urospo
Iskusan
- Poruka
- 5.289
Igrale se delije...
DOŠLA Zvezda u Zubin Potok, u sredu. Na Kosovu zbog toga nije bilo toliko uzbuđenja, još od vremena kada je Priština, sa Vokrijem, Šaljom, Murićijem, Pačaradom, Đukićem i Batrovićem, igrala u “velikoj” Prvoj ligi, i punila "Gradski stadion" svake druge nedelje. Ovoga puta, Zvezdino gostovanje bilo je praznik za - kosovske Srbe.
Crveno-beli karavan u sredu su, u gostima kod četvrtoligaša Mokre Gore, dočekale trobojke. Srpske zastave pozdravljale su ih sa bandera, srećni narod mahao je barjacima ispred kuća, kafana.
- Dobrodošli, braćo!
Stadion u Zubinom Potoku zove se “Mala Marakana”. I nije za potcenjivanje - jedan je od retkih u Srbiji, koji ima krov. Do njega, Zvezdine “delije” koračaju kao vojska, uz Himnu kosovskim junacima. Crveno, belo, plavo. I crveno-bela poruka: “Kosovo je srce Srbije”.
Navijače, od kojih zazire pola Evrope, prvi put su dočekale - Ujedinjene nacije. Na ulazu na stadion, reži francuski žandarmerijski pas. Pod oklopima Rumuni, Ukrajinci, Danci... I stari znanci s gostovanja po Italiji - karabinjeri.
I “delije” su došle sa svih strana. Njihove zastave su iz Niša, Novog Sada, Zvečana, Aleksinca, Vrbasa, Novog Pazara, Jagodine. “Do smrti vjerni svetoj zemlji. RS”.
“Srpska se truba s Kosova čuje”, odjekuje sa zvučnika. Pa “Tamo, daleko”. Počinje utakmica, “delije”, uglavnom, navijaju za Srbiju, a školarci iz Zubinog Potoka (OŠ “Jovan Cvijić” je ranije završila časove), za Mokru Goru. To je “popust” koji su dobili od velikog gosta. Događaj je nacionalni, ali ne i politički - svi navijaju za svoje, nema foliranja.
Posle je zagrmelo, s obe strane: “Srbija!” Zagrmeli su i “topovski udari”, petarde koje mogu da otkinu prst sa šake. Bacale su ih “delije”, ka ljudima kraj terena.
Domaćini se nisu preplašili. Srbi na Kosovu navikli su na eksplozije. Strani oklopnici, kao i obično, kada puca, sklonili su se ustranu. Nisu morali ni da dođu.
Na kraju, svi su zajedno bili na travi. Deca su čekala da im ljubimci iz prestonice podele dresove. Nadamo se, biće još prilike za to. Pošto je Mokra Gora dobar tim, možda će narednih godina Zvezda, ili neko drugo zvučno ime, ponovo doći u Zubin Potok.
Pamti se: u sredu se utakmica osmine finala Kupa Srbije igrala - na Kosovu. Igrao je najpoznatiji srpski klub.
Ovu temu posvecujem svima kojima je KiM u srcu, koji nikad nece dozvoliti odvajanje KiM od Srbije. Do smrti verni svetoj zemlji.
DOŠLA Zvezda u Zubin Potok, u sredu. Na Kosovu zbog toga nije bilo toliko uzbuđenja, još od vremena kada je Priština, sa Vokrijem, Šaljom, Murićijem, Pačaradom, Đukićem i Batrovićem, igrala u “velikoj” Prvoj ligi, i punila "Gradski stadion" svake druge nedelje. Ovoga puta, Zvezdino gostovanje bilo je praznik za - kosovske Srbe.
Crveno-beli karavan u sredu su, u gostima kod četvrtoligaša Mokre Gore, dočekale trobojke. Srpske zastave pozdravljale su ih sa bandera, srećni narod mahao je barjacima ispred kuća, kafana.
- Dobrodošli, braćo!
Stadion u Zubinom Potoku zove se “Mala Marakana”. I nije za potcenjivanje - jedan je od retkih u Srbiji, koji ima krov. Do njega, Zvezdine “delije” koračaju kao vojska, uz Himnu kosovskim junacima. Crveno, belo, plavo. I crveno-bela poruka: “Kosovo je srce Srbije”.
Navijače, od kojih zazire pola Evrope, prvi put su dočekale - Ujedinjene nacije. Na ulazu na stadion, reži francuski žandarmerijski pas. Pod oklopima Rumuni, Ukrajinci, Danci... I stari znanci s gostovanja po Italiji - karabinjeri.
I “delije” su došle sa svih strana. Njihove zastave su iz Niša, Novog Sada, Zvečana, Aleksinca, Vrbasa, Novog Pazara, Jagodine. “Do smrti vjerni svetoj zemlji. RS”.
“Srpska se truba s Kosova čuje”, odjekuje sa zvučnika. Pa “Tamo, daleko”. Počinje utakmica, “delije”, uglavnom, navijaju za Srbiju, a školarci iz Zubinog Potoka (OŠ “Jovan Cvijić” je ranije završila časove), za Mokru Goru. To je “popust” koji su dobili od velikog gosta. Događaj je nacionalni, ali ne i politički - svi navijaju za svoje, nema foliranja.
Posle je zagrmelo, s obe strane: “Srbija!” Zagrmeli su i “topovski udari”, petarde koje mogu da otkinu prst sa šake. Bacale su ih “delije”, ka ljudima kraj terena.
Domaćini se nisu preplašili. Srbi na Kosovu navikli su na eksplozije. Strani oklopnici, kao i obično, kada puca, sklonili su se ustranu. Nisu morali ni da dođu.
Na kraju, svi su zajedno bili na travi. Deca su čekala da im ljubimci iz prestonice podele dresove. Nadamo se, biće još prilike za to. Pošto je Mokra Gora dobar tim, možda će narednih godina Zvezda, ili neko drugo zvučno ime, ponovo doći u Zubin Potok.
Pamti se: u sredu se utakmica osmine finala Kupa Srbije igrala - na Kosovu. Igrao je najpoznatiji srpski klub.
Ovu temu posvecujem svima kojima je KiM u srcu, koji nikad nece dozvoliti odvajanje KiM od Srbije. Do smrti verni svetoj zemlji.