STRES, EFEKTI I POSLEDICE I KAKO GA PREVAZICI

Jeste, u pravu si. Ali problem je sto sam ja to probala a bivala odbijena.
Ali vidis, mozda nisam dovoljno probala.


Nećeš valjda sad početi sebe da okrivljuješ? :nono:
Za svaki odnos su potrebne bar dve osobe, a ona koja odbija da nešto promeni je ta koja koči proces - šta je tome razlog, to je već druga priča, a i ti nisi njen terapeut, pa da znaš koji je njoj vrag. Pa čak i napore psihoterapeuta neki "miniraju" odbijanjem saradnje.:bye:
 
Ako sam dobro shvatila, mi smo ti koji treba da ostvarimo tih osam tacaka, a ne neko drugi za nas.
Malo je porenaglo da tako pominjes tu zenu.
I ona ima osam potreba. A opet, nije nezdravo nekom reci.

Nisi dobro shvatila. Covek nije izolovano bice, on je socijalna zivotinja i motivator njegovog ponasanja je (ako se iskljuce bioloski instinkti) potreba za kontaktom i odnosom sa drugim bicem: ono zbog cega nam je taj kontakt-u-odnos potreban jeste da bi NEKO ostvario nasih 8 potreba u odnosu. Dakle, mi ne ostavrujemo sami za sebe tih 8 potreba niti ih mozemo sami ostvariti - potreban nam je drugi covek, kontakt i odnos, i u okviru tog kontakta-u-odnosu na nase potrebe biva (ili ne biva) odgovoreno. Tako da - da, upravo NEKO DRUGI, onaj vazni drugi s akojim ostavrujemo odnos, ostvaruje tih esencijalnih 8 potreba za nas: obezbedjuje svojim ponasanjem i prisustvom i svojim celim bicem da se osecamo sigurno, vrednovano, prihvaceno itd.

Isto tako medjutim i mi, s anase strane, ostvarujemo (ili ne ostavrujemo) potrebe drugog u odnosu na iste stvari (da se oseca sigurno, prihvaceno, vrednovano).

Potrebe su zivotne, vecne i nikad ne nestaju. MOgu biti potisnute, ali ce uvek biti kao potisnuta opruga - cekajuci da se oslobode pritiska i probiju na povrsinu. Ne mogu uvek i u svakom trenutku sve nase potrebe biti ostvarene, naravno. I nije u tome poenta. Sustina dobrog odnosa u kome postoji adekvatan kontakt jeste da nase potrebe budu PREPOZNATE, i PRIHVACENE, cak i onda kada onaj drugi ne moze da ih (iz bilo kog razloga) ostavri i na njih odgovori. Samim tim sto ih cuje, prepozna, shvati, prihvati bez osudjivanja - ostvaruje i prvu od svih potreba u odnosu: da budemo sigurni, da se osecamo sigurno. Nisu svi odnosi zasnovani na principu emotivnog kontakta i ovih osam ljudskih potreba. Naravno da postoje odnosi oslobodjeni emotivnog konteksta u kojima nase potrebe ne samo da nece biti ostvarivane, vec ni prepoznate, a i ako su prepoznate mogu biti punim pravom ignorisane (sta se tice kasirke u supermarketu koju vidjam svaki dan i sa njom se srdacno pozdravim, kakve ja potrebe imam, a i ja ne ocekujem od nje da odgovori ni na jednu moju potrebu - sem da mi otkuca racun).
Tako i sto se gornjeg tice - kod odnosa koji nisu bliski, ili nisu uzajamni u svom intenzitetu, ili gde se obe osobe ne trude podjednako - naravno da ce biti problema, neostvarenih ocekivanja itd.....
 
Nećeš valjda sad početi sebe da okrivljuješ? :nono:
Za svaki odnos su potrebne bar dve osobe, a ona koja odbija da nešto promeni je ta koja koči proces - šta je tome razlog, to je već druga priča, a i ti nisi njen terapeut, pa da znaš koji je njoj vrag. Pa čak i napore psihoterapeuta neki "miniraju" odbijanjem saradnje.:bye:

Ne okrivljujem se, hocu da vidim ima li mog udela u prici (ako ga ima). A ovo mi je prilican izvor stresa. :confused:
A osetila sam jasno sve tacke i jako su me zbunila svoja osecanja. Jer, ona se ne mesa u nas odnos, tu je uvek kad treba da pomogne (materijalno) - neko bi rekao idealna svekrva. A ja osecam jednu ogromnu nategnutost i osecam se kao levo smetalo i ne znam vise ni kako da se postavim. Nisam dobra u izigravanju forme a ni u sakrivanju svojih osecanja i tesko mi je da funkcionisem u odnosu gde je na izgled sve u redu i forma je zadovoljena a ustvari, nista ne valja.
Jer ja za nju uopste ne postojim nezavisno od mog muza. Taj osecaj da sam zapravo niko osim u toj relaciji mi jako tesko pada a i uvredljiv je.
I ne mislim da je zla, mislim da me je kompletno blokirala zbog svoje posesivnosti koju nikad ne bi priznala. Deluje kao najcool zena na svetu, ali sa svima ostalima osim sa mnom. Meni su iskljucivo upucena pitanja u vezi kuvanja, kako mi je muz (iako je pre 5 min pricala sa njim - a pricamo kad ja uzmem slusalicu, nikad me trazi na telefon iako zove na svaka 3 dana), da li je jeo i slicno. Nikad pitanja vezana za moju porodicu, makar kutroazno "Kako ti je mama?". Aman nista, bukvalno i tako od pocetka.
A bavimo se maltene identicnim poslom, vrlo intelektualno zahtevnim, imamo puno zajednickih tacaka i makar interesantnih i korisnih tema (pogotovo za mene jer sam joj vise puta dala do znanja koliko cenim to sto radi i da bih jako volela da me malo uputi, PhD iz filozofije, tone napisanih knjiga...itd).
I nista - "jao sto dobro kuvas". Tacka. I ne da se uopste za.jebati, cak i kad sam je pitala kako stoje stvari na njenom fakultetu i da hocu da drzim seriju predavanja tamo. Sve sto mi je rekla je "Paaaa, pocni od Platona da citas". Ma idi. :eek: S tim sam pocela pre jedno 15 godina a neko ko se time bavi to bi jako trebalo da zna. I onda promeni temu na nekog drugog koji je bas sad napisao divnu knjigu i kako je uzasno pametan. A moje pitanje ostane da visi u vazduhu kao da ga je 3-godisnje dete postavilo.

Ima li neko neki savet? Treba sad da dodje na 6 dana.
 
Ona pokušava da ti da do znanja da se ti sa njom ne možeš meriti, i da te trpi samo zbog potreba svog sina...bar meni tako izgleda, nisam stručna. Ne znam da li je to delotvorno, samo znam da ja ne bih obraćala pažnju (bukvalno bi ih prečula, kad god je moguće da ne ispadnem prosta), i da bi se sa njom pomašala indentično kao ona samnom - pitala bih je samo "staračke" stvari (kosti, menopauza, naočari, oblačenje...), i davala akcenat na njene godine iskustva :mrgreen:, i kad i postavi neko pitanje "o kuvanju", počela bih da joj pričam o mojoj porodici (to ne želi da sluša, pa će možda prestati da postavlja pitanja na koja dobija takav odgovor).Pitanja koja mi se ne sviđaju bih, kad je to ikako izvodljivo, prečula, pa makar ona morala da ih ponavlja - to bi moralo da joj dosadi.:mrgreen:
Jako je važno da nema svedoka, ili da svedoci ne shvate kakva je "mala igra" među vama, jer je ona mnogo iskusnija od tebe u "igricama", i okrenuće ih protiv tebe, kao bi dobila podršku za svoje ponašanje. Protivnik kojeg nikako ne smeš potceniti.
Uostalom, ona nije neko čije mišljenje je bitno za tebe, i nema važnosti za tebe, osim kao njegova mama - kao i što ti za nju predstavljaš samo njegovu suprugu.
Da. I dobro je da budete na distanci. I da ona oseti da za tebe njeno prihvatanje ili neprihvatanje nema važnosti.
Stekla sam utisak da je ona potpuno svesna da ti očekuješ prihvatanje sa njene strane, i nećeš ga dobiti sve dok ti bude stalo do toga. :heart::bye:
 
Mislim da ona misli da niko ne moze da se meri sa njom u profesionalnom domenu. A meni ni na kraj pameti nije palo da se merim, samo smatram da je interesantna cinjenica da imamo toliko toga zajednickog (makar kad je ona bila mlada) a da ona to uporno odbija.
A bavi se (uslovno) politickom filozofijom, a gde ces zanimljivijeg polja od Srbije :D. I onda radi istrazivanje o izbeglicama i ja joj kazem da je Srbija jedna od retkih zemalja gde se jednog dana probudis kao izbeglica a da se geografski nisi pomerio. Meni bi to bio interesantan podatak. A ona me belo pogleda i ide da intervjuise kubance. Pa mislim, shvatila sam vec da ne treba da otvaram usta. :D Ali bas da sam toliko glupa, ne verujem (I ako jesam, moze da me ispravi, ne mora da me kulira tako ocigledno - znaci, sve dolazi u obzir osim toga sto radi :evil:).
I onda kaze "Za brak je nabitnija dobra hrana i dobar seks. Mislim da je moj sin bas srecan covek".
Bas sam se super osetila kad je to rekla - a ne reagujem tako na komlimente inace. :D
 
Nisi dobro shvatila. Covek nije izolovano bice, on je socijalna zivotinja i motivator njegovog ponasanja je (ako se iskljuce bioloski instinkti) potreba za kontaktom i odnosom sa drugim bicem: ono zbog cega nam je taj kontakt-u-odnos potreban jeste da bi NEKO ostvario nasih 8 potreba u odnosu. Dakle, mi ne ostavrujemo sami za sebe tih 8 potreba niti ih mozemo sami ostvariti - potreban nam je drugi covek, kontakt i odnos, i u okviru tog kontakta-u-odnosu na nase potrebe biva (ili ne biva) odgovoreno. Tako da - da, upravo NEKO DRUGI, onaj vazni drugi s akojim ostavrujemo odnos, ostvaruje tih esencijalnih 8 potreba za nas: obezbedjuje svojim ponasanjem i prisustvom i svojim celim bicem da se osecamo sigurno, vrednovano, prihvaceno itd.

Isto tako medjutim i mi, s anase strane, ostvarujemo (ili ne ostavrujemo) potrebe drugog u odnosu na iste stvari (da se oseca sigurno, prihvaceno, vrednovano).

Potrebe su zivotne, vecne i nikad ne nestaju. MOgu biti potisnute, ali ce uvek biti kao potisnuta opruga - cekajuci da se oslobode pritiska i probiju na povrsinu. Ne mogu uvek i u svakom trenutku sve nase potrebe biti ostvarene, naravno. I nije u tome poenta. Sustina dobrog odnosa u kome postoji adekvatan kontakt jeste da nase potrebe budu PREPOZNATE, i PRIHVACENE, cak i onda kada onaj drugi ne moze da ih (iz bilo kog razloga) ostavri i na njih odgovori. Samim tim sto ih cuje, prepozna, shvati, prihvati bez osudjivanja - ostvaruje i prvu od svih potreba u odnosu: da budemo sigurni, da se osecamo sigurno. Nisu svi odnosi zasnovani na principu emotivnog kontakta i ovih osam ljudskih potreba. Naravno da postoje odnosi oslobodjeni emotivnog konteksta u kojima nase potrebe ne samo da nece biti ostvarivane, vec ni prepoznate, a i ako su prepoznate mogu biti punim pravom ignorisane (sta se tice kasirke u supermarketu koju vidjam svaki dan i sa njom se srdacno pozdravim, kakve ja potrebe imam, a i ja ne ocekujem od nje da odgovori ni na jednu moju potrebu - sem da mi otkuca racun).
Tako i sto se gornjeg tice - kod odnosa koji nisu bliski, ili nisu uzajamni u svom intenzitetu, ili gde se obe osobe ne trude podjednako - naravno da ce biti problema, neostvarenih ocekivanja itd.....

Znas na sta sam mislila. Nase je da "nadjemo" zadovoljenje tih potreba, a to ne mora biti sa unapred fiksiranim osobama ako one za to prosto nisu raspolozene.
Prosto trazis osobe sa kojima mozes da imas odnos koji ti je potreban, a ne da se natakaris na nekog ko mozda iz ko zna kakvih razloga to prosto ne moze ili mozda i prosto nece.
 
Mama je malo edipovski nastrojena prema sincicu, cini se meni...! :) Ne sekiraj se bre, lepo ti je Tao rekla koju strategiju da primenis. A imas na Domu i porodici celu temu o tastama i svekrvama pa ce mozda oni imati neki pametni savet. Pozz

Ma necu ni da se bavim njom, bila sam u mometu pop.izdela a onda sam otisla u teretanu i malo boksovala dzak. Deluje. :D
Hvala. :D
 
Zanima me u da li i u kojoj meri moze ishrana da utice na nacin na koji ce organizam reagovati na stres.
Cesto mi se desava da tek kada jedem ukapiram da sam bila jako gladna i da posto sam jela osetim bas neko olaksanja , rasterecenje. Kao da je organizam trpeo neki dodatan napor time sto hrana nije uneta na vreme a da toga nisam bila svesna.
 
Naravno da je organizam trpeo. LJudsko telo je organizovano tako da su mu neophodna bar tri obroka dnevno, odnosno najbolje 5 (3 obroka i dve uzine) a u razmaku od oko 2.5-3 sata izmedju njih. Na taj nacin lucenje insulina je izbalansirano i nema velikih skokova secera gore-dole, a u tom slucaju organizam je postedjen fizioloskog stresa pada secera i pokusaja da se taj pad kompenzuje i celije nahrane alternativnim putem, tj mobilisanjem rezervi glukoze. Prema tome, jedite redovno i pravilno, to je jedan od znacajnih nacina da s eutice na stres.
 
Kako preživeti svakodnevne stresne situacije na radnom mestu??? Prepušten si sam sebi, šefa boli uvo šta ti radiš, sem kad mora na kolegijumu da se pojavi kao šef službe da bi podneo izveštaj. Od nekog bonusa ni traga ni glasa, a crnčiš pošteno. Radiš sa ljudima, na pet minuta ti neko bane u kancelariju, niti kuca, a dobar dan je ostalo negde napolju.
 
jelisava, mnogo mi se svidja ova tema
al danas je nas pod stresom mnoooogo i doktorka ne moze da stigne da pregleda tolke pacijente
inace se divim ljudima u toj profesiji
Kod nas je u firmi doktorka imala zakazan sistematski pregled i javila da ce da kasni i svi digli frku sto ce da kasni
ona stigla i kaze mi : "Jutros sam imala deset pacijenata. Jedno ne moze da dise, drugo... a niko te ne razume, svi bi da stignes pravac kod njega."
Jednostavno, zivljenje je danas izuzetno stresno za sve.
I sta raditi? Dozvolicu sebi da kazem ono sto se meni cini da treba: Treba se snaci.
Naci one stvari koje ce te "osnaziti"
Ja sam pocela bez pardona na poslu da pevam.
Malo me gledaju, al navikli se.
Moguce da se to nekom ne bi dopalo, pa onda bih donela blok za crtanje i flomastere :D
Dalje, setnja... Sve sto volis da radis.
Bas me zanima oce li se ovo nasoj doktorki dopasti ili ne.
Pozdrav
 
Занима ме да ли је тачно да од великог стреса може да изађе херпес на усни ( знам да може од пада имунитета) али мени су један дан изашла 4 комада а имала сам баш фрку тај дан...:neutral:
Стрес проверено доводи до пада имунитета.;)
Може херпес да се испровицира и Сунцем и депилирањем науснице ;)
 

Back
Top