DOK TE TRAŽIM U BESKRAJU
Tamo gdje more grli kopno
koračam laganim riječima
dok sanjam da sanjam
budim se gladan mjesecima.
Žice jecaju sve jače
ko oštri vjetrovi morski,
i pitam nebo
kako reći sebi ‘oprosti‘.
Sa sobom nosim praznu hartiju,
neka je imam sa sobom,
ako slučajno se sjetim
onog mira sa tobom,
Da srce ostavim u boci
nek plovi ko lađe,
do neke druge obale
već neko da ga nađe.
Al‘ more ko more
već ima puteve svoje,
pjene moćni se talasi
od kojih oči se boje,
Nose hiljade poruka
tamo negdje u beskraj,
odsjaj mjeseca u vodi
sad za mene je pjesma,
Ispisana sjajem zvijezda
na površini se odmori,
a more mirno tek toliko
da vidim šta govori,
Postaje divlje u trenu,
misli postaju glasne,
jaki vjetrovi ih nose
sviraju posljednji valcer.
Vidi me sada,
dal‘ sam onaj kojeg sjećaš se,
tu sam na pučini
tamo gdje još uvijek čekam te,
Dok plovim na snovima
destinaciju ne znam,
punim jedra sa slovima,
orijentaciju trebam,
Reci iskreno sada
dal‘ sam ono što želiš da budem,
stojim čvrsto na mjestu
dok snovi vodom se pune,
Dok slušam posljednju pjesmu,
dok gubim posljednji pravac,
štedi riječi,
srce i pogledi govore za nas.
Sunce se lagano diže,
obasjava stotine želja,
previsoke za dohvatit‘,
predaleke za plivat‘,
I oprezan korak u vodu,
pogled već lagano tone,
ostatke hrabrosti
kupim iz džepova
Koje sam skrivao sve do sada
za nešto ovako stvarno,
snovi postaju sve rjeđi
lagano bježe sa danom,
Pričekaj, pratim vas i ja
pa makar mor‘o da veslam,
zadnji pogled unazad
otisnem se u beskraj.
Bijesni valovi nose me,
oštri vjetrovi kose me,
bacam sutra u dubine
i pišem ti riječi posljednje,
Kapetan zadnji napušta brod,
sad je već kasno,
tražim pomoć od njega,
al‘ on je već davno zasp‘o,
Urezane u jarbol
mojih 18 sahrana,
na kojem se vihore jedra
prerezana sabljama
Dok vjetrovi jecaju
zadnji stihovi nestaju,
dok te tražim u beskraju,
dok te tražim u beskraju.
Vidi me sada,
dal‘ sam onaj kojeg sjećaš se,
tu sam na pučini
tamo gdje još uvijek čekam te,
Dok plovim na snovima
destinaciju ne znam,
punim jedra sa slovima,
orijentaciju trebam,
Reci iskreno sada,
dal‘ sam ono što želiš da budem,
stojim čvrsto na mjestu
dok snovi vodom se pune,
Dok slušam posljednju pjesmu,
dok gubim posljednji pravac,
štedi riječi,
srce i pogledi govore za nas.
Emir Mešanović
( 
