Bolesti zavisnosti i poremecaji impulsa, alkoholizam, kocka, narkomanija....

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
WithdrawnWater:
Pa ne smejem se tebi, sto si se ti odma naso prozvan?? Preventivno? :)
Tema nije za zezanje vec da se pomogne i shvati sustina problema, da se bolesti zavisnosti iskorene. Od sutra popodne ili utorka bi trebalo da imam vise vremena tako da cu gledati da detaljno predocim razne slucajeve i patoloskog kockanja i alkoholizma , kao i uspesnost lecenja. Dotle, cujemo se, pozdrav!
 
maša:
Uspećete, sigurna sam u to da ćete postati izlečeni alkoholičar. Najbitnija stvar je PRIZNATI sebi DA JA SAM ALKOHOLIČAR i eto izlečenja, ali priznaćete i to da Vam je sigurno bilo mnogo teško da to glasno kažete i sebi i drugima.Pa kako mislite da nateramo ljude koji piju ili se kockaju da će to tek tako lako priznati. Ako su i na internetu i na ovom forumu sigurna sam da će, nažalost ,100% ovu temu zaobići jer to se ne odnosi na njih. Ja sam dete bivšeg alkoholičara i zato znam sve ovo. Hvala Bogu to je nadam se prošlost 05.05.05 (ha,ha, nisam znala da mi je br.5 srećan broj), znači više od godinu dana, ali i dalje postoji strah da se ne desi ponovo, ne znam da li bih više mogla.Šta reći, strašno je, ko nije iskusio ne zna kako je ni alkoholičaru ni njegovoj porodici. Moj otac se nije lečio (10 godina se nije otreznio), tog dana mu je bilo malo loše i na kraju završio na internom. Pošto je bio pijan nisu smeli da mu daju ništa od terapije pa su ga ostavili da se otrezni i nemam pojma da li su mu šta rekli lekari ili je možda shvatio šta gubi jer je sa njim u sobi bio mlad čovek (40 godina) koji je čekao operaciju srca (koji je na žalost vrlo brzo preminuo), ne znam šta se desilo ali od tog dana do dana današnjeg nije popio ništa.Par dana je bilo gadno, apstinencijalna kriza, takav tremor ruku, ma kakvih ruku tresao se ceo kao prut dva tri dana onda je počelo da se sve smiruje tremor ruku je ostao još neko vreme i to je to.Bez lekara, bez bolnice, sa porodicom i kutijom bensendina. Naš komšija, lekar po struci kaže da je težak baksuz kad je uspeo da se skine sa alkohola posle toliko godina bez lečenja. Inače, tih 10 godiana šta sve nismo probali i lepo i loše i kroz suze i kroz svadju i kroz pretnje da pokušamo da mu pomognemo i ništa. Čovek baksuz rešio da pije i kraj. Jedini način da ga na silu nateramo da se leči bilo je to da kolege potpišu njegovu radnu nesposobnost zbog alkoholisanog stanja ali čovek se bavi samostalnom delatnošću (intelektualac). Druga mogućnost je bila da ga smeste u bolnicu zbog agresivnosti ali čovek miran kao buba. Tada sam imala plan da porazbijam sve po kući i da pozovem hitnu i policiju i kažem da je to on uradio da ga odvedu ali kažu mi psihijatri da će ga ujutru kad se otrezni pitati da li pristaje da se leči i ako kaže NE puštaju ga kući!!! Znači, problem golem a rešenja nema. Društvo o ovom problemu uopšte ne vodi računa, a mnogo je veliki problem, meni je jedina uteha bila emisija na 202 koja ide noću četvrtak na petak "noć sa Rašom", vodi je Raša,izlečeni alkoholičar, emisija posvećena tom problemu. Šta više reći????? Posledice!? Pa, ima ih puno................ o njima možda drugi put, Vama i svima sa ovom bolešću želim brzo i večno otrežnjenje, glavu gore i kad nastupi kriza pravo na krstaricu na "čašicu" razgovora. Pozdrav i srećno
Posto si lepo izlozila problem , zaista tuzna prica istina da sam je cuo desetine puta, nazalost ni moj slucaj nije bio laksi, interesuje me da li si ga i resila, par prijatelja se vec interesuju i zelimo da ti pomognemo. CAKI
 
kosmajac973:
.... nemojte podrzavati i NEGOVATI alkoholizam u porodici, jer i sami postajete ,,suvi alkoholicar" i stvarate nefuncionalnu porodicu.

Čitajući ovu temu, koja je, očigledno vrlo potrebna, možda mi je prvi put za svojih 30-ak godina pala na pamet pomisao: A gde da se leče oni koji u svojoj porodici imaju alkoholičara, ili se leči zajedno cela porodica? Takodje, zainteresovao me je taj termin "suvi alkoholičar", ako neko može da ga pojasni, mada naslućujem značenje.

Čini mi se većeg zla nema, od alkohola, i od bolesti zavisnosti uopšte, ali je za mene alkohol najveće zlo...

I evo, sada kada u ovoj virtuelnoj stvarnosti želim da taj problem podelim, nisam u stanju, i sve napišem, pa obrišem, a slike koje vrtim iz prošlosti su strašne.

Da li u takvoj jednoj ustanovi, se pomaže i članovima porodice, ili bi, pak bilo potrebno otvarati tipske ustanove za one koji čine najbiliže okruženje zavisnika?
 
MegiS:
Čitajući ovu temu, koja je, očigledno vrlo potrebna, možda mi je prvi put za svojih 30-ak godina pala na pamet pomisao: A gde da se leče oni koji u svojoj porodici imaju alkoholičara, ili se leči zajedno cela porodica? Takodje, zainteresovao me je taj termin "suvi alkoholičar", ako neko može da ga pojasni, mada naslućujem značenje.

Čini mi se većeg zla nema, od alkohola, i od bolesti zavisnosti uopšte, ali je za mene alkohol najveće zlo...

I evo, sada kada u ovoj virtuelnoj stvarnosti želim da taj problem podelim, nisam u stanju, i sve napišem, pa obrišem, a slike koje vrtim iz prošlosti su strašne.

Da li u takvoj jednoj ustanovi, se pomaže i članovima porodice, ili bi, pak bilo potrebno otvarati tipske ustanove za one koji čine najbiliže okruženje zavisnika?

Po pravilu treba da se leci cela porodica, osnovni uzrok bolesti zavisnosti je porodica. Sve pocinje iz porodice i iz porodicnih odnosa. Zavisnik, je samo naj slabiji clan porodice koji najteze podnosi porodicnu patologiju i zato pribegava alkoholizmu ili narkomaniji ne bi li pobegao od istine. Price tipa "odvuko ga drustvo" su samo starinsko opravdanje da se opravda porodicna situacija, da ta osoba ima vere u sebe, da je sugurna u sebe, da nema potrebe da se oseca jacom i vecom makar i preko alkohola i droge ne bi imala potrebu da se drogira ili da se napija. Deca alkoholicara postaju alkoholicari to je pravilo uz malo izuzetaka , ako se nesto ne preduzme.
 
kosmajac973:
Толеранција је повећана до 2 пута пијења недељно по 4 флаше пива или 2 децилитра жестоког пића просечно , најчешће вотке. Не пијем у друштву већ сам- најчешће на повратку са посла и то брзо (врло често на,,екс,,) јер сам увек био тачан у времену доласка кући са посла. Променио сам начин и стил пијења. Пиће сам куповао у продавници, ако се радило о пиву попио бих 2-3 пива за 15-ак минута сам, не у друштву, а ако је вотка у питању пио сам од 1-2 ,,унучића,, од по 1 дл. вотке. То је била и промена стила пијења.

daleko od toga da je tema za zezanje, ali ovo mi nesto i ne deluje strasno...2-3 piva, to mu i nije pijenje...to mu vise dodje ko salata
 
Pozdrav Caki, pošto ste novi ovde da Vam prvo objasnim nešto,(nemojte se ljutiti što kažem da ste novi a imate više postova od mene, ja sam ovde svakodnevno već par godina ali ne postujem). Naša draga WW je psihijatar, jako je dobronamerna i biće nam svima od koristi a AcaBg82 je neko koga i ne treba komentarisati (vidi se iz njegovog posta i njegova kultura i njegovo razmišljanje i njegov pristup problemu,a kao budući lekar, strašno, pa s toga predlažem da njegove postove ignorišemo, jer on nije takav samo ovde nego na svakoj temi bilo ozbiljnoj ili ne) te mislim da je naša WW dala onakav komentar u pežorativnom smislu. No, da predjemo na našu priču. Problem je rešen što se alkohola tiče. Kao što sam već rekla ne pije više od godinu dana (15 meseci), ali ostale su posledice,od cele porodice mislim da je najviše traga to zlo ostavilo na mene.Naime, ja sam patološki vezana za svog oca i to sam jako teško preživljavala, fakultet nisam završila a bila sam jako ambiciozna, od jako druželjubive devojke postala sam introvertna ličnost, dobijala takve napade histerije da sam samoj sebi čupala kosu s glave a onda se bacim na pod i plačem,plačem,plačem......(ovo mi se baš često dešavalo), u 25 godini života dobila visok krvni pritisak, srčani otkucaji su mi i dan danas oko105-110 u minutu (sad mi je pritisak ok), kad me vidite kao u Etiopiji da sam rasla (doduše, ugojila sam se par kg u poslednjih godinu dana), neki strahovi stalno prisutni a ne znam ni čega se bojim,umem da planem i dan danas i da budem jako neprijatna, ali i to sve više mogu da kontrolišem, noću ne mogu da se uspavam a kada zaspim ne mogu da me probude ni topovi, valjda je to bežanje od stvarnosti, to me i dalje drži, lečim se od steriliteta kome je uzrok "nepoznat" i to je odprilike to. Mislim da će sve doći na svoje potrebno je malo vremena jer ipak je mnogo dugo trajalo. Sestra je to drugačije podnosila, ona je u braku već 14 godina, ima svoje dete,svog muža,dobar stalni posao, u medjuvremenu pravila sebi kuću i mislim da je mnogo više brinula za mene nego za njega, smatrala je da je to njegova odluka. Majka je naravno brinula za njega ali kada je shvatila kuda moje stanje vodi više se bavila sa mnom nego njim. On je sada super, nadoknadjuje propušteno, o tome i ne pričamo stavili smo tačku na sve i idemo dalje.Sad smo srećna porodica, očekujem ovih dana napokon dobar i siguran posao, nadam se i trudnoći uskoro i to je to.Kako ste Vi? Ja Vam zaista od sveg srca želim sve najlepše i možda nisam trebala da Vam sve ovo pričam jer ćete se sigurno zapitati kakva su osećanja imali članovi Vaše porodice dok Vi niste bili tu.U svakom slučaju znajte da Vas vole i da ste im potrebni bez obzira na propušteno i nemojte da Vas grize savest koliko ste im bola naneli jer oni će vrlo brzo zaboraviti šta je bilo i ići dalje, naravno strah od istog će uvek postojati,važno je da istrajete u odluci da alkohol više ne postoji, on Vam je uništio jedan deo života ne dozvolite da Vam uzme ostatak. Pozdrav i srećno
 
kosmajac973:
Tema nije za zezanje vec da se pomogne i shvati sustina problema, da se bolesti zavisnosti iskorene. Od sutra popodne ili utorka bi trebalo da imam vise vremena tako da cu gledati da detaljno predocim razne slucajeve i patoloskog kockanja i alkoholizma , kao i uspesnost lecenja. Dotle, cujemo se, pozdrav!

Jee, pazi sad ovoga - je l' treba da obucemo svi crninu i da u pozadini pustamo kramernu muziku - jer je tvoje stanje bilo - ozbiljno, a i tema je - ozbiljna?! :shock: Za ime Boga.....! Ne pretvaraj ovu temu u groblje, jer cu je zatvoriti. Niko nije rekao da je tema neozbiljna - zato sto je dovoljno ozbiljna je i zalepljena, ali nemoj mi ovo pretvarati u psihijatrijsku ordinaciju niti sebe u lekara za bolesti zavisnosti inace ovo ide pod kljuc. Lepo sto si se 'izlecio' od alkoholizma, ali ako si sada pak razvio zavisnost druge vrste ('preobraceni zavisnik' sa potrebom pasioniranog propovedanja o tome sta je alkohol i kockanje) onda nisi ni poceo svoje lecenje, veruj mi. Raspravljajte na temu, nemam nista proitiv, ali nemoj da davis, molim te, i da propovedas - to mozes na nekom drugom forumu.
A odnose ovde ne poznajes i nemas pojma zasto sam se ja smejala, a pazi i ovo da ti kazem - smeh je DOZVOLJEN i u ozbiljni situacijama i ne cini ih manje ozbiljnim, sta vise smeh je pozeljan, ako budes davao ovoliko drame i tezine svom problemu i problemu uopste - nista od izlecenja.
 
maša:
Pozdrav Caki, pošto ste novi ovde da Vam prvo objasnim nešto,(nemojte se ljutiti što kažem da ste novi a imate više postova od mene, ja sam ovde svakodnevno već par godina ali ne postujem). Naša draga WW je psihijatar, jako je dobronamerna i biće nam svima od koristi a AcaBg82 je neko koga i ne treba komentarisati (vidi se iz njegovog posta i njegova kultura i njegovo razmišljanje i njegov pristup problemu,a kao budući lekar, strašno, pa s toga predlažem da njegove postove ignorišemo, jer on nije takav samo ovde nego na svakoj temi bilo ozbiljnoj ili ne) te mislim da je naša WW dala onakav komentar u pežorativnom smislu. No, da predjemo na našu priču. Problem je rešen što se alkohola tiče. Kao što sam već rekla ne pije više od godinu dana (15 meseci), ali ostale su posledice,od cele porodice mislim da je najviše traga to zlo ostavilo na mene.Naime, ja sam patološki vezana za svog oca i to sam jako teško preživljavala, fakultet nisam završila a bila sam jako ambiciozna, od jako druželjubive devojke postala sam introvertna ličnost, dobijala takve napade histerije da sam samoj sebi čupala kosu s glave a onda se bacim na pod i plačem,plačem,plačem......(ovo mi se baš često dešavalo), u 25 godini života dobila visok krvni pritisak, srčani otkucaji su mi i dan danas oko105-110 u minutu (sad mi je pritisak ok), kad me vidite kao u Etiopiji da sam rasla (doduše, ugojila sam se par kg u poslednjih godinu dana), neki strahovi stalno prisutni a ne znam ni čega se bojim,umem da planem i dan danas i da budem jako neprijatna, ali i to sve više mogu da kontrolišem, noću ne mogu da se uspavam a kada zaspim ne mogu da me probude ni topovi, valjda je to bežanje od stvarnosti, to me i dalje drži, lečim se od steriliteta kome je uzrok "nepoznat" i to je odprilike to. Mislim da će sve doći na svoje potrebno je malo vremena jer ipak je mnogo dugo trajalo. Sestra je to drugačije podnosila, ona je u braku već 14 godina, ima svoje dete,svog muža,dobar stalni posao, u medjuvremenu pravila sebi kuću i mislim da je mnogo više brinula za mene nego za njega, smatrala je da je to njegova odluka. Majka je naravno brinula za njega ali kada je shvatila kuda moje stanje vodi više se bavila sa mnom nego njim. On je sada super, nadoknadjuje propušteno, o tome i ne pričamo stavili smo tačku na sve i idemo dalje.Sad smo srećna porodica, očekujem ovih dana napokon dobar i siguran posao, nadam se i trudnoći uskoro i to je to.Kako ste Vi? Ja Vam zaista od sveg srca želim sve najlepše i možda nisam trebala da Vam sve ovo pričam jer ćete se sigurno zapitati kakva su osećanja imali članovi Vaše porodice dok Vi niste bili tu.U svakom slučaju znajte da Vas vole i da ste im potrebni bez obzira na propušteno i nemojte da Vas grize savest koliko ste im bola naneli jer oni će vrlo brzo zaboraviti šta je bilo i ići dalje, naravno strah od istog će uvek postojati,važno je da istrajete u odluci da alkohol više ne postoji, on Vam je uništio jedan deo života ne dozvolite da Vam uzme ostatak. Pozdrav i srećno
Drago mi je da je problem resen, znam da su posledice ostale. Imam i ja dete od 11 godine i znam da sam doprineo da podnese dosta strahova kakav cu ponekad doci kuci, zenu sam takodje bio zapostavio, na poslu sam nisam bio dobar primer. Znam koliko je tesko neke stvari zaboraviti. Ipak mora se ziveti dalje. Ja jednostavno idem dalje, borim se, ne pijem i vec sada evo situacija u kuci je harmonicnija. Evo strucnih saveta profesionalaca koje treba postovati oni koji su pili da ne doslo do Recidiva to jest propijanja:
1. Izbegavati drustvo i kafane gde ste pili
2. Svaki dan uzimati Esperal (Tetidis)
3 .Izbaciti sav alkohol iz kuce
4. Svaki dan bez alkohola shvatiti kao ogroman kapital
5. Ako dodje do krize obratiti se najblizem glanu porodice , porazgovarati ili terapeutu
6. Otvoreno govoriti o sebi kao Alkoholicaru
7. Pomagati drugima kojima imaju isti problem
8, Ako dodje do Recidiva (ponovnog pijenja) odmah se obratiti terapeutu.
Nadam se da cu Vam vec sutra priloziti price zalecenih alkoholicara, a u pricu se svakako treba najpre ukljuciti porodica alkoholicara, jer tesko ce se onaj koji pije sam javiti da prica o ovoj temi. Nadam se da cemo kroz pricu za mesec dana najvise uspeti da prikazemo kako se leci alkoholizam. Zao mi je sto sada ne mogu da pisem vise ali vec od sutra nadam se ako se prikljucim Rehabilitacionoj grupi svakako cu produbiti pricu
Pozdrav Caki
 
WithdrawnWater:
Jee, pazi sad ovoga - je l' treba da obucemo svi crninu i da u pozadini pustamo kramernu muziku - jer je tvoje stanje bilo - ozbiljno, a i tema je - ozbiljna?! :shock: Za ime Boga.....! Ne pretvaraj ovu temu u groblje, jer cu je zatvoriti. Niko nije rekao da je tema neozbiljna - zato sto je dovoljno ozbiljna je i zalepljena, ali nemoj mi ovo pretvarati u psihijatrijsku ordinaciju niti sebe u lekara za bolesti zavisnosti inace ovo ide pod kljuc. Lepo sto si se 'izlecio' od alkoholizma, ali ako si sada pak razvio zavisnost druge vrste ('preobraceni zavisnik' sa potrebom pasioniranog propovedanja o tome sta je alkohol i kockanje) onda nisi ni poceo svoje lecenje, veruj mi. Raspravljajte na temu, nemam nista proitiv, ali nemoj da davis, molim te, i da propovedas - to mozes na nekom drugom forumu.
A odnose ovde ne poznajes i nemas pojma zasto sam se ja smejala, a pazi i ovo da ti kazem - smeh je DOZVOLJEN i u ozbiljni situacijama i ne cini ih manje ozbiljnim, sta vise smeh je pozeljan, ako budes davao ovoliko drame i tezine svom problemu i problemu uopste - nista od izlecenja.
OK, hvala na savetu.
 
Masa: puno srece, sigurno je da je alkoholizam u porodici dao svoje 'rezultate' i u tvom zivotu - cesto se kaze da se posledice alkoholizma sire i van samog konzumenta, i da su oni koji zive sa konzumentom nekad i vece i teze zrtve alkohola nego sam zavisnik.....Zao mi je sto se eto desilo i tebi, nadam se da ce vreme (i mozda neka psihoterapija?) uciniti da stvari dodju na svoje mesto u tvom zivotu. Sto se Ace tice, on je pobrao toliko nesimpatija i iritacije na ovom forumu da mu se desava i da kaze nesto sto nije glupo ili pogresno ali da mu niko vise nista ne uzima zaozbiljno zbog ranijeg ponasanja. Iskrena da budem, ovde nije mnogo omasio na ovoj temi: ukoliko se ne leci uzrok alkoholizma (ma sta on bio, od temperamentalne senzibilnosti i socijalne anksioznosti do konflikta u spoljnjoj realnosti koji preslab ego dovode u stanje pucanja) prestanak pijenja samo je trenutna mera, trenutna brana koja po pravilu popusti nakon odredjenog vremenskog perioda apstinencije pred novim atakom realnih frustracija u spoljnjem ili unutrasnjem okruzenju coveka. Shvatiti prestanak pijenja kao svoju ogromnu i trajnu pobedu, naduvati vestacki svoj ego tom iluzijom, uz potrebu da se ide naokolo i non stop 'propoveda' o toma kako si se izlecio, i kako je zavisnost najveci neprijatelj zivpog coveka - obicno je znak da problem nije do kraja resen, i da je posle prestanka pijenja ostao onaj deo zavisnosti koji se resava naknadno upornom i dugotrajnom (i jednako bolnom!) psihoterapijom nekad i godinama! Zato me strasno izludjuje kad neko pocne pasionirano da propoveda o stetnosti necega sto je i sam do pre malo radio pa prestao, kao da je osvojim Monteverest u najmanju ruku. Razmeniti iskustva, podeliti svoje sa drugima, ali biti jako PONIZAN pri tome, uz duboko razumevanje svoje (jos uvek postojece) slabosti i rizika, unutrasnji mir, sposobnost da se zivot pa i bolest zavisnosti, pa i lecenje iste dozivljava sa onom vrstom nedramaticnog prihvatanja kao sto se leci oboleli zub - kao neophodnost, u cilju zdravlja, bez velike pompe oko toga, sposobnost da se SMEJE sebi, zivotu, drugima, ozbiljnim i manje ozbiljnim stvarima - to je ono sto moze da me uveri da je covek na putu poboljsanja i spoznaje sebe u realnosti i realnosti u sebi. Sve ostalo - voda koja protice, ali ne kaze nista.....
 
MegiS:
Čitajući ovu temu, koja je, očigledno vrlo potrebna, možda mi je prvi put za svojih 30-ak godina pala na pamet pomisao: A gde da se leče oni koji u svojoj porodici imaju alkoholičara, ili se leči zajedno cela porodica? Takodje, zainteresovao me je taj termin "suvi alkoholičar", ako neko može da ga pojasni, mada naslućujem značenje.

Čini mi se većeg zla nema, od alkohola, i od bolesti zavisnosti uopšte, ali je za mene alkohol najveće zlo...

I evo, sada kada u ovoj virtuelnoj stvarnosti želim da taj problem podelim, nisam u stanju, i sve napišem, pa obrišem, a slike koje vrtim iz prošlosti su strašne.

Da li u takvoj jednoj ustanovi, se pomaže i članovima porodice, ili bi, pak bilo potrebno otvarati tipske ustanove za one koji čine najbiliže okruženje zavisnika?
Ustanova strucna za porodicno lecenje od bolesti zavisnosti je Institut za porodicnu terapiju od alkoholizma, Paunova 2, Banjica
Na svetskoj listi Alkohol je treca bolest po tezini i kao takva zahteva strucnu pomoc. Na lecenje ide pacijent, zajedno kao kopacijent supruga ili roditelj zavisi ko je u porodici
Naravno da se pomaze celoj porodici, a termin ,,suvi alkoholicar" je clan porodice koji zivi sa alkoholicarem, naravno ne misli se na decu, o tome cemo drugi put zavisi koliko nam forum odobri da pricamo o tome. Ovim zelim samo da ukljucim sto vise supruga , roditelja koji imaju problem sa svojim muzevima ili decom koji piju drustveno neumereno. Naravno da zelim da doktori, neuropsihijatri i ostala strucna lica daju sto vise korisnih saveta.
 
Institut u Paunovoj je ispostava Instituta za mentalno zdravlje u Palmoticevoj, gde se takodje moze dobiti adekvatna pomoc u bloku za bolesti zavisnosti, sa tim sto u Palmoticevoj postoji (bar je postojalo, ako nesto nisu menjali u medjuvremenu) kako klinicko odeljenje sa lezecim pacijentima (dakle ne idu kuci vec ostaju u bolnici svojevoljno a partneri dolaze radi saradnje na lecenju) kao i dnevna bolnica, gde pacijenti ostaju prepodne i odlaze popodne kuci svaki dan, te klub lecenih alkoholicara. Svi beogradski osiguranici primali su se ranije u Institut i bez specijalistickog uputa, a lecenje u ovoj ustanovi moguce je samo ukoliko pacijent ima nekoga ko ce mu biti partner u lecenju. Nezgodno je vrlo sto ukoliko zavisnik samoinicijatiovno zeli da se leci, a nema partnera za lecenje, nece biti primljen na lecenje. Smatram da je to mac sa duplom ostricom, kolko ima svoje opravdanje u nekom smislu toliko se ovim stavom mogu izgubiti oni ljudi koji zaista zele da se lece a cija porodica nemoze ili najcesce nece da u tome pomogne. Svi izneti podatci o Institutu odnose se na period do pre par godina, dakle ne znam da li se nesto menjalo u koncepciji poslednjih par godina.
 
Maso proso sam 15-to godisnji alkoholizam u porodici, ako zelis da znas, i veoma sam kompetentna osoba da o tome govorim. Cak sta vise proso sam i grupnu psiho terapiju gde su uglavnom narkomani, alkoholicari ili clanovi porodica alkoholicara najvise deca.
Mislim da ne bi imala pravo da dovodis moju kompetentnost na tom polju u pitanje.

Na dalje mogla bi da objasnis sta sam ja to napisao a da se tebi ne dopada i zasto ti se ne dopada. Ono sto sam ja napisao su suve cinjenice.

Inace iz tvoje price, se vidi da si tipicno dete alkoholicara, tj posledica nepotpunog lecenja. Mnogo ljudi previde decu po pitanju lecenja od alkoholizma, tj. previde lecenje dece od posledica alkoholizma u porodici. Deca alkoholicara ako se nelece na vreme od psihickih posledica pucaju kad tad u zivotu.
 
WithdrawnWater:
Institut u Paunovoj je ispostava Instituta za mentalno zdravlje u Palmoticevoj, gde se takodje moze dobiti adekvatna pomoc u bloku za bolesti zavisnosti, sa tim sto u Palmoticevoj postoji (bar je postojalo, ako nesto nisu menjali u medjuvremenu) kako klinicko odeljenje sa lezecim pacijentima (dakle ne idu kuci vec ostaju u bolnici svojevoljno a partneri dolaze radi saradnje na lecenju) kao i dnevna bolnica, gde pacijenti ostaju prepodne i odlaze popodne kuci svaki dan, te klub lecenih alkoholicara. Svi beogradski osiguranici primali su se ranije u Institut i bez specijalistickog uputa, a lecenje u ovoj ustanovi moguce je samo ukoliko pacijent ima nekoga ko ce mu biti partner u lecenju. Nezgodno je vrlo sto ukoliko zavisnik samoinicijatiovno zeli da se leci, a nema partnera za lecenje, nece biti primljen na lecenje. Smatram da je to mac sa duplom ostricom, kolko ima svoje opravdanje u nekom smislu toliko se ovim stavom mogu izgubiti oni ljudi koji zaista zele da se lece a cija porodica nemoze ili najcesce nece da u tome pomogne. Svi izneti podatci o Institutu odnose se na period do pre par godina, dakle ne znam da li se nesto menjalo u koncepciji poslednjih par godina.
Sve je tacno sto si rekla jer sam i sam na Institutu, dodao bih samo izuzetno profesionalne, ljubazne doktore bez belih mantila, nema lezanja vec konstruktivnog razgovora , kuci se ide popodne i iskljucivo pacijent ide sa najmanje jednim clanom porodice.
Za one koji su zainteresovani o samom institutu posetite sajt:http://www.imh.org.yu/CPTA.htm
 
Dragi Aco, komentarisala sam tvoj prvi post gde kao prvo smatram da tebi kao akademskom gradjaninu i buducem intelektualcu ne pristaje onakav recnik, bar ne na ovakvoj temi, kao drugo mozda me je iziritiralo to sto sam ja treznjenje svog oca zaista dozivela kao nesto strasno, vec sam to opisala a i iz iskustva drugih ljudi mislim da to nije bas tako, boca infuzije i to je to. Takodje smatram da problem bar u mom slucaju nije potekao iz porodice, sto ti opet tvrdis da jeste. Jedini problem koji je napravila porodica je to sto smo bolest prevideli u pocetnoj fazi kada je sve moglo da se resi drugacije ali.....Ako se ko bavio ovom bolescu bavila sam se ja sto kroz strucnu literaturu, sto kroz razgovor sa strucnim licima, sto sa porodicama drugih alkoholicara, kroz internet, pa opet sebe ne smatram kompetentnom da dajem strucna misljenja a ponajmanje ne dijagnozu niti tebi niti bilo kome drugom. Ovde sam se javila kroz svoju pricu da bih mnogima (deci, roditeljima,bracnim drugovima alkoholicara)koji prolaze kroz ovo bilo lakse da shvate da nisu sami niti jedini sa tim problemom, alkoholicarima da vide i poveruju da je izlecenje i te kako moguce sa malo zelje. Volela bih ako je moguce da se ne repliciramo i ne vredjamo nego da krenemo u pravom smeru i da ti i ja kao dvoje dece bivsih alkoholicara pomognemo drugima lepim recima a ne da im svojim prepucavanjem pokazujemo kakvi u stvari ne treba da budu.Pozdravljam te puno i posto si prosao i alkoholizam i porodicnu terapiju ne bi bilo lose da cujemo i tvoju pricu i tvoja iskustva i tvoja osecanja.Pozdrav i srecno
 
@Kosmajac
Uza sve uvazavanje tvojih napora da se pokusas izleciti od problema sa alkoholom, ipak me zanima, sta zapravo zelis svojim postovima? (Koliko sam shvatio, ti si jos u fazi lecenja)

- Dodati jos koje misljenje o problemu alkoholizma uz sve ono sto cujes na Institutu?
- Preneti svoja iskustva i savetovati (izvini ali jos si previse "rovit" da bi to mogao)
- Reklamirati Insititut? (u sta ne verujem, bilo bi besmisleno)

U svakom slucaju, mozemo mi ovde diskutovati na temu problema alkoholizma. ali mi nekako izmice razlog sa tvoje strane postavljanje ove teme. Posto shvatam da si jos na lecenju, znaci ima jos da radis na sebi, ne mislim da mozes bilo kome bilo kakve savete da dajes.
A i kada se izlecis, sigurno nemas kapaciteta (mislim na obrazovanje) da bi sad postao neko ko bi sa puno iskustva o tome pricao, delio savete i diskutovao na strucnom nivou.
Bavljenje tim stvarima na pogresan nacin, moze biti veoma kontraproduktivno, veruj mi.

Razumem ja i verujem da si pun entuzijazma, da bi zeleo sve sto ti se kaze i objasni na Insititutu,
objavis svetu kao nesto sto pomaze (sto je tacno) ali ne ide to bas tako. Vidis da "deluje" kod tebe pa mislis da si vec stekao znanje na koji nacin se moze drugima pomoci.

Nemoj me razumeti pogresno, obzirom na moju struku, morao sam da reagujem, mada je WWW daleko strucnija od mene. Ne bih samo zeleo da ova tema zadje u pogresnom pravcu gde ces u jednom momentu pomisliti da si sto se alkoholizma zavrsio i sad mozes svoja iskustva da prenese drugima i pomognes da se ili izlece ili kolone alkohola.
Na sebi i porodici ces i nakon lecenja, morati radidi jos poduze vremena, sve vreme svestan da i najmanji "rikoset" (a moguc je) moze ponistiti sve sto si se trudio do tada.
Izlecenje od bolesti zavisnosti je jako kompleksno i zavisi od mnogo faktora i ne moze se uprostiti. Sto neko rece, "skinuti" narkomana sa droge je lako (a pricali su mi i doktori iz Isntituta u Drajzerovoj), problem ke cim isti izadje u "real life" ako se na njega obrusi isti environment, ako se matrica njegovog ponasanja i komunikacije sa svima pa i samim sobom ne promeni, ode mas' u propas za dan-dva...

Sve u svemu, nisam zlonameran, vec samo ukazujem na ono sto vidim, zelim ti snage i srece i volje da istrajes u lecenju i da zivot nastavis bez te posasti od zavisnosti od alkohola.
 
AcaBg82:
....Price tipa "odvuko ga drustvo" su samo starinsko opravdanje da se opravda porodicna situacija, da ta osoba ima vere u sebe, da je sugurna u sebe, da nema potrebe da se oseca jacom i vecom makar i preko alkohola i droge ne bi imala potrebu da se drogira ili da se napija.

Hvala na odgovoru, ali nije primenjivo. Mozda ovo što navodiš je najčešći slučaj, možda je ovo ipak potpuno atipična situacija, ili, nije atipična, već samo nije učestala, a sigurno da je kao model poznata onima koji se bave bolestima zavisnosti.

AcaBg82:
Deca alkoholicara postaju alkoholicari to je pravilo uz malo izuzetaka, ako se nesto ne preduzme.

Takodje, neprimenjivo, ili smo u grupi ono malo izuzetka... mada smo i mnogo do sada preduzimali, pa smo se ipak koliko-toliko spasili... šta znam, a opet, odredjene posledice ipak postoje

Zato me je i zainteresovao termin "suvi alkoholičar" ali nisam dobila objašnjenje..

S drige strane, kapiram da ne mogu da dobijem adekvatan odgovor, ako ne dajem dovoljno podataka o situaciji, a opet, kada se time bavim, kao da kroz to ponovo prolazim, pa mi se još ne priča o tome... tako valjda
U svakom slučaju, hvala na odgovoru, kad budem spremna - pisaću.
 
codemaker:
@Kosmajac
Uza sve uvazavanje tvojih napora da se pokusas izleciti od problema sa alkoholom, ipak me zanima, sta zapravo zelis svojim postovima? (Koliko sam shvatio, ti si jos u fazi lecenja)

- Dodati jos koje misljenje o problemu alkoholizma uz sve ono sto cujes na Institutu?
- Preneti svoja iskustva i savetovati (izvini ali jos si previse "rovit" da bi to mogao)
- Reklamirati Insititut? (u sta ne verujem, bilo bi besmisleno)

U svakom slucaju, mozemo mi ovde diskutovati na temu problema alkoholizma. ali mi nekako izmice razlog sa tvoje strane postavljanje ove teme. Posto shvatam da si jos na lecenju, znaci ima jos da radis na sebi, ne mislim da mozes bilo kome bilo kakve savete da dajes.
A i kada se izlecis, sigurno nemas kapaciteta (mislim na obrazovanje) da bi sad postao neko ko bi sa puno iskustva o tome pricao, delio savete i diskutovao na strucnom nivou.
Bavljenje tim stvarima na pogresan nacin, moze biti veoma kontraproduktivno, veruj mi.

Razumem ja i verujem da si pun entuzijazma, da bi zeleo sve sto ti se kaze i objasni na Insititutu,
objavis svetu kao nesto sto pomaze (sto je tacno) ali ne ide to bas tako. Vidis da "deluje" kod tebe pa mislis da si vec stekao znanje na koji nacin se moze drugima pomoci.

Nemoj me razumeti pogresno, obzirom na moju struku, morao sam da reagujem, mada je WWW daleko strucnija od mene. Ne bih samo zeleo da ova tema zadje u pogresnom pravcu gde ces u jednom momentu pomisliti da si sto se alkoholizma zavrsio i sad mozes svoja iskustva da prenese drugima i pomognes da se ili izlece ili kolone alkohola.
Na sebi i porodici ces i nakon lecenja, morati radidi jos poduze vremena, sve vreme svestan da i najmanji "rikoset" (a moguc je) moze ponistiti sve sto si se trudio do tada.
Izlecenje od bolesti zavisnosti je jako kompleksno i zavisi od mnogo faktora i ne moze se uprostiti. Sto neko rece, "skinuti" narkomana sa droge je lako (a pricali su mi i doktori iz Isntituta u Drajzerovoj), problem ke cim isti izadje u "real life" ako se na njega obrusi isti environment, ako se matrica njegovog ponasanja i komunikacije sa svima pa i samim sobom ne promeni, ode mas' u propas za dan-dva...

Sve u svemu, nisam zlonameran, vec samo ukazujem na ono sto vidim, zelim ti snage i srece i volje da istrajes u lecenju i da zivot nastavis bez te posasti od zavisnosti od alkohola.
Da i dalje sam u fazi lecenja, prelazim u rehabilitacionu fazu. Znam da sam samo napravio prvi korak u lecenju i da nisam kompetentan da delim savete. Institut ne reklamiram vec znam da je puno neobavestenih ljudi gde mogu da se lece o ovoj teskoj bolesti, jer i ja nisam znao da postoji takav tip ustanove to jest Institut za porodicno lecenje alkoholizma i patoloskog kockanja.Svakako da sam daleko od toga da sam potpuno edukovan, ali radim na tome. Sto se tice Recidiva on je opasnost koja uvek preti, ali upornost volja i pre svega pridrzavanje pravila terapije uz svesrdnu pomoc porodice i terapeuta znatno smanjuje rizik. Hvala na savetima, jer smatram da se kroz ovakve razgovore sticu pozitivna iskustva.
 
Sve sto mogu reci je da su alkohol i droge(one teske)stvarno nesto najgore sto vam se moze desiti.Problem je u nerazumevanju okoline oni misle kako je to lako prestani da pijes ili prestani da snifas i gotovo,e pa nije ni blizu toga.Alkohol mi nikad nije stvarao fizicku zavisnost ali psihicku da jednostavno gubio bih kontrolu nad pijenjem dok se nebi doveo u stanje teskog pijanstva(oduzimanje dozvole,koliko puta je dreger pokazao preko 2 promila jednom cak i tri)vremenom je alkohol prestao da izaziva euforiju i ono ocekivano stanje i sta bih drugo nego ajmo na hors(heroin).Kada sam to probao mislio sam da je to ono pravo nikad nisam tako nesto iskusio ma fantasticno,prvih godinu dana je bilo relativno ok uz neke manje prekide a ni krize nisu bile tako strasne za razliku os prica koje sam cuo,mislio sam "ma prestacu kad budem hteo"ali malo sutra sledecih godinu dana je postalo pakao,kao necu a cim mi se prva lova pojavi u rukama odma do dilera,tako da mi se zivot pretvorio u trku za lovom i tako od rada do rada,J..... takav zivot.Koliko puta sam odlazio kod lekara i dobijao kilo lekava koji nisu cinili nista ma jednostavno gubljenje vremena.Svi koji se nadjete u tom problemu morate znati da ce vas u nekoj ustanovi navuci na lekove a onda ste na istom bilo alkoholizam ili narkomanija.Postacete tabletomani,nemojte ici linijom manjeg otpora jer vas problem nece resiti neko drugi do vas (nas)samih.Video sam da to nista nevredi jer dugogodisnja upotreba droge i alkohola otupljuje receptore tako da lekovi koji bi osobu koja nije koristila nista onesvestili kod nas ovisnika nedeluju ili deluju vrlo slabo tako da slaba vajda od toga,uglavnom se svede na prezivljavanje krize pa ajmo Jovo nanovo i tako u krug.Kada su svi pokusaji propali odlucio sam da se suocim sa tim na naj bolniji nacin(na suvo)bez iceg,danima i nocima nisam spavao,nervoza,bes,ocaj ma sva najgora osecanja spojena u jedno,telo u raspadu ma kasiku nisam mogao da podignem,tako 2-3 dve tri nedelje i polako je pocelo sve da se smiruje.Odlucio sam ta to prodjem na naj bolniji moguci nacin i da se suocim stim kao covek jer ako sam poceo da se zezam sa necim a znao sam da to nevalja doslo je vreme i da snosim posledice jer se od toga nemoze pobeci.I nekako sam uspeo proslo je sve i ima vec dosta vremena,znam sta me ceka ako bi opet poceo a to nezelim ni za zivu glavu ipak ZIVOT JE CUDO!!!Ja sam na horsu prove dve godine(sva sreca)kako je onima koji su na tome duze nemogu ni da zamislim i kako izgleda to skidanje.Gledajte da nikad ne upadnete u tu zamku ako vam se to i desi BUDITE JAKI I RESITE TO SAMI,nemoze sve da bude lako,progutam pilulicu i sve prodje,VOLJA je bitna i postovanje samog sebe.Znam za porodice koje su bile bogate a sad jedva krpe kraj sa krajem jer su lecili svoju decu,menjali im krv,slali ih u elitne ustanove,trosili brda para da bi ovi cim izadju opet po starom.Postoje oni koji hoce da se skinu(ti se i skinu)i oni koji nece i tu nista ne pomaze.Predispozicija dali ce neko biti alkos ili narkos po meni ima veze sa nivoom endorfina u mozgu kod nekih osoba lucenje isog je slabije i prosto osecaju potrebu za dodatnom stimulacijom zato UPOZNAJTE SEBE,BUDITE OBJEKTIVNI SA SVOJIM MANAMA I VRLINAM,BUDITE SVESNI SVOJIH SLABIH TACAKA I RESITE TO SAMI KOLIKO GOD TO TESKO BILO A TESKO JE JER TAJ PAKAO NAM NIJE NAPRAVIO NEKO DRUGI NEGO MI SAMI.Ako je nekom potreban savet,podrska,lepa rec ma bilo sta sto moze da pomogne neka pise na life_is_a_miricle@yahoo.com rado cu pomoci cak stavise bice mi zadovoljstvo.Ako sam mogao ja a sigurno nisam ni pametniji ni jaci od vas MOZETE I VI!!!
 
zivot je cudo:
Sve sto mogu reci je da su alkohol i droge(one teske)stvarno nesto najgore sto vam se moze desiti.Problem je u nerazumevanju okoline oni misle kako je to lako prestani da pijes ili prestani da snifas i gotovo,e pa nije ni blizu toga.Alkohol mi nikad nije stvarao fizicku zavisnost ali psihicku da jednostavno gubio bih kontrolu nad pijenjem dok se nebi doveo u stanje teskog pijanstva(oduzimanje dozvole,koliko puta je dreger pokazao preko 2 promila jednom cak i tri)vremenom je alkohol prestao da izaziva euforiju i ono ocekivano stanje i sta bih drugo nego ajmo na hors(heroin).Kada sam to probao mislio sam da je to ono pravo nikad nisam tako nesto iskusio ma fantasticno,prvih godinu dana je bilo relativno ok uz neke manje prekide a ni krize nisu bile tako strasne za razliku os prica koje sam cuo,mislio sam "ma prestacu kad budem hteo"ali malo sutra sledecih godinu dana je postalo pakao,kao necu a cim mi se prva lova pojavi u rukama odma do dilera,tako da mi se zivot pretvorio u trku za lovom i tako od rada do rada,J..... takav zivot.Koliko puta sam odlazio kod lekara i dobijao kilo lekava koji nisu cinili nista ma jednostavno gubljenje vremena.Svi koji se nadjete u tom problemu morate znati da ce vas u nekoj ustanovi navuci na lekove a onda ste na istom bilo alkoholizam ili narkomanija.Postacete tabletomani,nemojte ici linijom manjeg otpora jer vas problem nece resiti neko drugi do vas (nas)samih.Video sam da to nista nevredi jer dugogodisnja upotreba droge i alkohola otupljuje receptore tako da lekovi koji bi osobu koja nije koristila nista onesvestili kod nas ovisnika nedeluju ili deluju vrlo slabo tako da slaba vajda od toga,uglavnom se svede na prezivljavanje krize pa ajmo Jovo nanovo i tako u krug.Kada su svi pokusaji propali odlucio sam da se suocim sa tim na naj bolniji nacin(na suvo)bez iceg,danima i nocima nisam spavao,nervoza,bes,ocaj ma sva najgora osecanja spojena u jedno,telo u raspadu ma kasiku nisam mogao da podignem,tako 2-3 dve tri nedelje i polako je pocelo sve da se smiruje.Odlucio sam ta to prodjem na naj bolniji moguci nacin i da se suocim stim kao covek jer ako sam poceo da se zezam sa necim a znao sam da to nevalja doslo je vreme i da snosim posledice jer se od toga nemoze pobeci.I nekako sam uspeo proslo je sve i ima vec dosta vremena,znam sta me ceka ako bi opet poceo a to nezelim ni za zivu glavu ipak ZIVOT JE CUDO!!!Ja sam na horsu prove dve godine(sva sreca)kako je onima koji su na tome duze nemogu ni da zamislim i kako izgleda to skidanje.Gledajte da nikad ne upadnete u tu zamku ako vam se to i desi BUDITE JAKI I RESITE TO SAMI,nemoze sve da bude lako,progutam pilulicu i sve prodje,VOLJA je bitna i postovanje samog sebe.Znam za porodice koje su bile bogate a sad jedva krpe kraj sa krajem jer su lecili svoju decu,menjali im krv,slali ih u elitne ustanove,trosili brda para da bi ovi cim izadju opet po starom.Postoje oni koji hoce da se skinu(ti se i skinu)i oni koji nece i tu nista ne pomaze.Predispozicija dali ce neko biti alkos ili narkos po meni ima veze sa nivoom endorfina u mozgu kod nekih osoba lucenje isog je slabije i prosto osecaju potrebu za dodatnom stimulacijom zato UPOZNAJTE SEBE,BUDITE OBJEKTIVNI SA SVOJIM MANAMA I VRLINAM,BUDITE SVESNI SVOJIH SLABIH TACAKA I RESITE TO SAMI KOLIKO GOD TO TESKO BILO A TESKO JE JER TAJ PAKAO NAM NIJE NAPRAVIO NEKO DRUGI NEGO MI SAMI.Ako je nekom potreban savet,podrska,lepa rec ma bilo sta sto moze da pomogne neka pise na life_is_a_miricle@yahoo.com rado cu pomoci cak stavise bice mi zadovoljstvo.Ako sam mogao ja a sigurno nisam ni pametniji ni jaci od vas MOZETE I VI!!!
Lepo je da si uspeo sam da resis problem. To je samo moguce kod 10-ak% ljudi. Jer tesko je to samostalno uraditi kada se postane fizicki i psihicki zavistan. Zelim ti da i dalje istrajes, podrska tebi u svakom slucaju je upucena.
 
Da WWW, verovatno si u pravu, nazalost ...

Poznajem nekoliko ljudi koji su se tako "sami skinuli" sa droge ili alkohola. To "skidanje" je uspelo samo za odredjeno vreme, posle je pocelo ili to ili nesto drugo......

Ljudi koji imaju probleme adikcije, moraju da shvate da je prava, strucna i veoma voljna (od strane zavisnika i njegove porodice, okruzenja) saradnja jedini nacin da se sa mnogo napra i rada, covek izleci od bolesti zavisnosti. Pa i tada, mora se maltene ceo zivot raditi na ocuvanju stecene "slobode". Znam ljude koji su propili posle 30 godina a lecili se sve po pravilu i licilo je na veoma uspesno..!

Nazalost, "skidannje na suvo" kako pomenu drugar gore, je samo privremeno resenje jer nije resen koren a do "volje" za prestanak upotrebe alkohola ili droge se nije doslo uz strucnu pomoc i analize, vec "ad hok" - eto necu vise.... To svakako ima malo izgleda na uspeh, mada drugaru zelim svu srecu u zivotu za dalje.
Sistemski "zahvat" profesionalca je neophodan.

Koliko li sam puta vidjao porodice gde clan alkoholicar, u kakvom momentu pritisnut uza zid, sa izborom "porodica ili tvoje pitje", odjednom odluci da vise ne pije. Porodica sretna, sve cupkaju, on ponosan par dana jer se pokazao kao "karakter" a nakon prve proslave, krece sve iz pocetka i skruseno saznaje da nije bas toliki karakter....

Ljudi premalo paznje poklanjaju onome sto lekari govore i vec vrapci znaju: "zavisnost je BOLEST i kao takva se leci" Ali - LECI! Koliko sam samo porodica video gde svi zdusno pokrivaju clana koii je alkoholicar ili zavisnik od droge... Sramota je bre imati takvog u porodici, a nikako da shvate da im je onaj koga vole bolestan i treba mu pomoci lecenjem i potpunom i iskrenom saradnjom sa profesionalcima. Skrivanje ide cak toliko daleko da se pojavljuje "negacija stvarnog stanja" ili ljudi ne zele da vide da je covek u problemu, to se posebno javlja kod supruga ciji na primer muz evidentno pije ali njegova supruga "ne vidi" uopste, i kune se da njen muz uopste ne pije! A sva okolina ga vidi u sve gorem stanju..

Tesko da moze sam, jako tesko i retko....
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top