Pesme za decu

Leptiricu, sarenicu,
Hodi k' meni amo!
Evo imam lepu ruzu,
Omirisi samo.

Ja bih doso, al' se bojim
Kakve igle klete,
Stisnuces ne probosceš me,
Pa onda zbogom svete!

Necu, lepko, necu, lepko,
Zivota mi moga,
Samo hocu da izbrojim
Kol'ko imas noga.

E, pa to ti mogu kazat
I izdalje malko:
Leptir ima sest nozica
A sad zbogom, Ranko!
 
ŠTO DJECI TEBA

Što sve maloj djeci treba?
Mnogo sunca, modra neba,
Mnogo svjetla, svježeg zraka,
Tihe kiše iz oblaka,

Cijele zime snijega bijela,
Igračaka vreća cijela,
Hitre sanjke, topla kapa,
Pregršt slatkih medenjaka,

I kolača, čokolade,
Pravi bunar limunade,
Koš bombona, slatka meda,
Cijelo brdo sladoleda,

I dobrote i miline,
Dobre nade i topline.
Maloj djeci treba mira
Tiha radost, ples leptira,

Put u bajku, put u snove,
Vedre igre, priče nove,
Dobre vile i patuljci,
Tobogani i vrtuljci,

Trebaju im vilenjaci,
Začarani čarobnjaci,
Svijet čudesa da im daju,
Spokojno kad sanjaju.

A u zbilju kad se vrate
Trebaju im mame, tate,
Da ih grle, da ih maze,
Djetinjstvo im brižno paze.
 
KAD BIH PONOVNO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE

Više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.

Skinula bih pogled sa sata,
A više pogled bacala na njega.

Pobrinula bih se da manje znam,
A da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeve.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i
ozbiljno bih se igrala.

Trčala bih kroz više polja i gledala više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjeđe bih bila stroga,
A puno bih mu više toga priznavala.

Najprije bih mu gradila samopouzdanje,
a kasnije kuću.

Manje bih ga poučavala o ljubavi prema moći,
A više o moći ljubavi.
 
TEMELJ ZA ČOVJEKA

To jesu kule od pijeska
To jesu dvorci od blata,
Ali u njima bljeska
Čvrsta dječja mašta!

Brodić mali vodom plovi
To jeste brod od papira,
Ali na krhkoj provi
Glazba dječje duše svira!

To jesu male godine
U kojima nevinost sniva,
Ali se u tom sićušnom biću
Temelj za ČOVJEKA skriva!
 
Poslednja izmena:
GODINA

Januar se smeši svima,
Al' šta vredi kad je zima.
I Februar zime ima,
pokriva nas snegovima.

U Martu se biljke smeše,
jer im zima hladna beše.
U Aprilu i u Maju,
veselo nam procvetaju.

Juni ima svoje ćudi,
al' ga ipak vole ljudi.
Juli deci nosi raspust,
takođe i mesec Avgust.

Jer Septembar kada dođe,
u školu se tada pođe.
U oktobru sve se žuti
i već duva vetar ljuti.

Novembar mu društvo pravi,
hoće zimu da najavi.
Hladni Decembar na kraju stiže,
a godina nova, sve je bliže i bliže.


Žaklina "Nina" Suvajac
 
LAKO JE TEBI

- Miroslav Antić

Lako je tebi kad imaš brata
pa može da te štiti i brani.
Kad se u dvorištu igrate rata,
on uvek stoji na tvojoj strani.
Od svih je bolji.
Od svih je jači.
Zato brat tako mnogo znači.

Lako je tebi kad imaš brata:
smeš da se praviš važan pred svima.
U bioskopu nema karata,
on samo trepne i - već ih ima.
Na utakmici nigde mesta,
on samo migne - tri klinca digne.
Poznaje svakog konduktera.
Poznaje svakog poslastičara.
Ima u gradu trista drugara.

Meni je teško jer nemam brata
pa pazim s kim se igram rata,
jer nije svako na mojoj strani
spreman da uvek baš mene brani.
A kad se s drugom decom potučem,
obično deblji kraj izvučem.


Kod kuće radim sam za dvoje
i što je moje i što nije moje:
i ugalj vučem,
i rublje skupim,
i sobu spremim,
i mleko kupim...

I tako: pošto nemam brata
moram da budem vredan sam,
da budem dvostruko vredan sam
i da odrastem sasvim sam.

Od svega što na svetu znam
najstrašnije je kad si sam.
 
Sedi žaba sama na listu lokvanja
od žarkoga sunca štitom se zaklanja
da novine cita to vam slika kaže
al ne mož’ da nadje šta joj oci traže
znate vec o cemu žabe brigu vode
hoce li se skoro odseliti rode


Zaba%20cita%20novine-J.J.Zmaj.JPG
 

A P R I L

Kad april na vrata kuca
meni kao da citav svemir
u ocima svetluca,
smesim se tada svima
i hoce me bas svaka rima.

Zaboravim i kako se
dani i noci broje,
ne znam gde knjige i stvari
po kuci mi stoje,
ne secam se
ni jedne jedine
lekcije
iz skole,
sve mi se cini
da ni vazno nije,
da ce nekako
same sebe da nauce,
sad kad mene
druge
muke muce.

Kad april vec otvori vrata,
nista ne smeju da me pitaju
ni mama ni tata.
A hteli bi da znaju
zasto bez cilja lutam,
kao da po oblacima plutam,
zasto mi se cini
da ne hodam,
vec verujem da letim.
I ako vec letim
zasto mislim da ceo svet
treba sa mnom da poleti.
 
Сећам се једне, мислим да се звала принц из бајке, и да је ишла овако:

Дошло је такво доба
Нижу се читаве хајке
Кажу да више нема
младога принца из бајке

А шта сам а шта сам
а шта сам онда ја
И ко сам и ко сам
и ко сам онда ја

Не зна се (или не знам?) шта би рикли
да чују тајну ову
данима немирно спавам
??????? ме зову

А шта сам а шта сам
а шта сам онда ја
И ко сам и ко сам
и ко сам онда ја

??????????
и томе нема краја
принца из бајке ће бити
док има уздисаја

А ту сам а ту сам
а ту сам онда ја
И то сам и то сам
и то сам онда ја
х2

наш принц из бајке(?), то сам онда ја


Ту где су упитници иду неке речи, само не могу да се сетим које.
Ако неко зна текст, или линк на којем се песма може послушати, био бих захвалан.
ПС мислим да је била у музичком тобогану за дочек 2000. :)
 
Ne bi mace naraslo u macku,
Na spavanje da udari tacku.
Ne bi kuce naraslo u kucka,
Da ne spava posle svakog rucka.

U snu i prasac raste k'o kvasac,
U snu i prasac raste k'o kvasac.
U snu i prasac raste k'o kvasac,
U snu i prasac raste k'o kvasac.

Ne bi potok narast'o u reku,
Da potoci i u snu ne teku.
Nocu sova neprestano sovi,
Mesec spava dok, fol, nebom plovi.

U snu i prasac raste k'o kvasac,
U snu i prasac raste k'o kvasac.
U snu i prasac raste k'o kvasac,
U snu i prasac raste k'o kvasac.

Buji - baji moje malo prase,
Ninala - pavala moja mala gica.

Buji - baji.

U snu i prasac raste k'o kvasac,
U snu i prasac raste k'o kvasac.
U snu i prasac raste k'o kvasac,
U snu i prasac raste k'o kvasac.
 
Ja sam mala
patka slatka
ime mi je Lela
Povazdan se
brckam, kupam
pa sam zato bela

Haljinicu sto
vidite, sasila mi
moja mama
da se sa njom
ja prosetam do
Kalemegdana

Ako mi se
deca smeju
recite im
neka cute jer i
male patke
slatke
mogu biti
vrlo ljute


Egg-Duck.jpg
 
Kao deca potpuno smo verni sebi. Nikad se ne pretvaramo da smo onakvi kakvi nismo. Želimo se samo igrati i istraživati, živeti u sadašnjem trenutku, uživati u životu. Nitko nas ne uči da budemo takvi; takvi se rađamo. Takva je naša istinska priroda, pre nego naučimo govoriti...

Don Miguel Ruiz
 
Hteo bih dа pitаm:
Dа li je bolje dа se igrаm s drugom
ili dа se igrаm sаm?
Opet bih dа pitаm:
Dа li je bolje dа sendvič podelim s drugom
ili dа gа pojedem sаm?
Što pitаm kаd znаm,
u životu nije lepo kаd si sаm!

Miloš Stefanović
 
Jednog dečaka
bilo strah od mraka
zamišljao zmajeve kako ga jure
i pre nego zaspi
njegove oči već žmure.
Kad je poras'o
jedva čekao da padne mrak
da poljubi devojčicu jednu
što mu u susret trči
od cipelica njenih zvoni
čitavi sokak.


d90d5ba690214427968c16adc6fdff38.jpg
 

Back
Top