Sta je to sto nazivate JA?

uytuytuyt

Zainteresovan član
Poruka
146
Are you your thoughts, or are you thought?

mind/body organism, alive on this spinning rock, which identifies itself based on it's own selected set of memories, again HIGHLY edited, and again ALL based on measurement.

ask yourself this, how many memories do you remember from Oct 1995? Can you remember what you where doing at 4:21pm on Oct 4th 1995? If not, what do you remember from that day? What do you remember from that Month? How about that Year?

To see for firsthand just how small, selective, and restrictive the little string of memories is that we put together in an order and call "I" can be mind blowing.

Many people wont even allow themselves to go there, for fear that this "me" story they have been clinging to with such attachment may not actually be real upon closer examination.

So in understanding the reality that what most people call "I" doesn't really exist we are left with a fundamental question... who is the "I" that sets 'goals' ?

The only answer I have been able to come up with is this. . . the same being which is created by measurement and identifies itself as thought sets up an artificial series of objectives based on it's own "me" story by which it will seek to further measure, and therefore CREATE, it-self.

What an endless hamster wheel that is.

izvor:
http://www.straightblastgym.com/fallacy.htm

Dakle, sta je to sto nazivate JA?
 
Buda je lepo rekao josh pre par hiljada godina da ja ne postoji.
Postoje samo chetiri agregata prijanjanja.

Apelujem da postovi budu izreceni svakodnevnim recima (moze i na engl. kao gore, ali svakodnevni engl.) ili, ako se vec pozivamo na neciji citat, da on bude objasnjen svakodnevnim recima. Ovako imamo par nabacanih reci koje zvuce visokoparno i sluze da se nekom nahrani ego.

Ja, na primer, postujem Budu, ali njegove se reci tumace veoma raznoliko - iz krajnosti u krajnost, cesto i kontradiktorno. Ja licno mislim da je on govorio kako ljudi pogresne stvari nazivaju ja, a ne da ja ni ne postoji. "ja nisam moje misli", "ja nisam moje emocije", "ja nisam moje telo" - to da, ali ne i "ja nisam".

Ali to je opet tumacenje necijeg misljenja, a moje pitanje je: sta je to sto TI nazivas ja?
 
Dakle, sta je to sto nazivate JA?
Još u srednjoj školi sam sebi postavio ovo pitanje i došao do Jungove knjige "Duh i život".
Odgovor nisam pronašao. Nastavio sam da tražim, svašta sam saznao ali i dalje nema odgovora. Do dana današnjeg to nisam otkrio, samo sam došao do zaključaka da zaista nije ni misli, ni emocije ni telo. Sve van toga su pretpostavke i spekulacije. Imam utisak da je to novi kvalitet materije i njene strukture - produkt procesa koji se odvijaju u okviru te strukture. Nešto vezano za moje telo tako da se svaki dan budi u njemu, trpeći procese koji se odvijaju u okviru njega i opravdano prisvajajući i telo i emociuje i misli bez kojih ni ni to JA ne bi postojalo ali bi moglo da postoji i da je drugacije telo, emocije ili misli. Drugim recima - JA sam ono sto moram da budem.
 
Slicno nekako...od Frojda, preko Adlera, do Junga...Jaspersa...........otkrivanje sopstva ili JA

Ja bih pre rekla - JA sam ono sto zelim da budem...
Moja podsvest radi za mene....moja podsvest zeli ono sto moja svest ne zeli.
Ipak psihonaliza....
 
uytuytuyt:
Apelujem da postovi budu izreceni svakodnevnim recima (moze i na engl. kao gore, ali svakodnevni engl.) ili, ako se vec pozivamo na neciji citat, da on bude objasnjen svakodnevnim recima. Ovako imamo par nabacanih reci koje zvuce visokoparno i sluze da se nekom nahrani ego.

Ja, na primer, postujem Budu, ali njegove se reci tumace veoma raznoliko - iz krajnosti u krajnost, cesto i kontradiktorno. Ja licno mislim da je on govorio kako ljudi pogresne stvari nazivaju ja, a ne da ja ni ne postoji. "ja nisam moje misli", "ja nisam moje emocije", "ja nisam moje telo" - to da, ali ne i "ja nisam".

Ali to je opet tumacenje necijeg misljenja, a moje pitanje je: sta je to sto TI nazivas ja?

Pa ja.
Samo za to i koristi. Da 'obelezim' [nadam se da ova rech ne zvuchi visokoparno, ma shta do znachilo] sebe u komunikaciji. To je samo rech, ja nije pojam. A inache, jezik je velika prepreka u komunikaciji i to se dokazuje again and again [evo i malo engleskog].
 
yupiter:
Nijedna osoba nema svoje ja, zato sto je to lepo receno od strane osobe koja je pre par hiljada godina izgubila svoj identitet digestirajuci neke ljute halucinogene nadjene u prirodi.
Cemu onda imena ?

Ako cemo tako, ja i identitet su razlichite stvari.
Stvar je u tome shto 'doticna' osoba nije izgubila identitet, ali jeste izgubila 'ja'.


Imena daje chovek da bi napravio josh jednu vrstu distinkcije a ova rasprava nije o imenima..
 
Da 'obelezim' [nadam se da ova rech ne zvuchi visokoparno, ma shta do znachilo] sebe u komunikaciji.

ma ona 4 agregata su suvise teorijske odrednice... sta god ti agregati bili.
kazes da ja sluzi da oznacis sebe u govoru. ovo je svojevrsna cirkularna definicija - jer sta onda podrazumevas pod recju "sebe"?

nije cilj ove rasprave da se vrtimo u krug vec da shvatimo sta podrazumevamo pod "ja". Da li bi "ja" postojalo ako bismo mislili drugacije, imali druge emocije i drugo telo? Da li bi to bilo isto to "ja"? Ako ja nije moja misao - ostalo bi isto i sa drugim mislima, isto tako i emocijama, ukusima i sl. sklonostima. Ja bi ostalo i ako bi se sve ono sto nazivamo licnost promenilo.

Nešto vezano za moje telo tako da se svaki dan budi u njemu, trpeći procese koji se odvijaju u okviru njega i opravdano prisvajajući i telo i emociuje i misli bez kojih ni ni to JA ne bi postojalo ali bi moglo da postoji i da je drugacije telo, emocije ili misli.

svojevrsni stanar koji trpi kontekst u kome je. ovako i meni deluje.

cela tema mi deluje bitna u smislu identifikacije sa stvarima koje nisu ja a sama identifikacija moze da nas dovede (i to stalno i radi) u nevolju.
 
yupiter:
Osecam istomisljenicu, ili sam to samo Ja.

Ali nisam siguran da li je to samo opis mog osecaja, ili rucak za moj Ego. :confused:
Ono sto je sigurno je da Ja znam ono sto znam, da Ja znam da neznam, i da neznam sta
Ja neznam.
Da nezaboravim da moje Ja ima smisao za misao. 8-)


Ja znam...da tvoje JA nije baš...opismenjeno...ili je kriva veština...brzina kucanja...felerična tastatura...ili...???:lol:
 
Postoji jedna sjajna vezba za pocetnike.Smestite se krajnje udobno u zamracenu prostoriju i skroz se opustite.Zatvorite oci i zamislite nistavilo.U tom nistavilu zamislite jabuku i razgledajte je sa svih strana.Kada ovo postignete onda pokusajte da zamislite sebe u vasem polozaju(kao da ste nova osoba koja vas posmatra sebe sastrane) kako razgledate jabuku u glavi.To sto razgleda je vase pravo "ja".

muzjak:
"samo sam došao do zaključaka da zaista nije ni misli, ni emocije ni telo."

i zaista svi koji se malo bave ovom temom docice do ovog zakljucka.Mislim da se svi na forumu pa i sire slazu oko ovog stava.Pitanje "sta sam ja" predstavlja najdublje i najteze pitanje koje su ljudi postavili sebi.Odgovor na ovo pitanje je tezak(nemoze se iskazati recima) i nikom (ili nekolicini ljudi tokom istorije) nije poznat.Po budizmu odgovor na ovo pitanje zahteva prvo dostizanje "Nirvane"(moze se i reci da dostizete Nirvanu kad pronadjete odgovor).
Ovo pitanje inace predstavlja samu sustinu budizma.Po tom ucenju "dusa"(nije tacan termin i nema to znacenje ali ne znam sta bih mogao da stavimumesto tog pojma pa ga zato i koristim) se stavra kad se iz "nistavila"(opet netacan termin) nesto upita "Sta sam ja".Da bi dobila odgovor "dusa" prelazi dug put kroz razno razne faze kamena,drveta,zivotinje(moze se reci kroz evouciju u sirem smislu reci) da bi na kraju konacno dosla u fazu "coveka".U toj fazi ona konacno "moze"(ne mora) da nadje odgovor na to pitanje i da se oslobodi od "vecnog kruzenja".
Ovim nisam mislio da iznosim nista specijalno vec samo da naglasim veliku kompleksnost i znacaj ovog "problema".
poz
 
uytuytuyt:
ma ona 4 agregata su suvise teorijske odrednice... sta god ti agregati bili.
kazes da ja sluzi da oznacis sebe u govoru. ovo je svojevrsna cirkularna definicija - jer sta onda podrazumevas pod recju "sebe"?

nije cilj ove rasprave da se vrtimo u krug vec da shvatimo sta podrazumevamo pod "ja". Da li bi "ja" postojalo ako bismo mislili drugacije, imali druge emocije i drugo telo? Da li bi to bilo isto to "ja"? Ako ja nije moja misao - ostalo bi isto i sa drugim mislima, isto tako i emocijama, ukusima i sl. sklonostima. Ja bi ostalo i ako bi se sve ono sto nazivamo licnost promenilo.



svojevrsni stanar koji trpi kontekst u kome je. ovako i meni deluje.

cela tema mi deluje bitna u smislu identifikacije sa stvarima koje nisu ja a sama identifikacija moze da nas dovede (i to stalno i radi) u nevolju.

Pa zbog teznje za definisanjem i nastaju problemi.
Oslobodi se odrednica,
Oslobodi se sumnje,
Oslobodi se opipljivog...
 
Postoji jedna sjajna vezba za pocetnike.Smestite se krajnje udobno u zamracenu prostoriju i skroz se opustite.Zatvorite oci i zamislite nistavilo.U tom nistavilu zamislite jabuku i razgledajte je sa svih strana.Kada ovo postignete onda pokusajte da zamislite sebe u vasem polozaju(kao da ste nova osoba koja vas posmatra sebe sastrane) kako razgledate jabuku u glavi.To sto razgleda je vase pravo "ja".

Ali pre ovoga je potrebno uraditi nesto sto je za mnoge jako tesko - zaustaviti tok svojih misli. Zaustaviti doslovce svaku misao, svaku melodiju koja vam peva ili svira u glavi. Opustite se, skoncentrisite se i posmatrajte sebe. Ne morate da budete u zamracenoj sobi i da zamisljate jabuku, mozete i da sedite ispred monitora i kucate. Vecina dok to radi ispred sebe vidi monitor, tastaturu, sitnice po stolu okolo. Ono sto je potrebno uraditi da bi ste osetili svoje Ja, je da posmatrate istovremeno i sebe kako sedite pred monitorom i kucate po tastaturi. Da posmatrate sebe kao i sve ostale predmete u sobi. No dobro, ove stvari je jako tesko uraditi, pogotovo nekome ko nije navikao nesto slicno da radi.
Nase Ja se sastoji od puno malih Ja, od kojih svako Ja ima svoju ulogu, jedno je za porodicu, drugo za skolu, trece za prijatelje, cetvrto za decka/devojku, peto za forum itd. Sva ta Ja zive u nama istovremneo, ali je uvek samo jedno Ja na povrsini. Covek uvek zivi u poslednjem Ja koje je na povrsini, i uvek misli da je to Ja ono pravo, istinsko Ja. Koliko ste puta imali slucaj da ste nesto obecali nekome(tj. jedno vase Ja je u ime celog vas obecalo nesto), a posle vam ne pada na pamet da to ucinite, niti vam je jasno kako ste mogli da obecate takvo nesto (ili koliko ste puta rekli - ne znam sta mi bi, to nisam bio ja...). U zavisnosti od situacije i okolnosti, na povrsini ce uvek biti jedno od vasih Ja, nikada ono jedinstveno, celovito Ja. To trenutno Ja ce uvek uraditi ili kazati nesto sa cime se ne slaze neko Ja koje ce posle isplivati na povrsinu. I tako nastaje veciti razdor izmedju nasih Ja, sto nas onemogucava da u pravom svetlu pokusamo da sagledamo svoje jedinstveno Ja, tacnije, onemogucava nas da disciplinujemo sva ta mala Ja i povezemo ih u jedinstvenu celinu, jedinstveno Ja.
Problem jos lezi i u cinjenici da se vecina identifikuje sa svojim fizickim telom, imenom i licnoscu i smatra da je to ono sto predstavlja njihovo Ja. Fizicko telo je samo jedan deo naseg bica, licnost je vestacki deo naseg bica, jer se ne radjamo sa licnoscu. Nju nam stvara porodica, drustvo, skola.
Ipak, svako sam za sebe treba da prokljuvi sta je njegovo Ja i od cega se sastoji (niko drugi vam za vas ne moze reci sta je vase Ja). Za pocetak, upoznati i poznavati sebe, u tome je caka. Dok se to ne uradi, covek ostaje ono sto trenutno jeste, automat od krvi i mesa, automat kojim upravljaju samo spoljasnji uticaji.
 
По Зену, ја, односно его је раслојен на 5 сфера:

1) Тело, витални органи и перцептивни органи, који стварају:
2) Осећања - угодна, неугодна и неутрална
3) Концептуализација - односно обрада примљених података из спољашњости, примењених на филтере нашег ума, дакле убеђења, схватања, размишљања, веровања итд. Ту настаје и највећа обмана човека од стране сопственог ума, ако је није свестан.
4) Као резултат односа примања утисака и њихове концептуализације, настају дубље мисли, дубока размишљања, затим воља, пажња, концентрација, срећа, несрећа итд.
5) И као резултат свега тога, ум ствара слику свесности о себи.
 

Back
Top