Pesme za decu

Mali brata

Dočepo se mali brata
Očevoga sata,
A sat je od zlata,
Pa ima i vrata.
Ala je to lepo!

A na uvo kad ga metne,
Tad se čuje neka zveka,
Sat govori: Tika-taka!
Brata misli, hoće mleka.
Ala jeto mudro!

Zalio ga slatmim mlekom
Nekoliko puti,
Brata misli, sat se nejo,
pa sad zato ćuti.
Al' se razumemo!

Sad su puni obadvoje,
I sataič i brata,
Obadvoje sada ćute,
A kad dođe tata
- Al' će biti gužve!

(Jovan Jovanović - Zmaj)
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Lav
Bio jednom jedan lav...
Kakav lav?
Strasan lav,
narogusen i ljut sav|
Strasno, strasno|

Ne pitajte sta je jeo.
Taj je jeo sta je hteo
- tramvaj ceo
i oblaka jedan deo|
Strasno, strasno|
Isao je na tri noge,
gledao je na tri oka,
slusao je na tri uva...
Strasno, strasno|
Zubi ostri, pogled zao,
on za milost nije znao|
Strasno, strasno|
Dok ga Brana,
jednog dana,
nije gumom izbrisao.
Strasno, strasno|


Dusan Radovic
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
FIFI


Ovaj cas, ovaj cas
jedan pas,
na uzici od svile,
sa noktima od lila,
s masnicom od tila
prolazi kraj nas.

Jedna zena stara
sa njim razgovara:

- Fifi, gledaj pravo,
Fifi, digni rep.
Fifi, pazi drvo.
Fifi, nisi slep.
Fifi, masnu pazi.
Fifi, lepo gazi.
Fifi, to ne njusi.
Fifi, gore usi.
Fifi, ti znas ko si.
Fifi, ne prkosi.
Fifi, jezik nize.
Fifi, hodi blize.
Fifi, ne skakuci.
Fifi, sad ces kuci|

Tako Fifi zivi
na uzici od svile,
sa noktima lila,
sa masnom od tila,
Tako zena stara,
sa njim razgovara.
Tako ovaj cas
prodjose kraj nas.
 
  • Tužan
Reactions: DUH
СЛАВНИ ЛОВАЦ

По шуми, широм, без стазе, пута
Јежурка Јежић поваздан лута.
Ловом се бави често га виде,
с триста копаља на јуриш иде.
И вук и медо, па чак и – овца,
познају јежа, славнога ловца.
Јастреб га штује, вук му се склања,
змија га шарка по сву ноћ сања.
Пред њим дан хода, шири се страва,
његовим трагом путује слава.

ЛИЈИНО ПИСМО

Једнога дана, видјели нисмо,
Јежић је, кажу, добио писмо.
Медено писмо, причао меца,
стигло у торби поштара зеца.
Адреса кратка, слова к'о јаја:
"За друга Јежа
На крају гаја".
У писму пише:
"Јежурка, брате, сањам те често и
мислим на те.
Ево ти пишем из камењара гускиним пером.
Дивно ли шара!
Дођи на ручак у моју логу, пожури само,
не жали ногу.
Са пуним лонцем и масним брком
чекат ћу на те, пожури трком.
Њежно те грли медена лица
и поздрав шаље лисица Мица"
Јеж се весели: – На гозбу, вели,
ту шале нема, хајд да се спрема.
Јежурка Јежић лукаво шкиљи,
прегледа бодље и сваку шиљи.
- Ако би успут дошло до боја,
нек буде спремна обрана моја.

КОД ЛИЈИНЕ КУЋЕ

Сунчани круг се у зенит диг'о
кад је Јежурка до лије стиг'о.
Пред кућом- логом, каменог зида,
Јежурка Јежић свој шешир скида,
клања се, смјешка, кавалир прави,
бираном фразом лисицу здрави:
- Добар дан, лијо, врлино чиста,
клањам се теби, са бодља триста.
Нек перје пијетла краси твој дом,
кокош нек сједи у лонцу твом!
Гускино крило лепеза твоја,
а јастук меки паткица која.
Живјела вјечно у миру, срећи,
никада лавеж не чула псећи.
И још ти ово на крају велим:
ја сам за ручак трбухом цијелим!
Отпоче ручак чаробан, бајни.
И јеж и лија од масти сјајни.
Јело за јелом само се ниже,
Јежурка често здравицу диже:
у здравље лије и њене куће,
за погибију ловчева Жуће.
Ниже се ручак четверосатни,
затегну трбух к'о бубањ ратни.

НОЋ

Ево и ноћи, над шумом цијелом
надви се сутон са модрим велом
Промакне само лептири који
и вјетар ноћник листове броји.
Утихну шума, нестаде граје,
мачака дивљих очи се сјаје.
Скитница свитац свјетиљку пали,
чаробним сјајем путању жали.
А сова хукну свој ратни зов:
- Држ'те се, птице, почиње лов!

РАСТАНАК

Јежић се диже, њушкицу брише.
-Ја морам кући, доста је више.
Добро је било, на страну шала,
лисице драга, е, баш ти хвала.
-Моја је кућа чврста к'о град,
преноћи у њој – Куда ћеш сад?
Тако га лија на конак слади
а јеж се брани, шта да се ради:
-Захваљујем се позиву твом,
ал' ми је дражи мој скромни дом!
-Остани куме, лија све гуче,
моли га, зове, за руку вуче.
Ал' јеж тврдоглав, оста при свом
- Дражи је мени мој скромни дом!
Шуште и шумом јеж мјери пут,
кроз грање мјесец свијетли му пут.
Иде јеж, гунђа, док звијезде сјају:
- Кућицо моја, најљепши рају!

ПОТЈЕРА

Остаде лија, мисли се: – Врага,
што му је кућа толико драга?
Кад јежи тако жуди за њом,
бит' ће то, богме, богати дом.
Још има можда од перја под,
печене шеве красе му свод.
Та кућа, вјерујем обиљем сја.
Поћи ћу, крадом да видим ја.

ВУК

Пожури лија, нечујна сјена,
паперје меко нога је њена.
Док јури тако уз гробни мук,
пред њом на стази, створи се вук.
-Гррр, куда журиш, кажи-дер ловцу;
можда си негдје пронашла овцу?
- Идем да дознам – лија све дува -
зашто јеж кућу толико чува.
-Ех, кућа, трице! – вели вук зао.
-Та ја бих своју за јагње дао!
Поћи ћу с тобом јер волим шалу,
хоћу да видим јежа – будалу!

МЕДО

Док јуре даље брзо к'о стријела,
срете их медо, пријатељ пчела.
- Сумњива журба – медо их гледа -
можда сте нашли језеро меда?
- Не, него машту голица моју,
зашто јеж воли кућицу своју.
-Кућица, глупост! Моје ми њушке,
своју бих дао за гњиле крушке.
За сати меда дат' ћу је сваком!
говори медо на јело лаком.
-Поћи ћу с вама, јер волим шалу,
хоћу да видим јежа – будалу!

ДИВЉА СВИЊА
Све троје јуре к'о дивља ријека,
одједном- ево- каљуга нека.
Дивља се свиња у њојзи бања,
поспано шкиљи и – јело сања.
- Хр-њи, јунаци, сумњива трка,
негдје се, ваљда боговски крка?!
- Поскочи свиња, уз много граје,
а вук јој на то одговор даје:
-Тражимо разлог, блатњава звијездо,
зашто јеж воли рођено гнијездо!
-Рођено гнијездо! Тако ми сала,
за пола ручка ја бих га дала!
Поћи ћу с вама јер волим шалу,
хоћу да видим јежа- будалу!

ПРЕД ЈЕЖЕВОМ КУЋИЦОМ

Сви јуре сложно ка циљу свом,
куда год прођу – прасак и лом!
Пристигли јежа, гледе: он стаде
крај неке старе букове кладе.
Под кладом рупа, тамна и глуха,
простирка у њој од лишћа суха.
Ту Јежић уђе, плива у срећи,
шушти и пипа гдје ли ће лећи.
Намјести кревет, од педља дужи,
зијевну, па леже и ноге пружи.
Сав блажен, сретан, ниже без броја:
- Кућицо драга, слободо моја!
Палато дивна, дрвеног свода,
колијевко мека, лиснатог пода,
увијек ћу вјеран остати теби,
низашто ја те мијењао не би'!
У теби живим без бриге, страха
и бранит ћу те до задњега даха!

ТРИ ГАЛАМЏИЈЕ

Медвјед и свиња и с њима вуја
грмнуше громко права олуја:
- Будало јежу, бодљиви соју,
зар тако цијениш страћару своју?!
Колиба твоја права је баба,
кров ти је труо, простирка слаба.
Штенара то је, тијесна и глуха,
сигурно у њој имаш и буха!
Кућицу такву, хвалишо мали,
за ручак добар сваком би дали!
Рекоше тако, њих троје, љути,
док мудра лија по страни шути.

ЈЕЖЕВ ОДГОВОР

Диже се Јежић , очи му сјаје,
гостима чудним одговор даје:
- Ма какав био мој родни праг,
он ми је ипак мио и драг.
Прост је и скроман, али је мој,
ту сам слободан и газда свој.
Вриједан сам, радим бавим се ловом
и мирно живим под својим кровом.
То само хуље, носи их враг,
за ручак дају свој родни праг!
Због тога само, луде вас троје
честите куће немате своје.
Живите, чујем, од скитње, пљачке
и свршит ћете – наопачке!
То слуша лија, па суди здраво:
-Сад видим и ја, јеж има право!
То ре е, клисну једном ћувику,
а оно троје дигоше вику:
- Јеж нема право, на страну шала:
а и ти, лијо, баш си – будала!

КРАЈ

Шта даље бјеше, какав је крај?
Прича учи то, потанко, знај.
Крвника вука, јадна му мајка
умлати брзо сељачка хајка.
Трапавог меду, ох, куку, леле,
до саме смрти изболе пчеле
И дивља свиња паде к'о крушка,
смаче је зимус ловачка пушка.
По шуми данас, без стазе, пута
Јежурка Јежић лови и лута.
Вјештак и мајстор у послу свом,
ради и чува рођени дом.
jezeva-kucica.jpg
 
Poslednja izmena:
PLAčKO

Zašto plačko plače?
Nije mu po volji
što je zuto mače
što je mleko belo
što je jaje celo
što miš ima rep
i dan što je lep
i što sunce sija
zato plačko zija.
Donesite plačku
mačku.


RUKAVICE

Ja sam mala princeza
suknjica mi od veza
cipelice na šnirić
a na glavi šeširić
rukavice od krepa
pa zar nisam lepa?
 
KAD BI MENI DALI -Branislav Crnčević

Kad bi meni dali jedan dan,
ja ga ne bih potrošio sam.
Pola dana ja bih dao nekom
ko je dobar,a slučajno sam.
Igrali bi,pričali bi nešto,
trčali bi,skakali bi vešto
ja i dobar,a slučajno sam.
Kad bi meni dali kišobran,
ja ga ne bih potrošio sam.
Pola mesta ja bih dao nekom
ko je dobar,a slučajno sam.
Kad bi meni dali jedan dan
ja ga ne bih potrošio sam




BIO JEDNOM JEDAN VUK -Ljubivoje Ršumović

Bio jednom jedan vuk
i bio je zbilja dobar
miran kao mrtvi muk
pitom kao neki sobar
za to niko nije znao
mislili su da je zao
Imao je divne želje
divno srce u grudima
želeo je prijatelje
među psima i ljudima
za to niko nije znao
mislili su da je zao
Voleo je čak i ovce
pa i one jarce muške
nije znao ni za lovce
ni za zamke ni za puške
za to niko nije znao
mislili su da je zao
Pošao je da im kaže
da ne može tako više
videše ga neke straže
opališe i ubiše
nikom nije bilo žao
mislili su da je zao.





POŽRTVOVANJE -Hari Grejem

Tukući dete na poene
otac i kaplju žuči doli:
''Kada te bijem,znaj da mene
to više nego tebe boli!''
Drečavo dete postade tiše,
pa reče ocu:''Ako je tako,
samo nastavi-jače i više.
Ja ću se snaći kojekako.''
 
Poslednja izmena:
  • Tužan
Reactions: DUH

Kao nekad u snu – Leontina

Gledam kako leptir cvetu
Poljupcima boju menja
Imal šta na ovom svetu
Lepše od ta dva stvorenja

http://img151.imageshack.us/img151/9554/leptiricvetql6.jpg

Ima to smo ja i Ćira
Ništa kao mi ne miriše
Sto cvetova i leptira
U grudima nasim diše
http://img232.imageshack.us/img232/8854/ciraijaio9.jpg



Dete je lepo, malo, sićušno biće.
(Azra Ismailović, 7 godina)

Dete je osoba malog uzrasta koja ima maštu i slobodu. (Aleksandra Bogdanić, 9 godina)

Dete je mamino malo mladunče. (Petar Milić, 10 godina)

Dete je osoba koja još nije odrasla ali se (kao) smatra velikim. (Gavrilo Burković, 9 godina)

Dete je plod ljubavi. (Dušan Vuković, 9 godina)

Dete je stvoreno da bi učilo. (Bane Djorić, 8 godina)

Dete je unuk. (Sofija Đorđević, 7 godina)

Dete je mali čovek i ništa ne razume. (Filip Ilić, 10 godina)

Dete je neko ko uči i radi da odraste i puno postigne. (Ana Jaćimović, 10 godina)

Bez dece ne bi bilo života, jer samo oni znaju da usreće. (Nina Matejić, 10 godina)

Dete je kad si mali i kada plačeš da bi ti se nešto kupilo. (Dušan Stošić, 9 godina)

Tata je osoba koja pomaže mami da rodi dete.
(Marija Kostić, 10 godina)

Tata je mamin muž. (Ivona Banković, 7 godina)

Tata kaže da mene voli iznad svega i da sam ja njegova princeza. (Galja Đorđević, 8 godina)

Tata je prvi muškarac kog vidim. (Petar Dunkić, 9 godina)

Tata je majstor za probleme. (Mina Jovićević, 9 godina)


Mama je osoba koja te čuva od malena, ali kada porasteš više te ne čuva ona nego ti.
(Dušan Stošić, 9 godina)


Meni mama znači da bi me učila, čuvala i hranila me. (Mladen Jovanović, 8 godina)

Meni je mama kao gospodar. Uvek šta kaže ja je poslušam. (Stanojev Stefan, 8 godina)

Moja mama je dobra, vaspitana, lepa i poslušna. (Mina Đorđević, 8 godina)

Mame nisu obične žene - one daju ljubav svojoj deci, a deca im ljubav vraćaju. (Mina Radojević, 10 godina)

Mama - mene voli. (Marko Radosavljević, 7 godina)

Mama me asocira na matematiku. (Tamara Mirčić, 9 godina)

Mama sprema ručak. (Nikola Slavković, 8 godina)

Mama je za mene neko ko mi je stalno potreban. (Miloš Ljubisavljević, 10 godina)

Mama je vredna kao pčela i mnogo je dobra. (Jovana Krečar, 8 godina)


Ljubav je nešto što ti srce greje i tera okom da se smeješ.
(Miloš Dašić, 10 godina)

Ljubav je crvena. (Uroš Lazarević, 8 godina)

Ljubav je kad nekog voliš i osećaš toplo srce kod njega. (Ivana Tanasijević, 10 godina)

Ljubav je nešto što život spaja. (Anica Tomašević, 10 godina)

Ljubav je sreća u duši i u srcu. (Ljubica Kocić, 10 godina)

Ljubav je kada se neko zaljubi ili kada me mama ljubi. (Mina Đorđević, 8 godina)

Ljubav je neustrašiva. (Đorđe Dimić, 10 godina)

(Ljubav je) srce probodeno strelom. (Aleksandar Koraćević, 9 godina)

Ljubav je kad se moja mama i tata vole. (Todor Arsić, 7 godina)

Ljubav je kad se voliš s momkom. (Radmila Zdravković, 8 godina)
 
ГУСКЕ

Једна гуска
рекла другој гуски
да је гуска.
Јеси: гуска.
И понављам: гуска.
Наљути се друга гуска.
Њој да једна гуска
каже да је гуска?!
И викне првој: Гуско!
Зар ти, једна гуска,
да мени кажеш - гуска?
А прва опет: Јеси!
Баш си гуска, гуска, гуска.
Тако су се расправљале
све до ноћи касне,
јер гуске међу собом
тешко се објасне.

Гвидо Тартаља


 
Nije pesmica ali vredi procitati ...nadam se da vlasnih teme
nece zameriti ....

Dragocjeno vrijeme

Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju dječačić pozdravi oca koji se vratio s posla. - Tata, koliko zaradiš za jedan sat? Prilično iznenađen, pogledavši svog dječaka blistavim pogledom, otac odgovori: - Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam. - Ali, tata, samo mi reci, molim te!? Koliko zaradiš za jedan sat? - navaljivao je dječak. Otac je na koncu popustio odgovorivši: - Dvadeset dolara na sat. - OK, tata. Možeš li mi posuditi deset dolara? - upitao je dječak. Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo: - Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više! Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osjećao se krivim. Možda je njegov sin želio nešto kupiti. Konačno, želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu. - Spavaš li, sine? - upita otac. - Ne, tata. Zašto? - upita dječak drijemajući. - Evo novac koji si tražio - reče otac. - Hvala, tata! - obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca. - Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara! - reče. Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti što se događa. - Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga vremena?
 
  • Tužan
Reactions: DUH
Shta je ljubav


Najveca ljubav
ma ko da jesi
ona je koja
se tebi desi !

Ljubav je pogled.
Ljubav je cvece.
Ljubav je poraz
kada te nece.

Ljubav je dodir.
Ljubav je masta.
Iskrenoj,pravoj
uvek se prasta.

Snagu ti daje.
Ljubav te hrani.
I bog je tada
na tvojoj strani.

Malo te tishti.
Malo te bocka.
Ljubav je zivot.
Ljubav je kocka.

Bez nje je strashno
kao bez vode.
Obicno shvatish
shta je, kad ode.

Krijesh je veshto.
Osmeh te oda.
Ljubav kad padnesh
dize te s poda.

Ljubav te rani.
Ljubav te cepa.
Ljubav je opet
i tada lepa.

Ljubav su suze.
Ljubav su reci.
Ljubav te nosi.
Ljubav te leci.

Ljubav je nada
i kada vene.
Ljubav je borba,
ljubav su scene....

Ljubav te rushi
ali i snazi.
Mnogo ti daje
ali i trazi.

Bez nje je strashno
kao bez vode.
Obicno shvatish
shta je , kad ode.


 
Kolibri - Veliki ekser


uzmi veliki ekser
i oblak što nebom hita
zakucaj čvrsto nad gradom
da nikud ne odskita

uzmi veliki ekser
sačekaj da padne veče
zakucaj Dunav za pesak
da nikud ne oteče

uzmi veliki ekser
pa kad završiš sve to
zakucaj juli za zemlju
da uvek bude leto

uzmi veliki ekser
i radošću naoružan
zakucaj svaki svoj osmeh
da nikad ne budeš tužan!
 
DRHTAVA PESMA


Osećam: nešto u meni raste
pomalo bolno - pomalo belo,
kao da nekakve zbunjene laste
lete kroz moju glavu i telo.
Vrte se.
Prestižu.
Nešto traže.
Od njih se na usni dah užari.
Ja ne znam šta ću,
a mama kaže:
još si ti balava za takve stvari.

Osećam: nešto u meni prska
kao kad pupoljak zenice širi.
Zašumi nekakva zlatna trska
i neće pod čelom da se smiri.
Tu oblog ne pomaže.
Duša se kikoće i krvari.
Nešto me muči,
a mama kaže:
još si ti balava za takve stvari.

Onda me zakiti prezrelo leto:
dva grozda - kao dve tople tačke.
Sve mi u rebrima razapeto.
Sve okrenuto naglavačke.
A sve je ipak luđe i draže.
Srce bi prostranstva da ozari.
Plačem od sreće,
a mama kaže:
još si ti balava za takve stvari.

Prirodo, čuj me:
laganja nema!
Ti bujaj - ja ću od tebe više!
I neka široko u nama dvema
ogroman ružičast vetar diše.
I luduj, prirodo!
Zri naopako!
Samo mi nemir ne pokvari.
Volim te što si zaista tako
k'o i ja balava za divne stvari.
M.A
 




PRINCEZA


Lepa princeza
Cica iz Grivca,
srete na balu
mladoga princa.

I zaljubi se
Cica u princa
i zaljubi se
i princ u Cicu.

I onda njena
majka-carica
donese prekrasnu
venčanicu …

I reče Cici
s rosom u oku:
- "Ustani, kćeri,
da pustiš stoku!"
 
JUCA I KUCA

Mali Steva poznao je jednu malu Jucu
Steva ima malu macu, Juca malu kucu
Mali Steva sad se svađa sa malenom Jucom
Mala maca lepo živi sa malenom kucom

Ali sve se brzo menja, to vam mogu kasti
Drukčije sve to biti kad bidneš odrasti
Kad odraste onda maca neće volet' kucu
Kad odraste onda Steva nece mrzet' Jucu
 
Zum - zum...

Zakleo se bumbar u cvet i u med,
da ce na livadi da napravi red.
Nece tu da vrslja od sad bilo ko,
Ni zeka, ni jaga, ni koza, ni vo.

Zakleo se bumbar u cvet i u med,
da ce na livadi da napravi red.
Nece tu da vrslja od sad bilo ko,
Ni zeka, ni jaga, ni koza, ni vo.

Nek znaju i stranci,
Zirafa, zebra i los.
Svakoga k'o pase,
Ugrisce za nos, za nos, zanos.

Zum - zum...

Zum - zum...

Zakleo se bumbar u cvet i u med,
da ce na livadi da napravi red.
Nece tu da vrslja bilo ko,
Ni zeka, ni jaga, ni koza, ni vo.

Zakleo se bumbar u cvet i u med,
da ce na livadi da napravi red.
Nece tu da vrslja bilo ko,
Ni zeka, ni jaga, ni koza, ni vo.

Jer oni su zbilja,
nevaspitan svet.
Cupajuci travu,
Pojedu i cvet, i cvet, i cvet.

Zum - zum...

Zum - zum...
 
Velik kao dijete

Znas li sto cu ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu svijete?
Ja kada odrastem
jako veliki,
ja cu postati dijete.
Najljepse je kad odrastes,
a ostanes djecji stvor,
pa svi misle da si velik
zato sto si profesor.
Sto si doktor od imena,
strucnjak za rakete-
a ne znaju da si velik
zato sto si dijete.
Mozes biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.
Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja cu ostat' dijete.


 
Mala Lana
Setala se mala Lana,
na stazici svih leptira,
rucicom je cvjetak svila,
mislila je i mislila,
crveno je cetir lista,
u sredini rejcak pravi,
a kad nosic tu zastavi,
prosu miris i zakiha.
Lanicu je majka zvala
i brzo je odtrcala,
a da nije znala,
da je ono bila lala.:cvet::
 

Back
Top