Udaja cerke za invalida

brada:
Sta vi mislite jednog dana vasa cerka kaze da hoce da se uda za coveka u invalidskim kolicima. Ona i on imaju 24god. znaju se vec 2god., a vi ste mislili da su samo prijatelji. Kako bi vi reagovali i sta bi joj rekli?

Ma koliko to bilo tesko moras prihvatiti njenu volju i njen izbor. Ona je odrasla i verovatno jedna divna i humana osoba. Ma sta god pricao u zelji da je odvratis mozes samo izazvati kontraefekte. Predoci joj sve moguce zivotne teskoce, ali nemoj pokusavati da utices na nju da promeni misljenje.
 
Devojka je verovatno u potpunosti svesna sta je ocekuje u buducem zivotu i spremna je da se suoci sa potencijalnim poteskocama. Izbor je samo njen. Vase je da rasirite ruke i da im od srca cestitate.
Pozdrav!
 
Slazem se sa oba komentara pre mene. tesko sigurno da vam je, ali jos teze ce vam biti da se okrenete na drugu stranu i da branite. Znae i sami odprilike kakvi tek prolemi mogu da nastanu. Budite uz njih jer im je sigutno mnogo potrebno.Nedaj boze ali situacija moze ponekad da bude i drugacija, zato vam svima drzim palceve i SRECNO. Majke i ocevi za svoju decu uvek zele sve najlepse a pogotovo da uspeju i vise i bolje no sto su i sami roditelji uradili u svom zivitu, ali nesmemo da zaboravimo da i mi smo kao i oni danas birali i biramo svoju sudbinu i srecu. Veliki pozdrav!!!!!!!
 
Ja mislim da je to fantasticno. Ako se takve stvari zaista mogu desiti onda mozda ima i nade za obrnut scenario - devojka u kolicima sa mladicem. Mada, iskreno, sumnjam jer zdravi i pravi muskarci (u velikoj vecini) ce teziti da zadovolje svoje oko, u vecnoj potrazi za batakom, belim mesom, debelim mesom itd. ...

Ne sumnjam da je ona divna i humana osoba ali sumnjam da se druzi sa deckom samo zato sto je humana i dobra. Po vama ispada da se ona druzi sa njim iz sazaljenja, da ce se udati za njega iz sazaljenja zato sto je dobra i humana. Ja bih volela da verujem da izmedju njih ima mnogo vise nego sto ste se vi potrudili da navedete, mnogo vise nego samo dobrote i humanosti.

Zamislite, gospodine brada, da imate cerku sa invaliditetom. Kako bi vi reagovali i sta bi je savetovali kada bi uocili da nijedan mladic ne zeli da se zaljubi u nju (ili, jos gore, druzi sa njom!) zato sto je invalid?
 
Za pocetak ja cu vama reci da Vi imete cerku koja je divna osoba i koja ume da ceni prave vrednosti kod ljudi,i iskreno da voli!
Trebate biti ponosni na nju!
A ja bih joj,da sam na vasem mestu pozelela puno srece u braku i podrzala je!
 
Maya:
Ja mislim da je to fantasticno. Ako se takve stvari zaista mogu desiti onda mozda ima i nade za obrnut scenario - devojka u kolicima sa mladicem. Mada, iskreno, sumnjam jer zdravi i pravi muskarci (u velikoj vecini) ce teziti da zadovolje svoje oko, u vecnoj potrazi za batakom, belim mesom, debelim mesom itd. ...

Ne sumnjam da je ona divna i humana osoba ali sumnjam da se druzi sa deckom samo zato sto je humana i dobra. Po vama ispada da se ona druzi sa njim iz sazaljenja, da ce se udati za njega iz sazaljenja zato sto je dobra i humana. Ja bih volela da verujem da izmedju njih ima mnogo vise nego sto ste se vi potrudili da navedete, mnogo vise nego samo dobrote i humanosti.

Znas, zivot sa osobom koja je invalid je veoma komplikovan i tezak i zahteva mnogo snage, energije i odricanja. Nije svako spreman za tako nesto. Posto znam sebe, znam da ni ja nisam spreman za tako nesto. Ali se iskreno divim svakome ko jeste. To zaista jesu izuzetne osobe pune ljubavi u svom srcu.
 
Da, znam kakav je zivot sa invalidom jer zivim u toj kozi od rodjenja tako da nemas potrebe da mi pricas o komplikovanosti, snazi i odricanju. Svakako treba biti sprema ali po cemu vi mislite da je invalid spreman da zivi svoj osakacen zivot i da celog zivota ceka tu izuzetnu osobu? To sto ih nazivas izuzetnim osobama verovatno znaci da ti sebe ne smatras za izuzetnu osobu? Sta bi bilo potrebno da se desi u tvoj glavi da bi postao ta izuzetna osoba? Po cemu su reci snaga, energija, odricanje i teskoca samo rezervisane za invalidne osobe? Ima li iko od vas zaista iskustva sa invalidnom osobom, posredno ili neposredno? Ili pricate napamet? Kako mozete biti sasvim sigurni da je zivot sa invalidom kulucenje?
 
Maya:
To sto ih nazivas izuzetnim osobama verovatno znaci da ti sebe ne smatras za izuzetnu osobu?
Ne mogu ja o sebi nista da pricam. Znam na sta nisam spreman.
Maya:
Sta bi bilo potrebno da se desi u tvoj glavi da bi postao ta izuzetna osoba?
Ne znam. Ako se desi znacu.

Maya:
Po cemu su reci snaga, energija, odricanje i teskoca samo rezervisane za invalidne osobe?
I nisu. U svakoj vezi je potrebna doza odricanja. Ali na neka odricanja smo spremni a na neka nismo.

Maya:
Ima li iko od vas zaista iskustva sa invalidnom osobom, posredno ili neposredno? Ili pricate napamet? Kako mozete biti sasvim sigurni da je zivot sa invalidom kulucenje?
I nije kulucenje, vec zivot koji smo izabrali. Ali ono sto je za tebe sasvim normalan zivot to je za nekoga (pa i za mene) tesko. I to je ono sto tebe kao osobu uzdize u odnosu na drugoga.
Ali, nismo svi mi isti i nismo svi mi spremni za ista odricanja, a ima i onih koji se nicega ne bi odrekli zbog nekog drugog.
 
Da li uopste postoji sablon po kome odredjujemo sta je to normalan zivot? Verovatno onaj sablon koji diktira prosek, prosek u koji ja ne spadam. To da moj zivot (ukljucujuci i mene samu svakako) nije normalan svedoce ljudi koji gaje predrasude prema licima sa invaliditetom. Ljudi generalno govoreci gaje predrasude prema svakakvim stvarima, ali sustina je ta. I da li mene treba uzdici zato sto podnosim takav zivot ili zato sto mozda posedujem zavidne karakterne osobine ili neke veoma dobre vestine? Ljudi, prosecni ljudi, se dive (osim onih koji su gadljivi ili vec nesto drugo) kolicnom bola koju mi podnosimo i daju nam verbalni orden za hrabrost ali retko ko zeli da se upusti u bilo kakvu dublju vezu sa nama (ne govorim o romantici i seksu) da bi otkrili osobu koja se nalazi ispod tog bola.

Sta cete uraditi kada jednog dana u hendikepiranoj osobi u mikro sekundi primetite licnost koja vas magnetski privuce? Hocete li prevazici fizicke nedostatke i krenuti u istrazivanje njene/njegove duse ili cete pobeci uz suptilan izgovor zaslepljeni strahom o mogucim odricanjima i teskocama?
 
Maya:
Da, znam kakav je zivot sa invalidom jer zivim u toj kozi od rodjenja tako da nemas potrebe da mi pricas o komplikovanosti, snazi i odricanju. Svakako treba biti sprema ali po cemu vi mislite da je invalid spreman da zivi svoj osakacen zivot i da celog zivota ceka tu izuzetnu osobu? To sto ih nazivas izuzetnim osobama verovatno znaci da ti sebe ne smatras za izuzetnu osobu? Sta bi bilo potrebno da se desi u tvoj glavi da bi postao ta izuzetna osoba? Po cemu su reci snaga, energija, odricanje i teskoca samo rezervisane za invalidne osobe? Ima li iko od vas zaista iskustva sa invalidnom osobom, posredno ili neposredno? Ili pricate napamet? Kako mozete biti sasvim sigurni da je zivot sa invalidom kulucenje?
Maya, u pravu si svakom izgovorenom rijechju, ali znash sigurno za izreku da sit gladnom ne vjeruje, moze samo da nagadja kao mu je dok i sam ne dodje u istu situaciju shto u konkretnom sluchaju nikome ne zelimo, jel` tako?!By the way, ja sam od svoje 24. god. inv. pa znam o chemu pricham. :)
 
brada:
Sta vi mislite jednog dana vasa cerka kaze da hoce da se uda za coveka u invalidskim kolicima. Ona i on imaju 24god. znaju se vec 2god., a vi ste mislili da su samo prijatelji. Kako bi vi reagovali i sta bi joj rekli?
mr. Brada ja se sijetih shto moj otac zna reci u presudnim trenucima po moj zivot : " Sine, moje je da ti ukazem na posljedice i da ti kazem shta mislim, a na tebi je da odluchish, tako sam te i odgajao da sam odluchujesh."
Jeste li i Vi mr.Brada odgajali Vashu cerku tako? :)
 
Gospodine /tata
Gledajuci jednu seriju pre neki dan prosla je i meni ideja jedna kroz glavu da li bi ja mogla da se zaljubim ili moje dete u invalida a odgovor je DA
Oni sa postovanjem (invalidi) su 90% posto cistiji u dusi od nas to je sigurno( ima i onih 10% preostalih koji nece ili ne mogu prihvatiti realnost pa misle da im je neko drugi kriv),to je ono sto ti uzima srce a nikako sazaljenje.

Ali ipak jedno je sigurno treba puno volje ,ljubavi i SNAGE za ovakvu odluku ,ovde i jos nesto je odlucujece novac ako ga ima bice lakse ako ga nema bice....

Zavidim vasoj cerci a molim vas podsetite je da je zivot dug nema tu mesta kajanju posle nekoliko meseca ili godina nije isto kao zabavljati se kao ziveti zajedno(pre/posle braka).
Pozdrav i srecno ma sta se tu odlucivalo a i molim vas nemojte je naterati da prekine tu vezu valjda i sami znate sta je ljubav a i sta je raskid na silu tu se da misliti na puno losijih situacija kao posledica takvog raskida,,nedaj boze nesto jos gore od invaliditeta.
 
Ljubav nije telesna, ljubav je duhovna strana ljudske prirode. Moj brat je invalid od svoje 18. (72.godiste) i od kada je invalid imao je 4. devojke, u stvari uvek ima devojku. Sa sadasnjom devojkom je vec 5.god. i trebali bi i da se vencaju. Vazno je ono sto nosimo unutar nasih "ljustura" - jedino vazno, toga su vrlo dobro svesna nasa deca, a roditelji, pa osvestimo se, pa na kraju roditelji uce i od svoje dece (makar bi teko trebalo da bude)...
 
Vasa cerka je jedna izuzetno hrabra i jaka ličnost. Samo takvi ljudi mogu da okuse istinsku srecu u zivotu. Verujem da ce taj brak biti kvalitetniji od 99% svih brakova. Vi samo nesmete sebično razmisljati o sebi i imati nerealne strahove, i one fore "sta ce svet da kaze" Puno srece vama, a najvise njima dvoma koji se sigurno vole onako kako niko spolja nece moci da razume.
Pozdravite cerku, ja bih to isto uradila da je u pitanju prava stvar! :D
 
brada:
Sta vi mislite jednog dana vasa cerka kaze da hoce da se uda za coveka u invalidskim kolicima. Ona i on imaju 24god. znaju se vec 2god., a vi ste mislili da su samo prijatelji. Kako bi vi reagovali i sta bi joj rekli?

Postovani,
Ja sam mama dvoje dece, decaka i devojcice. Oni su veoma mali, ali mi roditelji uvek tezimo da razmisljamo unapred. Pa sigurno da ne bih bila radosna ako bi mi moja deca jednoga dana predocila da zele da se vencaju osobom koja ima tu vrstu problema. Opet, invaliditet nije hendikep licnosti (dok narkomanija, alkohol, ili neka druka promena psihicke pirode jeste) koji moze da ugrozi njihov odnos kao dvoje ljudi. Ne treba da na hendikepirane osobe gledamo niti sa nevericom u njihove sposobnosti, niti sa sazaljenjem. Mozda bi trebalo da vidite cime taj mladic zasluzuje toliku ljubav vase kcerke. Znam da vas brine i novac i od cega ce deca ziveti, znam da se pitate da li ce citav teret kuce i dece danas-sutra pasti na nju, ali ne mora...Vreme ima svoj jezik- jezik mudrosti i treba mu verovati kada progovori.

ALI, molim vas, zamislite da je situacija obrnuta. Zamislite da neko zavoli vase dete iako ona nosi npr. uzasno veliku dioptriju i ima klempave usi, ili (ne daj Boze) da se vasa devojcica nalazi bas u istoj situaciji kao njen dragi. Da on nju zaprosi, tada i takvu vasoj sreci ne bi bilo kraja.
Uostalom, nije strasno pogresiti. Postoje i razvodi i to nije nikakva bruka. Ono sto vas molim, porazgovarajte, opet i opet, odvojeno i zajedno ne biste li videli zasto je taj mladi covek onaj kojeg je odabrala. SRECNO! Marija :lol:
 
mr. I:
brada:
Sta vi mislite jednog dana vasa cerka kaze da hoce da se uda za coveka u invalidskim kolicima. Ona i on imaju 24god. znaju se vec 2god., a vi ste mislili da su samo prijatelji. Kako bi vi reagovali i sta bi joj rekli?
mr. Brada ja se sijetih shto moj otac zna reci u presudnim trenucima po moj zivot : " Sine, moje je da ti ukazem na posljedice i da ti kazem shta mislim, a na tebi je da odluchish, tako sam te i odgajao da sam odluchujesh."
Jeste li i Vi mr.Brada odgajali Vashu cerku tako? :)
da se ukljucim u diskusiju..ja sam jedno kratko vreme bila u emotivnoj vezi sa covekom koji je od svoje 24-5 godine invalid,sada ima 33,nasa je veza okoncana mojom krivicom,inace imam 27 godina,ali vam mogu reci da osobe sa invaliditetom uopste se ne razlikuju od 'nas normalnih' cak sto vise...i dan danas zalim za tom vezom.Ne sputavajte svoju cerku,dozvolite joj da bude srecna jer ako je odlucila da se uda za njega to sigurno nije iz humanih razloga vec iz ljubavi..eto,to bi vam bio moj savet.Ljubav ne zna za granice..
 
dok su ostala deca cudno zagledala invalide, mama mi je objasnila zasto to nije pristojno, sta im je, da to nije bio njihov izbor i da ne treba praviti razliku. ja sam tako shvatila i prihvatila za ceo zivot.
ljubav je ono sto pokrece svet i na sta svi imamo jednako pravo. ako je devojka tako odlucila, potpuno podrzavam i divim se njenoj snazi i odlucnosti.
zelim im svu srecu.
 

Back
Top