Klaustrofobija

gost 52128

Iskusan
Poruka
6.693
Da li ste klaustrofobicne?

Verovatno je prava klaustrofobija nesto drugo, ali meni recimo nije prijatno da se vozim liftom (pogotovo ako je neko nepoznat sa mnom), cesto izadjem iz busa ili tramvaja na pola puta jer ne mogu da izdrzim osecanje sputanosti i ogranicenog prostora. Svaki put kada sam imala kancelarijski posao skoro sam poludela. Takodje mi ne prijaju "zatvorene" veze i prijateljstva - koja su prebliska i "osudjuju" me na danonocni kontakt sa jednom osobom, stalno iste price i tako dalje.

Da li postoje situacije u kojima imate osecaj da biste najradije iskocile iz sopstvene koze, samo da bi ste pobegli iz njih?
 
Nisam klaustofobicna, ali mrzim kada idem pustom ulicom, napolju mrak, i cujem korake iza mene. E, tad bih odlepila, necu da se okrecem i gledam ko je iza mene jer se bojim, a opet me kopka da vidim i uverim se da nije neki ludak ili manijak. U takvoj situaciji mi dodje "da iskocim iz sopstvene koze" i nestanem odatle
 
ja se uzasavam malog zatvorenog prostora....pogotovo ako je jos i puno ljudi tu prisutno.imam neki neprijatan osecaj da cu se ugusiti i jednostavno se ne zadrzavam na takvim mestima....
 
ja sam provela dva i po meseca u vrlo zatvorenom prostoru
kad sam izasla na otvoren prostor mon dieu kao da nisi disao izvesno vreme pa ti otvore usta
jedini zatvoren postor od kojeg se jezim kad pomislim je poslednja kuca:lol: a ja se kao probudim iz kome jao sto sam morbidna :lol:
 
hanibal77:
ja sam provela dva i po meseca u vrlo zatvorenom prostoru
kad sam izasla na otvoren prostor mon dieu kao da nisi disao izvesno vreme pa ti otvore usta
jedini zatvoren postor od kojeg se jezim kad pomislim je poslednja kuca:lol: a ja se kao probudim iz kome jao sto sam morbidna :lol:

Ja imam samo pomisao na to da lift moze da se otkaci i da padne, a to nije klaustofobija.To nije ni strah, samo pomisao.A imam posebnu ljubav prema stepenicama zato sto skidaju vrlo lako kalorije. :D
 
Spooky:
ja se uzasavam malog zatvorenog prostora....pogotovo ako je jos i puno ljudi tu prisutno.imam neki neprijatan osecaj da cu se ugusiti i jednostavno se ne zadrzavam na takvim mestima....
I ja imam slican problem.Mali, zatvoren prostor sa puno ljudi djeluje na mene tako da mislim da cu da se ugusim.Pocne da mi srce jako lupa,postaje mi toplo. Mozda je to neki blagi oblik napada panike. U zadnje vrijeme sam nekako to uspjela da kontrolisem,ne razmisljam o tome mnogo.
 
Tuneli, liftovi, mali WC-i, kabine i slicna mesta - horor. Prvo osecam kao da nemam vazduha, borim se za dah i pocne da mi lupa srce. Jedino mogu da se izborim ako se smirim i razmisljam o necemu drugom. I sto je najgore, sto idem starija sve vise i vise se bojim.
A sve one ostale klaustrofobicne situacije koje si ti muvalo navela su tipicne za strelce. Da nisi mozda jedan od njih?
I ja se uzasavam prebliskih prijateljstava i veza i predugog sedenja u zatvorenom prostoru i svega ostalog sto me sputava - i guess what?! Strelac sam.
 
gudajoka:
Tuneli, liftovi, mali WC-i, kabine i slicna mesta - horor. Prvo osecam kao da nemam vazduha, borim se za dah i pocne da mi lupa srce. Jedino mogu da se izborim ako se smirim i razmisljam o necemu drugom. I sto je najgore, sto idem starija sve vise i vise se bojim.
A sve one ostale klaustrofobicne situacije koje si ti muvalo navela su tipicne za strelce. Da nisi mozda jedan od njih?
I ja se uzasavam prebliskih prijateljstava i veza i predugog sedenja u zatvorenom prostoru i svega ostalog sto me sputava - i guess what?! Strelac sam.

Nisam. Devica :(
 
topmodelsica:
Kad izadjem iz busa ili iz tramvaja na pola puta, to je zato sto hocu da idem peske, a neke delove puta mi je mnogo zgodnije da prelazim u prevozu, na primer preko mosta kad idem iz starog dela Beograda u Novi Beograd. :D

Добро је, могла си се и изгубити...
 
muvalo:

Ma sta kazes,devica!
Zato se meni svidja kako razmisljas :lol:
Nije bas da verujem u horoskop,ali nisam srela ni jednu zensku devicu da mi nije prijala.
(doduse o ostalim znacima ne znam skoro nista)
Nemam bas neke fobije,ali mi se desava da mi je jako nelagodno kada se nadjem u kolima stesnjena izmedju dva autobusa.
I ne osecam se bas sigurno kada me neko drugi vozi.
 
ultrared:
ja tu pomisao imam konstantno i kod mene to jeste strah.

I jos to sto je kod tebe strah, kancelarijski posao, meni se tu javlja odbojnost prema autoritetima, i kod mene se ukljucuje lampica na takav posao ali ni to nije klaustofobija.

I jos je ostalo, "zatvorena prijateljstva", kad bi samo ljudi u takvim vezama i prijateljstvima znali sta sve propustaju......Ja na primer, sad bih mogla da zivim u zatvorenom prijateljstvu ili vezi, jer sam dugo zivela van zatvorenih prijateljstava i veza pa mi je sad svejedno, na primer, ne bih imala u tim zatvorenim vezama i prijateljstvima jedini oslonac kao sto ljudi inace imaju jedini oslonac samo u zatvorenom krugu ljudi, nego bi to bilo opusteno.
 
muvalo:
Da li ste klaustrofobicne?

Verovatno je prava klaustrofobija nesto drugo, ali meni recimo nije prijatno da se vozim liftom (pogotovo ako je neko nepoznat sa mnom), cesto izadjem iz busa ili tramvaja na pola puta jer ne mogu da izdrzim osecanje sputanosti i ogranicenog prostora. Svaki put kada sam imala kancelarijski posao skoro sam poludela. Takodje mi ne prijaju "zatvorene" veze i prijateljstva - koja su prebliska i "osudjuju" me na danonocni kontakt sa jednom osobom, stalno iste price i tako dalje.

Da li postoje situacije u kojima imate osecaj da biste najradije iskocile iz sopstvene koze, samo da bi ste pobegli iz njih?
Ima jedan film 'Fearless' sa Dzefom Bridges-om u kome glavni lik prezivi avionsku nesrecu, i posle toga umisli da je neunistiv.
U tom filmu se u jednoj sceni penje na kut, na samu ivicu betonske ograde na krovu visespratnice zato sto je osetio strah, kako bi oterao strah, i sprva se trese, nervi igraju, nesiguran balans, a onda..... mir.
Potpuni mir, jos jednom zauzima njegovo bice. Silazi sa tog mesta na krov uz izraz lica coveka kome su smesne sve ljudske krhkosti.
Tako se i meni desi, ponekada se uplasim iznenada, uhvati me panika, mada je sve to redje i redje, i onda mi je potrebno da uradim nesto suludo kako bih se umirio, recimo da predjem peshachki prelaz zatvorenih ochiju...
Malo akcije i fizickog napora otera vecinu demona, a one koje bas ne mozes, umiri se, razmisli o njima, analiziraj ih, zaroni i nadji njihove korene, sta te to stvarno plasi? Mozes li to da prihvatis? Umiri se.

I meni ne prijaju zatvoreni prostori, ali akcenat stavljam na 'ustajao vazduh', to mi jako smeta. Vise mi smetaju prostori puni ljudi, koji postaju 'zatvoreni' koliko god da su shiroki upravo zbog tih ljudi, koje ne podnosim preterano.
Znaci ne plasi me zatvoreno koliko nemogucnost da se pokrenem, da pokrenem telo nezavisno od tog prostora, recimo to mi smeta i u kolima, ta nepokretnost, ali samo kada ja vozim.

Visine me plase mislim, nikada nisam leteo ali ne volim visoko. Lepe su visoke stvari kada gledas odozdo, ali kada se popnes vid ti se zamuti.

Li, koji trip.. ucinilo mi se da perifernim vidom primecujem kako se jabuka pomera...... : :o
 

Back
Top