Drugi svetski rat: Nemacka pobednik?? Sta posle?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Svabe su mogle da pobede, bar delimicno, da su lomili protivnike jednog po jednog. Ameri su bili izolacionisticki nastrojeni i da ih nisu provocirali moguce je da Ruzvelt nebi progurao svoju politiku mesanja u evropski sukob. Staljin bi se drzao po strani bar do 1943, a mozda i duze. To ostavlja dovolno vremena da se slomi Britanija, ali ne na moru ili iz vazduha, nego na kopnu. Trebalo je jake snage prebaciti u Afriku, slomiti tamosnje divizije, zauzeti Egipat, onda jedan krak krece prema jugu Afrike a drugi preko Sirije u Irak (nafta) pa preko Irana na Indiju, Japanci sa druge strane preko Burmanskog puta i Sah-mat! Zadobijeni su veliki resursi i dragoceno gorivo, a sama Britanska ostrva ne vrede nista bez kolonija. Do tad bi i Kriegsmarine ojacala pa bi nadmoc kraljevske flote postala proslost, posle toga bi Englezi ili postali bezopasni ili bi pristali na mir. Dalke Englezi su ispali iz price.
Ameri i Rusi su vec tezi problem.
Ameri ne vole, i nikada nisu voleli da se njihovi momci vracaju kuci u kovcezima, pa bi Japanci verovatno mogli da uz pomoc Nemaca izboksuju solidan status na Pacifiku, od osvajanja SAD naravno nema nista, ali bi Japanci dobili svoj veleaziski zivotni prostor o kome su sanjali.
Rusi su mozda jedini neresivi problem. Pre ili kasnije bi se doslo u pat poziciju, cak i da je rat poceo recimo 1945, kada se racunalo da ce Nemacka biti na vrhuncu spremnosti.
Sta bi posle bilo nemoguce je predvideti.
Nemci su imali fenomenalne komandante, i uz Napoleonovu, Cezarovu i Aleksandrovu verovatno jednu od najboljih vojski ikada. Ali bata Hile je prolupao...da je pustio Manstajna, Guderijana, Keselringa,Redera, Denica i Romela da rade ono sto znaju najbolje, da je sklonio ulizicu Kajtela i pusto Hadlera i Jodla da planiraju operacije...ko zna.
 
Svabe su mogle da pobede, bar delimicno, da su lomili protivnike jednog po jednog. Ameri su bili izolacionisticki nastrojeni i da ih nisu provocirali moguce je da Ruzvelt nebi progurao svoju politiku mesanja u evropski sukob. Staljin bi se drzao po strani bar do 1943, a mozda i duze. To ostavlja dovolno vremena da se slomi Britanija, ali ne na moru ili iz vazduha, nego na kopnu. Trebalo je jake snage prebaciti u Afriku, slomiti tamosnje divizije, zauzeti Egipat, onda jedan krak krece prema jugu Afrike a drugi preko Sirije u Irak (nafta) pa preko Irana na Indiju, Japanci sa druge strane preko Burmanskog puta i Sah-mat! Zadobijeni su veliki resursi i dragoceno gorivo, a sama Britanska ostrva ne vrede nista bez kolonija. Do tad bi i Kriegsmarine ojacala pa bi nadmoc kraljevske flote postala proslost, posle toga bi Englezi ili postali bezopasni ili bi pristali na mir. Dalke Englezi su ispali iz price.
Ameri i Rusi su vec tezi problem.
Ameri ne vole, i nikada nisu voleli da se njihovi momci vracaju kuci u kovcezima, pa bi Japanci verovatno mogli da uz pomoc Nemaca izboksuju solidan status na Pacifiku, od osvajanja SAD naravno nema nista, ali bi Japanci dobili svoj veleaziski zivotni prostor o kome su sanjali.
Rusi su mozda jedini neresivi problem. Pre ili kasnije bi se doslo u pat poziciju, cak i da je rat poceo recimo 1945, kada se racunalo da ce Nemacka biti na vrhuncu spremnosti.
Sta bi posle bilo nemoguce je predvideti.
Nemci su imali fenomenalne komandante, i uz Napoleonovu, Cezarovu i Aleksandrovu verovatno jednu od najboljih vojski ikada. Ali bata Hile je prolupao...da je pustio Manstajna, Guderijana, Keselringa,Redera, Denica i Romela da rade ono sto znaju najbolje, da je sklonio ulizicu Kajtela i pusto Hadlera i Jodla da planiraju operacije...ko zna.
Да ли си чуо за Атлантску повељу, закону о зајму и најму ( Lend-Lease Act ), преузимању обавезе пратње конвоја од стране морнарице САД-а до Исланда?
 
Poslednja izmena:
Да ли си чуо за Атлантску повељу, закону о зајму и најму ( Lend-Lease Act ), преузимању обавезе пратње конвоја од стране морнарице САД-а до Исланда?

Naravno, ali to je sve islo postepeno, Ruzvelt je gurao to jedno po jedno mal te ne na silu, uostalom pogledaj koliko je tesno dobio izbore za drugi mandat i bice ti jasno koliko je izolacionisticka struja bila jaka, pogledaj americku diplomatiju izmedju dva rata, izjave do 1939.
Po principu Cash and cary SVAKO je mogao da nabavlja naoruzanje u Americi, naravno u praksi to su mogli samo Britanci i Francuzi, Land Lease je odobren na Cercilovu licnu molbu Ruzveltu zbog teskog stanja, Prosirenje zone na 300 nautickih milja u kojoj je Americka mornarica partolirala doslo je tek kad su nemacke podmornice potapale SVE trgovacke brodove koji idu za Britaniju, Ameri su ustupili 50 ZASTARELIH razaraca i oruzje iz WW1 u zamenu za baze na nekim strateskim tackama. Atlanska povelja je dosla tek 17. augusta 1941, dakle kada je vec sukob eskalirao. Ruzvelt jeste gurao Ameriku u rat, ali postojala je znacajna opozicija tome. Da nije bilo Perl Harbora tesko da bi se umesali bar jos neku godinu.
 
Naravno, ali to je sve islo postepeno, Ruzvelt je gurao to jedno po jedno mal te ne na silu, uostalom pogledaj koliko je tesno dobio izbore za drugi mandat i bice ti jasno koliko je izolacionisticka struja bila jaka, pogledaj americku diplomatiju izmedju dva rata, izjave do 1939.
Po principu Cash and cary SVAKO je mogao da nabavlja naoruzanje u Americi, naravno u praksi to su mogli samo Britanci i Francuzi, Land Lease je odobren na Cercilovu licnu molbu Ruzveltu zbog teskog stanja, Prosirenje zone na 300 nautickih milja u kojoj je Americka mornarica partolirala doslo je tek kad su nemacke podmornice potapale SVE trgovacke brodove koji idu za Britaniju, Ameri su ustupili 50 ZASTARELIH razaraca i oruzje iz WW1 u zamenu za baze na nekim strateskim tackama. Atlanska povelja je dosla tek 17. augusta 1941, dakle kada je vec sukob eskalirao. Ruzvelt jeste gurao Ameriku u rat, ali postojala je znacajna opozicija tome. Da nije bilo Perl Harbora tesko da bi se umesali bar jos neku godinu.
Да је постојала јака изолационистичка струја 1941. у САД-у ( као и 1917., па и данас) не оспоравам, али нису само политички светонадзори председника Рузвелта гурали у рат САД, већ и јаки економски интереси.
Као и и 1917. америчке банке су били највећи британски повериоци,а добијеним новцем Британци су куповали америчке производе.Једноставно, пораз Уједињеног Краљевства није долазио у обзир, а улазак САД-а у рат је био неминовност.Са накнадном памећу, може се рећи да је Хитлерова грешка била објављивање рата након Перл Харбурга ( али и то би било само пролонгирање америчког уласка у рат, с обзиром да рат на Пацифику готово сигурно онда не би трајао до 1945.)

П. С.
Нисам те разумео најбоље: да ли кажеш да су стари разарачи уступљени у оквиру закона о зајму и најму ( нису јер су уступљени по посебном договору: Destroyers for Bases Agreement)?
 
Poslednja izmena:
Једно је сигурно, Израела не би било, а ни Јевреја.

Иначе да је Хитлер добио рат, данас би национал-социалистичко уређење (вероватно у блажем облику) било присутно у свету, деца у школама би певала песме о Хитлеру, вијориле би се заставе са кукастим крстовима, а људски живот би био сличан данашњем и то је то.

Не би данас било лоше као што се мисли да је Хитлер добио рат.


ИСТОРИЈУ ПИШУ ПОБЕДНИЦИ.
 
Да је постојала јака изолационистичка струја 1941. у САД-у ( као и 1917., па и данас) не оспоравам, али нису само политички светонадзори председника Рузвелта гурали у рат САД, већ и јаки економски интереси.
Као и и 1917. америчке банке су били највећи британски повериоци,а добијеним новцем Британци су куповали америчке производе.Једноставно, пораз Уједињеног Краљевства није долазио у обзир, а улазак САД-а у рат је био неминовност.Са накнадном памећу, може се рећи да је Хитлерова грешка била објављивање рата након Перл Харбурга ( али и то би било само пролонгирање америчког уласка у рат, с обзиром да рат на Пацифику готово сигурно онда не би трајао до 1945.)

П. С.
Нисам те разумео најбоље: да ли кажеш да су стари разарачи уступљени у оквиру закона о зајму и најму ( нису јер су уступљени по посебном договору: Destroyers for Bases Agreement)?

Po posebnom ugovoru su dati razaraci.
Da u pravu si da je rat sa Amerikom bio samo pitanje vremena, ali upravo je tih par ili cak i samo jedna godina odlaganja bila vrlo znacajna. Nemci i Japanci mozda nisu mogli da slome Britaniju i njene dominone pre Americke intervencije, ali bi verovatno mogli da je ozbiljno oslabe i lise kolonija. Odnos i raspored snaga im je iso u prilog. Japanci su vec bili angazovani u Kini, mogli su da se nose sa snagama Komonvelta, sto se i vidlo u toku "150 dana", ali kad su natovarili i Jenkije na vrat...
Problem Osovine je bio sto su imali losu poziciju i sami po sebi su bili razvuceni sa nedovoljnom sirovinskom bazom, nesposobni za duge i iscrplujuce ratovanje, zato je svaka zabluda o munjevitoj pobedi bila fatalna.
O tome koliko je Italija slaba karika u tom savezu, ne vredi ni trositi reci.
"Ko ima Italiju za saveznika mora da izgubi rat."
 
To je kao da pitaš šta bi bilo kad bi Amerika pobedila u Vijetnamskom ratu. To jednostavno nije moguće tako da je pitanje absurdno.

Nemci nikad nisu mogli da pobede jer se porobljeni narodi (a prvenstveno Istočno Europski) nikad ne bi predali.

U Drugom Svetskom je zapravo malo gerile koliko ju je moglo biti, a bilo ju je malo jer su se većinom svi nadali da će ih osloboditi drugi - Rusi ili Zapadni Saveznici. E ako bi Nemci nekako, nečim iz naučne fantastike(?), i pobedili te preostale države, potom okupirani narodi nebi više mogli da se uzdaju u neke treće oslobodioce iz vana i morali bi da se odupru sami.

E sad ti meni objasni kako bi to Nemci pobedili jednu takvu masivnu gerilu? I da ratuju još trideset godina i iztrebe još 100 miljona ljudi opet bi se na kraju morali povuć.
 
Poslednja izmena:
Najveca greska Nemaca, pored napada na Jugoslaviju, je bila objava rata Americi, u nadi da ce Japan zauzvrat da objavi rat SSSR-u. Da nisu to uradili, i da Hitler nije bio opsednut zauzimanjem grada koji nosi Staljinovo ime(sto nije ni bio cilj operacije Plavi), sigurno bi se dokopali naftnih polja Kavkaza i pitanje je da li bi Britanci mogli da nastave rat, i da li bi Ameri uopste hteli da ulaze u rat na 2 fronta, sa Nemcima koji bi tada imali vec ogromne izvore sirovina. Britancima bi se verovatno ponudilo primirje, jer Svabama je cilj bio sirenje na istok. Sovjeti bi sigurno nastavali rat do istrebljenja, mada bez sirovina to ne bi dugo trajalo za njih.
 
ljudi,jednostavno,nije bilo sanse,prosto
da nije hitler napao staljina,ovaj bi napao njega
a nemacka je pukla onog trenutka kada je uletela sa svojom vojskom u ogromna prostranstva SSSR
nista drugo
americka i engleska uloga je bila minorna sve do negde kraja 1944,cak ih je hitler na ardenima decembra 1944 mogao da razbuca sa grupom dece i matoraca
ali,kicma se lomila na smolensku,kijevu,harkovu,sevastopolju,lenjingradu,staljingradu,kursku,orelu,korsunj sevcenskom,narvi itd itd svaka operacija imala je ucesnika koliko americka vojska za sve vreme rata i na pacifiku i na atlantskom bojistu,o broju oruzja sa ruske i nemacke strane netreba ni polemisati,kad se to vidi,jasno je sta je odlucilo rat
a to je istocni front i nista drugo pod milim bogom
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top