da li je to zaista ono što želimo?

blpd_girl

Aktivan član
Poruka
1.520
ne znam da li je ova tema za Ž. kutak ili Dom i porodicu, ali pošto je moje pitanje upućeno ženama, mislim da je ipak za Ženski kutak
Silent Bob me naveo na razmišljanje svojim komentarom tipa 'zašto da imam devojku i trpim njeno prenemaganje, gnjavljenje,... kad mogu jednostavno da kupim masturbator'. E sad, moje pitanje je malo složenije... da li nas društvo uči da je imati muža i decu najveća radost u životu ili to zaista i jeste tako? uzmimo kao polaznu osnovu pretpostavku da žena ima posao koji joj omogućava normalan život. naime, većina žena se realno mnogo bolje provodi pre nego što se uda i dobije decu, jer ima vremena i uslova za izlaske, druženje s prijateljima, rekreaciju, može da ima seks kad želi, može da čita po ceo dan, da otputuje gde god hoće kad joj dođe godišnji, da ne kuva ništa po par dana ako joj se ne kuva, da bude svoj gazda! kada se uda, a pogotovo kad rodi, ona šta god pričala više nije svoj gazda. nema više vremena za sve te stvari, mora da radi sve te kućne poslove i više, jer sad ne radi samo za sebe, mora da kuva svaki dan, mora da se brine o detetu, da brine o muževljevim potebama,... i čak i ako njen muž učestvuje u poslovima, bavi se oko dece, ona ipak nije slobodna. njen prioritet je sad dete, muž, kuća... često se, ako žena poželi da dva put nedeljno ide na neki sport, izađe sa drugaricama,... ta žena kritikuje da je to vreme mogla da iskoristi za nešto što bi radila u kući ili za zabavljanje deteta... i tako, žena postaje rob te porodice. ovo je sve ispričano neulepšano namerno - jer stvari, zapravo i jesu takve.
sad, ne zanima me da mi zbog morala ili osećaja da je tako ispravno kažete da naravno da sve to nije baš tako, žena uživa u tome i sl. zanima me da mi kažete šta stvarno mislite... onako, zastanite par trenutaka, pogotovo vi koje ste već u braku, imate decu, zamislite da niste odabrale to, da ste i dalje neudate i slobodne i ISKRENO mi recite šta mislite...
 
koliko god da ti je muz dobar, koliko god da se volite, kad se vencate il pocnete da zivite zajedno mic-po mic nove obaveze u kuci u porodici se javljaju...vremenom tacno se zna ko sta radi tj. ko sta ne radi, i meni se cini da je to uvek na uskrb zena...mi sve uvek moramo i trebamo, mada sve zavisi kakve smo i mi same. Npr. moja kuma je u stanju da mesec dana ne obrise prasinu jer :ovog vikenda ide na rafting, sledeceg na izlet s njegovim i njenim roditeljima, treci vikend je odlucila da prespava jer je jako umorna...i t.d. a tokom nedelje nema vremena jer je po ceo dan na poslu. Ja sa, skroz drugacija od nje, jer su mi obaveze u kuci na prvom mestu ali uopste je ne osudjujem cak sta vise imam zelju da budem kao ona. Znaci , svako od nas se organizuje onako kako mu najvise odgovara...
 
pod 1: cistiti, kuvati i prati se mora i kad odlucis da ceo zivot ostanes sam (sem ako se ne radi o varijanti vecnog ostanka u roditeljskom domu)

vidi se da si jos jako mlada, cim se pitas tako nesto.Zato prvo lepo istutnjaj svoje snove (druzi se, putuj, izlazi, luduj, menjaj tipove,poslove, trazi se ...) a vremenom ces i sama shvatiti, kad steknes dovoljno iskustva, sta je za tebe pravo resenje:porodica ili samoca- bar velika vecina nas ima tu slobodu izbora
 
Tacno je to, ali samo ako ima neko treci da pricuva dete dok je muz na poslu po ceo dan, a zena ide na rekreaciju...bez pomoci trece osobe ili muza koji radi SAMO svojih 8 sati (sto je danas retkost), zena nece moci da ima svoje vreme za rekreaciju...
A bas sa bebom u narucju,ne moze nista da se trenira...jedino da se seta...
Ja sam decku rekla da cu na rolerima vozati bebu u kolicima, kada je budemo imali...a onda je on zamislio celu sliku: beba se cvrsto drzi u sedecem polozaju, dok joj vetar dize kosu na glavi, sa naocarima (za varenje), i tako jurcamo po Dunavskom setalistu pri cemu beba izlece direktno u vodu......
Malo sam se zamislila.....
 
Samo dati kazem , ja sam jos mlada i dobro vidim , al sam jedva procitala slova te boje. Molim te za ove starije..promeni boju!!!

A odgovor je...Nikad nisam mislila na udaju, niti na decu..To mi je doslo ko grom iz vedra neba...Kad se desilo, odabrala sam da prihvatim igru i postanema majka i necija zena...do tad sam bila cerka jedinica u majke i tajke, mazena i pazena..Inace sam prgava po temperamentu pa ni u brak nisam unela one standardne fore koje zene imaju, da mazim i pazim muza , nego sam ga naucila da se nosi sa mojom prgavoscu...Ok, iskreno i ja tolerisen neke njegove bube i gluposti al sve je to deo braka...Ni sanjala nisam da brak ovako izgleda ..Niakd ne mozes da znas sta ce biti..ni sad ne znam sta mi sleduje sutra, a izvesno je ... Nije me mama ucila nista o braku, nisam trpela utucaj drugih, sama sam se odlucila sta mi treba a sta ne u braku..Moj muz nije klasican baklanac, vrlo je fleksibilan..A samnom u zivotu mu je sve moguce ...I danas mi se desi da zaboravim da skuvam rucak..onda za klinku nesto skuvam na brzaka, ali podvlacim SAMO za klinku, muza ostavim da se snadje... a ja ..i ne volim bas da jedem ... za mene je ok i plazma.. Desi mi se da se nakupi toliko vesa za peglanje da bude veca gomila od mene a ja sam 164 cm visoka... desi mi se da danim blejim....padne prst prasine..tolerisem svoj i tudj nered do odredjenih granica...posle sledi sredjivanje.. trudim se da zivim opusteno, koliko god je to moguce ovih dana...
Sve u mom braku moze da trpi i ceka osim deteta ..za nju je uvek sve spremno...Moj izbor je bio da se ona rodi zato moram brinuti o njoj...A muz - nije mali...A nisam ga ni rodila , pa ako mu se nesto u nasem braku ne svidja uvek moze da se vrati kod mame da ga ona pere , pegal , hrani....
Moje drugarice ne dele moje stavove , misle da sam dosta kruta i da je bolje malo vise kompromisa praviti zarad srece u zajednickom zivotu, ali to je individualna stvar..Ideju o braku nam daju nase majke, bake, ili je sticemo na osnovu modela koje gledamo... Moja mama je uvek vodila racuna o meni i caletu i nikad ali nikad nije kukala...Onog trenutka kad ona vise zbog prirode posla nije ogla da kuva i pegla , preuzeli smo cale i ja po pola..Otud meni da ni jedan kucni posao nije samo zenski, i da muskarcima treba dati poslove tj zaduzenja u kuci... E sad sto 99 % zena nije dovoljno hrabro da stane pred muza i da mu domaci..- to je duga stvar... Ima i onih koje sve preuzmu na sebe, pa se posle proglase mucenicama..A njihov trud niko ne zna da ceni...
 
bila sam drugacija ranije, i uzasno sam se plasila svih obaveza koje preuzimam na sebe brakom. provodila sam se sa prijateljima, zivela sa njima, isla u bioskope, pozorista, na proslave, koktele, putovala...i sve je bilo super. opet, nisam znala sve svoje aspekte, nisam znala sebe kao majku, ni kao zenu. danas se osecam mnogo potpunije nego ranije, neke praznine su se popunile. ne kazem da kog svakoga roditeljstvo izaziva iste promene, ali ja se osecam kao potpuno ostvarena osoba danas, dok mi je pre pet godina trebalo malo da me izbaci iz ravnoteze. imala sam i manje strpljenja, i manje vremena za druge i sebi sam bila na prvom mestu, sto mi je savrseno odgovaralo. ne bih pozelela da zamenim svoj sadasnji zivot onim nekadasnjim.
 
Evo jedne situacije ljudi koje poznajem: Mlad bracni par. Beba koja nema ni godinu dana bolesna. Mama sa njom u bolnici nedelju dana. On se smara kod kuce i izadje sa drustvm u grad. Napije se k'o stoka. Ona se naljuti. On kaze da mu je bilo dosadno i da je morao da izadje. Ne opravdavam!!! On kaze - sto da sedi kuci kad to nista ne moze da promeni. Ona je majka. Ona mora da je sa bebom i da sedi u bolnici i kasnije kod kuce. On je otac i on ne mora. ***** ti ja takvog oca!!!! Svako sebi danas daje pravo da bude roditelj i da zarobi svoju zenu.
Sta bi ste vi rekli na ovo???? Ja bih ubila skota. Ne toliko zato sto je izasao u provod nego zbog ovakvog kretenskog stava.
 
Ako trazis odgovore iz licnog iskustva,oni ce naravno biti sarenoliki...ali mislim da ti niko,ko ima decu,nece reci da se pokajao, ili da nije zeleo da ih ima...mozda ne bas sa tim covekom/zenom sa kojim ih ima.
Zivot se naravno menja,ali to ne znaci da gubi na kvlitetu.Naprotiv.Imas vise obaveza,ali imas vise razloga za srecu i zadovoljstvo.Ja se sa svojim detetom odlicno druzim i dobro zabavljam...on me najcesce nasmeje do suza....njegova paznja koju mi je pruzio kada sam bila bolesna(nista strasno,ali sam lezala u bolovima 3 dana) i nacin na koji je pokusavao da me oraspolozi,ne moze se opisati. :-D ..
A sto se tice mog licnog zivota ,ni on se nije drasticno promenio...imam roditelje koji mi uskoce u pomoc kada trebaju da ga pricuvaju a i sa godinama ti nije do svakodnevnog vitlanja.
 
mojra:
ne bih pozelela da zamenim svoj sadasnji zivot onim nekadasnjim.


E to je sustina...ni ja se ne bi menjala, niti vracala...iako je kod mame i tate , bez deteta bilo neuporedivo lakse..i jednostavnije...

Moja porodica - mislim muz, dete i ja ...to je prava stvar....Suocavam se sa tom cinjenicom svaki put kad se vidim sa roditeljima...Oni me i dalje maze i paze ali pravo je ono sto je u mojoj kuci sa mojim detetom i covekom kog sam odabrala... PA i kad je lose ..
 
huaniiiita:
Evo jedne situacije ljudi koje poznajem: Mlad bracni par. Beba koja nema ni godinu dana bolesna. Mama sa njom u bolnici nedelju dana. On se smara kod kuce i izadje sa drustvm u grad. Napije se k'o stoka. Ona se naljuti. On kaze da mu je bilo dosadno i da je morao da izadje. Ne opravdavam!!! On kaze - sto da sedi kuci kad to nista ne moze da promeni. Ona je majka. Ona mora da je sa bebom i da sedi u bolnici i kasnije kod kuce. On je otac i on ne mora. ***** ti ja takvog oca!!!! Svako sebi danas daje pravo da bude roditelj i da zarobi svoju zenu.
Sta bi ste vi rekli na ovo???? Ja bih ubila skota. Ne toliko zato sto je izasao u provod nego zbog ovakvog kretenskog stava.


Treba voditi racuna za koga se udajes...Neke stvari se vide i pre braka... I ja bi ubila tog skota ali se nikad ne bi udala za njega...
 
Pe eto w.witch, ti imas tu srecu da su svi pored tebe. Zena koju znam je zbog tog kretena dosla u grad gde nikog ne poznaje, daleko od svojih, gde nema ni drugaricu, ni prijatelja, osim njegovih. A ja je isto poznajem preko njenog nezrelog muza. I iskreno - zalim je. Mogla je da saceka jos koju godinu sa udajom i da jos malo zivi kao sve normalne devojke. Udaja od 20 godina nije ni malo pametna stvar, bar po meni.
 
Girly, girly, vidim da si se malo prepala od one nase korespondencije na drugoj temi.
Sve te divote slobodnog zivota su super i treba uzivati u njima dok traju. Mogu reci da sam se stvarno nazivela i izivela i naputovala i probala sve i svasta i bilo mi je lepo i nisam imala zelju da se udajem, ali eto... Kad vratim film sve je to nekako opet bilo isprepletano s nekom teznjom za srodnom dusom i nekim s kime cu to deliti.
I onda sretnes tog nekog i delis sve s njim u zivotu, i nekako cinjenica da mu moras oprati gace postaje sporedna u odnosu na druge lepse stvari. Jednostavno to ide u paketu (osim ako nemas puno para pa platis spremacicu). I jos ako je normalna osoba pa lepo podelite obaveze po kuci i nauci da sam pere svoje gace, milina. I onda dodje i dete, a za njega ti stvarno nista nije tesko uraditi.
I u zakljucku: ja zvucim ko jedna naduvana mama kojoj je ceo svet diiiiivan. Ma ne, ima dana kad bih samo da pobegnem od oboje na pusto ostrvo i da ih ne vidim i ne cujem jedno duze vreme, ali sta cu kad ih volim.
 
Ko nece, ne zeli da se udaje i da radja decu, NE MORA!
Ne udajte se i ne radjajte decu zato sto tako TREBA.
Meni je muka od prica zena koje su, eto postale zrtve drugih i zive za druge. To je samo izgovor za sopstvenu nemoc. Sve je bolje od toga. I biti sama i sebicna, nego sebicluk zaviti u celofan zrtve i otaljavati tako vazne stvari u zivotu. Ko zna sta hoce, to i dobije i lepo mu je, nema potrebe za kukumnjakanjem.
 
kada imas ispunjen, sadrzajan zivot, sa jedne strane a sa druge sve predrasude vezane za brak, dete, obaveze, nije tesko odluciti se. poznata situacija koja funkcionise dobro i odgovara ti, i nepoznata kojoj je lako naci mane. ako zelis da ostanes na nivou na kojem si jer ti je super, to je sasvim u redu. u redu je i plasiti se ali uloziti sebe u nesto sto moze da ti donese potpuno drugaciju situaciju u buducnosti. na kraju, neke stvari mozemo da volimo (ili ne) tek kada ih dobijemo, sva prethodna razmisljanja su samo mentalne spekulacije.
 
Masa ljudi sve u životu radi zato što "Tako treba".

imam par poznanika-ca koji su godinama, 7 ili 9 godina :!: :!: :!:
sa istim partnerom, a svako ko ima bar malo osećaja vidi da je to puka inercija.
Nešto kao kad se ljudi plaše da traže nov posao iako su na
onome koji već imaju nedovoljno plaćeni.

I takvi ljudi će se venčati, jer se to od njih očekuje, i najveća tuga je
što će iz istog razloga i da stvore dete...
Jedan novi, i u takvoj kući verovatno nesrećan život.



Sa druge strane, pre neki dan sam na Travel kanalu gledao emisiju
o ljudima koji imaju brodić i dvoje dece od oko 10-12 godina i putuju svetskim
morima, igraju se sa onim šarenim ribicama oko koralnih sprudova
i krabama koje hodaju postrance.
Deca školu polažu na daljinu ili u ambasadama...ja sam od svoje 7. do 19.
godine (verovatno i svi Vi) sedeo u klupi.


Život je za jedan mali, ali nesrazmerno srećan broj ljudi, stvarno lep.
 
divlja:
Ko nece, ne zeli da se udaje i da radja decu, NE MORA!
Ne udajte se i ne radjajte decu zato sto tako TREBA.
Meni je muka od prica zena koje su, eto postale zrtve drugih i zive za druge. To je samo izgovor za sopstvenu nemoc. Sve je bolje od toga. I biti sama i sebicna, nego sebicluk zaviti u celofan zrtve i otaljavati tako vazne stvari u zivotu. Ko zna sta hoce, to i dobije i lepo mu je, nema potrebe za kukumnjakanjem.
slazem se...
svako treba da snosi odgovornost za svoje odluke
tako uostalom i odrastamo (da ne kazem 'sazrevamo')
 
huaniiiita:
Evo jedne situacije ljudi koje poznajem: Mlad bracni par. Beba koja nema ni godinu dana bolesna. Mama sa njom u bolnici nedelju dana. On se smara kod kuce i izadje sa drustvm u grad. Napije se k'o stoka. Ona se naljuti. On kaze da mu je bilo dosadno i da je morao da izadje. Ne opravdavam!!! On kaze - sto da sedi kuci kad to nista ne moze da promeni. Ona je majka. Ona mora da je sa bebom i da sedi u bolnici i kasnije kod kuce. On je otac i on ne mora. ***** ti ja takvog oca!!!! Svako sebi danas daje pravo da bude roditelj i da zarobi svoju zenu.
Sta bi ste vi rekli na ovo???? Ja bih ubila skota. Ne toliko zato sto je izasao u provod nego zbog ovakvog kretenskog stava.

Па јес, скот један, дете би много брже оздравило да је он седео у кући и кукао!!!
Мислим, дај оладите мало, напио се, па Боже мој....проблем је једино ако му се то почешће дешава....али шта је проблем ако је човек изашао у град кад је већ сам код куће???
Знам да је њој тешко (више пута сам била са дететом у болници), али да ли он за то време седи код куће или иде у град- то апсолутно нема утицаја ни на шта.
Једино оно ''што да њему буде лепо док се ја мучим?!''
 
И тако ја напишем леп, дугачак и надасве паметан коментар на постављену тему, и тај пост остаде заглављен.....грррррррррррр.....

А гласио је отприлике овако:
Жао ми је што на овај начин видиш односе у породици и браку, вероватно је то нешто што си покупила из своје околине....

Али знај, ако у животу радиш ствари које заиста желиш и које сама изабереш нико неће моћи да те ''зароби'' и да те натера да будеш било чија ''жртва''!!!

Са 12 сам уживала играјући ластиш.
Са 17 сам уживала лудујући по дискотекама.
Са 22 сам уживала путујући по свету.
Са 24 сам уживала у тихим шетњама у двоје, далеко од света.
Са 26 сам уживала у ''свијању гнезда'', опремању стана и учењу кувања.
Са 28 сам уживала у трудноћи и сваком ритању бебе у стомаку.
Са 30 сам уживала у бризи о своје две бебе, њиховим осмесима, зубићима, ходању....
Вечерас сам уживала случајући моје две девојчице како певају на сав глас док се заједно туширају....

Кад би ме сада неко натерао да свако вече јурцам по дискотекама, мислим да бих му главу одшрафила!

Једноставно, заситиш се неких ствари и желиш даље. Онај ко се није заситио и ко не пожели, не треба ни да иде даље....

Да сам до ових година остала неудата и без деце била бих јако тужна јер бих се осећала неостварено...пропустила бих неке од најлепших ствари у животу.....
живот би ми био много празнији и једноличнији.
 

Back
Top