se kopija nalazi na grafoskopu i molim vas da to pogledate na ekranu koji je pred vama. Molim da poslužitelj tamo ostane da bi mi za trenutak još nešto pomogao. Prvo uopšteno pitanje je sledeće: ako pogledamo granice Republike Srpske Krajine, da li one, u izvesnoj meri liče ili se podudaraju sa granicama Velike Srbije za koju ste se vi uvek zalagali? Samo da ili ne.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Pa, ne može se reći da se poklapaju sa granicama Velike Srbije. Zapadna granica Velike Srbije, u ideološkoj projekciji Srpske radikalne stranke je linija Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica. Ovde Srpska Krajina ima granicu nešto južnije od Karlobaga. Mnogo južnije od Ogulina.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Slične su, zar ne?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Nisu slične, ne može se reći. E sad koja je ključna razlika? Može se reći da je, što se tiče zapadne granice slična. Cela centralna Slavonija je uključena u naš ideološki projekat Velike Srbije, a ta Slavonija se nije nalazila u sastavu Republike Srpske Krajine. U našem ideološkom projektu, ovde nema praznog prostora.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Dobro, molim sada sudskog poslužitelja da da kartu svedoku, a da na grafoskop stavi engleski dokument. To je legenda za ovu kartu. Ako pogledamo tu legendu, vidimo da je to karta ustaškog genocida nad narodom Srbije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj između 1941. godine i 1945. godine. Mislim da to tu stoji. Zatim se spominje nemački predstavnik koji je napisao da su ustaše ubile više od milion pravoslavnih Srba, dece, žena i starijih, zatim se vidi i spominjanje genocida, masovnog genocida koje su ustaše počinile nad srpskim narodom i tako dalje. Dakle sve su te stvari prikazane na karti koja je objavljena u vreme postojanja Republike Srpske Krajine. Gospodine Šešelj, da li prihvate tvrdnju da je koncentrisanje pažnje ljudi tokom devedesetih na te istorijske, tragične događaje, tragične, ali isorijske događaje, imalo za svrhu potstrekivanje ljudi na nasilje?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Prvo, ovde ima jedan falsifikat. Nisu ovde ustaše ubijale narod Srbije nego srpski narod koji je vekovima živeo na teritoriji takozvane Nezavisne Države Hrvatske. To je krupan falsifikat antisrpske prirode. Imate ga na početku ovoga papira. Drugo, sve do 1990. godine, do pada komunizma bilo je zabranjeno otvaranje srpskih masovnih grobnica iz Drugog svetskog rata. Tek kada su su u Bosni i Hercegovini pobedile nacionalne stranke, Stranka demokratske akcije, muslimanska, Srpska demokratska stranka, Hrvatska demokratska zajednica, stvoreni su uslovi da se otvore kraške jame i druge masovne grobnice i da se izvrši sahrana posmrtnih ostataka likvidiranih srpskih civila u Drugom svetskom ratu.

SUDIJA ROBINSON: Gospodine Šešelj, nakon ovog kontekstualnog uvoda, molim vas lepo da odgovorite na pitanje.

SVEDOK ŠEŠELJ: Pa ja odgovaram na pitanje. To što su otvarane masovne ...
 
SUDIJA ROBINSON: Odgovorite direktnije na pitanje.

SVEDOK ŠEŠELJ: 1990. godine i 1991. godine otvarane su masovne srpske grobnice iz Drugog svetskog rata da bi žrtve bile pristojno sahranjene i verski opojane, da bi se verski obred obavio. To je bio jedini razlog, a ne u sklopu priprema rata.

SUDIJA ROBINSON: Gospodine Šešelj, ponoviću vam pitanje koje je postavio gospodin Najs. Pitanje je glasilo: da li prihvatate da je koncentrisanje pažnje ljudi tokom devedesetih na istorijske tragične događaje iz četrdesetih godina XX veka imalo za svrhu podstrekivanje ljudi na nasilje? Dozvolio sam vam da iznesete kontekst ... Ne?

SVEDOK ŠEŠELJ: Ne.

SUDIJA ROBINSON: U redu, nije. Dobro. Gospodin Najs, nastavite.

SVEDOK ŠEŠELJ: Gospodine Robinson, bez toga moj odgovor ne bi bio kompletan.

SUDIJA ROBINSON: Da i ja sam vam to dozvolio, međutim u nekom trenutku morate i da odgovorite.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Gospodine Šešelj, da li ste se vi slobodno izražavali kad god vam je to odgovaralo o tim istorijskim, tragičnim događajima, dakle o tome kako su ustaše počinile genocid nad Srbima.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ja lično sam se slobodno izražavao, ali osamdesetih godina pretile su represivne mere režima i ja sam iskusio te mnoge represivne mere. Drugo, 1990. godine pobeđuje Tuđman u Hrvatskoj i izjavljuje da nastavlja tradicije tog ustaškog režima.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Gospodine Šešelj, slušajte, molim vas, moja pitanja i odgovorite na njih, ako možete. Da li privatate da je skretanje pažnje ljudi na te događaje imalo za svrhu podelu društva, da se u društvu stvori atmosfera ''mi i oni''? Da li prihvate da je to bio efekat skretanja te pažnje?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Niko organizovano sa srpske strane nije skretao tu pažnju. Pre svega rodbina stradalih u Drugom svetskom ratu čim se vlast promenila počela je da se samoorganizuje i pristupa otkopavanju masovnih grobnica i sahrani svojih najdražih, na pravim grobljima u crkvenim objektima i tako dalje. Nije to bila manipulacija žrtvama nego prvi put da su ljudi imali slobodu da sahrane žrtve kako to nalažu i moralni i verski obziri.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: I konačno o ovoj opštoj temi: da li prihatate da su ove dve vrste događaja, podsećanje ljudi na prethodne patnje i stvaranje kulture ''mi i oni'', na mestima gde se to događalo, da su to dve stvari koje, kad se dogode zajedno, veoma lako mogu navesti ljude da počine teške, ponekad čak zločine genocida?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: To nije istina, nije tačno, a u ovom ratu genocidnih zločina nije bilo u ovom sad poslednjem ratu. Iako ste ovde falsifikovali podatke oko Srebrenice i to vam je falsifikat i to će vam pasti makar na sudu istorije, jer ni tamo nije bilo genocida.

SUDIJA BONOMI: Ja bih hteo da mi jedna stvar bude jasna: rekli ste da su masovne grobnice otvorene početkom devedesetih. Da li su to bile grobnice u Bosni?

SVEDOK ŠEŠELJ: To su bile grobnice u Bosni.

SUDIJA BONOMI: Hvala.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: U redu, možemo da se vratimo ... Ne on je već u spisu i ne moramo njime dalje da se bavimo. A sada idemo na naslovnu stranu devetog broja časopisa "Velika Srbija", vašeg stranačkog časopisa. Ako imamo rezervnu kopiju možda možemo da je stavimo na grafoskop ...

prevodioci: Molimo vas za broj tabulatora.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Tabulator 46b. Ovde vidimo naslov i nešto pri dnu. Naslov je "Od Ohrida do jadranske plaže, svud su straže generala Draže". Možete li to ukratko da nam objasnite?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Pa vidite da su ovo stihovi, da se rimuje. To je jedna od narodnih pesama, dva stiha iz nje. ''Od Ohrida do jadranske plaže, svud su straže generala Draže'', vidite da su stihovi. Hoćete da vam tumačim srpsku narodnu poeziju?

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Ne, mene, u stvari, više zanima ovo dole, pri dnu. Međutim pre toga recite nam šta je karta koju sada gledamo? Da li je to karta Velike Srbije?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: To je karta Velike Srbije.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Znači ovo je karta koja obuhvata i ono za šta bi neki drugi mogli da kažu da je Bosna i velike delove onoga za šta bi neki drugi mogli da kažu da je Hrvatska?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Prvo, zašto neki drugi? Ja kažem da ova karta obuhvata Bosnu, ali ova karta ne obuhvata Hrvatsku. Ovo su srpske zemlje i ovde živi srpski narod: Srbi pravoslavci, Srbi muslimani i Srbi katolici. To sam vam prvi dan objašnjavao i ova karta upravo potvrđuje to moje objašnjenje.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Dobro, to je vaša definicija koju oni sami ne prihvataju. A ovde dole pri dnu, šta piše?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Piše: "Srbine brate, ne zaboravi, ovo su srpske zemlje".

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Kakav ste vi uticaj nameravali da postignete na ljude koji su čitali časopis 1990. godine, time što ste objavili mapu teritorija za koju drugi smatraju da definitivno pripada Bosni i Hrvatskoj? Kakav ste efekat nameravali da postignete time što ste na naslovnoj strani vašeg časopisa štampali ovo?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ovo ovde šta ste predstavili, bilo je na poleđini, ali je slična karta u drugom broju časopisa objavljena na naslovnoj strani, tako da niste mnogo pogrešili. Drugo, ja ovde jasno kažem, odnosno kažemo mi koji smo uređivali novine, ne mogu ja sebi sve da prisvajam: "Srbine brate, ne zaboravi". Treće, vi kažete ono šta je definitivno Bosna i Hercegovina, što je definitivno Hrvatska. Vi biste trebali da znate da u istoriji ništa nije definitivno. Ni Velika Britanija (Great Britain) vaša nije definitivna. Ko zna šta istorija donosi? Ali ovo je svečano rečeno ovde, "Srbine brate, ne zaboravi, ovo su srpske zemlje", ovo je amanet i našim sinovima i našim unucima, ovo su srpske zemlje i ovo jednog dana treba da bude sve Srbija.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: To je bilo 1990. godine. Tada vam je bilo dozvoljeno da objavljujete materijale koji su ohrabrivali ljude da idu i da se bore. U isto vreme govorili ste stvari koje su ih podećale na strahote iz Drugog svetskog rata. Da li shvatate koliko ste tada bili opasni, gospodine Šešelj?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ja uopšte nisam bio opasan. Ja sam predstavljao jednu srpsku narodnu vrednost u tom trenutku koju mnogi nisu priznavali, a ja sam te vrednosti bio svestan. Drugo, 1990. godina je već godina gde se naslućuje raspad Jugoslavije, gde je slovenački separatizam već u punom naponu. Slovenija odlazi. 1990. godine Tuđman je već došao na vlast. Mi smo list "Velika Srbija" pokrenuli u julu mesecu 1990. godine, a Tuđman je došao na vlast već u maju 1990. godine. Znači dva meseca posle Tuđmanovog dolaska na vlast, mi pokrećemo list "Velika Srbija". I treće, osamdesetih godina, pre dolaska na vlast gospodina Miloševića, bila je već nešto liberalnija atmosfera u Beogradu, pa Vladimir Dedijer objavljuje ogromnu knjigu spornih dokumenata "Vatikan (Vatican) i Jasenovac", pa onda Milan Bulajić objavljuje nekoliko tomova knjiga o ustaškom zločinu genocida, pa Antun Miletić koji je Hrvat, koga ste malopre ...

SUDIJA ROBINSON: Hvala, hvala gospodine Šešelj.

TUŽILAC NAJS: Molim da se ovo uvrsti u spis.

SUDIJA BONOMI: Gospodine Najs, imate li original ovog časopisa kako bismo mogli da pogledamo kartu, jer je fotokopija vrlo loša.

TUŽILAC NAJS: Raspitaću se i reći ću vam o tome nešto više za nekoliko minuta.
 
sekretar: Dokazni broj 902.

TUŽILAC NAJS: Ako imam original, zatražiću da se original uvrsti u spis.

SUDIJA BONOMI: Hvala.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Idemo dalje. Recite, koje je bilo opravdanje za to što su Srbi zauzeli Vukovar?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Prvo, Vukovar je bio srpski grad odvajkada, a pred rat u njemu ni Srbi ni Hrvati nisu imali ...

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Šta ste mislili time da kažete? Kakvo je bilo stanovništvo Vukovara u vreme kad je napadnut? Da li znate procente?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Nije napadnut, Vukovar je oslobođen.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: U vreme kad je oslobođen, kakav je bio nacionalni sastav Vukovara u procentima?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Naravno, to ne može biti baš do kraja pouzdano, ni Srbi ni Hrvati nisu imali apsolutnu većinu, ali je negde bio ujednačen procenat Srba i Hrvata, bilo je onda nešto Jugoslovena, nešto drugih nacionalnosti, tako, ni Srbi ni Hrvati nisu imali više od 50 posto.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Zaustavimo se na trenutak. Da li su to bili pravi Hrvati koji su govorili čakavski, kajkavski ili lažni Hrvati koji su govorili štokavski i nekako zamislili da su Hrvati? Šta su oni bili?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: To su bili lažni Hrvati koji su govorili štokavski, a koje je politika, stogodišnja politika katoličke crkve obmanula da su Hrvati.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Dobro, razumem. Znači oni koji su poginuli, oni koji su patili tokom oslobađanja su, u stvari, prema vašim rečima bili Srbi i nekako je trebalo da se kazne ili čak ubiju zbog nekih viših interesa, iako oni nisu znali da su Srbi i mislili su da su Hrvati - oni su, zapravo, bili Srbi? Pa šta su onda Srbi radili? Zašto su napadali druge Srbe? Kako vi shvatate te događaje?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Nisu Srbi napali nego su hrvatske paravojne formacije napale kasarnu JNA u Vukovaru i tako je počeo sukob. Drugo, u Vukovaru su se pojavile hrvatske paravojne formacije Franje Tuđmana i počele da maltretiraju srpsko pravoslavno stanovništvo, pre nego što je izbio sukob, kao što su nasrtali i na srpska pravoslavna sela u okolini Vukovara. A vi biste trebali da znate podatak iz Drugog svetskog rata: Bobota, ogromno srpsko selo i mnoga sela u okolini, nasilno su pokatoličavana u vreme Drugog svetskog rata, da bi od njih stvorili Hrvate, navodne.Tamošnji Srbi su bili uznemireni dolaskom Franje Tuđmana na vlast, njima je zaprertila egzistencijalna opasnost, a hrvatski su, hrvatske paravojne formacije su prve napale kasarnu JNA u Vukovaru i tako je počeo sukob sa JNA. Nisu Srbi napali, nego hrvatske paravojne formacije.

SUDIJA BONOMI: Da li bite vi išli tako daleko da kažete da je i Tuđman bio Srbin, a koji je mislio da je Hrvat?

SVEDOK ŠEŠELJ: Tuđman je poreklom Nemac i to je opšte poznata činjenica. I samo prezime mu kaže - ''tuđ - man'', strani čovek, ''stranger - man'' (stranac), to je njegovo prezime.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Imamo ovde transkript sledećeg vido inserta, to je broj 56. Ovo ide preko softvera ''Senkšn'' (Sanction). Molim vas, pustite snimak.

(Video snimak)
 
Vojislav Šešelj: Ovo je najjače ustaško uporište. Kad padne Vukovar, ustaše nemaju šansi. Razume se, onaj ko je došao ovde dobrovoljno da se bori, taj zna zbog čega je došao i zašto se bori i njega ne treba ubeđivati da ide u borbu ... Vrlo brzo smo stekli to poverenje i onda nam je režim dao i kasarnu u Bubanj Potoku. Čitava jedna kasarne je bila samo za dobrovoljce Srpske radikalne stranke. I mi smo dobrovoljce okupljali u Beogradu, tu smo dobijali uniforme za njih, oružje za njih, autobuse za prebacivanje na frontove i tako dalje.

(Kraj video snimka)

TUŽILAC NAJS: Časni Sude, mene je samo zanimalo ...

SUDIJA ROBINSON: Izvolite, gospodine Miloševiću.

OPTUŽENI MILOŠEVIĆ: Ovo su uobučajeni falsifikati na ovim Bi-Bi-Si-jevim (BBC) snimcima. Nijednom gospodin Šešelj nije izgovorio reč ''Srbija''. Nijednom. U prevodu, u titlovanju, tri puta se ponavlja reč ''Srbija''. Nijednom je nije izgovorio u ovome šta je govorio. Ja više uopšte ne znam kako možete da dozvilite da se upotrebljavaju takvi falsifikati iz dana u dan. BBC-jevi falsifikati su neverovatni ...

SUDIJA ROBINSON: Gospodine Miloševiću, ako je to tako, mi smo vam zahvalni na vašoj ispravci.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Pretresno veće sigurno zna da od kako smo primetili teškoće sa titlovima na filmu, da pravimo uvek nove prevode. Mene sada zanima prvi deo inserta. Tamo se ne spominje reč ''Srbija''. Ono šta ste vi tada rekli, gospodine Šešelj, dok ste bili na čelu jedne grupe naoružanih ljudi je da je to najjače ustaško uporište i da kad Vukovar padne, ustaše neće da imaju šanse. Isto tako rekli ste da neko ko je tamo došao dobrovoljno da se bori, da zna zašto je došao i zašto se bori, da ne mora da se nagovara da ide u bitku. Recite nam sada, molim vas, šta su vaši ljudi, "šešeljevci", koji su išli u Vukovar, radili?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Oni su išli da se bore za slobodu Vukovara i da poraze ustaške formacije koje su zauzele Vukovar, a ustaše, to su hrvatski fašisti.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Da li se sećate da sam vas na samom početku ispitivanja pitao kako ste mogli da razlikujete ustaše od neustaša, civile od necivila? Kako je u Vukovaru trebalo zaštititi one nesrećne civile koji su mislili za sebe da su Hrvati?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Prvo, JNA je štitila sve civile i pravoslavne Srbe i katolike i sve ostale. Drugo, ustaše su se javno i otvoreno eksponirale u Vukovaru, u Zboru, u takozvanom Zboru nacionalne garde. To je bila ustaška paravojna formacija Franje Tuđmana, potpuno nelegalno formirana. Na severu od Vukovara, u Osijeku, čak jedna formacija je postojala koja je za sebe otvoreno govorila da je ustaška. To je Glavaševa formacija. Oni su nosili i crne uniforme po ugledu na ustaše uniforme iz Drugog svetakog rata. Srpski narod je veoma jasno razlikovo ustaše od Hrvata i nikada tu nije pravio zabunu.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Da li su vaši ljudi tamo išli znajući da se od njih očekuje da ubiju one na koje naiđu?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ja sam neprekidno držao govore na ispraćaju dobrovoljaca u Beogradiu kako srpski vojnici treba da se bore: časno, viteški, hrabro na bojnom polju, a kako treba da postupaju prema civilima, ratnim zarobljenicima, ranjenicima protivne strane i tako dalje.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: U svakoj operaciji koristi se izraz ''čišćenje''. Čišćenja određenog terena od određene nacionalne grupe neizbežno nosi sa sobom rizik nasilja i smrti, gospodine Šešelj, zar ne?

SUDIJA ROBINSON: Da li se on slaže da li je bilo takvih operacija?

TUŽILAC NAJS: Ne znam, za sada ne, to je pripremno pitanje. Videćemo kasnije.

SVEDOK ŠEŠELJ: Hoću da odgovorim na ovo, gospodine Najs, što se tiče čišćenja.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Izvolite.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Vi stalno činjenice falsifikujete mešajući dve stvari: vojno čišćenje terena koje predstavlja sasvim legalnu i legitimnu vojnu akciju i etničko čišćenje koje je apsolutno zabranjeno po međunarodnom pravu. Vi te dve stvari uporno mešate i ne samo u ovom procesu nego i u mnogim drugim procesima koji se vode. Operacija čišćenja terena je operacija čišćenja zaostalih džepova otpora.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Zaustavite se, gospodine Šešelj. Molim vas nemojte da vičete. Veoma je teško da se prate vaši odgovori sa toliko decibela.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Mislim da vi pratite prevodioce, a oni ne viču, zar ne?

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Da se vratimo da razjasnimo kakav je vaš stav: u mom pitanju se radi o etničkom čišćenju i ponoviću pitanje za slučaj da niste razumeli. U svakom slučaju kada se radi o etničkom čišćenju, u svakoj takvoj operaciji nužno postoji nasilje i smrt, zar ne?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ako je postojalo etničko čišćenje.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Ne znam šta mislite pod tim da li je postojalo etničko čišćenje. Etničko čišćenje je postojalo?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Pitate me šta sa sobom donosi etničko čišćenje, a onda biste moj odgovor interpretirali kao moju potvrdu da je zaista bili etničkog čišćenja. Pa to su podvale za malu decu, gospodine Najs. Niste vi meni dorasli na taj način. Te podavale kod mene ne prolaze.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Gospodine Šešelj, molim vas ograničite se na odgovore na pitanja. To je vaša funkcija ovde, kao što vam je već objašnjeno. Ako neko, vojni ...

OPTUŽENI MILOŠEVIĆ: Gospodine Robinson (Robinson) ...

SUDIJA ROBINSON: Izvolite, gospodine Miloševiću.

OPTUŽENI MILOŠEVIĆ: Gospodin Najs je krajnje nekorektno postavio pitanje svedoku u prvoj formulaciji pitanja. Rekao je: "Čišćenje terena od pripadnika drugih nacionalnosti", upravo je tako formulisao. Meni je već transkript pobegao sa ekrana, ali je govorio o čišćenju terena od drugih nacionalnosti, podrazumevajući, dakle, već pitanjem netačni činjenicu. Niko nije čuo za čišćenje terena od drugih nacionalnosti.

TUŽILAC NAJS: Časni Sude, mogu li da se vratim ispitivanju?

SUDIJA ROBINSON: Preformulišite.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Mislim da nema nikakve potrebe da preformulišem pitanje, uz dužno poštovanje, jer svedok samo odbija da odgovori, ali pitaću još jednom: ako vojni komandant, gospodine Šešelj, ili neko ko ima komandu nad nekim vojnim snagama, mada se pritom ne smatra vojnim komandantom, ako da instrukcije svojim ljudima da obavljaju etničko čišćenje, on zna, pri tom, da će neizbežno da uslede nasilje i smrt, zar ne?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Apstrakto, ali ako sada apstrahujemo od konkretnih činjenica, dakle ako odbacimo vašu mogućnost da zlonamerno zlupotrebite moj odgovor, naravno onaj ko naredi kao vojni komandant etničko čišćenje, on je svestan da će to izazvati i dodatne zločine. Onaj ko naredi etničko čišćenje, ali vi još niste među visokim srpskim komandantima našli nijednog ko je naredio etničko čišćenje.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Znači bilo ko, ko je poslat u Vukovar, na primer da odbaci Hrvate do linije Karlobag - Virovitica, bi dobio instrukcije koje bi morale nužno da dovedu do nasilja i smrti, zar ne?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Niko nije dobio instrukcije da odbaci Hrvate do linije Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica, nego da porazi hrvatske paravojne formacije Franje Tuđmana. Do kraja 1991. godine, po mojim informacijama, Generalštab JNA je spremao plan da u potpunosti porazi Tuđmana i da zauzme Zagreb, da se potpuno poraze njegove paravojne formacije, jer Generalštab JNA je hteo da cela Hrvatska ostane u sastavu Jugoslavije.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Svedok ne odgovara na moje pitanje ...
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ne odgovaram kako biste vi želeli.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Sada ćemo da pogledamo jedan odlomak, 56A.

SUDIJA ROBINSON: Da li ćete da uvedete u spis prošli dokument?

TUŽILAC NAJS: Izvinjavam se, hoću, poslednji odlomak.

SUDIJA ROBINSON: Koji će to broj da bude?

sekretar: Broj za video snimak i transkript istog inserta će da bude 903.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Sada ću da vam prikažem jedan kratak isečak iz jednog programa. Prvi put je prikazan na početku ovog suđenja, vrlo davno i od tada nije zvanično uveden u spis. Tu se čuje neko pevanje četnika. To je verovatno pesma koju vi znate. Imaćemo i titlove na engleskom, a vi, ako možete, recite nam da li je to tačno.

(Video snimak)
Novinar: Vojnici slave na ulicama za koje su se borili i pevaju primitivne pesme protiv Hrvata.

(Kraj video snimka)

SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ja ništa nisam čuo.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Prikazaćemo ponovo.
 
(Video snimak)
Novinar: Vojnici slave na ulicama za koje su se borili i pevaju primitivne pesme protiv Hrvata.
(Kraj video snimka)
TUŽILAC NAJS – PITANJE: Da li je to pesma gde se govori "Slobo, šalji nam salate, biće mesa, biće mesa, klaćemo Hrvate". Da li je to to šta oni pevaju?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: To je pesma koja je nastala među navijačima na fudbalskim stadionima krajem osamdesetih godina. Ova pesma je mogla biti otpevana negde ovde, ali treba videti ko je pevao i s kojim motivima. Ta pesma nije bila oficijalna pesma i nikad je nisu pevali pripadnici Srpske radikalne stranke, a naravno svakakvih pesama je bilo sa svih strana u ovome ratu.

SUDIJA ROBINSON: Da li su u toj pesmi sadržane te reči koje vam je upravo naveo tužilac?

SVEDOK ŠEŠELJ: Sada sam bolje čuo, sadržane su.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: A taj ''Slobo'' koji se pominje u pesmi je ko?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: To morate da pitate one koji su pevali pesmu. Ja nikada u životu takvu pesmu nisam pevao. Ja ne mogu da vam tumačim tu pseudo narodnu poeziju koja ipak pripada socijalnom podzemlju. Onaj ko je pevao neka vam je tumači. Ja je u životu nisam zapevao.

SUDIJA BONOMI: Možete li da nam kažete koga smo to videli na ovom filmu?

SVEDOK ŠEŠELJ: Videli ste vojnike. Koje, ja ne znam. To bi trebalo ...

SUDIJA BONOMI: Da li je to neki deo JNA?

SVEDOK ŠEŠELJ: Verovatno, ali treba identifikovati, znate, ko je bio.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Izvinjavam se, časni Sude. Kažete ne znate ko su ti ljudi, ali da li ste videli zastavu? Možemo da prikažemo insert još jednom, da bismo pogledali zastavu.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Radi se o tradicionalnoj četničkoj zastavi. Treba imati u vidu jednu činjenicu. Posle sloma komunizma, ono klatno koje su komunisti pola veka pomerali u jednu stranu napadajući četnike kao svoje ideološke protivnike u srpskom narodu, naglo se vratilo na drugu i u ovome ratu mi smo imali činjenicu da su se skoro svi srpski borci nazivali četnicima ili su ih drugi smatrali četnicima.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Hteo sam upravo da dođem na to. Izgleda da su to srpski četnici iz Srpskog četničkog pokreta, a vi nas sad podsetite kakva je bila vaša veza s tim pokretom?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Prvo, četnički pokret se nije pojavljivao od avgusta meseca, od 1. avgusta 1991. godine nigde kao takav na frontovima. Kad se ujedinio Srpski četnički pokret, formiran u Srbiji kao politička partija, sa glavninom Narodne radikalne stranke, ostao je da deluje unutar Srpske radikalne stranke kao podorganizacija koja je negovala slobodarske tradicije srpskog naroda. Mi smo 1995. godine rasformirali Srpski četnički pokret sa obrazloženjem i to vi možete naći u jednoj od mojih knjiga to obrazloženje, da se danas skoro svi srpski borci za slobodu smatraju četnicima, da je četništvo svesrpska tradicija i da nema pravo nijedna politička partija da je prisvaja. Ovde vi ...

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Izgleda, vi ste sami rekli da je ovo socijalno podzemlje, međutim izgleda da ti ljudi pod zastavom Srpskog četničkog pokreta ulaze u Vukovar, zar ne?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: To nije zastava Srpskog četničkog pokreta i nigde ne piše na njoj ''Srpski četnički pokret''. Pogledajte bolje tu zastavu. Ovo je jedna od mogućih četničkih zastava, ali ne zastava Srpskog četničkog pokreta. Drugo, pogledajte da su svi ovi vojnici pod šlemovima JNA što nije bilo karakteristično za dobrovoljce Srpske radikalne stranke. Izegavali su da nose šlemove zbog crvene petokrake na šlemovima, pa su najčešće išli gologlavi. Neko je spontano zapevao ovu pesmu. Ja nisam rekao, nemojte opet da falsifikujete da su ovo ljudi iz podzemlja. Pesma je nastala u socijalnom podzemlju kao oblik inaćenja sa hrvatskim navijačima na fudbalskim utakmicama, na kojima je dolazilo do žestokih sukoba, a vidite da su ovde skoro svi pod šlemovima.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Zaustavite se na trenutak i pogledajte sliku. Vidite nekoliko ljudi sa bradama, vidite jednog čoveka u sredini sa kokardom, zar to ne liči na grupu ljudi koji su četnici, čiji ste vi bili vođa, zar ne? Komandant, kako me podsećaju kolege.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Prvo, ja nisam bio komandant, a drugo, ja jesam bio, u izvesnom smislu, vođa Srpskog četničkog pokreta, bio sam predsednik Srpskog četničkog pokreta, ako vi to smatrate vođom. Ali ovde je reč očigledno o jednoj jedinici. Zastava nije zastava Srpskog četničkog pokreta, a ja vam mogu dostaviti original zastavu Srpskog četničkog pokreta. Ovo nije ta zastava, ovo je delimično četnička zastava, jer dole piše samo "Sloboda ili smrt", koliko ja ovde mogu da pročitam. Nema na zastavi ''Srpski četnički pkret''. Dok je postojao Srpski četnički pokret, na zastavi je pisalo "Srpski četnički pokret".

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Vi ste, naravno, bili vojvoda, zar ne? Rekli ste nam sve o tome.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ja sam i danas vojvoda i ostaću do kraja života i ponosan sam na zvanje srpskog četničkog vojvode.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Molim da ovo uđe u dokazni materijal.

SUDIJA ROBINSON: Da. Da li ima nekih problema sa dodeljivanjem brojeva?

TUŽILAC NAJS: Ja mislim da ovo ranije nije ušlo u spis.

SUDIJA KVON: Nema transkripta.

TUŽILAC NAJS: Ovo je prikazano na početku suđenja, ali nije nikada uvođeno u spis i nije nikada dobilo zvanični broj kao dokazni predmet.

sekretar: To će da bude broj 904.

TUŽILAC NAJS: Sada ćemo da pogledamo još jedan kratak insert. Podeliću i transkript.

OPTUŽENI MILOŠEVIĆ: Da li se zna gde je snimljeno, kad je snimljeno, na kojoj je to lokaciji snimljeno?

SUDIJA ROBINSON: Gospodin Najs?

TUŽILAC NAJS: Novinar Martin Bel (Martin Bell) kaže na snimku da je to iz Vukovara. To je ono šta mi znamo.

SVEDOK ŠEŠELJ: A da li vam je rekao taj novinar da je možda pevanje te pesme bilo naručeno zbog snimanja? I to je vrlo moguće. I ne bi bilo prvi put. Pošto vidim da ste sa nekim novinarima imali veoma uspešnu saradnju, vrlo je moguće.

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Možemo li da pogledamo sledeći insert? Ovaj insert je prilog jednog novinara koji se zove baron Van Linden (Baron Aernout Van Lynden). Za njega ste verovatno čuli ...
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Je l' mene pitate?

(Pretresno veće se savetuje)

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Sledeći tabulator je prilog gde se čuje glas barona Van Lindena koji je ovde svedočio i opisuje događaje i šta su vojnici rekli. Nadam se da to može da se pusti ...

(Video snimak)

(Kraj video snimka)

SVEDOK ŠEŠELJ: Ja prevoda nemam.

TUŽILAC NAJS: Možemo li da se vratimo na početak. Moja greška što nisam dao broj tabulatora prevodiocima. To je broj 57. Molim da se vratimo na početak. Svedok treba da dobije prevod, jer mislim da baron Van Linden govori i to u razumnoj brzini.

(Video snimak)

Baron Van Linden: ... koji nikad nisu stigli do bolnice. Krv je još sveža i bili su očigledno ubijeni. Ukoliko ruševine Vukovara simbolišu bilo šta, to mora da bude mržnja koja još uvek postoji između Srba i Hrvata, koja je latentna, uspavana 45 godina mira, a sada se izražava u uzajamnoj predanosti ratu koja izgleda nije zadovoljena čak ni posle tri meseca borbi ovde. I među svim ovim užasima vidimo nadrealnu scenu slavlja. Ekstremisti Srbi i žene među njima poziraju pobednički za fotografiju na kraju bitke, pre nego što će da se vrate jutarnjem slavlju sa muzikom i smehom potpaljeni alkoholom. Lozinka na njihovoj zastavi je "Sloboda ili smrt" i zaklinju se da će za to da se bore.
Baron Van Linden: ''Šta još Srbi treba da urade pre nego što se rat završi?
Vojnik: Rat završen. Rat će da bude završen kad stignemo do svoje granice Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica. Sva mesta gde žive Srbi moraju da budu slobodna. Moramo da očistimo Hrvate.''
Baron Van Linden: U centru grada su i drugi u sličnom stanju svesti i slave.

(Kraj video snimka)

TUŽILAC NAJS – PITANJE: Sada nekoliko pitanja. Prvo zastava. Šta biste rekli za ovu zastavu? Čija je to zastava?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ovo nije zastava Srpskog četničkog pokreta. Ovo je zastava koja je ručno rađena od strane lica koje ne zna tačno četničku heraldiku. Ono je moglo biti četnički inspirisano ali je ipak neznalica u tom pogledu, a drugo, izjava je očigledno naručena od tog vašeg novinara. I ja bih voleo da sam čuo na srpskom jeziku izjavu tog vojnika. Je l' ona data izvorno na engleskom?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top