- Poruka
- 2.748
Ово је још један у низу примера да је увлачење Америци и беспоговорно извршавање њених захтева потпуно бескорисно и да ће Америка без обзира на све наставити са извршењем и спровођењем својих планова. Посебна је, наравно, глупост нада која се полаже у некаква лобирања и сличне кретенлуке намењене банана земљама у које оне бесомучно празне своје ионако плитке кесе.
Такође интересантно је приметити да Америка очигледно намерава да настави са праксом рушења секуларних исламских држава.
http://www.novosti.co.yu/code/navig...dna&vest=95921&search=turska&datum=2006-11-07
Tursku drma
jugo-sindrom
Ismet Kočan, 4. novembar 2006
Od stalnog dopisnika Istambul
U Rimu je nedavno održan skup predstavnika odbrambenog NATO koledža, na kojem se pojavila jedna američka karta sa prekrojenim graničama Bliskog Istoka. Na toj karti su čitav jugoistok Turske, delovi Sirije i Irana otkinuti za budući "Nezavisni Kurdistan" koji se u dubini Iraka proteže do iznad samog Bagdada.
Ostatak Iraka je podeljen na dva dela: Sunitski Irak i Arapsku šiitsku Državu, dok su u srcu Saudijske Arabije, oko Meke i Medine, iscrtane graniče nove Svete Islamske države...
SPORNA MAPA
Ovakva politička karta Bliskog Istoka vezana je za američki Pentagon i objavljena je prvi put u časopisu američkih oružanih snaga. Njena pojava je prouzrokovala skanadal. Turski oficiri su u znak protesta odmah napustili pomenuti skup. Na relaciji Ankara - Vašington proradila je “vruća linija”, preko koje su razmenjene oštre reči
Uz izvinjenje, iz Vašingtona je stiglo i nemušto objašnjenje da je pomenutu kartu crtao jedan penzionisani pukovnik američke armije kao pretpostavku mogućeg razvoja događaja u regionu, te da ona ne odražava amrički zvanični stav.
Pojava jedne ovakve političke karte, međutim, neodoljivo podseća na ono što se dešavalo u predvečerje raspada SFRJ, raspada koji su znatno pre njenog komadanja bili "iscrtali" stratezi američke CIA. Na toj mapi sve je počinjalo i završavalo se sa Kosovom... Iako su u Turskoj sećanja na raspad Titove Jugoslavije skoro izbledela, pojam “jugoslavizacije”, sve se češće pomimnje u kontekstu pokušaja etničke podele zemlje i, u prvom redu, teritorijalnog odvajanja turskog jugoistoka.
Ti pokušaji "jugoslavizacije" Turke su, međutim, u poslednje vreme sve očigledniji. Osim skrivenih i otvorenih pritisaka SAD i Evrope za davanje većih kulturnih i političkih prava Kurdima iza kojih stoji očigledna podrška osnivanju Nezavisnog Kurdistana, Turska je suočena sa prekrajanjem odredbi Lozanskog sporazuma, sa kojim su 1923. godine tadašnje svetske sile definitivno odredile Turskoj granice, sa odredbom da su unutar njenih granica po nacionalnosti svi Turci, osim dve nemuslimanske manjine: turskih Grka i Jermena.
JERMENSKI SLUČAJ
Ove dve manjine su sada stavljene u funkciju talasanja ostalih etničkih zajednica. Neke zemlje, na čelu sa Francuskom koja je u Prvom svetskom ratu vojevala protiv Turske, pokušavaju da je primoraju da prihvati istorijsku krivicu i da prizna da je na izmaku Otomanske imperije počinila genocid nad 1,5 miliona anadolskih Jermena, što Turska energično odbija.
Francuzima su se pridruzili i Grci sa pokušajima da dokažu da se to isto dogodilo i sa manjinom turskih Grka na crnomorskoj obali za vreme Tursko - Grčkog rata.
Ako se čitavom ovom turskom mozaiku doda i poslovični animozitet između sekularista, čije je najjače uporište u kemalističkoj armiji, i islamista koji stalno pridižu glavu, nije nikakvo čudo što se u poslednje vreme sa najviših turskih državnih instanci upućuju poruke narodu za očuvanje jedne nacije, jednog jezika i jedne države i što predsednik republike i vojni vrh upozoravaju na opasnost od deobe zemlje i narastajućeg fundamentalizma.
Posle svega ovoga, u Turskoj se postavlja pitanje - da li zemlja zaista može doživeti "jugoslavizaciju. Mnogi analitičari smatraju da može, ali samo ukoliko dođe do nekih drastičnih izmena njenog ustava, koje zagovara EU, sa kojima bi se osim uvođenja šire demokratije, sprovela i marginalizacija turskih oružanih snaga. Dok se ovo ne desi, nije moguća, "jugoslavizacija" Turske, kažu ovdašnji analitičari i posebno se pozivaju na ulogu turske armije koja je u ne tako dalekoj prošlosti, u dva navrata spasila naciju i zemlju od haosa i koja i dan danas poručuje da neće ni jednog trenutka oklevati da, ukoliko to okolnosti budu zahtevale, ispuni svoju ustavnu dužnost i obavezu.
Такође интересантно је приметити да Америка очигледно намерава да настави са праксом рушења секуларних исламских држава.
http://www.novosti.co.yu/code/navig...dna&vest=95921&search=turska&datum=2006-11-07
Tursku drma
jugo-sindrom
Ismet Kočan, 4. novembar 2006
Od stalnog dopisnika Istambul
U Rimu je nedavno održan skup predstavnika odbrambenog NATO koledža, na kojem se pojavila jedna američka karta sa prekrojenim graničama Bliskog Istoka. Na toj karti su čitav jugoistok Turske, delovi Sirije i Irana otkinuti za budući "Nezavisni Kurdistan" koji se u dubini Iraka proteže do iznad samog Bagdada.
Ostatak Iraka je podeljen na dva dela: Sunitski Irak i Arapsku šiitsku Državu, dok su u srcu Saudijske Arabije, oko Meke i Medine, iscrtane graniče nove Svete Islamske države...
SPORNA MAPA
Ovakva politička karta Bliskog Istoka vezana je za američki Pentagon i objavljena je prvi put u časopisu američkih oružanih snaga. Njena pojava je prouzrokovala skanadal. Turski oficiri su u znak protesta odmah napustili pomenuti skup. Na relaciji Ankara - Vašington proradila je “vruća linija”, preko koje su razmenjene oštre reči
Uz izvinjenje, iz Vašingtona je stiglo i nemušto objašnjenje da je pomenutu kartu crtao jedan penzionisani pukovnik američke armije kao pretpostavku mogućeg razvoja događaja u regionu, te da ona ne odražava amrički zvanični stav.
Pojava jedne ovakve političke karte, međutim, neodoljivo podseća na ono što se dešavalo u predvečerje raspada SFRJ, raspada koji su znatno pre njenog komadanja bili "iscrtali" stratezi američke CIA. Na toj mapi sve je počinjalo i završavalo se sa Kosovom... Iako su u Turskoj sećanja na raspad Titove Jugoslavije skoro izbledela, pojam “jugoslavizacije”, sve se češće pomimnje u kontekstu pokušaja etničke podele zemlje i, u prvom redu, teritorijalnog odvajanja turskog jugoistoka.
Ti pokušaji "jugoslavizacije" Turke su, međutim, u poslednje vreme sve očigledniji. Osim skrivenih i otvorenih pritisaka SAD i Evrope za davanje većih kulturnih i političkih prava Kurdima iza kojih stoji očigledna podrška osnivanju Nezavisnog Kurdistana, Turska je suočena sa prekrajanjem odredbi Lozanskog sporazuma, sa kojim su 1923. godine tadašnje svetske sile definitivno odredile Turskoj granice, sa odredbom da su unutar njenih granica po nacionalnosti svi Turci, osim dve nemuslimanske manjine: turskih Grka i Jermena.
JERMENSKI SLUČAJ
Ove dve manjine su sada stavljene u funkciju talasanja ostalih etničkih zajednica. Neke zemlje, na čelu sa Francuskom koja je u Prvom svetskom ratu vojevala protiv Turske, pokušavaju da je primoraju da prihvati istorijsku krivicu i da prizna da je na izmaku Otomanske imperije počinila genocid nad 1,5 miliona anadolskih Jermena, što Turska energično odbija.
Francuzima su se pridruzili i Grci sa pokušajima da dokažu da se to isto dogodilo i sa manjinom turskih Grka na crnomorskoj obali za vreme Tursko - Grčkog rata.
Ako se čitavom ovom turskom mozaiku doda i poslovični animozitet između sekularista, čije je najjače uporište u kemalističkoj armiji, i islamista koji stalno pridižu glavu, nije nikakvo čudo što se u poslednje vreme sa najviših turskih državnih instanci upućuju poruke narodu za očuvanje jedne nacije, jednog jezika i jedne države i što predsednik republike i vojni vrh upozoravaju na opasnost od deobe zemlje i narastajućeg fundamentalizma.
Posle svega ovoga, u Turskoj se postavlja pitanje - da li zemlja zaista može doživeti "jugoslavizaciju. Mnogi analitičari smatraju da može, ali samo ukoliko dođe do nekih drastičnih izmena njenog ustava, koje zagovara EU, sa kojima bi se osim uvođenja šire demokratije, sprovela i marginalizacija turskih oružanih snaga. Dok se ovo ne desi, nije moguća, "jugoslavizacija" Turske, kažu ovdašnji analitičari i posebno se pozivaju na ulogu turske armije koja je u ne tako dalekoj prošlosti, u dva navrata spasila naciju i zemlju od haosa i koja i dan danas poručuje da neće ni jednog trenutka oklevati da, ukoliko to okolnosti budu zahtevale, ispuni svoju ustavnu dužnost i obavezu.