Zmaj_Svevlad
Zainteresovan član
- Poruka
- 360
Čak i veliki hrvatski istoričar Ferdo Šišić, jasno govori da se hrvatska vlast nikada nije rasprostirala po Gornjoj Dalmaciji (Duklji). Mogao je u Duklji biti određen broj Hrvata, ali su oni bili okruženi Srbima, i u velikoj manjini. Mogli su tu da se zaglave u jednoj od mnogobrojnih seoba, kada su išli i do Grčke, gde im se ime takođe pominje. Međutim, jedno je pomen nečijeg imena, a drugo da li je pomenuti narod imao uticaj na državne prilike te zemlje gde je živeo, odnosno da li je imao bilo kakvu upravu. Srbi se pominju u isto vreme u Nemačkoj poodavno, kao i njihove borbe s Francima, a dan danas o tome postoji veliki dokaz – Lužički Srbi, od kojih se deo odvojio i došao, tj. vratio se na Balkan (srbsku pređašnju postojbinu), pošto su i sami Lužičani dugo tvrdili da potiču od balkanskih Srba. Po tome mi Srbi bismo danas mogli da tvrdimo, kako je čitava istočna Nemačka naseljena ustvari Srbima!! I na takav zaključak imali bi daleko više prava (zbog postojanja Bele Srbije u tom delu Evrope, te i današnjih ostataka Srba onde), nego što bilo ko polaže prava na Crnu Goru. Dakle, tako samo može da zaključuje hrvatska naučna javnost, za kojom se vode i Bošnjaci, te sada i "Crnogorci", svaki zbog svojih, a u konačnici – zbog tuđinskih interesa (nemački i italijanski interesi koji se mogu ispuniti samo potpunim rasturanjem srbstva na što više parčadi).
Ono što je neosporno, to je činjenica DA POP DUKLJANIN NIKADA NIJE POMENUO CRVENU HRVATSKU U IZVORNOM DELU KOJE NOSI NAZIV "HISTORIA DE RE DI DALMAZIA E SERVIA", NEGO GORNJU DALMACIJU, KOJU JE ONAJ KOJI JE PREPISIVAO NJEGOVU HRONIKU, PREKRSTIO U "CRVENU (istočnu) HRVATSKU". Zbog čega je to uradio taj prepisivač, nama neće nikada biti jasno, ali je njegov falsifikat primljen oberučke u Hrvatskoj, te kod katoličkih i muslimanskih Crnogoraca (zbog njihove frustracije srbskom istorijom na tom delu Zapadnog Balkana). Bošnjaci ne vole ovu hroniku, jer je i prema njoj Bosna sastavni deo Srbije!!!
Odakle toliko frustracija kod tih narodčića nastalih od pokorenih Srba?
Eh, pa zbog njihove izuzetno siromašne istorije, koja je istorija kmetstva i podaništva tuđinu. Za razliku od Srba koji se u istoriji pominju kao večni borci protiv neslovenskih osvajača, kao čuvari izvorne narodne tradicije Slovena na Balkanu, itd., oni, Hrvati i Novodukljani su deo Srba koji je podjarmljen i koji je svih ovih vekova vodio bitke protiv svog narodnog bića u ime neke strane, okupacione vlasti (bili to Turci, Nemci, Mađari, Bugari ili nedavno NATO-pakt). Teško je na tom temelju izgraditi ponosnu i dugovečnu naciju i državu, te se stoga moraju služiti lažima i falsifikatima. Postoji jedna tužna istina za jedini paritetni narod Srbima na ovom prostoru, Hrvate. Naime, listina hrvatskih vladara ima celih 28! To je sve što je ostalo od "velikih hrvatskih vladara"!!! A od toga: jedna listina je kneza Trpimira, jedna kneza Mutimira, 13 Petra Krešimira, 10 Dimitrija Zvoninimira, kao i 3 od Stjepana Trpimirovića. Od toga U ORIGINALU POSTOJE SAMO DVE LISTINE PETRA KREŠIMIRA, JEDNA ZVONIMIROVA I JEDNA STJEPANOVA!!! Sad to valja uporediti sa srednjovekovnim srbskim poveljama, freskama vladara, zapisima u stranim izvorima o njima, pa čaki i moštima naših vladara iz srednjeg veka, koje čuvamo po manastirima duž Srbadije, itd, itd. Dakle, mi srednjovekovnih istorijskih dokaza o našoj državnosti imamo napretek, od Jadrana do Dunava. Oni to nemaju, a ne osećaju se odavno Srbima, jer kako bi se i osećali, kad su srbstvo još njihovi dedovi debelo izdali. Dakle ostaje im samo frustracija.
Posebnu frustraciju na Srbokatolike ostavlja činjenica da se "najveći hrvatski vladar", kralj Tomislav, pojavljuje u istoriji gotovo kao fiktivna ličnost! O njemu Porfirogenit, njegov savremenik, koji je jedan od glavnih izvora za istoriju Južnih Slovena, ne ostavlja NITI JEDAN POMEN! Hrvatski naučnici su ga uporno tražili desetlećima, ali ga nisu nigde našli. Nema ga ni u franačkim, ni u mađarskim, ni u vatikanskim spisima!! Međutim, on se javlja upravo u Barskom rodoslovu, u glavi XII, u NIZU SRBSKIH VLADARA Hranislava, Radoslava i Časlava!! Prema tome, TOMISLAV BI NAJPRE BIO SRBSKI VLADAR KOJI JE VLADAO I ZEMLJOM HRVATSKOM, o čemu govori Pejačić kad ga prvo naziva vladarem Zagorske Srbije (Transmontana), a potom i Vascele Srbije.
Upravo bežeći od svog pravog, srbskog, porekla, Hrvati, Muslimani i današnji "Crnogorci", ne mogu da se nađu u korenima drugih naroda. Hrvati će se s Muslimanima kleti Hitleru pre 60 godina, kako su poreklom Goti (da bi bili što bliže Nemcima), da bi se danas našli i u Egipćanima, dok ih Turci nalaze kod sebe (Osman Karatay). No, nikako nisu Srbi, to nikako ne može da bude, to bi za njih bio kraj naroda, dokaz da je "velikosrbska mitomanija" ustvari čista istina. Tako i naši "neo-Crnogorci" će ovih godina, tražeći sebe u Nemačkoj (knjiga "Pošjetnik o Crnoj Gori i Crnogorstvu", 1996.), naći svoje korene u Obodritima (!), o kojima se u istoriji jasno kaže da su bili srbsko pleme u Beloj Srbiji!!! Naime smešni pisci "Pošjetnika" su, kao i ovaj naš smešni efendija Ruvim, pokušali da dokažu sebi i drugima kako oni nisu Srbi, bazirajući se na delima Relje Novakovića, ne znajući, o sinjih li gluperdi, da je isti naš profesor napisao "veljesrpske" knjige: "Nepoznati Crnjanski – srpski tragovi na Britanskim ostrvima" i "Karpatski i likijski Srbi", čime su pronašli najnepogodnijeg srbskog istoričara po sebe. Relja Novaković u pomenutim knjigama nabraja mnoga dela britanskih i irskih naučnika, s početka našeg stoleća, u kojima se Iliri smatraju Srbima. Među njima su Gordon Čajld, prof. J.B.S. Holdejn, prof. Stjuart Pigot, prof. Mak Alister i drugi. Radi se o seobi Srba na sever Evrope i povratku dela plemena istih na Balkan, odakle su i došli (što se slaže sa legendom Lužičkih Srba da im je Balkan pradomovina).
Tekstovi starih istorijskih radova o Srbima štampani su u bivšoj Demokratskoj Republici Nemačkoj i to na nemačkom i srbsko-lužičkom jeziku. U jednoj od tih knjiga ("Kroz stoleća" - "Prez letstotki", Petra Kunca - štampana u Budišinu, 1979. godine), na strani 35. je područje između Labe i Odre označeno imenom: "Serbja" i objašnjeni su pravci nemačkih osvajanja ove srbske države. U knjizi na nemačkom jeziku: "Zur sorbischen Geschichte" ("Iz srbske istorije"), isto područje je obeleženo kao "srpska oblast", naseljena plemenima: Oborditi, Ljutići, Moričani, Drevljani, Glamočani, Lužičani i drugi. Prema tome, sve su to bila SRBSKA PLEMENA!
Dakle, dragi naši neo-Crnogorci, đe gođ da krenete, lijevo, desno, gore, dolje, po zemljopisnim kartama, svuđe će te naići samo na sebe kao na Srblje, najčišće Srblje, Srblje nad Srbljima!!! Srblje ste odvijeka, bićete dovijeka, a sebe možete zvat i pingvinima. Teško vam pada što ste Srbi iz jednog jedinog razloga – jer ste potomci kukavnih kukavica, a sami nemate snage da okajete grijehe vaših đedova. Jer ste onaj lošiji dio naroda koji je izdao Švabi i Latinu svoje ime za šaku evra, malo lažne demokratije, kašiku droge i par šlepera cigareta. Prema tome i bolje je da ste otišli, daleko vam lijepa kuća bila, jer s vama živjeti, sa sramotom od naroda, časnom Srbinu nije podnošljivo. Ne znam zašto dolazite na naše, srbske forume? Imate njemačke, italijanske, ustaške i balijske forume, đe će vas lijepo primiti ta "gospoda" – ma dočekaće vas ka da ste Srbi bili. Zapamtićete dobro onu staru – niko izdajnika ne voli, pa ni neprijatelj kojemu se klanjate.
Ono što je neosporno, to je činjenica DA POP DUKLJANIN NIKADA NIJE POMENUO CRVENU HRVATSKU U IZVORNOM DELU KOJE NOSI NAZIV "HISTORIA DE RE DI DALMAZIA E SERVIA", NEGO GORNJU DALMACIJU, KOJU JE ONAJ KOJI JE PREPISIVAO NJEGOVU HRONIKU, PREKRSTIO U "CRVENU (istočnu) HRVATSKU". Zbog čega je to uradio taj prepisivač, nama neće nikada biti jasno, ali je njegov falsifikat primljen oberučke u Hrvatskoj, te kod katoličkih i muslimanskih Crnogoraca (zbog njihove frustracije srbskom istorijom na tom delu Zapadnog Balkana). Bošnjaci ne vole ovu hroniku, jer je i prema njoj Bosna sastavni deo Srbije!!!
Odakle toliko frustracija kod tih narodčića nastalih od pokorenih Srba?
Eh, pa zbog njihove izuzetno siromašne istorije, koja je istorija kmetstva i podaništva tuđinu. Za razliku od Srba koji se u istoriji pominju kao večni borci protiv neslovenskih osvajača, kao čuvari izvorne narodne tradicije Slovena na Balkanu, itd., oni, Hrvati i Novodukljani su deo Srba koji je podjarmljen i koji je svih ovih vekova vodio bitke protiv svog narodnog bića u ime neke strane, okupacione vlasti (bili to Turci, Nemci, Mađari, Bugari ili nedavno NATO-pakt). Teško je na tom temelju izgraditi ponosnu i dugovečnu naciju i državu, te se stoga moraju služiti lažima i falsifikatima. Postoji jedna tužna istina za jedini paritetni narod Srbima na ovom prostoru, Hrvate. Naime, listina hrvatskih vladara ima celih 28! To je sve što je ostalo od "velikih hrvatskih vladara"!!! A od toga: jedna listina je kneza Trpimira, jedna kneza Mutimira, 13 Petra Krešimira, 10 Dimitrija Zvoninimira, kao i 3 od Stjepana Trpimirovića. Od toga U ORIGINALU POSTOJE SAMO DVE LISTINE PETRA KREŠIMIRA, JEDNA ZVONIMIROVA I JEDNA STJEPANOVA!!! Sad to valja uporediti sa srednjovekovnim srbskim poveljama, freskama vladara, zapisima u stranim izvorima o njima, pa čaki i moštima naših vladara iz srednjeg veka, koje čuvamo po manastirima duž Srbadije, itd, itd. Dakle, mi srednjovekovnih istorijskih dokaza o našoj državnosti imamo napretek, od Jadrana do Dunava. Oni to nemaju, a ne osećaju se odavno Srbima, jer kako bi se i osećali, kad su srbstvo još njihovi dedovi debelo izdali. Dakle ostaje im samo frustracija.
Posebnu frustraciju na Srbokatolike ostavlja činjenica da se "najveći hrvatski vladar", kralj Tomislav, pojavljuje u istoriji gotovo kao fiktivna ličnost! O njemu Porfirogenit, njegov savremenik, koji je jedan od glavnih izvora za istoriju Južnih Slovena, ne ostavlja NITI JEDAN POMEN! Hrvatski naučnici su ga uporno tražili desetlećima, ali ga nisu nigde našli. Nema ga ni u franačkim, ni u mađarskim, ni u vatikanskim spisima!! Međutim, on se javlja upravo u Barskom rodoslovu, u glavi XII, u NIZU SRBSKIH VLADARA Hranislava, Radoslava i Časlava!! Prema tome, TOMISLAV BI NAJPRE BIO SRBSKI VLADAR KOJI JE VLADAO I ZEMLJOM HRVATSKOM, o čemu govori Pejačić kad ga prvo naziva vladarem Zagorske Srbije (Transmontana), a potom i Vascele Srbije.
Upravo bežeći od svog pravog, srbskog, porekla, Hrvati, Muslimani i današnji "Crnogorci", ne mogu da se nađu u korenima drugih naroda. Hrvati će se s Muslimanima kleti Hitleru pre 60 godina, kako su poreklom Goti (da bi bili što bliže Nemcima), da bi se danas našli i u Egipćanima, dok ih Turci nalaze kod sebe (Osman Karatay). No, nikako nisu Srbi, to nikako ne može da bude, to bi za njih bio kraj naroda, dokaz da je "velikosrbska mitomanija" ustvari čista istina. Tako i naši "neo-Crnogorci" će ovih godina, tražeći sebe u Nemačkoj (knjiga "Pošjetnik o Crnoj Gori i Crnogorstvu", 1996.), naći svoje korene u Obodritima (!), o kojima se u istoriji jasno kaže da su bili srbsko pleme u Beloj Srbiji!!! Naime smešni pisci "Pošjetnika" su, kao i ovaj naš smešni efendija Ruvim, pokušali da dokažu sebi i drugima kako oni nisu Srbi, bazirajući se na delima Relje Novakovića, ne znajući, o sinjih li gluperdi, da je isti naš profesor napisao "veljesrpske" knjige: "Nepoznati Crnjanski – srpski tragovi na Britanskim ostrvima" i "Karpatski i likijski Srbi", čime su pronašli najnepogodnijeg srbskog istoričara po sebe. Relja Novaković u pomenutim knjigama nabraja mnoga dela britanskih i irskih naučnika, s početka našeg stoleća, u kojima se Iliri smatraju Srbima. Među njima su Gordon Čajld, prof. J.B.S. Holdejn, prof. Stjuart Pigot, prof. Mak Alister i drugi. Radi se o seobi Srba na sever Evrope i povratku dela plemena istih na Balkan, odakle su i došli (što se slaže sa legendom Lužičkih Srba da im je Balkan pradomovina).
Tekstovi starih istorijskih radova o Srbima štampani su u bivšoj Demokratskoj Republici Nemačkoj i to na nemačkom i srbsko-lužičkom jeziku. U jednoj od tih knjiga ("Kroz stoleća" - "Prez letstotki", Petra Kunca - štampana u Budišinu, 1979. godine), na strani 35. je područje između Labe i Odre označeno imenom: "Serbja" i objašnjeni su pravci nemačkih osvajanja ove srbske države. U knjizi na nemačkom jeziku: "Zur sorbischen Geschichte" ("Iz srbske istorije"), isto područje je obeleženo kao "srpska oblast", naseljena plemenima: Oborditi, Ljutići, Moričani, Drevljani, Glamočani, Lužičani i drugi. Prema tome, sve su to bila SRBSKA PLEMENA!
Dakle, dragi naši neo-Crnogorci, đe gođ da krenete, lijevo, desno, gore, dolje, po zemljopisnim kartama, svuđe će te naići samo na sebe kao na Srblje, najčišće Srblje, Srblje nad Srbljima!!! Srblje ste odvijeka, bićete dovijeka, a sebe možete zvat i pingvinima. Teško vam pada što ste Srbi iz jednog jedinog razloga – jer ste potomci kukavnih kukavica, a sami nemate snage da okajete grijehe vaših đedova. Jer ste onaj lošiji dio naroda koji je izdao Švabi i Latinu svoje ime za šaku evra, malo lažne demokratije, kašiku droge i par šlepera cigareta. Prema tome i bolje je da ste otišli, daleko vam lijepa kuća bila, jer s vama živjeti, sa sramotom od naroda, časnom Srbinu nije podnošljivo. Ne znam zašto dolazite na naše, srbske forume? Imate njemačke, italijanske, ustaške i balijske forume, đe će vas lijepo primiti ta "gospoda" – ma dočekaće vas ka da ste Srbi bili. Zapamtićete dobro onu staru – niko izdajnika ne voli, pa ni neprijatelj kojemu se klanjate.
