G
G6
Gost
U vezi sam godinu dana.Predivno mi je,mnogo je volim.Mislim i ona mene.No,ona je suvise ambiciozna devojka,zeli da uspije u zivotu.Puno radi,ima privatan biznis i lepo zaraduje.Ja sam radio kada sam je upoznao,kelnerisao sam u nocnom klubu.Kada sam je upoznao poceo sam da radim i danju uskoro.Najvise u cilju da bi me ozbiljnije shvatila.Vozim,komercijala,padam od umora.Placam stan u centru,vozim pristojan auto i imam lepa primanja sobzirom na nas standard.Kaze da nije materijalista ali isto naglasava da nije skromna.Osecam da nije zadovoljna mojim trenutnim stanjem,ali ovo je za sada moj maksimum.Jedna njena poznanica ide u Francusku na docek sa deckom,a ja cu cak morati da radim.Shvatam sve,puna je zivota,ima 24 god. i hoce sve sto joj zivot pruza.Pokloncici,vecere,na leto odlazak na odmor,to je sve sto mogu za sada da joj pruzim.Nisam ni ja ovim zadovoljan,ali ne mogu glavom kroz zid.Cekam svoju priliku.Ocajan sam,osecam se manje vrednim i jako me gusi to.Pazljiv sam,osecajan,tolerantan,kako ona kaze najbolji na svetu,ali eto ne bas kompletan.Nikada mi to ona ne prbacuje,ali znam da bi htela vecu sigurnost i oslonac da ima u zivotu.Sta da radim ne znam ni sam?Ima li neki savet?