sumnjivo lice
Buduća legenda
- Poruka
- 44.833
Doste je slicnih tema i na skoro svim raspravlja se o Srbima kao narodu.Vecito podeljeni na tabore i uvek kriveci druge za sopstvene promasaje zapocinjemo dane.
Cesto se pitam da li smo mi jednostavno nesposobni,lenji ili nam je jednostavno mentalitet takav da sve sto je dokazano dobro, provereno i opste prohvaceno u svetu i okolini mi odbacujemo ili ne obracamo paznju na to kako su drugi dosli do uspeha.
Tema moze biti vrlo opsirna ali evo nekoliko primera pa ko hoce da prokomentarise neka izvoli.
Skolstvo.
Pre Dvadeset godina sam krenuo na zanat u Srednju-masinsku za metalo strugara.Isli smo na praksu jedan dan u nedelji ,cetiri u skolu.U zadnjoj godini dva dana prakse, tri dana u skoli.Kad smo zavrsili zanat i polozili pojma sa zivotom u struci niko od nas nije imao.Tako je i dan danas.Ovde gde sam deca idu cetiri dana na praksu i Subotom.Dva dana u skolu.Kad zavrse skolovanje gotovo da su osposobljeni za struku,samo im fali malo samostalnog rada.Kod nas je i dan danas tako.
Nacionalni ponos-rakija.
Smatramo da smo u proizvodnji raznih rakija neprevazidjeni.Niko ne pece rakiju kao mi.Irci Skoti i neki drugi narodi svoja alkoholna **** takodje proizvode kroz vekove i nastoje da ih stalno usavrsavaju.Vecito eksperimentisu trazeci sto bolji kvalitet.Ako su vec stekli nesto kvalitetno to onda spada u vrhunski cuvane tajne.Dok mi ispecemo rakiju i nastojimo da je popijemo kao da ce da se pokvari ako malo odlezi.Do sada eto nismo zastitili Sjivovicu nacionalni ponos.
Sport(futbal nacaionalna iluzija)
Pre svakog veceg takmicenja na kojem ucestvujemo na isto odlazimo kao naj veci favoriti.Bar za nas same.Ocekujemo zlato u Kosarci obrukamo se kao nikad u sred Beograda.Odemo na svetsko u Nemacku kao naj bolja odbrana u kvalifikacijama,prodjemo kao naj gora odbrana na SP.I uvek svaljivanje krivice na druge.
Da li je to nas mentalitet,vaspitanje bez teznje za uspehom,lenjost ili jednostavno glupost.Kao da smo dovoljni sami sebi takvi kakvi smo pa nema potrebe da se menjamo.
Cesto se pitam da li smo mi jednostavno nesposobni,lenji ili nam je jednostavno mentalitet takav da sve sto je dokazano dobro, provereno i opste prohvaceno u svetu i okolini mi odbacujemo ili ne obracamo paznju na to kako su drugi dosli do uspeha.
Tema moze biti vrlo opsirna ali evo nekoliko primera pa ko hoce da prokomentarise neka izvoli.
Skolstvo.
Pre Dvadeset godina sam krenuo na zanat u Srednju-masinsku za metalo strugara.Isli smo na praksu jedan dan u nedelji ,cetiri u skolu.U zadnjoj godini dva dana prakse, tri dana u skoli.Kad smo zavrsili zanat i polozili pojma sa zivotom u struci niko od nas nije imao.Tako je i dan danas.Ovde gde sam deca idu cetiri dana na praksu i Subotom.Dva dana u skolu.Kad zavrse skolovanje gotovo da su osposobljeni za struku,samo im fali malo samostalnog rada.Kod nas je i dan danas tako.
Nacionalni ponos-rakija.
Smatramo da smo u proizvodnji raznih rakija neprevazidjeni.Niko ne pece rakiju kao mi.Irci Skoti i neki drugi narodi svoja alkoholna **** takodje proizvode kroz vekove i nastoje da ih stalno usavrsavaju.Vecito eksperimentisu trazeci sto bolji kvalitet.Ako su vec stekli nesto kvalitetno to onda spada u vrhunski cuvane tajne.Dok mi ispecemo rakiju i nastojimo da je popijemo kao da ce da se pokvari ako malo odlezi.Do sada eto nismo zastitili Sjivovicu nacionalni ponos.
Sport(futbal nacaionalna iluzija)
Pre svakog veceg takmicenja na kojem ucestvujemo na isto odlazimo kao naj veci favoriti.Bar za nas same.Ocekujemo zlato u Kosarci obrukamo se kao nikad u sred Beograda.Odemo na svetsko u Nemacku kao naj bolja odbrana u kvalifikacijama,prodjemo kao naj gora odbrana na SP.I uvek svaljivanje krivice na druge.
Da li je to nas mentalitet,vaspitanje bez teznje za uspehom,lenjost ili jednostavno glupost.Kao da smo dovoljni sami sebi takvi kakvi smo pa nema potrebe da se menjamo.