Evo mog skromnog doprinosa, prilagođenog jednom, pretpostavljam, gimnazijalcu:
Tema malog petrogradskog činovnika (Akakija Akakijeviča) ima svoju predistoriju, tj. ona je, na neki način, nastavak teme Popriščina iz Zabeležaka jednog ludaka.
Lik A.A. je uopštena figura predstavnika bede, a nasuprot njemu je, isto tako uopštena ugledna i uticajna figura bogatog plemstva. Mada je Gogolj ovde dao sliku socijalne strukture društva, njegov cilj očigledno nije socijalna pripovetka. Gogoljev cilj je razotkrivanje unutrašnji, psihološki svet A.A. Nakon što glavnik 'junak' umire (svestan uzaludnosti svog traganja za šinjelom i životnim idealom), njegov duh šeta petrogradskim ulicama i izaziva jezu kod onih koji su ga za života ponižavali. Šinjel karakterišu: poseban tip naracije koji 'imitira' usmeno pripovedanje; jednostavnost fabule; posvećenost opisivanju detalja, humor.
Gogolj je utemeljivač ruskog realizma (tzv. Gogoljev pravac, po Černiševskom) . Čuvena je njegova misao, izrečena u Mrtvim dušama: 'Da, ko je, nego pisac, dužan da svetu kaže ISTINU?!'
Zbog svojih grotesknih sučeljavanja fantastičnog i realnog, on je i prethodnik modernih ruskih pisaca (napr. Bulgakov).
Ali, ruski realizam ima dve faze: tzv. naturalni (rani), u kome pisci konstituiraju iz oblika romantičarskog porekla (Ljermontov, Gogolj, pa čak i rani Dostojevski); tzv. razvijeni realizam, u kome dominiraju 'romani karaktera' i romani 'o suvišnom čoveku'. Uopšteno govoreći, ovom periodu pripadaju: Hercen, Turgenjev, Dostojevski, Tolstoj, itd. (Čehov, na primer, već spada u svojevrsnu realističku modernu, jer je se period njegovog stvaranja, stil, jezik itd. poklapa sa onim, što se zove 'dezintegracija realizma'.
U ruskoj književnosti Gogoljevog vremena, vodila se žestoka polemika oko romantizma. Ne treba smetnuti sa uma da je Puškin, romantičar, bio njegov neprikosnoveni ideal. I sam Gogolj počeo je kao romantičar (patetična pesma Italija, kao i lirska drama Hans Kihelgarten), ali nije bio naročito uspešan. Smatra se da je prelomni trenutak za njegovo stvaralaštvo bio dolazak u Petrograd, gde se susreo sa velikim socijalnim kontrastima.
Fantastika u Gogoljevom delu liči na Hofmanovu i Tikovu, ali su i Hofman i Tik ipak neprevaziđeni majstori imaginarnih svetova (romantičarsko suprotstavljanje zagrobnog i ovozemaljskog života, tame i svetla). Gogoljeva fantastika ima realnu životnu osnovu i izvire iz stvarnih životnih situacija.