Шта је књижевност?

D

divlja

Gost
Otvaram temu, jer su neka moja predjasnja shvatanja dosla pod lupu sopstvene sumnje. Ni sama jos ne znam sta hocu sa ovom temom, ali vi odgovorite STA JE KNJIZEVNOST PO VAMA?
Recimo za mene je knjizevnost jezicki fenomen u kome je kljucna stvar preispitivanje coveka i sveta i to na nacin na koji nijedna druga oblast to ne cini. Ako ona preispituje coveka i svet, kakvo nam ona znanje daje, koji je to tip znanja? Koliko je to znanje pouzdano, kad nas bas u knjizevnosti, ono bar mene, privlaci samo preispitivanje, sama neizvesnost tog ispitivanja?
Moja sumnja se tice teorije knjizevnosti. Ranije su me ubedili da postoji nauka o knjizevnosti. To bi znacilo da se knjizevnost moze izucavati kao anatomija na primer ( nadam se da je neko citao Vorena i Veleka "Teoriju knjizevnosti" koji su odbacili spoljasnji pristup knjizevnosti i preslo se na imanentni pristup), ali to bi znacilo da izucavanje knjizevnosti kroz vekove mora da da iste rezultate, sto nikako nije slucaj, znamo da postoje tumacenja i tumacenja, a zar u samoj toj raznolikosti i viseznacnosti nije sva lepota knjizevnosti ( naravno ovde pricam o relevantnim tumacenjima)? Opet, s druge strane teorije knjizevnosti su uvek preuzimala pojmove iz drugih oblasti, formalizam je npr. pozajmljivao pojmove iz lingvistike, hermeneutika iz filozofije itd...Knjizevni pojmovi su razni, neki se vode pod cvrste termine ( lepo se moze definisati sta je sonet, rima...), dok su drugi sasvim "nestabilni", kao npr. pojam realizma koji moze da oznaci epohu, stil ili stilsku formaciju ili tek pojam postmodernizam itd... A da bi nesto bila nauka mora da ima precizno definisane pojmove...
Pomenula sam Vorena i Veleka koji su odbacili spoljasnji pristup kao los ( da se delo objasnjava biografijom pisca ili drustvenom situacijom...), ali da li npr. citajuci Rusoove "Ispovesti" bez neke procitane biografije o Rusou dovodi do boljeg razumevanja ili do losijeg? Nesto mislim da je istina na nekoj sredini.
I koji je zapravo smisao knjizevnosti? Da postane nauka? Dok je Dostojevski pisao svoja dela, sigurno ih nije pisao da bi ga jednog dana izucavali na nekom univerzitetu?
Mislim da knjizevnost izmice nekakvom poretku i da je nesto bliza pojmu haosa.

Drugo tesko pitanje je zasto je knjizevnost danas na margini, zasto nije u sredistu kulture kao sto je bila u 18. i 19. veku? Da li je to zbog medija, neizvesne buducnosti ili zapadne industrije? Nekad su ljudi citali da bi saznali nesto o sebi, o svetu, a danas je to samo redak slucaj. Ovo informaticko vreme nas ubi u pojam. Malo sam konfuzna, al' mozda ce neko da se nadoveze.:?
 
Књижевност је један од најсавршенијих људских делатности, у којима се мисли и осећања, језичким компоновањем и стилским средствима, обликују и претварају у уметност .По мом мишљењу, књижевност није наука, јер се често коси са њеним законима.
Књижевност, по руским формалистима (када већ Дивља спомену Велека и Ворина,који уводе појам '' науке о књижевности'' ) , не садржи увек уметничку вредност у ономе што се назива '' садржајем'' . За њих је бит књижевности у поступку,тј. начину на који је једно књижевно дело компоновано и састављено од мањих целина. Такође , врло су битна и језичка средства којим је једно дело написано. Ако је дело, нпр. писано патетичним и превише '' слаткастим'' стилом, тешко ће се читати и биће досадно.
Треба споменути и теорију рецепције,која вредност књижевноси заснива на самом читаоцу. Он је тај који одлучује да ли је дело добро или не, а то је и најбитније.Надам се да нисам превише искомликовала ствари :|
 
Radjamo se, zivimo i umiremo. I kad se na kraju sumira svrha naseg postojanja, gledace ce se samo ono sto smo ucinili za svoje najblize i za napredak covecanstva. I od onog jadnog peraca ulica, pa do nekog fensi lekara u belom mantilu koga obilazi mlada, zgodna medicinska sestra svi u manjoj ili vecoj meri ostavljamo traga. Ali malo je onih koji svoje delo mogu pretociti u reci, malo je onih koji svet gledaju svojim ocima. Ono sto oni stvaraju gospodo zove se knjizevnost, a ti umetnici, ta vecna deca ciju su igracke oduvek bile reci. Gospodo to su slobodni ljudi....
 
jane_va:
Треба споменути и теорију рецепције,која вредност књижевноси заснива на самом читаоцу. Он је тај који одлучује да ли је дело добро или не, а то је и најбитније.Надам се да нисам превише искомликовала ствари :|

Nisi iskomplikovala i pozivam se samo na zadnjih par recenica
Pitanje je da li pisete za 70% citaoca ili 10 %. Smatram da za onih
10% dolauzi u obzir strucna literatura, rasprave, analize itd.
Koliko je pisaca pojednostavnilo svoj stil da bi bili dostupni
siroj publici a nije to uvek bio samo materijalni faktor.
 
Knjizevnost kao pojam je apstrakcija,zato shto ukazuje na zajednichki imenilac necheg konkretnog-knjizevnog dela,znachi neka zajednichka psiholoshka unutrashnja nit dignuta nad i od konkretnog sluchaja knizevnog dela na jednu vishu ravan radi omogutjavanja shto jasnijeg prouchavanja datog konkretnog i pojedinachnog sluchaja,odnosno knjizevnog dela.
Pravo pitanje je shta je knjizevno delo?ili tachnije,shta je ta elementarna srz,zajednichka suhtina?Po meni je su to simboli i melodichnost/ritam uoblicheni u pisanoj formi da chine odredjenu idejnu strukturalnu simetrichnost.Poshto smatram da se svako delo moze na neki nachin imaginarno vizuelizovati kao struktura,ali nikada dovrshena struktura jer njena celovitost ne zavisi od pisca pa chak ni dela samog nego simbioze napisanog sa chitaocem,njegovim umom.Takodje po meni ova "nedovrshenost"se ne treba meshati sa kvalitetom,tachnije tvrdnojom da kvalitet zavisi od chitaoca....on mozda zavisi u okviru njegovog vrednosnog suda,ali postoje neke autonomne kategorije po kojima svaki iole "neuspavan"intelektualni kapacitet(nekvaifikovan) moze da "prepozna"qvalitet i ako ga ne razume ili lichno ne ceni,nije po njegovom uqusu(primer:ako neka domatjica smatra "Korene"kremom svetske knjizevnosti to ne menja chinjenicu da sve shto je ikada napisao Dobrica Cosic nije vredno ni WC papir da bude.....-pa apsolutnim autonomnim kriterijumima njegov stil je djubre i rechenica mu je neqvalitetna)Simboli su slike,predstave koje teze da "pritiskaju"duboqo podsvesno urezane qoleqtivne mitove.Melodichnost,ritmika je nachn i pravilan odabir rechi,slova,slogova kojima su ovi simboli povezani,njihov raspored.....itd.Jednom rechju knjizevnost je stil,a stil sve prethodno navedeno...i jos mnoooooogo toga.
Knjizevnost nije i ne moze bii nauka jer se nauka zasniva na samodestrukciji metoda koji sve razara.
Knjizevnost jeste zabava,ili bolje retji igra a ona je zbava i to nije nishta loshe....koga bi interesovalo neshto shto sluzi samo za gomilu samorpoklamovianih elitista-DR.-ova...to je smor...knjizevnost je zabava kada u delu ima qvaliteta,ako ga nema onda je smor+vetj pomenuti DR.-ovi.
U danashnje vreme knjizevnost je na margini pre svega iz 2 razloga...."duha vremena"koji je iznedrio generacije"umetniqa"koji se bave trivijalnim yebano dosadnim politichko korektnim temama zanemarujuci stil,formu radi bljeshtavog egzibicionistichkog sadrzaja sa jedne ili elitictichkog nerazumljivo dosadnog "nauchnog"pristupa koji je u svojoj sushtini podjednako neqvalitetan sa druge strane.Drugi razlog je shto se nesvesno ili namerno,nekvalitet potura kao zabava umesto umetnosti,a u okviru nje i knjizevnosti....i u tom "naturanju"nekvaliteta drugi mediji kao TV svojom dinamichnijom prirodom i agresivnoshtju ubijaju knjizevnsot..chemu u mnogome doprinosi i prvi razlog.
Eto toliqo od mene uqratqo..kako ja to vidim....
 
strujici:
To je ono sto upises ako oces da pobegnes u veci grad, pri tom ne znas matematiku a oces da dzabalebaris da te matorci rane jos neko vreme (10tak godina) i da se kurcis pred srednjoskolkama..........(navukao sam gnev 90%forumasha xixixixix)
А можда је то и љубав према књизи, али...тја, не може то свако схватити. 8)
 
Recimo za mene je knjizevnost jezicki fenomen u kome je kljucna stvar preispitivanje coveka i sveta i to na nacin na koji nijedna druga oblast to ne cini. Ako ona preispituje coveka i svet, kakvo nam ona znanje daje, koji je to tip znanja? Koliko je to znanje pouzdano, kad nas bas u knjizevnosti, ono bar mene, privlaci samo preispitivanje, sama neizvesnost tog ispitivanja?

Književnost gotovo savršeno odgovara larpurlartističkom viđenju umetnosti,i kao takva ne može biti fenomen od većeg značaja.O vrednosti jednog književnog dela moze se suditi isključivo u kontekstu skladnosti,savršenosti forme i stilske prefinjenosti:njegova vrednost u saznajnom smislu apsolutno ne postoji,ili bar ni po čemu nije veća od vrednosti koju bi sadržaj dela imao predstavljen u klasičnoj "hladnoj" formi,npr. kao filozofski tekst.Mislim da je knjizevnost čak i danas,u informatičkoj eri,apsolutno precenjena i da jos uvek zauzima previse značajno mesto u javnom životu;njen uticaj ne samo da ne mora biti koristan već se moze smatrati i pogubnim;zato što ne pruža oslobođenje vec iluziju oslobođenja;zato što umesto afirmacije aktivnog individualizma i samosvesti (čast izuzecima) pruža "utehu" i podstiče na udaljavanje od stvarnih problema;zato sto se aktivno suprotstavlja osnovnom sadržaju čistokrvnog intelektualizma,a to je hladna misaonost i uzdizanje čoveka kao superiornog bića.
 
Ne slazem se ni sa jednom recenicom. :p
Tvoj superioran covek je utopija, u svakom slucaju nije covek. :)
A larpurlartisticko vidjenje umetnosti je previse sterilno.
Inace, LEPO oslobadja, ali to oslobodjenje nije trajno, kao sto i sve druge stvari u zivotu nisu, al' to ne znaci da je iluzija. Pre svega LEPO oplemenjuje. Vaznije je da covek tezi plemenitosti, a ne nekakvoj intelektualnoj hladnokrvnosti, zamisli intelektualno hladnokrvno covecanstvo, kome je to potrebno? Takvo drustvo iskljucuje individualizam, to je tako ocigledno! Prva asocijacija mi je Treci Rajh! :razz:
A to da se knjizevnosti opovrgne saznajna vrednost je nebuloza. :smile: Zamisli da izbrisemo svu knjizevnost od njenog postanka, da izbrisemo sve price i stihove koji su ikada nastali, sta bi ostalo? Sta bi nas drugo uvelo u duh prohujalih vremena? Sta bi znali o coveku proslosti, koje su ga muke mucile i kakve su mu se misli vrzmale po glavi? Ma sta bi znali o nama samima? Knjizevnost nam daje jednu specificnu vrstu saznanja, kao sto rekoh u prvom postu, saznanja koje nam ne daje ni jedna druga oblast.
I kad si pomenuo samosvest, knjizevnost moze samo da je razvija. Kao i svest.

Please, nemoj da koristis tolika slova, nema potrebe.

edit: vidim da si sad umesto "covek", prepravio u "superiorno bice", tacno tako, ne bi to bio covek, ali cemu to, ne razumem? :|
 

Back
Top