Bolesti zavisnosti i poremecaji impulsa, alkoholizam, kocka, narkomanija....

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
gurmanci:
Moze li neko sa iskustvom danam kaze kako da objasnimo deci - tinejdzerima da u to ne ulaze. naravno da svi znaju sve o narkomaniji, ali kako motivisati dete da kaze NE ?

Najbolje je kao prvo otici kod strucnjaka, psihologa ili psihijatra da vam objasni kako da budete roditelj takav da dete ne pocne da vam se drogira. Ono sto treba znati je da je droga samo nacin da se pobegne od svarnosti, da se zamazu oci. Najcesce nacin da se pobegne od problema u porodici. Pa tako najcesce uz narkomaniju imas i porodicnu patologiju cesto i vise generacija unazad. Alkoholizam, svadje, tuce.

I zaista mogu odgovorno da tvrdim , da je uzasno malo onih koji pocinju da se drogiraju iz zezanja, i da je vise u pitanju stvar da se pobegne o istine. Kod omladine je opet ponavljam to najcesce bolosetan odnos u porodici. Tacnije gomila bolesnih odnosa.

"naravno da svi znaju sve o narkomaniji"

LJUDI znaju VEOMA malo o narkomaniji
ja kazem mozda i nista u odnosu na ono koliko treba da znaju

A sto se lecenja tice narkomanije....ne treba leciti narkomaniju na prvom mestu nego uzrok narkomanije. Mozete nekome da date infuziju, i da ga skinete sa droge. On ce da pocne da se drogira cim se ponovo susretne sa istim problemima.
 
INDIRA RADIC:
E cika doktore sta mislis o ovoj popularnoj metodi u manastirima ispostavilo se bolje i efikasnije od Drajzerove?

ne znam skoro ni jednog narkomana koji s nije vratio ponovo ili barem napravo koji recidiv...to je neizljeciva bolest..to se samo moze zalijeciti..a sto se tice metoda nemam pojma o tome nikad nisam razmisljao jer nemam ni potrebe...
 
Ae da se i ja izjasnim sa malo svoje teške filozofije.
Prvo. Ne možeš joj pomoći ukoliko ona sama ne želi da joj bude pomognuto.
I očigledno je da mala ima neki problem na koji ona time skreće pažnju.

Ako auto neće da upali hoćeš li odmah zvati majstora ili ćeš npr proveriti ima li goriva u rezervoaru.

Tako i čovek ima određene fiziološke i psihološke potrebe koje moraju biti zadovoljene da bi osoba mogla normalno i zdravo da funkcioniše.
E neka od njenih psiholoških potreba u sistemu u kom živi (porodica,prijatelji) ne nalazi zadovoljenje. U osnovi ta ista stvar tera sve ljude koji probaju narkotike da se na njima i zadrže. Tako nalaze zadovoljenje neke potrebe. Na tebi je da provališ kakva je to potreba i da joj, što je još bitnije ponudiš bolju alternativu.
 
u principu , ona je u problemu ako se i samo par puta zezala za opijatima ( heroin, trodoni , metadon isl) .Pruzaju veliko uzivanje , barem u pocetku , kasnije je to zadovoljstvo nesto drugacije , usput se stekne iluzija da mozete pomoci sebi u vezi nekih problema - nesigurnosti , strahova , ucenja na primer, ukoliko se radite i jako se tesko ljudi sa opijata skidaju ukoliko se uopste i skidaju .

predlog ( ukoliko je navucena): konsultacija sa Dr. profesorom Jovanom Bukelicem u poliklinici Endotop negde u Knezu , cini mi se da je Zmaj Jovina ulica.Zatim metadonsko skidanje pa ugradnja naltrexone implanta od tri meseca koji kosta od 550 evra sa ugradnjom ili istog ali od godinu dana koji je negde oko 2000 evra .

A da , metadonska terapija je negde oko 200 evra .
Cetiri od po tri meseca se preporucuju kao pravilna i potpuna terapija a kasnije se kao preventiva moze nositi i oralni blokator u dzepu za rizicne situacije , koje u startu treba pokusati izbegavati .

po mom i tudjem iskustvu , uspeh je negde oko 80 % , sto je visok procenat zar ne , obzirom da kazu da se 99% vrati u narkomanske vode .

ugrdnja implanta je potpuno bezbolna , u lokalnoj anesteziji , implant se plasira u predelu nadlaktice ili preponskom delu ali cesce u predelu unutrasnje strane nadlaktice

e sad , sto se tice pitanja kako je provaliti postoje testovi u apoteci koji su jeftini a najsigurnije je uzeti joj uzorak urina i istog dana ga dati na proveru u Drajzerovoj - 5 ili 10 evra je cena . U organizmu se opijati zadrzavaju oko 10 - tak dana ,najvise u urinu i u tom periodu je najlakse otkriti ga . U stvari zadrzava se mnogo duze ali ga je kasnije tesko ili nemoguce otkriti standardnim testovima , i zato se pre implanta koriste i lekovi za potpunu eliminaciju opijata iz tela kako bi blokator mogao biti plasiran .

osoba na opijatima se moze prepoznati , nekad vrlo lako nekad teze ili nikako sto se vizuelne procene tice - uske zenice , zamagljen pogled , cesanje , povecana zelja za cigaretama , kafom , ,,kljucanje ,, ili stondiranje odnosno cesto joj glava klone i izgleda kao da je umorna i da joj se mnogo spava , ubodi ukoliko ih ima po svim mogucim venama na telu , u pocetku na onim manje vidljivim ( to mesto ume i da pozuti usled koriscenja limuntusa pri kuvanju heroina )

Nadam se da sam nekome pomogao ili barem dao nadu .Ja sebe ne smatram jos izlecenim iako heroin , trodone i metadon ne koristim oko 8 meseci vec .Treba proci bar dve godine apstinencije pa reci sebi da si uspeo , to je neko moje misljenje .

Veliki pozdrav Junkerima i onim koji apstiniraju ;-)
 
ENDOTOP poliklinika gde radi dr.Bukelicj je u ...
Ja sam se tamo skidala sa heroina 2004.,methadonom-12 dana(postoji i terapija od 21-og dana ali ja sam se odluchila za kracju,brzu varijantu ne bi li se shto pre reshila sr..a u kome sam bila) a posle toga sam pila blokator "Nalorex" skoro godinu dana-najvishe zbog majke da bi bila mirna kada izadjem iz kucje i da prestane da razmishlja gde sam,sa kim,da li opet neshto uzimam,da li mi se nashto desilo(od overa do murije).Od te 2004. sam str8..
Medjutim,nishta-ali nishta necje pomocji dok ona sama sebi ne prizna da je u problemu i ne zatrazi pomocj.U protivnom,ako je roditelji nasilno odvedu na lechenje-bilo to kod Bukelicja,u Drajzerovu,bilo koju privatnu kliniku kojih sada ima na svakom cjoshku-sve cje pasti u vodu i napravicje recidiv(ponovo uzeti drogu)chim joj se za to ukaze prva prilika...
Govorim iz lichnog iskustva,par puta sam se skidala sama ali ne dovoljno motivisana,nabavljala sam metadon na crno,pila trodone,odlazila iz grada ali chim bi proshlo skidanje uvek sam se "chastila" dopom i pricha se nastavljala...Moj dodatni problem je bio i momak sa kojim sam zivela,2 junky-ja teshko da mogu da se skinu zajedno,kad tad jedan cje ponovo uzeti a ovaj drugi teshko da cje mocji da izdrzi vishe od par dana gledajucju dop ispred sebe i nekog ko se radi..
Tek kada mi je zaista "pukao film" i kada sam reshila da prestanem sa drogom,bukvalno spremna i da umrem ali da vishe ne zivim takvim zivotom potrazila sam struchnu pomocj,razishla se sa dechkom(a to je i tako prestala da bude prava ljubav vecj chisto zajednichko snalazenje za novac i drogu),prekinula sve kontakte sa ljudima koji imaju veze sa junkom-uspela sam...
Uvek je lako nacji razlog da se droga uzme,mnogo teze je nacji razlog da se sa njom prestane.No,to je ipak bolest,bolest porobljene volje i moze se izlechiti ako se to zaista zeli.

"Kljuch" za reshavanje ovog problema su 3 osnovne stvari:
1.motivacija-zashto,zbog chega zeli da se izadje iz problema kao i smocji snage i hrabrosti da se poche sa lechenjem jer apstinencijalna kriza je nashto najgore shto choveka moze da zadesi.
2.izolacija-od ljudi koji i dalje konzumiraju narkotike
3.autentichna podrshka-od strane lekara i,ne bi bilo zgoreg,nekog ko je proshao kroz ovaj problem

Lekovi(npr. metadon)je samo pomocjno sredstvo u skidanju,neshto shto ublazava bolove i trenutno smanjuje zelju da se droga uzme.Problem nastaje posle skidanja,mozda telo/organizam i dalje trazi "svoje" ali to se i da iskontrolisati,psiha je ono shto chini najvecji problem,praznina koja nastaje i koja se mora nechim ispuniti(sport,chitanje,pisanje,druzenje sa str8 ljudima...),treba promeniti chitav dotadashnji nachin zivota koji se svodio samo na snalazenje kako da se nabavi droga,uzimanje iste pa opet snalazenje i tako u krug...Posle skidanja chovek kao da se ponovo radja,uchi se zivotu koji je davno zaboravio-kako ziveti bez droge...
Da je teshko prekinuti-teshko je ali nije da nije nemogucje samo ako se to zaista zeli!Borba je dozivotna,narkomanija je bolest recidiva,saplitanja su skoro neminovna ali ne znache ponovni pad.Kao shto vecj rekoh to je bolest porobljene volje ali volja/zelja je i kljuchna stvar za izlazak iz problema...
I da,bilo kakvo forsiranje osobe na dopu koja josh nije spremna ni sebi da prizna(a kamoli drugima)da je duboko zashla u taj pakao moze biti samo kontraproduktivno-javlja se inat,bes i bezanje od svakog ko pomocj nudi-bezanje od stvarnosti i u grupu ljudi sa kojima se osecja sigurno-onima koji su isti kao ona-na dopu...
Kada osoba postane svesna gde je i zatrazi pomocj,prizna i sebi i drugima da je u problemu-to je prvi stepenik na lestvici izlechenja...naravno uz punu podrshku porodice i pravih prijatelja...
I jedan edit-adresa koja isto moze biti od pomocji www.drajzerova.org.yu
 
Imam 35 godina, po profesiji profesor u Osnovnoj skoli. Nalazim se na lecenju od alkoholizma od 8.06.2006. Prestao sam da pijem osecam se mnogo bolje. Nemojte sebi dopustiti da kazete ,,ja nisam alkoholicar,, ako pijete vise od umerenog ili stvarate probleme sebi i ili drugima. Lecenje nije sramota. Pitajte , bice Vam odgovoreno naravno u smislu savete. Saveti iz mog ugla kao zalecenog alkoholicara-ZAR NIJE LEPO KADA POVRATIS DETE,ZENU, RODITELJE, POSAO...Na Vama je da popricamo. Nadam se da cete se otvoriti i biti iskreni. U prilogu je dat i deo mog dela alkoholicarskog zivota-pijenja. Za odgovore i pomoc naucenih na dosadasnjem lecenju CAKI,mail:alexandar1995@hotmail.com

Средином 1996. године улазим у ТОКСИКОМАНСКУ ФАЗУ. Основни знак уласка у токсикоманску фазу био је ретко одбијање пића и повремена појава делимичне амнезије у пијаном стању, као и чести ,,губитак контроле над нормалним пијењем или Феномен прве чаше. Ранијих неколико чашица више не може да начини, одговарајуће, жељене ефекте, те се појединачно пијење повећава. Због све чешће контроле од стране супруге и родитеља пијем углавном сам-индивидуално повећавајући количине пића. Толеранција је повећана до 2 пута пијења недељно по 4 флаше пива или 2 децилитра жестоког пића просечно , најчешће вотке. Не пијем у друштву већ сам- најчешће на повратку са посла и то брзо (врло често на,,екс,,) јер сам увек био тачан у времену доласка кући са посла. Променио сам начин и стил пијења. Пиће сам куповао у продавници, ако се радило о пиву попио бих 2-3 пива за 15-ак минута сам, не у друштву, а ако је вотка у питању пио сам од 1-2 ,,унучића,, од по 1 дл. вотке. То је била и промена стила пијења. Амнезије сам имао веома ретко али у пијаном стању сам се 90% сећао шта сам углавном причао или радио. Када се напијем, сутрадан се понекад, углавном врло ретко деси да делове сећања на претходно пијантство заборавим. Углавном уз подсећање породице и реконструкцију сећања су се враћала. Све чешће сам манипулисао породицом. Тада сам постао и психички и физички завистан од алкохола.
 
Za sve one koji imaju potrebu , a ne znaju gde da se lece obratite se, anonimnost je zagarantovana. Nije nista ni tajno. Postoji drzavna ustanova za lecenje i ne bojte se nema ludackih kosulja, vec razgovori, edukovani lekari, terapija se svodi na lecenje u grupi razgovorom, upornost i volja su najbitniji, uzimanje Esperala je obavezno i oko 8 nedelja do izlecenja. Isto vazi i za kockare.Pitajte-odgovaram, ni ja se ne bih lecio-tako sam razmisljao pre pocetka lecenja sada suprotno. Za sve koje imaju problem sa alkoholom preporuka je Institut za lecenje porodicno od Alkoholizma i kocke.Supruge spasite muzeve, mozda i suprotno, jer u zenski alkoholizam pruza krake, roditelji zar zelite da spasete decu koja piju alkoholna ****, nemojte podrzavati i NEGOVATI alkoholizam u porodici, jer i sami postajete ,,suvi alkoholicar" i stvarate nefuncionalnu porodicu.
Adresa je Paunova 2, Banjica
U svakom slucaju drago bi mi bilo da svako izlozi svoj problem jer za sve uvek postoji resenje, nema bezanja od stvarnosti. SUOCIMO SE SA REALNOSCU!
 
Uspećete, sigurna sam u to da ćete postati izlečeni alkoholičar. Najbitnija stvar je PRIZNATI sebi DA JA SAM ALKOHOLIČAR i eto izlečenja, ali priznaćete i to da Vam je sigurno bilo mnogo teško da to glasno kažete i sebi i drugima.Pa kako mislite da nateramo ljude koji piju ili se kockaju da će to tek tako lako priznati. Ako su i na internetu i na ovom forumu sigurna sam da će, nažalost ,100% ovu temu zaobići jer to se ne odnosi na njih. Ja sam dete bivšeg alkoholičara i zato znam sve ovo. Hvala Bogu to je nadam se prošlost 05.05.05 (ha,ha, nisam znala da mi je br.5 srećan broj), znači više od godinu dana, ali i dalje postoji strah da se ne desi ponovo, ne znam da li bih više mogla.Šta reći, strašno je, ko nije iskusio ne zna kako je ni alkoholičaru ni njegovoj porodici. Moj otac se nije lečio (10 godina se nije otreznio), tog dana mu je bilo malo loše i na kraju završio na internom. Pošto je bio pijan nisu smeli da mu daju ništa od terapije pa su ga ostavili da se otrezni i nemam pojma da li su mu šta rekli lekari ili je možda shvatio šta gubi jer je sa njim u sobi bio mlad čovek (40 godina) koji je čekao operaciju srca (koji je na žalost vrlo brzo preminuo), ne znam šta se desilo ali od tog dana do dana današnjeg nije popio ništa.Par dana je bilo gadno, apstinencijalna kriza, takav tremor ruku, ma kakvih ruku tresao se ceo kao prut dva tri dana onda je počelo da se sve smiruje tremor ruku je ostao još neko vreme i to je to.Bez lekara, bez bolnice, sa porodicom i kutijom bensendina. Naš komšija, lekar po struci kaže da je težak baksuz kad je uspeo da se skine sa alkohola posle toliko godina bez lečenja. Inače, tih 10 godiana šta sve nismo probali i lepo i loše i kroz suze i kroz svadju i kroz pretnje da pokušamo da mu pomognemo i ništa. Čovek baksuz rešio da pije i kraj. Jedini način da ga na silu nateramo da se leči bilo je to da kolege potpišu njegovu radnu nesposobnost zbog alkoholisanog stanja ali čovek se bavi samostalnom delatnošću (intelektualac). Druga mogućnost je bila da ga smeste u bolnicu zbog agresivnosti ali čovek miran kao buba. Tada sam imala plan da porazbijam sve po kući i da pozovem hitnu i policiju i kažem da je to on uradio da ga odvedu ali kažu mi psihijatri da će ga ujutru kad se otrezni pitati da li pristaje da se leči i ako kaže NE puštaju ga kući!!! Znači, problem golem a rešenja nema. Društvo o ovom problemu uopšte ne vodi računa, a mnogo je veliki problem, meni je jedina uteha bila emisija na 202 koja ide noću četvrtak na petak "noć sa Rašom", vodi je Raša,izlečeni alkoholičar, emisija posvećena tom problemu. Šta više reći????? Posledice!? Pa, ima ih puno................ o njima možda drugi put, Vama i svima sa ovom bolešću želim brzo i večno otrežnjenje, glavu gore i kad nastupi kriza pravo na krstaricu na "čašicu" razgovora. Pozdrav i srećno
 
Dok vi u sebi ne pronadjete razlog zasto pijete, dzabe vam je svo izlecenje. Fizicko izlecenje je pickin dim, svakog narkomana mozete da skinete sa droge fizicki i svakog alkoholicara sa alkohola, treba vam infuzija i jedna medicinska sestra.

Stvar je u tome da su alkohol i droga bezanje od neke realnosti, e tu je caka, caka je u tome otkloniti razlog. Ako ne otklonite razlog alkoholizma ili narkomanije , pacijent ce se opet vratiti porocima.

Ne bi da se mesam W.W u posao. Ali onaj ko misli da je izlecenje od alkoholizma samo skidanje sa alkohola i uspostavljanje apstinencije taj se grdno vara i veoma je daleko od istine.
 
maša:
Uspećete, sigurna sam u to da ćete postati izlečeni alkoholičar. Najbitnija stvar je PRIZNATI sebi DA JA SAM ALKOHOLIČAR i eto izlečenja, ali priznaćete i to da Vam je sigurno bilo mnogo teško da to glasno kažete i sebi i drugima.Pa kako mislite da nateramo ljude koji piju ili se kockaju da će to tek tako lako priznati. Ako su i na internetu i na ovom forumu sigurna sam da će, nažalost ,100% ovu temu zaobići jer to se ne odnosi na njih. Ja sam dete bivšeg alkoholičara i zato znam sve ovo. Hvala Bogu to je nadam se prošlost 05.05.05 (ha,ha, nisam znala da mi je br.5 srećan broj), znači više od godinu dana, ali i dalje postoji strah da se ne desi ponovo, ne znam da li bih više mogla.Šta reći, strašno je, ko nije iskusio ne zna kako je ni alkoholičaru ni njegovoj porodici. Moj otac se nije lečio (10 godina se nije otreznio), tog dana mu je bilo malo loše i na kraju završio na internom. Pošto je bio pijan nisu smeli da mu daju ništa od terapije pa su ga ostavili da se otrezni i nemam pojma da li su mu šta rekli lekari ili je možda shvatio šta gubi jer je sa njim u sobi bio mlad čovek (40 godina) koji je čekao operaciju srca (koji je na žalost vrlo brzo preminuo), ne znam šta se desilo ali od tog dana do dana današnjeg nije popio ništa.Par dana je bilo gadno, apstinencijalna kriza, takav tremor ruku, ma kakvih ruku tresao se ceo kao prut dva tri dana onda je počelo da se sve smiruje tremor ruku je ostao još neko vreme i to je to.Bez lekara, bez bolnice, sa porodicom i kutijom bensendina. Naš komšija, lekar po struci kaže da je težak baksuz kad je uspeo da se skine sa alkohola posle toliko godina bez lečenja. Inače, tih 10 godiana šta sve nismo probali i lepo i loše i kroz suze i kroz svadju i kroz pretnje da pokušamo da mu pomognemo i ništa. Čovek baksuz rešio da pije i kraj. Jedini način da ga na silu nateramo da se leči bilo je to da kolege potpišu njegovu radnu nesposobnost zbog alkoholisanog stanja ali čovek se bavi samostalnom delatnošću (intelektualac). Druga mogućnost je bila da ga smeste u bolnicu zbog agresivnosti ali čovek miran kao buba. Tada sam imala plan da porazbijam sve po kući i da pozovem hitnu i policiju i kažem da je to on uradio da ga odvedu ali kažu mi psihijatri da će ga ujutru kad se otrezni pitati da li pristaje da se leči i ako kaže NE puštaju ga kući!!! Znači, problem golem a rešenja nema. Društvo o ovom problemu uopšte ne vodi računa, a mnogo je veliki problem, meni je jedina uteha bila emisija na 202 koja ide noću četvrtak na petak "noć sa Rašom", vodi je Raša,izlečeni alkoholičar, emisija posvećena tom problemu. Šta više reći????? Posledice!? Pa, ima ih puno................ o njima možda drugi put, Vama i svima sa ovom bolešću želim brzo i večno otrežnjenje, glavu gore i kad nastupi kriza pravo na krstaricu na "čašicu" razgovora. Pozdrav i srećno
Hvala na iscrpnim savetima, takodje smatram da ce tesko ko od ljudi ko ima problem sa alkoholom da se suoci sa istinom. Ja sam to uspeo iskljucivo jer sam uslovljen od strane radne organizacije-radna knjizica ili lecenje. Izabrao sam lecenje u Paunovoj 2. Ljudi pa tamo nema belih mantila, sve je besprekorno organizovano. Popodne se odlazi kuci, radnim danom se dolazi. Doktori su vrlo prijatni. Statistike govore da 80% ljudi se izleci od ove teske bolesti. Jedino sto nemozete ici sami vec sa suprugom, majkom ili bratom , sestrom. To je porodicno lecenje.Masa jos jednom HVALA.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top