kako pobediti tugu

nasmejana pahulica

Zainteresovan član
Poruka
118
sta vi radite u trenutcima kada vam neko jako nedostaje. ja sam izgubila oca kada sam imala samo 11 god. i sada mi jako nedostaje, neki trenutci su tezi od drugih, ali nedostaje mi zaista...
njegova smrt je unistila moju porodicu, totalo smo se raspali, svi se razisli svojim putevima, nismo bliski, iako se vidjamo, pomazemo.
imam mnogo prijatelja, ali neki momenti su teski, recimo zavrsetak skole, polozen ispit na faksu, rodjendani , bozic, nova godina, ili trenutak koji me najvise plasi je taj sto ne mom vencanju on nece biti tu za mene.
znam da sam ipak voljena , da bi neko ipak ucinio sve za mene, ali ipak nedostaje mi porodica koju sam imala kao dete, nedostaje mi otac koji je uvek svima bio neka zvezda vodilja i drzao nas na okupu.
inace je sam zaista na neki nacin mozda i sretna, kroz zivot uglavnom koracam sa osmehom na usnama, ali tu tugu koju nosim u sebi zaista ne mogu da iskazem , suze krenu, a glas se gubi.
kako da prebolim, kad sam izgubila toliko mnogo?
 
nikako.
ja sam svog oca pre izvesnog vremena izgubila. mislila sam da se takvi momenti lakse prebole kada si vec formiran i imas svoj zivot, ali nije tako.osecaj je potpuno isti kao i tvoj.
prosto se osetis izgubljeno i slomljeno. tek tada sam shvatila koliki mi je u stvari on oslonac bio u zivotu. mogu samo da zamislim kako si se ti osecala ranjivo sa svojih 11 god.

bas mi nedostaje.svaki dan sve vise. ne prodje dan, a da ne mislim na njega.
 
Nazalost u mom zivotu je bilo puno smrti........i znam kako je to,kada ne mozes da se pomiris sa tim da nekog nema vise i da ga vise nikad neces videti.Osecala sam se slicno kada sam izgubila najboljeg druga,koji mi je bio kao brat(znaci volela sam ga kao i mog rodjenog brata).Celo detnjstvo,mladost.........proveli smo zajedno,odrasli u istoj zgradi,u istom dvoristu u istoj skoli.........i kada je nastradao u svojoj 21 godini ceo moj svet se srusio.Nisam mogla da se pomirim sa tim da ga nema,da je zauvek otisao.........ma uzas.Izgubila sam jos neke drage osobe........naravno sigurno ti je uzasno tesko sa tim sto si kao dete izgubila oca........ali priblizno bar znam kako je to kada jedan trenutak sruzi ceo jedan svet koji je gradjen godinama.Strasno........cesto ja odem na groblje poput nekog manijaka i ispricam se sa spomenicima.......izjadam se,objasnim sve.........i onda kuci,placem,placem i placem.Ne bitno...........ostaje nam jedino da se nadamo da vreme leci........
 
Ja znam kako ja radim.
Mislim na lepe trenutke koje sam imala sa mamom, lepe dozivljaje, prosto osetim njen zagrljaj kad mi je tesko.
Placem kad se tako osetim.
I cinim stvari u zivotu za koje znam da bi nju obradovale, kad pomislim na neku glupost samo se setim nje i zamislim da bi je to rastuzilo i ne pravim gluposti.
I kad mi je lepo setim je se, pomislim Vidi mama kako je moja cerka prohodala, vidi sta prica.
Ali zivot definitivno ide dalje, bol u mom slucaju se ne smanjuje, ali ne opterecuje, ona kao da je tu i dalje da mi pomogne kad je tesko.
 
znam kako ti je. I ja sam imala nekoliko teskih gubitaka u zivotu i mislim da tu nema nekog posebnog lijeka protiv boli. Skoro da nema dana da ne otplacem. Osjecam to kao fizicki nedostatak, kao da mi fali jedan dio srca. Ma ne mogu da opisem!

Nikakvu utjehu mi ne donose odlascu na groblje.Ne mogu da ih povezem sa onom toplom, milom osobom koja mi nedostaje.Najteza su mi budjenja poslije snova u kojima ih vidim, cujem.
 
nasmejana pahulica:
sta vi radite u trenutcima kada vam neko jako nedostaje. ja sam izgubila oca kada sam imala samo 11 god. i sada mi jako nedostaje, neki trenutci su tezi od drugih, ali nedostaje mi zaista...
njegova smrt je unistila moju porodicu, totalo smo se raspali, svi se razisli svojim putevima, nismo bliski, iako se vidjamo, pomazemo.
imam mnogo prijatelja, ali neki momenti su teski, recimo zavrsetak skole, polozen ispit na faksu, rodjendani , bozic, nova godina, ili trenutak koji me najvise plasi je taj sto ne mom vencanju on nece biti tu za mene.
znam da sam ipak voljena , da bi neko ipak ucinio sve za mene, ali ipak nedostaje mi porodica koju sam imala kao dete, nedostaje mi otac koji je uvek svima bio neka zvezda vodilja i drzao nas na okupu.
inace je sam zaista na neki nacin mozda i sretna, kroz zivot uglavnom koracam sa osmehom na usnama, ali tu tugu koju nosim u sebi zaista ne mogu da iskazem , suze krenu, a glas se gubi.
kako da prebolim, kad sam izgubila toliko mnogo?

Пахуљице, извини што ће ти се моје писање чинити мало безосећајно. Рече да си студент - што значи изгубила си оца пре бар 10 година.. Верујем да ти недостаје, да често помислиш шта би он сада рекао или урадио да је ту...али мало ми чудно изгледа твоја тако префорсирана туга толико година после..и твоја потреба за бекством у окриље примарне породице у време када би могла већ да размишљаш о сопственој породици.

Неке људе смо неповратно изгубили, али мислим да је мало патетично стално оживљавати тај бол. Изгубила сам брата, не рођеног, али најрођенијег којег сам имала....Наравно да боли, наравно да сам тужна...али не могу рећи да стално тугујем...Чешће га се сећам по његовим шалама, фазонима, заједничким догађајима...али тада не осећам патњу и туговање (много је година прошло) него се са радошћу сећам наших лепих тренутака.

Верујем да си у ствари тренутно у некој животној прекратници, можда суочена са неким проблемом, па зато имаш потребу да опет будеш нечије дете и да осетиш сигурност коју ти је отац пружао и за коју си остала тако рано ускраћена. Биће да је то у питању, а не константно дугогодишње туговање? Ако грешим, извини.
 
nedostajemi mi mnogo, posebno zbog tog sto je to tako uticalo na moju porodicu.
ja sam inace mogu cak i reci veoma sretna osobe, samo naravno da mi je tesko posebno u nekim vaznim momentima. nedostaje mi i otac i moja porodica kakva je bila nekad.
upravo planiram vencanje, i toliko je tuzno sto sam u takvim momentima recimo gotovo sama.
mene ce na vencanju " predati " otac moje najbolje drugarice.njena porodica je na neki nacin i moja toliko smo bliski.
rekla sam da je moja porodica razorena ocevom smrti, i to zaista i jeste. svi zivimo mnogo daleko jedni od drugih, i imam dva brata, ali jedan je jos mali, drugi ledeno hladan, nadam se da ce doci na vencanje, ali nije osoba u koju bi se pouzdala.moja mama je jako daleko, nije osoba koju je lako naterati da putuje negde posebno ne ako mora da leti. verujem da ce doci, da to ipak ne bi propustila ali propustila je mnoge druge dogadjaje.
 
Па претпоставила сам да је нешто тако крупно у питању...чим имаш потребу да се поново вратиш у окриље примарне породице... Све је то нормално..мислим, то да имаш трему од венчања, и да имаш потребу да окупиш око себе драге људе, и да замишљаш да би све било другачије да је он ту...
Желим ти пуно среће, уживај у свом венчању....живот је удаљио од тебе неке драге људе, али донеће ти нове...стећи ћеш СВОЈУ породицу и пружићеш јој и оно што је теби можда недостајало!
 
Tebi neko treba dati po guzi topmodelsice...
bijempoguzi.gif

erhm.. nadam se da neces poslati nekog od ubojica Marka Miloshevitja na mene zbog ovoga... :-? (razoruzavajucim glasom, spustajuci pogled kako bi delovao sto bezazlenije i nevredno za ubiti)
 
nasmejana pahulica:
......inace je sam zaista na neki nacin mozda i sretna, kroz zivot uglavnom koracam sa osmehom na usnama, ali tu tugu koju nosim u sebi zaista ne mogu da iskazem , suze krenu, a glas se gubi.......

dive:
....ja sam svog oca pre izvesnog vremena izgubila. Mislila sam da se takvi momenti lakse prebole kada si vec formiran i imas svoj zivot, ali nije tako, osecaj je potpuno isti kao i tvoj.
prosto se osetis izgubljeno i slomljeno. tek tada sam shvatila koliki mi je u stvari on oslonac bio u zivotu.........
bas mi nedostaje.svaki dan sve vise. ne prodje dan, a da ne mislim na njega.

Petka:
....Mislim na lepe trenutke koje sam imala sa mamom, lepe dozivljaje, prosto osetim njen zagrljaj kad mi je tesko............ I cinim stvari u zivotu za koje znam da bi nju obradovale, kad pomislim na neku glupost samo se setim nje i zamislim da bi je to rastuzilo i ne pravim gluposti.
I kad mi je lepo setim je se..............


.....
 

Back
Top