HLEB i SO?

hostija je isto sto i nafora, nafora je parce pogace koje dobijes u crkvi, simbolicno je to Hristovo telo. Hostija ima istu funkciju, ali nihje hleb vec kao neki, hm, zeton. Spravlja se od brasna i vode i ima utisnut zig katolicke crkve, isto se pojede, u ime istih stvari.
Hleb i so; встрећат хљебам и сољу, ruski nacin da se gostima pozeli dobrodoslica, da se pred njih izadje i doceka ih se cestito. Kod nas je to slatko i rakija, hehehehe.....Salim se. Ima vcaljda jos po selima, a i opstalo je kao frazeologizam za dobrodoslicu, i za jos po nesto.
 
ti bar nosiš naočari
zamisli lika koji dolazi posle dve godine, ali da postuje nešto što apsolutno nema veze sa životom, a pogotovo ne sa temom...

ludo čoveče... ludo!
 
ali ima veze sa temom
zparrot-1.gif

btw, jel voliš ti hleb i šta ti on predstavlja u životu... mislim kaooooo
 
Yes!
ne previše oduševljeno zapravo je odgovorila ona, pružila ruke prema njemu... zauzeli su pravu pozu i zaplovili po sveže uglačanom podu
dok se trudila da izgleda savršeno graciozno i nasmejano stalno je patila od mogućnosti da se oklizne na tom sjajnom podu u tim cipelicama sa visokim štiklama koje nikako nisu pružale dovoljno poverenja... ali tu je bio i on kao podrška ili možda teg koji bi pao na nju!

ah... ali ona je nekako neprimetno dok su kružili dvoranom ostavila za sobom cipelice i sada bezbrižno nastavila ples... ahhhhh
 
...a on je sve vreme raznishljao shta sledece da joj kaze, imao je u rukama i to ga je zbunjivalo i ispunjavalo, nishta oko sebe nije primecivao... plesali su, a ona je izgledala savrsheno graciozno, uzvisheno nezemaljski, samo je u nju gledao, u njene besprekorne usne, u vilinske ochi... vreme je stalo jer on zna da ce ovaj trenutak odzvanjati vechno u njegovom umu.

Nishta nije rekao...
 
I tako dok su plesali nije ništa drugo postojalo, bila je muzika, vesela, ali i suptilna, a ona se osećala baš kao i muzika sada oslobođena brige od mogućeg pada, imala je sa kim će podeliti taj trenutak sreće i nije mislila na ono pre i na ono posle... a onda je muzika stala, bila je malo iznenađena, mogla je i želela još da pleše... došao je trenutak da se razgovara ili nešto treće. Ona nije htela da priča, i on ju je gledao pogledom koji je bio previše pun značenja da bi se artikulisao u nešto razumljivo.
Ah, ja sam bosa,... setila se i krenula u potragu za cipelama :D
 
...on lagano krenu za njom iako nije znao kuda ide... vukla ga je njena figura, njena kosa... i onda, zachu se muzika opet, razmishljao je... okrenuo se ka vratima i lagano krenuo da izadje ali... nije mogao! Vratio se do nje, pogledao je kao shto suncokret gleda izlazece sunce, pruzio ruku i upitao pogledom:
"Ti velichanstveno bice koje ne sretoh u Vaseljeni mogu li imati to zadovoljstvo da te josh jednom drzim u naruchju, da josh jednom osetim tvoj dah, da budem ziv josh par vechnih trenutaka"?
Pocheli su da pleshu dok se u pozadini chula Muzika Sfera.
 
Betty:
ma nafora je najobicnija pogaca izlomljena u komade, a hostiju je nemoguce spremiti u domacoj radinosti, zbog ziga crkve.
Moja baba je imala neku presicu sa kojom udari i ostane neki zig, ali boga pitaj jer je njegov.... :lol:

E,a sta je ono sto ljudi dobijaju kad se...pricescuju valjda....ne znam ja te crkvene fore...onaj hleb.....jer obican ili nesto specijalno? ;-)
 

Back
Top