Srbi u Crnoj Gori-manjina ili drzavotvorni narod?

Poslije poluvjekovnog pranja mozga, dobro je da ima 32 % nacionalno svjesnih. I to je napredak u odnosu na onih 3 % iz 1946 godine i one idiotske Djilasove "odluke" da Crnogorci nijesu Srbi. Kao da se nacionalnost moze mijenjati partijskim dekretom. Sad je biti, ili ne biti. Pragmaticni kurvini sinovi i provjereni Brozovi omladinci su se brzinom svjetlosti konvertovali u "demokrate" i prodaju kozu s nasih ledja za debele pare na njihovim bankovnim racunima sirom svijeta. Pitanje je sta su Srbi ? Ni manjina, ni drzavotvorni narod, jer ni u jednoj stavci crnogorskog ustava ne postoje, osim onoj sto se tice jezika (a to ce biti brzo preimenovano u ovaj satanski), a koja je tu pro forma. Naredjenje-izvrsenje. Onima koji su nacionalno svjesni, a hoce da svoju djecu vaspitaju u partotskom duhu ostaje da to rade u svojim kucama (ono sto pise u skolskim programima ionako se 99 % zaboravi) i da gledaju u Srbiju kao maticu, da svojoj djeci budu i roditelji i profesori, da cuvaju svoju Crkvu, pismo, jezik, etiku i istoriju, jer sadasnjost i buducnost nam se pise gore nego u najgorim kosmarima Hakslija i Orvela. Ja sam to vec iskusio na svojoj kozi. Ucio sam marksizam, a nikad nijesam vjerovao u njega. I lako sam ga prebolio i zaboravio, kao i sve vjestacke stvari koje su mi prosle kroz zivot. Nadam se da ce biti tako i sa ovom histerijom, koja je u biti nacional-mazohisticka. Kafka je u svojim biljeskama pisao o jevrejskim poslovnim ljudima koji su demonstrirajuci u razlicitim okolnostima prikazivali dijametralnu "nacionalnu" svijest : Na ceskim demonstracijama su govorili da su Cesi, a na njemackim da su Njemci, samo da bi spasli svoje ne male imetke. E, ovdje kod nas je nesto drugacije. Ovdje nema pretvaranja. Oni koji misle da su "crnogorci koji zbore crnogorski", to ozbiljno misle, rade i tvrde i to totalitaristicki tvrdoglavo, uporno i opasno. Tako su nastali Hrvati u zapadnoj Hercegovini, sredisnjoj Dalmaciji, Lici, Kordunu, Baniji, Boki Kotorskoj i duz crnogorske obale, tako su nastali "muslimani/bosnjaci", tako su nastali "makedonci". Tako su i ovi "nastali" i ostace. Svjestan sam i toga da sa takvim tipovima kompromisa NEMA i da slijedi borba za bioloski opstanak srpskog nacionalnog bica u Crnoj Gori i to svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Ono poceto komunistickim dekretima, njihovi pitomci i epigoni hoce da dokusure u njihovoj viziji "demokratije (demokrature,sta li)", ali bez Srba. Biti Srbin u Crnoj Gori je gore nego nositi Kainov znak, ili Davidovu zvijezdu. Srbi u Crnoj Gori nijesu ni drzavotvoran narod, ni nacionalna manjina. Mi smo nista. Nema nas nigdje. To je istina, a za to smo sami krivi. A kad se mucne glavom za moguce rjesenje, alternativa je : Nasilno ukidanje ovog rezima. Drugi nacin ne postoji, jer kako je krenulo, jahace brozovici i Milo Jugend narednih 50 godina. Zivi bili, pa vidjeli. Jos jedna tuzna, ali istinita cinjenica : Ovdje se nikad nista, ni dobro, ni lose, nije mijenjalo bez krvi do koljena. Ali, sto se mora, nije tesko. A ni oni nijesu neki Lujevi, mada giljotina u ovom slucaju bi vise nego dobro dosla.