Istine i zablude o bombardovanju 1999.

Да знаш да јесмо. Изгледа да је дошло време да се преиспита да ли је рат 1999. године био испитивање нерава и тврдоглавости народа, који је најсличнији руском народу.

``...svi putevi na istok vode preko Srbije...``
 
Да нема Искандера ова тема би замрла одавно а и овако није баш напосећенија. Колико видим и на форуму, што само потврђује ситуацију из "стварног" живота, људи се свим силама труде да забораве. Изгледа смо ми у томе изузетно добри. Уопште ми није јасно како неке људе ништа не занима а посебно не наша историја (И ТО МОДЕРНА!!!!) . . . Не мора да виси човек на форуму па ја сад да кажем како га занима, али бре исто је и у свакодневном животу. Као што рекох, форум само приказује ситуацију на веома једноставан начин.

Мислим да ово баш лепо описује ситуацију . . . Некада су људи носили дрвене крстиће око врата и имали јаку веру, данас носе златне и вера скоро уопште не постоји.
 
INTERVJU: ALEKSANDAR LUKAŠENKO, predsednik Belorusije

#Само један део#

. . .

Da li ste krajem devedesetih predlagali da se Srbiji isporuči protivavionski sistem S-300, da se čak skine sa dežurstva u Belorusiji da bi se nama stavio na raspolaganje?

Otkuda vam to?

Saznao sam.

Da, mi smo, iskreno govoreći, sa gospodinom Miloševićem razmatrali takvu vrstu pomoći. I ne samo S-300 već i pomoć u vazduhoplovima, već smo razradili i maršrute. Našli smo i heroje pilote u Belorusiji koji su bili spremni da pokušaju da neprimećeno prelete do Srbije. To je bio veoma rizičan zadatak, jer vojni avioni, lovci, nisu kao civilni avioni. Oni imaju ograničen dolet, pogotovo kad zbog naoružanja pod krilima ne mogu da zakače dodatne rezervoare s gorivom. Zato sam se ja sastao s pilotima i predočio im rizike. Oni su rekli da su svejedno spremni da lete i da su uvereni da će uspeti neprimećeni da pređu preko Ukrajine jer, kako su rekli, poznaju tamošnje staze. Na kraju nismo to uspeli da ostvarimo jer je gospodin Milošević nije verovao da NATO može da izvrši takvu agresiju. Kasnije je već bilo kasno, S-300 nije mogao da se prebaci jer je počela blokada. Ja sam upozoravao. Bilo agresije ili ne, morate mnogo pre nje da se pripremite. Zamolite Rusiju, a ako Rusija ne bude mogla... Kada sam posle, za vreme bombardovanja, dolazio kod vas, video sam iz aviona da ste vojne avione izmestili sa aerodroma po putevima, ali tada je već bio problem i sa gorivom i nije se moglo suprotstaviti bombarderima NATO-a. Tada mi je Slobodan Milošević govorio: „Da nam je samo jedan vaš S-300, sve bi bilo gotovo.” Ja sam mu odgovorio da je o tome trebalo da razmišlja ranije, tim pre što smo mi to predlagali. On je bio uveren da bi NATO odustao ako bi izgubio dva-tri aviona. A možda i ne bi.

Извор: Политика
 
" - Džon MekKejn, američki političar i senator, održao je predavanje 1999. godine u Centru za strateške i međunarodne studije, gde je priznao da je NATO intervencija na Balkanu osujećena, te da NATO i SAD strahuju od potpunog poraza koji bi mogli doživeti od srpske vojske.

„Mislim da niko od nas nije mogao da predvidi brzinu kojom je srpska vojska porazila naše ciljeve na Kosovu, kao i obim tog poraza.“ – rekao je MekKejn, piše uticajni američki portal „The American Conservative“.

„Da, rat traje samo tri nedelje, da, NATO će najverovatnije pobediti u ovom sukobu sa dosta inferiornijim protivnikom, ali pobedu nećemo ostvariti pretvarajući se da sve ide glatko.“ – rekao je tada MekKejn u svom predavanju.

„Mi smo u opasnosti da izgubimo rat od srpske vojske bez obzira što je ona slabo opremljena, što ima opremu iz prošlih vremena i slabu avijaciju, ukoliko naši vazdušni udari ne budu veoma snažni, masivni i strateški dobro osmišljeni.“ – rekao je MekKejn.

MekKejn je u svom predavanju rekao da državni vrh na čelu sa predsednikom je više puta napomenuo da kopnena intervencija protiv vojske Srbije mora biti izbegnuta.

„Treba gađati i bolnice, i škole, i pijace, i praktično sve. Bez granica. Da, mi ćemo žaliti za ljudskim žrtvama kao da su naše, ali one su neizbežne.“ – rekao je MekKejn, piše „The American Conservative“ u tekstu pod naslovom „Ludilo Džon MekKejna“ objavljenom još 2008. godine. - "

Извор: Правда
 
Да нема Искандера ова тема би замрла одавно а и овако није баш напосећенија. Колико видим и на форуму, што само потврђује ситуацију из "стварног" живота, људи се свим силама труде да забораве. Изгледа смо ми у томе изузетно добри. Уопште ми није јасно како неке људе ништа не занима а посебно не наша историја (И ТО МОДЕРНА!!!!) . . . Не мора да виси човек на форуму па ја сад да кажем како га занима, али бре исто је и у свакодневном животу. Као што рекох, форум само приказује ситуацију на веома једноставан начин.

Мислим да ово баш лепо описује ситуацију . . . Некада су људи носили дрвене крстиће око врата и имали јаку веру, данас носе златне и вера скоро уопште не постоји.

Lakse je ljudima da zaborave nego da budu optereceni cinjenicom da rat jos uvek nije gotov. A kao sto vidimo, nije...
 
Pogledajte prilog 323093 Pogledajte prilog 323094
U knjizi 2.kosovski boj se pominje da je ovaj dogadjaj bio kod napada na Maja Glavu 16.aprila. Vodnik je pogodjen u nogu i da je naredio svojim vojnicima da ga ostave da ih ne zadrzava. Predao im je spiskove voda u torbici i svoju pusku. Ostao je sam naoruzan sa pistoljem,zavucen u stene.

Otac od vodnika D.Mitica je pomenuo da su bili u akciji 15 km.unutar Albanije,a Maja Glava je na granici sa Albanijom pa mi je to unelo zabludu.

Maja Glava jeste na granici sa Albanijom. Ja sam jedan od mnogih koji su "išli" na Maja Glavu. Moja saznanja su da su pre moje jedinice na položaje UČK-a na MG u odvojenim akcijama išle još dve borbene grupe ( vojna policija i posle par dana borbena grupa 125-te mtbg). Naš pravac kretanja je bio od karaule Morina direktno na teritoriju Albanije, što znači da smo ušli nekih 10 do 15 km u unutrašnjost. Sa visova su se jasno videla Tropoja i Tropojsko jezero. Obzirom da nismo poznavali teritoriju, predvodio nas je neki zastavnik graničar ali samo do granice gde nam je jasno rekao da je ispred nas Albanija posle nekih desetak kilometara u podnožju Maja glave, naišli smo na razbacanu vojnu opremu naše vojske (vreće za spavanje, porcije, borbene rančeve) što mi je bilo sumnjivo. Pomislio sam da smo verovatno ušli na deo naše teritorije, što nije bilo tačno. Pošto smo mi treća grupa koja se kretala istim pravcem (što je protivno svim pravilima specijalnog ratovanja), tamo su nas i dočekale UČK-e pa se razvila žestoka borba. Posle našeg povlačenja smo dobili informaciju od naših graničara da su pre nas još dve grupe (gore pomenute) išle istim pravcem i tako sam dobio odgovor na viđenu vojnu opremu. Znači: napad na Maja Glavu se uvek odvijao u opkoljavanju iste pa se zato moralo ući dublje u Albaniju a i zato što je to bio lakši pravac za napredovanje. Od pravca Košara se nije mogao odvijati napad zbog strmog i neprohodnog terena a i zato što su bile raspoređene snage terorističke UČK.
 
Maja Glava jeste na granici sa Albanijom. Ja sam jedan od mnogih koji su "išli" na Maja Glavu. Moja saznanja su da su pre moje jedinice na položaje UČK-a na MG u odvojenim akcijama išle još dve borbene grupe ( vojna policija i posle par dana borbena grupa 125-te mtbg). Naš pravac kretanja je bio od karaule Morina direktno na teritoriju Albanije, što znači da smo ušli nekih 10 do 15 km u unutrašnjost. Sa visova su se jasno videla Tropoja i Tropojsko jezero. Obzirom da nismo poznavali teritoriju, predvodio nas je neki zastavnik graničar ali samo do granice gde nam je jasno rekao da je ispred nas Albanija posle nekih desetak kilometara u podnožju Maja glave, naišli smo na razbacanu vojnu opremu naše vojske (vreće za spavanje, porcije, borbene rančeve) što mi je bilo sumnjivo. Pomislio sam da smo verovatno ušli na deo naše teritorije, što nije bilo tačno. Pošto smo mi treća grupa koja se kretala istim pravcem (što je protivno svim pravilima specijalnog ratovanja), tamo su nas i dočekale UČK-e pa se razvila žestoka borba. Posle našeg povlačenja smo dobili informaciju od naših graničara da su pre nas još dve grupe (gore pomenute) išle istim pravcem i tako sam dobio odgovor na viđenu vojnu opremu. Znači: napad na Maja Glavu se uvek odvijao u opkoljavanju iste pa se zato moralo ući dublje u Albaniju a i zato što je to bio lakši pravac za napredovanje. Od pravca Košara se nije mogao odvijati napad zbog strmog i neprohodnog terena a i zato što su bile raspoređene snage terorističke UČK.

To je bio jedini moguci pravac, naravno veoma opasan i rizican, ali drugacije nije moglo, sve je bilo minirano okolo, tako da bi bilo koje skretanje sa staze bilo smrtonosno.
 
Пре неки дан сам разговарао са руским камионџијом, који је био падобранац 1999. који је искакао из авиона ИЛ-76Д (десантни) на аеродром Слатине код Приштине. Они су стигли пре оклопних возила, а заједно са њима су се касније повукли са те територије. Причао ми је да су тада многи били бесни што је Русија попустила пред НАТО-ом. Колективна реченица, заједничка за многе Русе, које сам сад овог Августа видео, а који су или били упознати, или учествовали у догађајима из тог периода је: "Да је тада Путин био на власти, не би НАТО ушао на Косово (и Метохију)".
 
Пре неки дан сам разговарао са руским камионџијом, који је био падобранац 1999. који је искакао из авиона ИЛ-76Д (десантни) на аеродром Слатине код Приштине. Они су стигли пре оклопних возила, а заједно са њима су се касније повукли са те територије. Причао ми је да су тада многи били бесни што је Русија попустила пред НАТО-ом. Колективна реченица, заједничка за многе Русе, које сам сад овог Августа видео, а који су или били упознати, или учествовали у догађајима из тог периода је: "Да је тада Путин био на власти, не би НАТО ушао на Косово (и Метохију)".

Е све је човек у праву. Сваки Рус кога сам контактирао било преко интернета било уживо, пре него што би се и представио, рекао би, опростите браћо за пијаног Јељцина. А ја сам направио добру тему где сам описао лепо тај догађај али је тема, наравно премештана у неку збирну где нико, опет наравно, није ни сконтао да сам ја нешто написао. Ал нека нека, дошле су ми у посед неке слике са Слатине што су се Руси сликали док су били доле, видећу ако успем да их објавим, мада вероватно већ постоје негде на интернету. Такође сам задњих дана баш детаљно тражио и читао (с обзиром да растурам енглески, никад нисам био лажно скроман :cool:) којекаква документа, ставове, приче, чланке, званиче изјаве итд. итд. о '99 писане од стране разних странаца, да тако кажем, новина, војника итд. Видећу да преведем штогод и да убацим слике које верујем овде немају.

А сасвим сигурно Цар Путин такве ствари не би дозволио. Он је човек заправо на прво место ставио интересе своје нације па онда све остало. Људи виде шта је направио од Русије у рекордно кратко време, шта им је са војском урадио, а сетимо се само шта се дешавало у Чеченији кад он није био на власти а шта кад је дошао :per: и због свега тога га обожавају и воле и човек има преко 90% Руса који га подржавају. Искрено и ја га волим јер изузетно ценим човека који може толико да промени стање у земљи и да пре свега толико воли своју земљу (нећу ни спомињати чињеницу да је Путин најпопуларнији политичар и у Србији). Он је буквално спасио Русији у вратио је на пут светске силе. Стварно је легенда а ЕУ и САД могу само да га мрзе =)
 
Poslednja izmena:

Back
Top