kada mene, na primer, neko povredi ja se odma' bacim na vudu rituale, samo sto sam ih usled geografskih i kulturoloskih razlika prilagodila nasem podneblju ( u oba smisla) .
Zatim, udruzila sam ih sa nasim bajalicama, ali, moram da priznam, poprilicno tekstualno osromasenim, a i ono puj-puj vise je verbalno nego stvarni pljuc...
Dakle, uzimam sargarepu u levicu a u desnicu nozekanju! I pocnem da secem sve misleci na dusmanina, bajajuci : pokvarena, beskrupulozna spodobo, vratice tebi neko...! Nece ti to tek tako proci, kad-tad dobices nazad po nosu...! (Ne psujem jer to mi je nekako bezlicno. Osim toga, kod nas je psovka i "dobar dan" i "kako si?" i "sto te nema?", a 'di to da pitam zlotvora!?)
Korist je visestruka. Prvo, izrazila sam gnev pa me vise ne gusi. Drugo, imam iseckanu zelen za corbu. Trece, moje uverenje da se dobro vraca dobrim a da se zlo, u finalu, kaznjava dobija naredni impuls.
Negativa strana je sto je tako secena sargarepa krupna, jer u besu da vidim ko moze da isecka neke male - mora sada pleonazam! - komadice a da ne otfikari sopstveni prst! Sto znaci da se corba duze kuva, a posle i onako svi izbegavaju da zagrabe kutlacom one budze od šargosa (
)