SIGURAN SAM...

seljanin_tadija

Zainteresovan član
Poruka
114
...da je vecina forumasa gledala film "Nepristojna ponuda" sa R.Redfordom i D.Mur.
Secate se scene u kojoj on govori o devojci,u vreme kad je jos bio klinac,koja mu se osmehivala kroz prozor voza u metrou.Kaze da tako nesto nije bio osetio do tada.U njenom osmehu je stekao osecaj kao da se oduvek zna sa njom tj neku neverovatnu bliskost.Imao je vremena da udje u vagon i uspostavi kontakt,ali nije uradio to.Posle toga je dugo dolazio na tu istu stanicu ne bi li je ponovo sreo.Nikada to nije oprostio sebi(da budem iskren:rasplacem se ko kisa ,kad god dodje taj deo filma,a gledao sam ga mali milion puta).
Nesto slicno se meni desilo par puta.Naime,sreo sam dve devojke ,Rada i Marijana.Prvu u "Hrabrom srcu",drugu na jednoj svadbi.U oba slucaja sam ih upoznao ali nisam proveo u prici vise od sat vremena sa njima.Imao sam vremena za bilo sta ali jednostavno nisam radio nista.Sto je najgore nisam se ni potrudio kasnije da na bilo koji nacin stupim u vezu s njima.
I danas,posle 5-6 godina kad god se setim jedne od njih osetim neku cudnu toplinu u sebi tj leptirice u stomaku (kao kad se zaljubim do usiju),a zatim kad kad se setim toga da su one tamo negde,sa tamo nekim,i da cemo celog zivota ostati samo stranci,obuzme me takvo osecanje praznine (kao da sam izgubio neku voljenu osobu sa kojom sam npr bio u vezi nekoliko godina).Siguran sam da ce biti tako dok god me bude.
Interesuje me ,da li je ko od vas imao slicnih iskustava tj moze li mi ko ,na bilo koji nacin, pribliziti ovakvu vrstu osecanja.
 
Хмммм...имам једну ''симпатију''...већ 4 године... Додуше, врло ретко се виђамо последњих пар година, само понекад у пролазу. Упознали смо се пословно, пар пута разговарали на ''Ви'', али сваки пут кад бисмо се срели увек би то био онај дуги, значајан поглед...ммм...сјај у очима и лептирићи у стомаку!... Осећам да је обострано. Увек ме гледа са очаравањем, али ''добардан'' је једино што проговарамо већ годинама.... И мислим да ће тако остати зауек...на жалост!
 
Naravno da se sećam takvih pogleda i osmeha i jedino je to i ostalo lepo u mom srcu i obuzme me neka toplina kad se setim svih tih prelepih pogleda i iskrenih osmeha :wink: i davno već me ne iznenađuje ljudska zloba ,zavist i surovost već samo toplina i dobrota ,koje je sve manje i manje i na kraju je nema jbg :?
 
Skoro mi se dogodilo nesto slicno.. u gspu... a uopste ne lici na roberta :)
Al jbg...kako da pricas s nekim ko sedi pored tebe u busu, vidis ga prvi put....
Imala sam jos dve takve situacije koje su imale nastavak....Vredi se potruditi, to je sigurno... takve emocije nagovestavaju nesto!!
 
Mnogo volim ono - ma ne znam šta sam juče radio a kamoli pre koliko godina. To mi je omiljeni refren. To je kao savremeno i urbano.

Imala sam slučnu priču pre mnogo godina - radili smo zajedno preko studentske pričali satima, onako usput - ma dečko je bio sve što sam želela, ali zbog čudnog spleta okolnosti ne razmenismo telefone. On mene nije mogao da nađe a ja njega jesam ali nisam imala petlje za to. Glupo, mnogo glupo.

Retko sam kasnije sretala ljude s kojima bih se tako prepoznala ali svaki se kukavičluk i strah plaća. Uvek
 
Hm, seljo moj, jedino mi se ta scena i urezala u pamcenje od celog filma, ne znam ni sama kako, kad mi se film uopste nije dopao(cini mi se da je spominjao bus a ne metro, al, nije ni bitno)...No, stvar mi je poznata, iako sam i ja uglavnom imala mooda, sto rece djavolasta, al , eto, dovoljno je da se neke stvari dese u pogresno vreme, pa da covek dugo vuce te neke "neizmirene racune" sa sobom...ja sam bas vodila racuna da mi se takvi racuni ne dese pre udaje, al, eto, koliko god da se trudila, ipak je ispalo da sam jedan racun zaturila...jbg...
 
Da bio je jedan slucaj........decka kog sam videla jednom sasvim slucajno ispred palate pravde,i zapazila ga......pogledali smo se mozda par puta,cekala sam brata da zavrsi nesto.Posle toga sam par dana razmisljala o njemu,o njegovim ocima........i onda sam ga srela opet....i opet smo se znacajno pogledali to je bilo negde u gradu ne secam se gde.......i tada sam htela da mu pridjem da mu kazem nesto,ali nisam stigla zurila sam da se nadjem sa drugaricom.I konacno sretnem ga po 3 put na hirurgiji 1,morala sam da uzmem tamo nesto,valjda je dosao nekoga da poseti,i gledamo se,gledamo........i osmehne mi se,prisje i pocne da prica samnom,i pita me jer radim tu,ja mu objasnim gde radim,on mi kaze da mu je majka operisana da je dosao po nju,i nismo stigli da razmenimo brojeve,zurili smo oboje....e nikada to necu prezaliti.Sve zbog posla zbog zurbe,nikad ga posle nisam videla........a bilo je to mozda pre 2 godine........i jos pamtim njegove oci.
 
AHAHAH leptirici, jel bre, jel imate vi neke druge zivuljke po stomaku ili samo te leptirice?
Kao na primer neke crve i to ;)
Ovo mi vec lici na neku horor bolest, leptirici po stomaku ahaahhah ;)
 
Skroz sam se sada raznezila jer si me podsetio na neke stvarno lepe trenutke, ali mislim da treba i da ostanu takvi i u proslosti, upravo da bismo mogli da ih se setimo u nekim ovakvim trenucima.
@ Hellen - mislim ucini nesto sada smo veliki pa mozemo sebi da dozvolimo luksuz da se ne plasimo.
 
..ma zbunim se svaki put....
...a uopshte nisam pridavala vazznost avatarima, ali sad shvatam...
@tema
ma da... iz belorusije...
pepsi sziget ti je festival, ko exit, samo mnooogooo veci. u budimpeshti. na dunavskom ostrvu. i sjati s pola evrope... izmedju ostalih i belorusi... eh... :))
 

Back
Top