Cogito,ergo sum.

Kanda su u to vreme kolale one priče o tome kako možda sada spavamo, a budimo se kada zaspimo, ili mi to ne znamo, uglavnom - el postojimo ili ne? I onda se genije setio da sama činjenica da razmišlja mora biti neposredan dokaz njegovog postojanja, ali šta ćemo sa biljkama? :P
 
Nisam nesto mnogo proucavao Dekarta ali ako je doslovno mislio da sigurno postoji jedino ako misli onda je to po meni velika glupost.
Peporucujem svakom da proba da zaustavi misli na neko odredjeno vreme,recimo u nekoj dugackoj setnji u prirodi.Najlepse postojanje je kad se oslobodis misli.
 
Šakal:
Osnovni princip Dekartove filozofije...Mislim,dakle postojim!
Šta vi mislite?

Dekartov osnovni filozofski princip je stav ciste svesti ili samosvesti
Ovom, gore navedenom stavu prethodi stav "Dubito, ergo cogito" (Sumnjam, dakle mislim).
Njegov stav nema nikakvih korelacija sa spoljasnoscu vec sa samosvescu.

Pozdrav !!!
 
Šakal:
Hm...da ali ne zaboravi da tom stavu prethodi ''Dubitando ad veritatem pervenimus.'' Sumnjajući dolazimo do istine!

Sumnja je samo polazna tacka na putu do istine, jer od sumnje poticu sva postavljena pitanja bez kojih ne mozemo doci do odgovora. Ako nema sumnje, sigurni smo u odredjeno misljenje koje je cesto prihvaceno kao istina jer ga vecina smatra istinitim, ali kroz istoriju vidimo da je manjina cesto bila u pravu. U ovakvim slucajevima veliku ulogu igra dogma sto je Tuzni patak lepo objasnio na nekoj drugoj temi.
Odoh ja daleko od teme...

Pozdrav !!!
 
Začetnik racionalizma u filozofiji, Dekart je na pijedestal postavio čoveka, pojedinca koji misli. U nemogućnosti da dokuči neke opšte istine, na pitanje: Šta se dešava ako posumnjam u ono što sam naučio od drugih, i u ono što mi kazuju čula, pa čak i u priznate matematičke istine, ŠTA ostaje kao istina u koju se ne može sumnjati?..I
daje odgovor: Čak iako sumnjam u sve, ne mogu sumnjati da postojim, ja koji sumnjam mislim - dakle - jesam.
Filozofski stav da istinu treba tražiti u sopstvenom raciu, da svaki čovek ima " prirodno svetlo razuma", ili " urođene ideje ", samo po sebi negira postojanje i prihvatanje opštih istina i onemogućava spoznaju suštine zivota, kao i prirode stvari.
Moj razum, vođen mojim " urođenim idejama ", stvara meni ( moju ) sliku istine i postojanja.
I tako, pojedinačno..
Racionalizam, filozofija racionalizma, Dekart, ne daju odgovore na pitanje o suštini postojanja, i, naravno, antipod je svakoj religiji.
Ono što mene interesuje je, recimo: ako ne mogu raciom da spoznam postojanje ( i delovanje ) više sile u univerzumu, ma kojim imenom je nazvali, ako ne mogu a priori da prihvatim postojanje vrhunskog autoriteta jer sumnjam, i ne verujem, šta je to šro mi racionalizam može ponuditi u svom krajnjem dometu?
Razvoj individualne svesti? Samorealizaciju i, kroz to, dostizanje nekih viših novoa svesti?
I još nešto: Kako kroz filozofiju racionalizma pomiriti odnos ošteg i pojedinačnog?
 
eldarion:
Sumnja je samo polazna tacka na putu do istine, jer od sumnje poticu sva postavljena pitanja bez kojih ne mozemo doci do odgovora. Ako nema sumnje, sigurni smo u odredjeno misljenje koje je cesto prihvaceno kao istina jer ga vecina smatra istinitim, ali kroz istoriju vidimo da je manjina cesto bila u pravu. U ovakvim slucajevima veliku ulogu igra dogma sto je Tuzni patak lepo objasnio na nekoj drugoj temi.
Odoh ja daleko od teme...

Pozdrav !!!

Dekartova filozofija se i zasniva na sumnji,počinje sumnjom a završava se jedinom mogućom istinom.Njegova ''Rasprava o metodi'' i počinje tako što izražava sumnju u sve...kojom će srušiti sve i uspostaviti jednu i jedinu istinu u koju se neće moći sumnjati.Naravno on je u pomenutoj raspravi i obrazložio svoju metodu koja se sastoji od četiri pravila sumnja,analiza,sinteza i provera.
 
Šakal:
Dekartova filozofija se i zasniva na sumnji,počinje sumnjom a završava se jedinom mogućom istinom.Njegova ''Rasprava o metodi'' i počinje tako što izražava sumnju u sve...kojom će srušiti sve i uspostaviti jednu i jedinu istinu u koju se neće moći sumnjati.Naravno on je u pomenutoj raspravi i obrazložio svoju metodu koja se sastoji od četiri pravila sumnja,analiza,sinteza i provera.

Da, ali radi se o pojedinačnom misaonom procesu, provedenom kroz metodologiju četiri osnovna principa.
Moja pitanja ( i dileme ) i dalje ostaju.
Recimo: Moja sumnja, provučena kroz znanje, iskustvo i čula daju meni sliku, da ne kažem uverenje ( jer i posle svega, u, nekoj nadogradnji, i u to mogu da sumnjam ) o konačnoj istini.
Ti imaš svoju., i tako redom, pojedinačno...
Gde je tu opšte?
 
" Pretpostavljam, dakle, da su sve stvari koje vidim -lazne. Verujem da nije istina nijedna od stvari koje mi pokazuje moje varljivo pamcenje. Pretpostavljam da nemam cula. Verujem da telo, lik, proteznost, kretanje i mesto nisu nista drugo do uobrazavanje mog duha. Sta je to onda sto se moze misliti kao istinito? Mozda samo to da nista na svetu nije izvesno." - Dekart

Sumnjati znaci - misliti, a misliti znaci biti....
 
lily-sid:
" Pretpostavljam, dakle, da su sve stvari koje vidim -lazne. Verujem da nije istina nijedna od stvari koje mi pokazuje moje varljivo pamcenje. Pretpostavljam da nemam cula. Verujem da telo, lik, proteznost, kretanje i mesto nisu nista drugo do uobrazavanje mog duha. Sta je to onda sto se moze misliti kao istinito? Mozda samo to da nista na svetu nije izvesno." - Dekart

Sumnjati znaci - misliti, a misliti znaci biti....

Tačno,na svetu ništa njie izvesno.
Izvesno je samo to da ništa nije izvesno.
Ali, to ne daje odgovore na suštinska pitanja o posttanku i bitisanju. A svaki filozofski pravac je, uglavnom nudio neko rešenje.
Svesti sve na misao pojedinca, provučenu kroz metodologiju četiri osnovna principa, da li nudi neki opšti odgovor?
 
Šakal:
Hm...princip je isti za sve...Dubitando ad veritatem pervenimus...potom...Cogito,ergo sum...dolazimo do individualnog koji se konačno i pretvara u opšte...

Da li to znači: Moja spoznaja je opšta istina za mene, tvoja za tebe..i tako, svi bitišemo zajedno, u nekim paralelnim svetovima?..Pa, može biti...
 
Dekart je imao, budući da je bio bolešljiv od rane mladosti, jednu užasno ( koji izraz za afirmaciju! ) pozitivnu osobinu, koju svi mi prisutni imamo: zamenio je dan za noć...ziveo je u tišini sopstvenih misli - na žalost, zvuk tastature nije stigao da spozna.. :wink:
 

Back
Top