STRES, EFEKTI I POSLEDICE I KAKO GA PREVAZICI

baki 75:
Demetrin mogu reci da ne koristim, al s cokoladom ce biti tesko...
Radim kancelarijski posao, sama obavljam poslove koje smo do pre godinu dana radile nas dve...i tako pucam sve vreme...jer je puno obaveza za jednu osobu...nekad mi se ucini da ipak nije strasno, a nekad ko juce puknem... :? Ne vredi zaliti se specijalno jer zbog trenutnog stanja u firmi reci ce ako vam se ne svidja dovidjenja, plata je dodatna satisfakcija u mom slucaju... ;)

Ako izuzmemo prvu recenicu i kod mene je potpuno ista situacija + kucni problemi ne tako strasni ali oni svakodnevni, nerviranja oko cerke u pubertetu, muza itd... Najvise imam problema sa spavanjem, i kad sam umorna kao pas ja ne mogu da zaspim, inace tablete za smirenje zaobilazim u velikom krugu, dok ih svi oko mene piju svakodnevno, meni je to prosto ne zamislivo, nekoliko puta sam popila Formidal ili kako se vec zove za spavanje i to je to.WW postoje li ti neke tabletice za spavanje koje ti mozes da preporucish? Inace sam vrlo pozitivna, niko nikad ne zna kako mi je jer mi je osmeh uvek na licu, i onda su svi u fazonu JOJ BLAGO TEBI, SVE TI U ZIVOTU IDE SUPER... :-(
 
baki 75:
Kamo srece da mogu nacisto da ih iskljucim ja bih imala MNOOOOGO manje problema u zivotu........

Ti to misliš. Ukoliko "isključiš emocije" delovaćeš, da kažemo spolja, možda kao da se ne nerviraš, ali sebi možeš da stvoriš MNOOOOGO veće probleme. Na primer, možeš da imaš neki telesni simptom umesto toga (da ne ulazimo sad u to). Ali činjenica je da potiskivanjem svojih emocija, upravo im dajemo mogućnost da upravljaju nama. Mnogo je bolje pokušati da ispoljiš svoje emocije, da ih izbaciš iz sebe, da na neki način rasteretiš sebe nošenja tog tereta. Naravno, to ne znači da se izdereš na šefa, vać da ih izbaciš iz sebe na pravi način i na pravom mestu. :)

Pozdrav! :)
 
BAki, fora je da kontrolišeš i EMOCIJE i REAKCIJU. Staneš na loptu, kažeš sebi - e neću da se nerviram (možeš, kao i buy nothing day, da probaš da sprovedeš - no fury week :P )
Znači, ODLUČIŠ da sitni dnevni okidači koji stvaraju (sigurna sam) taj suvišak stresa - prestanu da budu - relevantni - za tebe. Fokusiraš se na ono što je VAŽNO; a ovo ostaviš po strani.
Samo - pređeš preko toga, mirne duše - to u stvari znači ISKULIRAŠ ;) Dubinski znači, ne samo "oćutaću" i "otrpeću" fazon :)


To kad je reč o stresu...
Šejdi ajde odogovori na MOJE pitanje, u postu gore na strani :D
 
Zena s greskom:
Ako izuzmemo prvu recenicu i kod mene je potpuno ista situacija + kucni problemi ne tako strasni ali oni svakodnevni, nerviranja oko cerke u pubertetu, muza itd... Najvise imam problema sa spavanjem, i kad sam umorna kao pas ja ne mogu da zaspim, inace tablete za smirenje zaobilazim u velikom krugu, dok ih svi oko mene piju svakodnevno, meni je to prosto ne zamislivo, nekoliko puta sam popila Formidal ili kako se vec zove za spavanje i to je to.WW postoje li ti neke tabletice za spavanje koje ti mozes da preporucish? Inace sam vrlo pozitivna, niko nikad ne zna kako mi je jer mi je osmeh uvek na licu, i onda su svi u fazonu JOJ BLAGO TEBI, SVE TI U ZIVOTU IDE SUPER... :-(

Ne preporucujem tablete za spavanje - radi se o prekomernom stresu (vrati se na pocetak teme). Mislim da je kod tebe kljucna recenica ;niko nikad ne zna kako mi je jer mi je osmeh uvek na licu..." Kao sto Shaddow gore rece - pogresna strategija! Svi smo mi ljudska bica i imamo PRAVO da nam osmeh ne bude na licu onda kad smo umorni, ljuti, iznervirani, tuzni, uplaseni. Slobodno se smrkni, izderi se na dete u pubertetu kad nesto zake.nja, isvadjaj se slatko sa muzem kad te iznervira, izbaci ljutnju i strah, isplaci se kad si tuzna makar i pred sto ljudi na ulici - sta te briga sta ce da misle!, valjda je vaznije da je tebi dobro nego da o tebi misle dobro, zar ne?! Probaj da ne lezes u krevet premorena - probaj da SMANJIS nivo stresa, to ce ti pomoci a ne tablete za spavanje. Skini sa sebe deo kucnih obaveza i podeli ih sa ukucanima, dete je vec veliko a muz ima dve ruke ko i ti.
 
Betty:
btw. rekoše mi pre koju nedelju, ja kao debil ostala u čudu (u ovim godinama :lol: ) "Emocije imaju veze sa srcem, ne sa glavom" :idea: Kako sa srcem? :P Pa kako TO da kontrolišem? Jeli, www, kako? :)
Da pojasnim, nisu ni loše ni preterane, nego su negdi unutra...i tako...ne znam šta bih s njima, ne znam kako to odrasli ljudi rešavaju....:rolleyes:

Sve mi je to ok, ako se iznerviram ili tako nešto - baš reagujem primereno - ili nikako (izmaknem se odatle i ponosim se svojim mirom 8) ) ali NE UMEM da hendlujem ova finija osećanja.....yoy :D
Jel da ih (po)kažem? Ili da ćutim?
Šta vi ljudi radite u tim situacijama, ali stvarno :)

Emocije idu iz glave i isključivo iz glave. Srce sa tim nema veze. Veza srca i emocija je jedino u tome što "negativne, dugotrajne i jake emocije", ako mogu tako da se izrazim, mogu da dovedu do kardioloških oboljenja. Ako ćemo da pišemo pesme, možemo govoriti da "emocije idu iz srca", međutim ako ćemo ozbiljno i naučno da razgovaramo, o tome nema ni govora.

Što se tiče kontrole emocija, to je jedna od odlika emocionalne zrelosti ili da upotrebim termin koji je danas sve popularniji - emocionalne inteligencije. Dakle, dobro je da čovek može i ume da kontroliše svoje emocije. Da u određenoj situaciji odreaguje na adekvatan način (da budem precizan). To međutim ne znači potiskivanje svojih emocija ili njihovo negiranje. Potrebno je da upoznamo sebe, da budemo svesni svojih emocija, da ih prihvatimo, kako bismo mogli da pokušamo da ih u većoj meri kontrolišemo.

Ono što je takođe bitno, jeste način na koji doživljavamo određene situacije. Nešto što će nekoga užasno iznervirati, drugu osobu neće ni dotaći. Treba umeti napraviti razliku između bitnih, manje bitnih i nebitnih stvari u životu. Ono što ne možemo promeniti moramo prihvatiti, ali istovremeno moramo stalno raditi na promeni onih stvari, na koje možemo uticati. "Kukanje nad svojom sudbinom" ne vodi nikuda, sem u zamku "uloge žrtve", ali to je već druga priča. Dakle, nekada ne možemo da promenimo svoje okruženje, ali možemo da promenimo naš doživljaj toga okruženja.

PS: Betty, sada nemam puno vremena, pa sam ovo napisao na brzinu. Nadam se da je odgovor adekvatan, ...... ili možda nije?

Pozdrav! :)
 
shaddow:
Emocije idu iz glave i isključivo iz glave. Srce sa tim nema veze. Veza srca i emocija je jedino u tome što "negativne, dugotrajne i jake emocije", ako mogu tako da se izrazim, mogu da dovedu do kardioloških oboljenja. Ako ćemo da pišemo pesme, možemo govoriti da "emocije idu iz srca", međutim ako ćemo ozbiljno i naučno da razgovaramo, o tome nema ni govora.

Što se tiče kontrole emocija, to je jedna od odlika emocionalne zrelosti ili da upotrebim termin koji je danas sve popularniji - emocionalne inteligencije. Dakle, dobro je da čovek može i ume da kontroliše svoje emocije. Da u određenoj situaciji odreaguje na adekvatan način (da budem precizan). To međutim ne znači potiskivanje svojih emocija ili njihovo negiranje. Potrebno je da upoznamo sebe, da budemo svesni svojih emocija, da ih prihvatimo, kako bismo mogli da pokušamo da ih u većoj meri kontrolišemo.

Ono što je takođe bitno, jeste način na koji doživljavamo određene situacije. Nešto što će nekoga užasno iznervirati, drugu osobu neće ni dotaći. Treba umeti napraviti razliku između bitnih, manje bitnih i nebitnih stvari u životu. Ono što ne možemo promeniti moramo prihvatiti, ali istovremeno moramo stalno raditi na promeni onih stvari, na koje možemo uticati. "Kukanje nad svojom sudbinom" ne vodi nikuda, sem u zamku "uloge žrtve", ali to je već druga priča. Dakle, nekada ne možemo da promenimo svoje okruženje, ali možemo da promenimo naš doživljaj toga okruženja.

PS: Betty, sada nemam puno vremena, pa sam ovo napisao na brzinu. Nadam se da je odgovor adekvatan, ...... ili možda nije?

Pozdrav! :)

Hey......ma odštampam i napravim foto tapet od ovoga 8) Kad sledeći put pokušaju mangupi da me zbune, samo ih pošaljem - idi pravo, pa levo, pa skreni.... i tu na zidu :D
 
.
gurmanci:
Nisam sigurna da li mozemo da kontrolisemo emocije. Naravno da kontrolisemo njihovo ispoljavanje, ali da li mozemo da kazemo "evo, sada necu da se nerviram" i to je to.

Cini mi se da tu nema druge pomoci osim preuzimanja odgovornosti za ono sto mozemo da menjamo i pomirljivog stava prema onome sto moramo da trpimo...



:) phah.....sa negativnim je lakše, tu baš možeš lako da je "skreneš sa puta".

Sad će ispasti kao da prodajem neku mistiku, ali NIJE tako - VERUJEM čvrsto da možeš da "trasiraš mentalne puteve" tako da oni budu bezbedni i optimalni za TEBE. Da se, na izvestan način, "programiraš" na ovo i ono....U mom slučaju (ne znam kako vi to), zaista je odluka o tome dovoljna. Odluka u smislu ZAUZMEM STAV, čvrst, i toga se držim.

Mentalno, dakle. Kao kad tabaš stazu, pa utabaš, pa sve krene tim putem. Tako ljudi i USPEVAJU da nauče drugačije modele ponašanja: požele i instaliraju tako da pregaze zastarele modele, to je smisao učenja PSIHIČKIH činjenica - trasiraš psihičku stazu.
Kako bi, otherwise, uspevali ikada da budemo savršeniji, produktivniji, asertivniji, ubedljiviji i veštiji prezenteri, bolji menadžeri, lideri i sl?


E sad....A kad su prijatne emocije u pitanju :)...tu kao da malko nemam baš kontrolu sasvim jao...zato sam i postavila pitanje - mislim...nemam bwe pojma :lol: Ne želim da imam potpunu kontrolu, eto, priznajem da uživam u pozitivnim vibracijama!
A naći ću načina da ih "uzemljim" ;) Mislim, prilagodim. Mislim, vec sam to uradila :D
 
a pa moraš da budeš dosledna....:? Možda je dobro da se malo suštinski preispitaš zašto se nisi držala dobrih odluka. Time što ćeš UPOZNATI svoje rođene opasnosti pored puta, moći ćeš i da ih ukloniš. Važno je da suštinski razumeš zašto baš tebi treba baš ta promena. Onda te ništa neće skrenuti s puta :D
 
WithdrawnWater:
anakin: nesanica je prvi znak prekomernog stresa - secas se serotonina, srecnog mesindzera odfgovornog za spavanje?! Puko ti je bioloski sat. Smanji stres. Vrati se i procitaj temu od pocetka.

uradila...
ostavila sam jedan posao (imala sam ih tri, mislim da sam ipak preterala) i momentalno mi je bolje...
a glup posao, letnji studentski, da zaradim malo vise para i izracunala sam da mogu i bez toga..

vidis kako te slusam :)
 
WithdrawnWater:
Nema smajlija koji apaludira! Tri put bravo za tebe!:)

Kako nema, pa evo ga:

c011.gif
c011.gif
c011.gif
 
baki 75:
znam da bih ja moju bebu volela najvise na svetu i znam da bi mi ovo na poslu bilo nevazno u odnosu na ono sto imam kod kuce... ;-)
:p :p :p
Meni se to upravo i dogodilo :-D
Sve je pocelo jos tokom trudnoce, dok sam citajuci jako puno literature na temu uticaja i prenosa negativnih emocija sa majke na bebu, sebi postavila kao imperativ da i dete i sebe ne dovodim u takve situacije - naravno, tada je sve bilo u domenu teorije. E kada je beba vec ugledala svetlost dana :p i pored preplavljenosti ljubavlju i zadovoljstvom uhvatila sam sebe dva, tri puta u situacijama kada sam odreagovala na neke tudje gluposti, zastala i zakljucila da necu dozvoliti da mi bilo sta pomuti tu divnu haroniju i srecu. I zaista - spontano sam nastavila u tom pravcu, i okolina me vec tretira kao referentnu cool osobu :p
 
WithdrawnWater:
Ne preporucujem tablete za spavanje - radi se o prekomernom stresu (vrati se na pocetak teme). Mislim da je kod tebe kljucna recenica ;niko nikad ne zna kako mi je jer mi je osmeh uvek na licu..." Kao sto Shaddow gore rece - pogresna strategija! Svi smo mi ljudska bica i imamo PRAVO da nam osmeh ne bude na licu onda kad smo umorni, ljuti, iznervirani, tuzni, uplaseni. Slobodno se smrkni, izderi se na dete u pubertetu kad nesto zake.nja, isvadjaj se slatko sa muzem kad te iznervira, izbaci ljutnju i strah, isplaci se kad si tuzna makar i pred sto ljudi na ulici - sta te briga sta ce da misle!, valjda je vaznije da je tebi dobro nego da o tebi misle dobro, zar ne?! Probaj da ne lezes u krevet premorena - probaj da SMANJIS nivo stresa, to ce ti pomoci a ne tablete za spavanje. Skini sa sebe deo kucnih obaveza i podeli ih sa ukucanima, dete je vec veliko a muz ima dve ruke ko i ti.

Ja mislim da bi ovo bio i odlican savet za mene. Pravo na slobodno izrazavanje emocija...

Evo jos jednog mozda pomalo banalnog pitanja... Ako npr. popijem pice sa prijateljem cisto da bih se rashladila uvece, a kada se vratim kuci ukapiram da nikako na mogu da zaspim i da me uzasno nervira, da li to znaci da sam pod stresom ili mi ta osoba prosto ide na zivce i ne treba da ga/je vidjam neko vreme...doduse, svako ima pravo na svoje misljenje, a na meni je da racionalizujem situaciju valjda...
sorry ako smaram..
 
WithdrawnWater:
Heheheh, ovo za kupovinu koze mi se dopalo - a sto bas kozu?!:shock: :)

I da, fizicka aktivnost jeste bitna za oslobadjanje od stresa, ali ne mora biti tako dugotrajna pa ni tako agresivna (zahtevna)....O tome kasnije. Idemo dalje.....

Od 1 h voznje trake ili stepera nekim OK tempom nece im nista biti veruj mi mogu samo da budu i psihicki i fizicki zdraviji. Dve muhe jednim udarcem psihicko i fizicko zdravlje. Ja kad zavrsim drening ja se osecam ko nov covek, izbacim svu negativnu energiju iz sebe, i mogu posle sve zivo da radim. A najvise mi prija kada mogu da treniram rano ujutru pre svih obaveza. Cini me da sam zadovoljan sobom, da mi je lepo, da sam razbudjen, da sam opusten. Potpuno drugi covek.
Kada cale zabrani treninge zbog skole to me celog zivota sjebavalo nacisto "danas pocinje skola u ime i prezime skole vise se nema vremena za treninge"
 

Back
Top