VOJVODINA – KORAK BLIŽE ILI KORAK DALJE OD EKONOMSKE SAMOSTALNOSTI?

draganvl

Zainteresovan član
Poruka
390
VOJVODINA – KORAK BLIŽE ILI KORAK DALJE OD EKONOMSKE SAMOSTALNOSTI?

Priča o ekonomskoj samostalnosti Vojvodine stara je koliko i njena autonomija. Od austrougarskih vremena pa sve do potiranja izvornih nadležnosti Vojvodine u vreme Miloševićevog režima, a i sada kada referendum treba da ozvaniči novi ustav, novci su uvek bili glavni kamen spoticanja u odnosima centralnih i pokrajinskih vlasti. Tačka sporenja bila je na, naizgled, bizarnom mestu fiskalnih nadležnosti, prostom pitanju ko prikuplja i ko troši državne prihode, da bi ta dilema na kraju odvela do same suštine nesporazuma, a to su neslaganja oko toga da li je ekonomski efikasnija i politički stabilnija centralizovana ili decentralizovana država?


Da nije teško uporedivih društvenih, političkih i ekonomskih okolnosti, nesaglasju koje prati predreferendumsku atmosferu u Srbiji najlakše bi se moglo parirati jednostavnim poređenjem ekonomskog učinka Vojvodine posle 1974. godine, na vrhuncu njene finansijske samostalnosti, i Vojvodine posle „jogurta“, kada je njena autonomija svedena na tanke plate činovnika u Izvršnom veću APV, koje su u kovertama stizale iz Beograda.

Ustav iz 1974. doneo je Vojvodini, ako se izuzmu obaveze prema federalnoj državi, punu zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast. Sistem narodnih banaka omogućio je pokrajini da, kroz Narodnu banku Vojvodine, ima i delimičnu monetarnu vlast. Međutim, suština je bila u ekonomskoj samostalnosti, pa je period do 1989. godine u Vojvodini zapamćen kao vreme najvećeg razvojnog zamaha. Ne može se reći da je za to isključivo zaslužno ostvarenje željenog cilja – „naši novci u našem džepu“, jer nemerljiv je efekat obimnog korišćenja inostranih kredita, ali je činjenica da je izvršna vlast u Novom Sadu, na čijem je čelu bio Nikola Kmezić, prilično rezonski i efikasno koristila obimne strane zajmove.

Slamanje vojvođanske autonomije i besomučna centralizacija tokom Miloševićevog vremena, propraćeni su zastrašujućim ekonomskim rezultatima. Društveni proizvod Vojvodine 1989. iznosio je 6,095 milijardi dolara (3.100 dolara po stanovniku), da bi do 1999. skliznuo na 2,534 milijarde (1.269 dolara po stanovniku). Za samo deset godina Vojvodina je izgubila 58,43 odsto svog DP (1.831 dolar po stanovniku), dok je kumulirani gubitak, čak uz pretpostavku izostanka ekonomskog rasta, dostigao astronomskih 27,68 milijardi dolara.

Demokratske promene iz oktobra 2000. pobudile su velika nadanja da bi se ekonomski položaj Vojvodine mogao popraviti. U očekivanju novog ustava ponuđeno je prelazno rešenje – Omnibus zakon, kojim su neke od centralnih nadležnosti prenesene na pokrajinski nivo. Niko nije bio preterano zadovoljan, ni oni koji su nešto nerado davali, ni oni koji su, očekujući više, to nerado primili. Vojvodina je došla do neke vrste izvornih prihoda i svog budžeta, ali je struktura tih sredstava bila najslabija tačka pokrajinskog godišnjeg proračuna. Sam predsednik Izvršnog veća Vojvodine mr Bojan Pajtić je, obrazlažući osnove budžeta za 2006, primetio da nije dobro što transferna sredstva čine čak 60 odsto pokrajinskih prihoda.

I Slovenija nam gledala u leđa

Nevladina organizacija Forum V-21 izračunala je da je Vojvodina u periodu 1952-90. bila na samom vrhu po efikasnosti uloženog novca u tadašnjoj Jugoslaviji. Na 100 dinara bruto investicija ostvarivan je društveni prirast od 19,4 dinara. Druga je bila Slovenija sa 18,9 dinara, treća Srbija bez pokrajina sa 18,2 dinara a četvrta Hrvatska sa 17,2 dinara. Upečatljivost ovog pokazatelja ostaje u senci činjenice da je učešće bruto investicija u osnovna sredstva u društvenom proizvodu (DP), tokom razdoblja 1947-90. bilo najniže upravo u Vojvodini. Odnosno, efikasnost je bila visoka, ali su ulaganja bila izuzetno niska. U Forumu V-21 došli su dva zaključka: ulaganja su bila izuzetno niska baš u periodu kada se finansiranje vršilo iz centralističkih fondova i kada se o razvoju Vojvodine odlučivalo van nje, dok je veliki rast udela investicija u DP (40,5 odsto) zabeležen upravo kada se o njegovoj raspodeli odlučivalo u Pokrajini.


Prihodna strana budžeta počivala je na četiri stavke: na 18 odsto poreza na dohodak građana od iznosa ostvarenog u pokrajini, 42,7 procenata poreza na dobit preduzeća iz Vojvodine, 15,5 milijardi dinara prenesenih sredstava (transfer iz budžeta Srbije) i drugim prihodima ostvarenim na teritoriji pokrajine. Rebalansom budžeta Vojvodine, koji je usvojen 13. septembra, planirani prihodi su dostigli 27,76 milijardi dinara. Najveću stavku predstavljaju transferna sredstva – 16,34 milijarde dinara (58,83 odsto), izvorni i ustupljeni prihodi su 7,13 milijardi (25,67 odsto), a prihodi ostvareni privatizacijom – 2,25 milijardi (8,10 procenata).

Predlog novog ustava Srbije, u članu 184. koji govori o finansijskoj autonomiji, predviđa izvorne prihode autonomnih pokrajina. Uz napomenu da će vrsta i visina izvornih prihoda odrediti zakonom, u tekstu se naglašava da budžet Vojvodine ne može biti niži od 7 odsto budžeta Srbije, te da će tri sedmine pokrajinske kase koristiti za finansiranje kapitalnih rashoda. Po rečima vojvođanskog premijera Pajtića, time je omogućeno da Vojvodina u svom budžetu već 2007. ima devet puta više novca.

No, pošto se zapravo ne zna vrsta i visina izvornih prihoda o kojima govori novi ustav, teško je izvesti novu budžetsku kalkulaciju. Rebalansom budžeta Srbije predviđeno je da državni prihodi u 2006. dostignu 521,3 milijarde dinara. U odnosu na ta sredstva, ovogodišnji pokrajinski budžet čini tek 5,32 odsto. Ako bi se pokrajinski godišnji proračun doveo u sklad sa ustavnim obećanjem, iznosio bi 36,5 milijardi. To predstavlja značajan skok od 31,45 procenata, ali je dramatično daleko od pominjanog devetostrukog povećanja. Verovatnije je da se rečena kalkulacija odnosi na razvojna sredstva koja će pripasti Vojvodini.

Osnovu Pokrajinskog fonda za razvoj čine privatizacioni prihodi – u 2006. iznosili su 2,25 milijardi dinara. Kako novi ustav propisuje da se tri sedmine (42,86 odsto) pokrajinskog budžeta mora usmeriti u kapitalne investicije, to bi značilo da će za te namene biti usmereno 15,63 milijarde dinara (195 miliona evra). Kada se imaju u vidu razmere višegodišnjeg neinvestiranje u Vojvodini, napredak je nesporan. E sad, da li bi mogao biti izraženiji, pitanje je za vojvođanske birače.

Tek, ne bez razloga potpredsednica Vlade Srbije u ostavci Ivana Dulić-Marković rekla je da se bitka za vojvođansku autonomiju dobija u Vojvodini, a i predsednik Izvršnog veća Bojan Pajtić je s nelagodom primetio da se u pregovorima o novom ustavu nije imalo dovoljno jakih aduta, jer su ljudi glasali tako kako su glasali. Dakle, bez snažnog izbornog argumenta, pokrajinski prihodi će zavisiti od zakona koje donosi politička većina u Beogradu, a ustavno pravo na finansijsku autonomiju od dobre volje iste te političke većine u Skupštini Srbije.

I onda kada mi neko kaze kako Beograd nije izrabljivao Vojvodinu u proteklih 16 god :roll:
 
ИДМ и Бојан то су пара два. Живела независнаја државнаја Војводинајаја. Зезнули се људи, рекао лепо господин Динкић. Заборавили да траже аутономију, само их новци занимали. Сад је касно, илити ицтулејт нау.
 
dr hirurg:
ИДМ и Бојан то су пара два. Живела независнаја државнаја Војводинајаја. Зезнули се људи, рекао лепо господин Динкић. Заборавили да траже аутономију, само их новци занимали. Сад је касно, илити ицтулејт нау.

....:D
 

Back
Top