SKROZ NOVA, A OPET STARA TEMA

tanjasmesko

Zainteresovan član
Poruka
114
Caoo!!!
Nisam htela da upropastim vec temu Kriza 30-ih..a tamo sam se zapitala :Kako znati da je on taj pravi?
Moj slucaj je da sam u vezi preko sest godina i ne mogu, ne smem da se odlucim za korak dalje..Decko me je vec tri puta pitao da ucinimo neki korak napred-od veridbe, preko zivota zajedno do toga udaj se za mene..ali ja ne smem..JAKO se plasim!! Sta ako napravim gresku? Necu samo meni uciniti lose, vec i deci..koja bi naravno dosla u medjuvremenu..Sta je to sto mladic treba da ima da bi rekli:da, taj je!
Mislim..znam, ljubav, pa ona postoji, mada sam se pitala da li je to sada vec vise ljubav prijatelja, jer se toliko poznajemo..ili je kriterijum strast? Ili je postovanje, strpljivost, toplina, paznja, razumevanje..A ja to sve imam u ovom mladicu..HM?
Sve mislim, gresim..sve mislim nije to to, nesto nedostaje..
Hej, nisam neodlucna osoba..pre dve god sam sve to htela, bez problema..ali naisli su porodicni problemi, pa u vezi..i tako me evo ovde..
ETo, mozda cete se smoriti..onda zatvarajte ovu temu..mozda je neko prolazio kroz slicno, a mozda ima i onih koji su se odvazili na taj korak..pa sada mogu reci vise
 
Pa dobro,imas strah od nepoznatog.Sta je to porodica,sta je to brak,hoce li on ostati uvek tako divan i sladak kao sto je sad i za kraj,da li cu ja celog zivota zeleti njega pored sebe!??
Eeee,na ta pitanja niko ne moze da ti da odgovor.Izuzev na ono sto je vezano iskljucivo za tebe.A to iziskuje dobrano poznavanje sebe!
Ako mozes sebe zamisliti pored njega za 30 godina,ako mozes zamisliti sebe sa njim kako podizete decu....pa,mislim da on jeste taj!Uostalom,zasto bi bila sa njim toliko dugo?
 
Ako za sest godina nisi mogla da nadjes to "nesto" sto nedostaje u vasoj vezi da bi mogli da idete dalje, onda ga vise nemoj ni traziti jer kada ti nesto nedostaje onda to znas vec posle nekog vremena. Mislim da je tebe samo strah da se vas odnos ne poremeti kada budete u braku sa vise porodicnih obaveza. Rekla si da jedino sa njim mozes da se zamislis kao starica i uz sve ostalo sto si navela o vasoj vezi mogu samo da ti kazem - TO JE TO. Samo napred i srecno!
 
Ja sam bila u vezi 7 god. Sve lepo, on zaista sjajan, mi na istim talasnim duzinama... ali kad je on hteo korak dalje ja sam shvatila da ne mogu. Verovatno ima veze to sto sam tada imala 26 god, tek sam pocela da radim, pa sam bila zeljna i nekog opustenijeg zivota koji bi mi moja plata dozvolila (do tada je bio samo dzeparac). I nekako sam se plasila da cu nesto propustiti u zivotu... Ne znam u svakom slucaju ja sam iz toga otisla. U pocetku mi nimalo nije bilo lako, ali mislim da nisam pogresila. Mislim da su bila problem moja osecanja koja su se izmenila, jeste da je jos uvek sve bilo lepo medju nama ali kao da smo poceli da se gasimo, nije to vise bilo to. Mislim da je taj predlog dosao par godina pre toga, bez obzira sto smo u to vreme bili studenti, da bi se odlucila za brak. Nekako kao da nismo znali kako da sacuvamo to sto smo imali. Probaj da zamislis sebe koja stoji pored njega u trenutku dok izgovaras 'DA', pa prepoznaj osecaje u sebi, sreca, euforija, panika?
 
Ljudski je gresiti, ne znam sto se ljudi toliko boje svojih gresaka. Mislim, ko jos zeli da zna sta ga sve ceka u zivotu, i jos da neko garantuje da ce biti kao na kraju bajke "ziveli srecno i u ljubavi do kraja zivota i izrodili petoro dece". Ne znam, ja bih se smorila da znam sve unapred.
A drugo, ako sve nabrojano tvrdis da imas, kako ces znati da li ces da pogresis ili ne, ako to ne uradis? :-?
E sad, strahovi su prirodna stvar, ali i najveci neprijatelj zivota, jer ko se prepusta strahu, ne zivi. Treba da preispitas svoje strahove i da ima nadjes pravi uzrok, cini mi se da nisu ovi sto si nabrojala. Vise lici na izgovor, kao deca koja se jos nisu ni zacela, sta ce biti sa njima. :?
 
da, da, devojkee, bas prepoznajete to sto jeste u meni!!
hvala!
znate, upravo je tako:mislim da necu pogresiti, a sta ako propustam nesto, a sta ako se popjavi neko drugi, a sat ako shvatim da sam pogresila,..niz pitanja..i tacno je da imam 28 god i tacno je da sam sa njim mogla pre tri god doneti tu odluku, ali kao da je utihnulo nesto u meni..tada sam verovala da je to to..punim plucima sam disala i nije bilo nedoumica, ali on je tada smatrao da treba da dovrsim fakultet i da onda udruzenim sredstvima i snagama gradimo dalje..on se prilicno zrtvovao na svom poslu zbog nase buducnosti..radi gotovo 12h dnevno i napreduje, ali nije to njegov cilj..vec je sve to u funkciji buduce porodice..a ja? ja sam zakocila, znajuci da cu trebati da dam odgovor kada diplomiram, ja stojim sa tim poslednjim ispitom duugooo...napravio se haos..
 
E sad, strahovi su prirodna stvar, ali i najveci neprijatelj zivota, jer ko se prepusta strahu, ne zivi. Treba da preispitas svoje strahove i da ima nadjes pravi uzrok, cini mi se da nisu ovi sto si nabrojala. Vise lici na izgovor, kao deca koja se jos nisu ni zacela, sta ce biti sa njima.

HM!!!!
Mozda si u pravu!
Na sta ti mislis?
 
tanjasmesko:
ja sam zakocila, znajuci da cu trebati da dam odgovor kada diplomiram, ja stojim sa tim poslednjim ispitom duugooo...napravio se haos..


Moguce je vrlo da nisi zadovoljna svojim rezultatima ( znam sta pricam iz slicnog iskustva), koji bas i nemaju mnogo veze sa samom vezom. Kad si dugo u vezi, krenes i previse da se oslanjas nesvesno na drugog, pogotovo ako je osoba takva da to mozes. Sve je to lepo biti ususkan i zasticen, znam ja to dobro:lol: , al' dok samu sebe ne osvestis i dok ne steknes poverenja u sebe i svoje sposobnosti, otkrijes sta ti stvarno hoces, licno nezadovoljstvo moze samo da steti odnosu. Mozda si zato u nedoumici, njemu nista ne fali, mozda te grize sto ne dajes i ne ulazes istom energijom. Nije to nista strasno, al' moras da se samoosvestis, sredis i da ti to bude primarno, bez obzira da li pocnete da zivite zajedno ili ne.:razz:
 
Joj
nije tako lako odlučiti se na razvod
Bolje je dobro razmisliti pre braka.
Ja sam obrnut slučaj-posle godinu dana zabavljanja i lude ljubavi - bez razmišljanja sam se udala.Ali ispostavilo se da to nije bila dobra ideja.
Tako da pravog saveta nema.
Ja se nijednog trenutka nisam dvoumila da li da se udam za njega. Ako sam pogrešila bar znam da sam to uradila iz zanosa (tako sebe tešim).

Što bi rekla neka baba iz sela: "Dok sam bila, baš sam bila"
 
daa, to je pametno..to sam i ja trebala uciniti posle godinu-dve zabavljanja..ma, duge veze su cudo..
i ja se slazem da se nije lako razvesti..tesko je i vezu prekinuti, a kasnije kada dodju i deca..ali ne zato sto si nesposobna ili zavisna od supruga, jer nisi, vec zato sto mnogo boli celu porodicu..nije pitanje samo to dvoje ljudi, vec dece, polsewdica..mada slazem se da je bolje razdvojiti se ako ne ide, jer i tada deca mogu da lepo odrastaju..uz dogovor, razumevanje oba roditelja, jer se nikada ne gubi funkcija roditelja, ako se gubi supruznika..

no, zato sam ja i oprezna..mozda i neodlucna, ali evo volela bih da cujem kakva su iskustva, zivoti, mladih, udatih zena..kako to funkcionise brak? sta se izgubi? sta dobije?..
 
tanjasmesko:
daa, to je pametno..to sam i ja trebala uciniti posle godinu-dve zabavljanja..ma, duge veze su cudo..
i ja se slazem da se nije lako razvesti..tesko je i vezu prekinuti, a kasnije kada dodju i deca..ali ne zato sto si nesposobna ili zavisna od supruga, jer nisi, vec zato sto mnogo boli celu porodicu..nije pitanje samo to dvoje ljudi, vec dece, polsewdica..mada slazem se da je bolje razdvojiti se ako ne ide, jer i tada deca mogu da lepo odrastaju..uz dogovor, razumevanje oba roditelja, jer se nikada ne gubi funkcija roditelja, ako se gubi supruznika..

no, zato sam ja i oprezna..mozda i neodlucna, ali evo volela bih da cujem kakva su iskustva, zivoti, mladih, udatih zena..kako to funkcionise brak? sta se izgubi? sta dobije?..

Hah! pa ne mozes tako da merkas... brak je u neku ruku skroz drugacija stvar, a opet nije mnogo razlicit od veze... Tudja iskustva bas i ne znace nesto - sve smo drugacije, muskarci su drugaciji, veze takodje... Zar nisi ni malo radoznala? Mislim, kako bi to bilo ziveti sa tim deckom? Niti treba da ti daje savete neko ko je vec godinama u braku... dovoljan dokaz je da su sve udale :) a sta je bilo posle... je individualno :)
 
Nekada je bolje udahnuti duboko i napraviti izbor, tamo ili vamo, nego biti u sredini. Po meni, nista nije smak sveta. Najgore stvari su bolest i smrt, a sve drugo moze da se resi. Dok ne probas neces znati da li ti odgovara ili ne. Pa ako se sama uveris da ti ne odgovara, razvedes se...pa sta? Ljudi gube decu, izgube sve sto su imali, proteraju ih, pobegnu na drugi kraj zemaljske kugle, pa nastave da zive...sta je u poredjenju sa tim raskantati brak koji ionako ne valja. Ne mislim da je lako, ali ne verujem da je iko ravnodusan pre ulaska u brak, ne verujem da postoji osoba koja se ne plasi...sve je to normalno. Ali stisnes zube i probas, pa ide ide, ne ide ne ide...samo sacekaj sa decom, ako bas nisi sigurna.
 
Pa u stvari, sama ideja braka je dobra .
Ali zašto ta u osnovi dobra ideja u stvarnosti ne funkcioniše kod većine parova- nisam uspela da odgonetnem.(čemu to služi a uz to i ne radi)
Ja nisam nešto bila u fazonu braka, i udala sam se u 30.oj samo zato što sam bila odlepila za njim.

Dobijaš:
Saznanje da će te neko zagrliti kad dođe sa posla,
dete-najbolje što ti se u životu može desiti,
Više se ne opterećuješ da li ćeš upoznati nekog.
Mogućnost da kupiš stan na kredit (kad udružite sredstva)-ovo je šala

Gubiš:
Delimično slobodu (mada ja se i dalje intenzivno družim sa svim prijateljicama i mogu ponekad da se iskombinujem i izađem u grad)
Gotovo sve vreme (svo vreme – uvek se dvoumim šta je u stvari pravilno) koje bi posvetila sebi (ali mislim da to traje samo određeni broj godina)
-naravno, kuvaš (ali to može da bude zabavno), čistiš kuću, raspremaš -ali ne moraš toliko često kao naše majke.

-Ali većinu vremena trošiš na dete – što je teško ali ispunjava.

Iz mog ugla:
-lepo: udajom i rođenjem deteta život mi se zaokružio, i dobio neki sasvim novi smisao.
-ružno:sa mužem imam izvesnih neslaganja i problema, i to mi sreću kvari.
 
Зар се ниси сморила од 7 година забављања? Мислим, 7 година функционишете на исти начин, ништа се не мења, ништа се не креће....учаурићете се начисто!

Ако ниси сигурна да желиш брак - почните да живите заједно! То данас бар није неки проблем! Значи, то вам је ''нешто између'', нећете бити законски венчани, (имаћете осећај да имате одступницу, бар за неко време), а живећете заједно, делити и добро и зло, бринутио о кући, о плаћању рачуна, избацивању ђубрета, рибању купатила, прању посуђа....па ћете видети како ћете функционисати!

Иначе, да ти кажем једну ствар: никад нисам срела човека са доживотном гаранцијом!
Значи, нико ти не може гарантовати да се нећете посвађати и разићи можда после годину дана, или можда после 40 година брака! НИКАКВЕ ГАРАНЦИЈЕ НЕ ПОСТОЈЕ!
Ако је то особа коју волиш, са ким се добро слажеш, кога би желела за оца своје деце и поред којег можеш да замислиш старост.....што би се онда оптерећивала мислима на то ''шта би било кад би било''?

Иначе, СВИ смо имали периоде вагања и промишљања пре венчања. То је нормално, само немој да дозволиш да те страх блокира.

Ја сам се удала за ПРАВОГ, после 5 година забављања....али сам се развела после 6 година брака! Дешавају се и такве ствари....све је то живот!
 

Back
Top